quote:

---

James Woods ‏@RealJamesWoods An academy is not a club, nor a propaganda platform, nor an exercise in political correctness. It is solely dedicated to excellence. #Oscars

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture

quote:

---

Originally posted by Mr. Bushido

quote:

---

Originally posted by culture vulture

Vi izaberite koga hoćete, mi isprintamo na našem papiru i uručimo u Angoulêmeu. U čemu je problem? Jel piše "Grand Prix Angoulême"? Jel ga dodjeljuje službeno vodstvo festivala? I jel se uručuje u Angoulêmeu, u danima festivala? Onda je to to što piše i završili smo.
Dapače, sad je nagrada i puno vrednija i relevantnija, jer ju dodjeljuje struka a ne tamo neki arbitrarno postavljeni žiri.

Gdje bi danas bili Nobelova nagrada, Man Booker, Pulitzer, Goncourt ili Eisner da imaju žirije koji određuju koga nominirati?

A ako sada GP ne dobije neka žena, onda su sami stripaši seksisti i mi s tim nemamo veze. Mi ni sa čim više nemamo veze. Mi samo plaćamo internetsku stranicu na kojoj se glasa, obznanimo pobjednika, printamo i uručimo papir. Ne pucajte u poštara!

---

Problem je u tome što je vodstvo festivala samo sebe diskreditiralo svojim držanjem i stavovima. Oni nisu mjerodavni za vrednovanje nečega tako važnog kao što je povijest stripa.

---

Pa naravno da oni nisu ni za što mjerodavni. To je faking strip festival, nije Académie française. A još je manje Međunarodni sud pravde.
Godinama su s rijetkim iznimkama nagrađivali samo Francuze, u biti svoju kliku, i nikome nije padalo na pamet da diže buru oko toga, zove na bojkot, unaprijed se odriče nagrade koju ni ne zaslužuje... Kritiziralo ih se, da, ali ih se kritiziralo onako kako se strip festival i treba kritizirati - kroz inteligentne članke i argumentirane polemike, a ne kroz tzv. 'public outcry' i neurotske ispade kakvima smo ove godine svjedoci.
U prvih se nekoliko desetljeća samo tu i tamo pojavilo neko strano ime; kad se pojavilo - dobro, kad je laureat i opet bio Francuz - opet dobro. Svima je donedavno bilo jasno da je to samo - francuski strip festival.
Što se promijenilo? Pa, promijenilo se sigurno nije to da je Angoulême nekako postao mjerodavnom institucijom za "vrednovanje povijesti stripa". To je, ponavljam, bio i ostao - francuski strip festival. OK, osnovan je pod pokroviteljstvom ministra kulture, vežu se uz njega malo ozbiljnije i značajnije face negoli uz neki tamo CRŠ ili MaFest, ali na kraju dana - to je festival i ništa više. Ono što se promijenilo jest to da smo dobili internet i da je sad svatko politički aktivist i da se iz dana u dan pogled na svijet sve više i više ideologizira. Apsolutno ništa više nije samo to što jest (u ovom slučaju - strip festival), sve je postalo poprištem političke borbe. I svatko se penje na svaku barikadu koju bilo koja budala podigne na svom Facebook profilu. Ovo je najnovija i najapsurdnija. Ne možeš više sastaviti ni listu autora koji su po tebi najbolji, a da ne drhtiš koja će te nevladina udruga zbog toga napasti. (Zašto bi i mogao kad ne možeš više ni odgajati dijete kako ti misliš da je ispravno, osim ako ispravno misliš, a što je ispravno misliti će ti reći oni koji ispravno misle.)

Ja sam svojedobno kroz članke kritizirao CRŠ, jer sam smatrao da njegov program šteti i sadašnjosti i budućnosti stripa na ovim prostorima. Ali mi nije padalo na pamet da zovem na bojkot, da nekoga proglašavam seksistom, da raspravu o pitanjima kulture i umjetničke vrijednosti prebacujem na plan politike i ideologije. "Mačizam i seksizam talijanskog stripa i njegove balkanske publike" - evo naslova članka kakav ja neću nikad napisati, a ni pročitati. Ono malo što takav članak uopće i ima za reći, već smo milijun puta čuli. I postoje samo dva tipa ljudi kojima se to da ponavljati. Jedan je onaj koji to, eto, još nije milijun puta čuo pa mu još nije dosadilo. Taj će to, nadajmo se, s vremenom prerasti i dati nam nešto više. Drugi je onaj kome je prežvakavanje tuđih parola plafon i koji ništa više ni ne može dati. I koji, svaki put kad ih izgovara, misli da govori nešto novo i veliko i važno.

Navukla neka grupica feministica 'public outcry' na vodstvo nekog festivala; ovi se pokušali opravdati pa se navodno tim opravdanjem "još više ukopali" (iako u tom opravdanju nema ničeg problematičnijeg od toga da pojam 'impresionizam' vežemo prvenstveno uz Moneta i Maneta, a ne uz Mary Cassatt i Berthe Morisot); a na koncu se posve povukli i samo što nisu festival preimenovali u "Angulemski festival ženskog stripa"; a nominirani autori svi redom poodbijali nagradu i sad se neće imati kome dodijeliti. Koji clusterfuck!

---

quote:

---

Originally posted by Macon

Kažeš, da ne stoji, da su se žene naknadno uključile u strip.

Molim za tri imena žena strip autorica sa značajnim internacionalnim više dekada dugim opusom, koje su se uključile do 1950.

1.
2.
3.

---

quote:

---

Originally posted by Mr. BushidoAnalogija s Louvreom je jednostavno besmislena. To bi imalo smisla kada bi povijest stripa bila jednaka ili donekle slična povijesti likovnih umjetnosti, ali ona to nije. Slažem se da je strip kao medij u mnogočemu sličan sa likovnim umjetnostima, književnošću i filmom. Međutim, po meni je pogrešno štošta vezano za njih projicirati na strip. Strip kao sredstvo izraza postoji praktički otkad su prvi ljudi živjeli u pećinama. Ali on se u obliku kakvog ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću. Kao forma koja je donekle autonomna, specifična i prepoznata. Dakle, star je manje od 200 godina. U kontekstu povijesti umjetnosti to ne predstavlja ništa. U usporedbi sa likovnim umjetnostima i književnošću, strip je tek dijete koje ne zna ni hodati. I to je istina. Kada pogledaš tih manje od dva stoljeća stripa, možeš vidjeti kako je to medij koji se stalno preoblikuje i redefinira. Danas možda čak i više nego ikada do sada, zbog digitalne revolucije, ali to je tema za drugu raspravu.

U manje od ova dva stoljeća koliko strip postoji, medij se razvijao u drukčijem kontekstu i uvjetima nego što je to bila likovna umjetnost. Da, žene su manje zastupljene u stripu u odnosu na muškarce, ali tvrdnja da ih ima neprimjetno malo, ili da nisu imale značajnog utjecaja na medij, ili da je strip nešto u što su se naknadno uključile jednostavno ne stoji.

---

quote:

---

Originally posted by Mr. Bushido

quote:

---

Originally posted by Macon

Kažeš, da ne stoji, da su se žene naknadno uključile u strip.

Molim za tri imena žena strip autorica sa značajnim internacionalnim više dekada dugim opusom, koje su se uključile do 1950.

1.
2.
3.

---

Evo ti ih deset:

1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson

---

quote:

---

Originally posted by Mr. Bushido
Evo ti ih deset:

1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson

---

quote:

---

Originally posted by ninel
I da ne zaboravimo genialne Grazie Nidasio (Milano, 1931).
Istine radi, počela je objavljivati 1953 godine, ali tu je.

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture

quote:

---

Originally posted by Mr. BushidoAnalogija s Louvreom je jednostavno besmislena. To bi imalo smisla kada bi povijest stripa bila jednaka ili donekle slična povijesti likovnih umjetnosti, ali ona to nije. Slažem se da je strip kao medij u mnogočemu sličan sa likovnim umjetnostima, književnošću i filmom. Međutim, po meni je pogrešno štošta vezano za njih projicirati na strip. Strip kao sredstvo izraza postoji praktički otkad su prvi ljudi živjeli u pećinama. Ali on se u obliku kakvog ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću. Kao forma koja je donekle autonomna, specifična i prepoznata. Dakle, star je manje od 200 godina. U kontekstu povijesti umjetnosti to ne predstavlja ništa. U usporedbi sa likovnim umjetnostima i književnošću, strip je tek dijete koje ne zna ni hodati. I to je istina. Kada pogledaš tih manje od dva stoljeća stripa, možeš vidjeti kako je to medij koji se stalno preoblikuje i redefinira. Danas možda čak i više nego ikada do sada, zbog digitalne revolucije, ali to je tema za drugu raspravu.

U manje od ova dva stoljeća koliko strip postoji, medij se razvijao u drukčijem kontekstu i uvjetima nego što je to bila likovna umjetnost. Da, žene su manje zastupljene u stripu u odnosu na muškarce, ali tvrdnja da ih ima neprimjetno malo, ili da nisu imale značajnog utjecaja na medij, ili da je strip nešto u što su se naknadno uključile jednostavno ne stoji.

---

Ne bih se složio da se strip "u obliku kakvom ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću". Ja sam, proučavajući ono što se obično smatra "pretpoviješću stripa", došao do zaključka da bi najtočnije bilo o stripu govoriti kao o podređenom pojmu (hiponimu, jelte) nečega što bismo mogli zvati ikonaturom, koja je nadređeni pojam (hiperonim) stripu na posve isti način kao što je literatura nadređeni pojam književnim rodovima i vrstama. Ali niti sad imam vremena za razradu toga, niti je ovo dobro mjesto za to. Tek toliko da natuknem, kao sjeme za neki budući razgovor.

---

quote:

---

Originally posted by Macon

quote:

---

Originally posted by Mr. Bushido
Evo ti ih deset:

1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson

---

Stripove čitam 40 godina i čuo sam za Tove Jansson. Onda pogledam Neil Brinkley, jedna ilustratorka i crtačica koja je nešto objavljivala u nekim američkim novinama. I to je "Queen of comics".

Da li ti možda razlikuješ šta je ZNAČAJNA MEĐUNARODNA KARIERA a ne neki lokalni avtor? Scena može biti značajna kao što je japanska ali i tamo imaš brdo lokalnih autora i ništa više od toga.

Evo ti kod Gladys Parker na wiki: "Parker was one of the few female cartoonists working between the 1930s and 1950s."

Molim vas, ako ne možete bolje, onda ne pišite. Valjda znam, da ne možete bolje, jer nema takvih autorica.

---

quote:

---

Originally posted by Deers

Marie Severin?

---

quote:

---

Originally posted by Macon

Po meni sam napisao MEĐUNARODNA KARIERA jer to znaći širi dostup do njihovih radova i zato je moguća rasprava i nas koji nismo deo ovih značajnih lokalnih scena. Mi možemo čitati i na engleskom ali do japanske scene nemamo nikakvog jezikovnog dostupa.

Ništa ne bih napisao ako bi bio odnos muški avtori prema ženski autori 3:1. Znam da je mnogo viši u korist muškaraca a prije 1950 je više deset:1 ako ne trobrojčano:1.

Kod kuće imam ovu knjigu, koja je po mome vrlo relevantna za razdoblje kad su bili u SAD glavni novinski stripovi.


U njoj nema ni reči o autoricama.

---

quote:

---

Originally posted by Mr. Bushido
Ali literatura je nadređena po sadržaju, a ne po formi.

---

quote:

---

Originally posted by mogorovic

Milijunske naklade nisu relevantni pokazatelji međunarodnog uspjeha. Važna je disperziranost autorova rada po zemljama, kontinentima, kulturnim sredinama i značajnim stripovskim domenama. Po logici milijunskih naklada, isključivo u Americi ili Japanu poznatih autora ili autorica, kineski revolucionarni šund bio bi najkapitalnije svjetsko autorstvo, jer je izlazio u desetmilijunskim nakladama!? A, tko ga je u Europi ili Americi čitao!? I s kojom kvalitativnom težinom!?

---

quote:

---

Originally posted by mogorovic

Milijunske naklade nisu relevantni pokazatelji međunarodnog uspjeha. Važna je disperziranost autorova rada po zemljama, kontinentima, kulturnim sredinama i značajnim stripovskim domenama. Po logici milijunskih naklada, isključivo u Americi ili Japanu poznatih autora ili autorica, kineski revolucionarni šund bio bi najkapitalnije svjetsko autorstvo, jer je izlazio u desetmilijunskim nakladama!? A, tko ga je u Europi ili Americi čitao!? I s kojom kvalitativnom težinom!?

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture

quote:

---

Originally posted by Mr. Bushido
Ali literatura je nadređena po sadržaju, a ne po formi.

---

To i nije baš točno.
Da ti sad ne dociram i da ne vučem previše u offtopic, reći ću samo ovo: literatura se, kao i svaka umjetnost, klasificira i po formi i po sadržaju. Samo jedna od tih sastavnica nije dovoljna za klasifikaciju.

Da pojasnim ukratko još samo osnovnu tezu. Po meni je izdvajanje stripa iz nadređenog mu pojma ikonature kao i izdvajanje, npr., eseja iz literature. Apsurdno je govoriti da se s npr. Michelom de Montaigneom pojavljuje nešto posve novo u svijetu pisane riječi, nešto što ima možda svoje preteče (koje bismo eventualno mogli nazvati "protoesejima") u ovome i onome (Plutarh, Lukrecije), ali mu zvanična povijest počinije tek s de Montaigneom. Da, OK, s de Montaigneom se definirala jedna nova književna vrsta, ali nije se pojavila jedna posve nova umjetnost. Isto tako, s Toepfferom, Outcaultom ili s The Glasgow Looking Glass se možda definirala jedna nova vrsta pripovijedanja slikom (ikonature), ali su svi sastavni elementi postojali već tisućljećima. Razlog zašto nikako da dođemo do toga da netko kaže: to nije ništa novo, to je sve postojalo i ranije, jest naprosto taj što nitko tu "pretpovijest" stripa zapravo ne izučava. A ne izučava je jer: A) to nije posao za jednog čovjeka (baš kao što nije ni pisanje povijesti književnosti od nule - potrebno je stajati na ramenima divova, a ti divovi nikako da se pojave) i B) dok se ne krene, nema se gdje to raditi - nema instituta/katedara/muzeja/stipendija koji bi ti to omogućavali. Da, OK, povjesničari umjetnosti koji se bave nekim razdobljem znat će ti reći što je od narativne umjetnosti postojalo u tom razdoblju. I znat će to, možda, usporediti s današnjim stripom. Ali neće znati ništa što je bilo prije ili poslije toga pa nema priče, samo izdvojeni fragmenti. Povjesničari stripa, pak, od čitave te pretpovijesti znat će tek nekoliko općih mjesta ("Stupovi Marka Aurelija i onog drugog... Trajana, da... onda... tapiserija iz Bayeuxa... što je još bilo? a, da, William Hoggarth..."), a čak ni njih nisu istraživali ni jedno poslijepodne. A zapravo ima toga užasno puno i dalo bi se s tim svašta napraviti.

---