forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Svaštara
 Na rubu znanosti.
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 7

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 23/01/2016 : 15:02:44  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
http://www.nexus-svjetlost.com/vijesti/nrz/item/2576-danas-hrt-3-21-45-na-rubu-znanosti-u-sumi

Evo CV, ti očito znaš nešto što ja ne znam.

Risar_69
Advanced Member



Slovenia
11679 Posts

Member since 05/05/2008

Posted - 23/01/2016 : 21:08:12  Show Profile Show Extended Profile  Send Risar_69 a Private Message  Reply with Quote
Šta? Opet počelo? Ma superca

Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli!

Edited by - Risar_69 on 23/01/2016 21:08:26
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 23/01/2016 : 21:20:34  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
Da odmah jasno kažem: Krešimir Mišak mi je simpa tip i dobar voditelj i ne želim se ovdje pretjerano usredotočavati ni na njega osobno ni na njegovu emisiju. Mene zanima malo šira priča.

S jedne strane, mene fascinira u što je sve ljudsko biće sposobno povjerovati.
Suprotno prosvjetiteljsko-modernističkom vjerovanju u napredak i pobjedu razuma (ljudska povijest viđena kao mukotrpna evolucija od mraka neznanja i magijsko-religijsko-mitoloških modela svijeta prema današnjem znanstvenom i racionalnom modelu), ja vjerujem da je ljudsko biće inherentno iracionalno. (To nije samo moje osobno uvjerenje, nego me podupiru i povijest i kršćanska teologija i sva narativna umjetnost koja nešto vrijedi i suvremena psihologija.) Mi imamo nešto razuma, ali nama prvenstveno upravljaju emocije i urođeno svojstvo mozga da brani svoje modele svijeta pod svaku cijenu. Magijsko-religijsko-mitološki pogled na svijet, dakle, po meni nije nešto što pripada nekom prošlom povijesnom razdoblju, vremenu kad jednostavno nismo znali ništa bolje, nego je prisutan uvijek, u svakom čovjeku i u svakom razdoblju, nevezano uz nivo obrazovanja, kulturu, psihološki profil ili bilo što. Kod različitih ljudi se ta jedna, uvjetno rečeno, iracionalnost različito manifestira, ali kod svakog postoji u nekom obliku. Možda, ne pitajući za dokaz, ili barem objašnjenje, vjerujete da su limun i soda bikarbona sposobni izliječiti rak. Ili vjerujete u reinkarnaciju. Ili na izborima glasate prema tome na kojoj su se strani vaši djedovi našli 1941. Ili ste čak neonacist. Ili ne cijepite dijete zato što ne želite da oboli od autizma. Ili se bojite mraka. Ili ste uletjeli u brak s osobom koju zapravo uopće niste poznavali. Ili ste kupili kremu za pomlađivanje s nekim koenzimom za kojega realno ne znate ni postoji li uopće, a kamoli što je. Ili trenirate tai chi uvjereni da vam to koristi zdravlju. Ili se "liječite" homeopatijom. Ili ste upisali fakultet ne misleći uopće što ćete raditi kad ga završite, vjerujući da će se to nekako samo od sebe srediti. Ili vjerujete da rašljari mogu naći vodu. Ili ste jeli Sai Babin pepeo. Ili umjesto morske kupujete himalajsku sol. Kod svakoga se ta iracionalnost, kažem, drugačije ispoljava, ali kod svakoga postoji. Nju eksploatiraju svi koji znaju - političari, vidovnjaci, teoretičari zavjera, internet scammeri, marketinški stručnjaci, alternativni liječnici, gurui ovoga i onoga. I mene to fascinira. Fascinira me da netko može vjerovati da se može živjeti od gledanja u sunce, fascinira me da se toliko ljudi koji više nisu kršćani, umjesto da prijeđu na taj neki navodno napredniji, "moderni" model svijeta, vraća neopoganskim kultovima, šamanizmu, vještičarenju i gatanju. G.K. Chesterton je rekao: "Jednom kad više ne vjerujete u Boga, ne vjerujete ni u što - nego u bilo što." I mene fascinira da to stvarno može biti BILO ŠTO, da nema toliko sulude i glupe stvari a da netko ne bi mogao u to vjerovati.
I zato obožavam gledati emisije kao što je "Na rubu znanosti". (Ne smijem se ja tim ljudima. Kao što je rekao Spinoza: "Ja sam se neumorno trudio ne da ismijavam, ne da oplakujem, ne da prezirem ljudsko ponašanje, nego da ga razumijem.")
Ja, dakle, nipošto ne zamjeram Mišaku što daje javni prostor ljudima s "ruba znanosti".
Ono što mu zamjeram jest to što u njegovoj emisiji nema propitivanja tih vjerovanja, barem mrvice provjere, traženja suprotnog mišljenja, kritičke analize.
Bila je prije nekih 5-6 godina i peticija znanstvenika da se emisija prebaci u zabavni program, ali ja ne vidim što bi se time postiglo. Ljudi koji vjeruju u te stvari vjerovat će u njih u kojem god terminu i u sklopu kojeg god programa se emisija prikazivala. Ono što je potrebno jest da se emisiji doda kritičko propitivanje toga što gost tvrdi - "Je li ovo istina? Ima li za ovo dokaza? Može li ovo izdržati test egzaktne znanosti?" A odgovor bi skoro uvijek bio: "Ne".

Ta jedna iracionalnost svakog ljudskog bića mi je, kažem, fascinantna sama po sebi. Ali pseudoznanost to diže na posve drugi nivo.
Ljudi vjeruju u najluđe besmislice bez imalo provjere, bez ikakvog propitivanja, zato što su emocionalna i iracionalna bića i zato što im se to nešto u što počinju vjerovati uklapa u njihov model svijeta. Npr. teorija mlade Zemlje o kojoj smo nedavno razgovarali na temi o evoluciji. Ljudi koji prihvate tu teoriju, prihvaćaju je zato jer im ona njihov unutarnji svijet čini ljepšim, unosi u njega neki smisao, svjetlost, boje koje im se sviđaju. Sve im, zahvaljujući tome, nekako sjedne na mjesto. Ali istu stvar ćete čuti i u ispovijestima neonacista o tome kako su se navukli na neonacizam. Pogledali su neki dokumentarac, ili pročitali neku knjigu, i sve im je u njihovom unutarnjem svijetu napokon poprimilo neki smisao. Nakon toga, mozak je branio taj novi model stvarnosti i sve mu je prilagođavao, činjenice koje se u njega uklapaju je preuveličavao, one koje se ne uklapaju je, ako ne već odbacivao, onda svakako umanjivao. I tako je to sa svim ludorijama u koje ljudi povjeruju.
Kad se, međutim, neka ludorija počne razrađivati u sustav i kad se počne nazivati znanošću, e tu tek počinje prava magija. Sad ljudi ne samo da vjeruju u neku besmislicu, nego počinju čitav svijet promatrati u svjetlu te besmislice. Počinju se pozivati na znanosti o kojima nemaju nikakvog pojma, a kad im pravi znanstvenici iz tih područja pokušaju objasniti koliko su u krivu, samo se još više utvrde u uvjerenju da je čitav akademski svijet u nekoj vrsti zavjere protiv njihove istine. Počinje "recognition bias" i u svemu se "prepoznaje" elemente koji su u nekom odnosu s predmetom vjerovanja. Počinju opsesija i paranoidan način razmišljanja (rezoniranje na način: "Kineski su carevi svoje pravo na vlast temeljili na tome da su potomci zmajeva? Čekaj malo... Zmajevi su u biti reptili, zar ne? Dakle, i Kineski su carevi bili dio te oligarhije reptila. Ti su reptili POSVUDA." - David Icke).
Primjera ima koliko hoćete: David Icke i njegovi reptili; Daniken i njegovi prethistorijski astronauti; Immanuel Velikovski i njegovi 'Worlds in Collision'; Ian Wilson i njegova "sindonologija"; pa onda Novi svjetski poredak, iluminati, masoni, Rotschildi i ostala kompanija; chemtrailsi; tin foil hat i slične EMR gluposti; bad pharma; subliminalne poruke; otmice vanzemaljaca; pseudoarheologija, kriptozoologija, potrage za Atlantidom, energetika piramida i slične grane "znanosti" koje nam otkrivaju povijest koju službena znanost krije; pa u biti čitava alternativna medicina; antropozofija; rašljarenje; parapsihologija; astrologija; biodinamička agrikultura...

Isaac Asimov u trenutku kad se znanstvena zajednica pokazala nemoćnom pobiti besmislene tvrdnje Immanuela Velikovskog:

'What does one do with a heretic? We know the answer if the "one" referred to is a powerful religious othodoxy: the heretic can be burned at the stake. If the "one" is a powerful political orthodoxy, the heretic can be sent to a concentration camp. If the "one" is a powerful socioeconomic orthodoxy, the heretic can be prevented from earning a living.
'But what if the "one" is a powerful scientific orthodoxy? In that case, very little can be done, because even the most powerful scientific orthodoxy is not very powerful.
(...)
'[T]he religious, political, and socioeconomic orthodoxies can be universal in their power. A religious orthodoxy in full flight visits its punishments not on priests alone; nor a political one on politicians alone; nor a socioeconomic one on society leaders alone. No one is immune to their displeasure. The scientific orthodoxy, however, is completely helpless if the heretic is not himself a professional scientist - if he does not depend on grants or appointments, and if he places his views before the world through some medium other than the learned journals. Therefore, if we are to consider scientific heretics, we must understand that there are two varieties with different powers and different immunities.

'Let us consider the two kinds of scientific heretics. (1) There are those who arise from within the professional world of science and who are subject to punishment by the orthodoxy. We might call these heretics from within "endoheretics." (2) There are those who arise form outside the professional world of science and who are immune to direct punishment by the orthodoxy. These heretics are the "exoheretics."

'Of the two, the endoheretics are far less known to the general public. The endoheretic speaks in the same language as does the orthodoxy, and both views, the endoheretical and the orthodox, are equally obscure to the nonscientist, who can, generally speaking, understand neither the one nor the other nor the nature of the conflict between them.

'It follows that if we consider the great endoheresies of the past, we find that the general public was not ordinarily involved. In the few cases where the public was involved, it was almost invariably on the side of orthodoxy. The patron saint of all scientific heresies, Galileo, was, of course, an endoheretic. He was as deeply versed in Aristotelian physics and Ptolemaic astronomy , which he dethroned, as were any of his Aristotelian/Ptolemaic opponents. And since in those days and in his particular society, the scientific and religious orthodoxies were the same, Galileo had to run far greater risks than later endoheretics did. Facing the Inquisition, he had to consider the possibility, not of a cancelled grant, but of physical torture. Yet we cannot suppose that there was any great popular outcry on behalf of the rebel. The general public was not concerned, nor even aware, of the dispute. Had it been made aware, it would certainly sided with orthodoxy.
-
'Next to Galileo, the greatest of the endoheretics was Charles Darwin (...) Here, the general public did know of the controversy and did, in a very general and rough way, have a dim view of what it was about. And the public was definitely on the side of the orthodoxy. (...)

'Galileo and Darwin won out. Along the way, a number of endoheretics did win. But never by public pressure. And never by a majority vote of the general public. They won out because science is a self-correcting structure, and because observation, experimentation, and reasoning eventually support those heresies which represent a more accurate view of the Universe and bury those orthodoxies which are outpaced. In the process, orthodoxy gets a bad press. Looking back on the history of science, we might suppose that every endoheretic was right - that each wore the white hat of heroism against an evil and short-sighted orthodoxy. But that is only because the history science is naturally selective. Only the endoheretic who was, in tge end, shown to be right makes his mark. For each of those, there may have been perhaps fifty endoheretics who were quite wrong, whose views are therefore scarcely remembered, and who are not recorded even as a footnote in the history books - or, if they are, it is for other, nonheretical, work.

'What, then, would you have the orthodox do? Is it better to reject everything and be wrong once in fifty times - or accept everything and be wrong 49 out of 50 times and, in the meantime, send science down endless blind allies. The best strategy, of course, would be neither, but to reject the 49 wrong out of hand and to accept and cherish the one right. Unfortunately, the day that the endoheretical pearl shines out so obviously amid the endoheretical garbage as to be easily plucked is the day of the millennium. There is, alas, no easy way of distinguishing the stroke of genius from the stroke of folly. In fact, many an utterly nonsensical suggestion has seemed to carry much more the mark of turth than the cleverly insightful stroke of genius.

'There is no way, then, of dealing with the endoheresies other than by a firm (but not blind or spiteful) opposition. Each must run the gauntlet that alone can test it.

'For the self-correcting structure works. There is delay and heartbreak often enough, but it works.
(...)
'The problem of endoheresy, then, is not a truly serious one for science (though it may be, we all know, for the individual endoheretic); and the questioning process is not one which must be carried out in public.

'But what of exoheresy?
We had better first be sure of what we mean by an exoheretic. Science is split into endless specialties, and a specialist who is narrow-minded and insecure may see anyone who is not bull's-eye on target within the specialty as an "outsider".
(...)
'But this kind of attitude won't do. If we wish to be fine enough and narrow enough, then all scientific heretics are exoheretics in the eyes of the sufficiently orthodox, and the term becomes meaningless. Nor should we label as exoheretics those who are not formally educated but who, through self-education, have reached the peak of professional excellence. Let us, instead, understand the word exoheretic to refer only to someone ho is a real outsider, one who does not understand the painstaking structure built up by science, and who therefore attacks it without understanding.

'The typical exoheretic is so unaware of the intimate structure of science, of the methods and philosophy of science, of the very language of science, that his views are virtually unintelligible from the scientific standpoint. As a consequence, he is generally ignored by scientists. If exoheretical views are forced upon scientists, the reaction is bound to be puzzlement or amusement or contempt. In any case, it would be exceptional if the exoheresy were deemed worthy of any sort of comment.

'In frustration, the exoheretic is very likely to appeal over the heads of scientists to teh general public. He may even be successful in this, since his inability to speak the language of science does not necessarily prevent him form speaking the language of the public. The appeal to the public is, of course, valueless from the scientific standpoint. The findings of science cannot be cancelled or reversed by majority vote, or by the higest legislative or executive fiat.
(...)
'Nevertheless, the appeal to the public has other rewards than that of establishing scientific proof. (1) A favorable public response is soul-satisfying. The exoheretic can easily convince himself that his position at the center of a cult demonstrates the value of his views. He can easily argue himself into believing that people would not flock to nonsense, though all history shows otherwise. (2) A favorable public response can be lucrative. It is well known that books and lectures dealing favorably with a popular cult do far better than do books and lectures debunking it, even when the books in favor may be poorly written and reasoned, whereas the books against may be models of lucidity and rationality. (3) A favorable public response may hound scientists into open opposition, and they may express, with injudicious force, their opinion of the obvious nonsense of the exoheretical views. This very opposition, casting the exoheretic into the role of the martyr, works to accentuate the first two advantages.

'Public support or no, the exoheretic virtually never proves to be right. (How can he be right when he, quite literally, doesn't know what he's talking about?) Of course, he may prove to have said something somewhere in his flood of words that bears some resemblance to something that later proves to be so, and his coincidental concurrence of word and fact may be hailed by his followers as proving all the rest of the corpus of his work right. This outcome, however, has only cultic value.

'We see, then, the vast difference between the effects of the views of endoheretics and exoheretics. First, the public is generally not interested in the endoheretic, or, if aware of him at all, is hostile to him. The endoheretic therefore rarely profits from his heresy in a material way. The public, on the other hand, can be very interested in the exoheretic and can support him with a partisan and even religious fervor, so that the exoheretic may, in a material way, profit very considerably by his heresy.

'Second, the endoheretic is sometimes right, and since startling scientific advances usually begin as heresies, some of the greatest names in science have been endoheretics. The exoheretic, on the other hand, is virtually never right, and the history of science contains no great advance, to my knowledge, initiated by an exoheretic.

'One might combine these generalizations and, working backward (not always a safe procedure), state that when a view denounced by scientists as false is, nevertheless, popular with the general public, the mere fact of that popularity is strong evidence in favor of its worthlessness. It is on the basis of public popularity of particular beliefs, for instance, that I, even without personal investigation of such matters, feel it safe to be extremely skeptical about ancient astronauts, or about modern astronauts in UFO's, or about the value of talking to plants, or about psi phenomena, or about spiritualism, or about astrology.'

'Of all the exoheretics, Velikovsky has come closest to discomfiting the science he has attacked, and has most successfully forced science to take him seriously. Why is that? Well -

(1) Velikovsky has been a psychiatrist, so that he has training in a scientific specialty of sorts and is not an utter exoheretic. What's more, he has the faculty of sounding as though he knows what he is talking about when he invades the precincts of astronomy. He doesn't make very many elementary mistakes, and he is able to use the language of science sufficiently well to impress a layman.

(2) He is an interesting writer. It's fun to read his books. I have read every book he has published and hope to read any he writes in the future. Although he doesn't lure me into accepting his views, I can well see where those less knowledgeable in the fields Velikovsky deals with would succumb.

(3) Velikovsky's views in Worlds in Collision are designed to demonstrate that the Bible has a great deal of literal truth in it, that the miraculous events described in the Old Testament really happened as described.

Ali čak ni to nije pomoglo. Velikovskijanaca ima i dan danas.

Ono što ja, dakle, zamjeram Mišaku jest, po riječima Isaaca Asimova, što nam predstavlja znanstvene "egzoheretike" bez da nam kaže što znastvena zajednica ima za reći.
Toliko za ovaj put, post je i ovako PREDUGAČAK (SORRY!), ali ako hoćeš dalje - možemo i dalje.
Go to Top of Page

Risar_69
Advanced Member



Slovenia
11679 Posts

Member since 05/05/2008

Posted - 23/01/2016 : 21:43:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Risar_69 a Private Message  Reply with Quote
culture vulture, lepo si napisao

Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli!
Go to Top of Page

dupli
Average Member

Croatia
979 Posts

Member since 26/11/2009

Posted - 23/01/2016 : 22:46:26  Show Profile Show Extended Profile  Send dupli a Private Message  Reply with Quote
Gledao sam emisiju koju je postao Kruger kada je emitirana.
Naime, u užoj obitelji imam diagnosticiranu multiplu skrelozu (MS),
a ta emisija se vrti upravo oko izlječenja te bolesti. Kako je
meni bliska osoba kojoj je diagnosticirana MS sklona povjerovati
u razne "prirodne" načine izlječenja pratim takve stvari kako bih
argumentirano mogao raspravljati i prevenirati odustajanje od
liječnički propisane terapije jer dobro znam do čega je to bilo dovelo.
MS je teška, trenutno neizlječiva autoimuna bolest kojoj se nezna
pravi uzrok i koju je teško ispravno dijagnosticirati.
Kao takva je idealno tlo za raznorazne "alternativce". Nisam liječnik
po struci ali sam bio prisiljen pročitati i pratiti sve što se zna o
toj bolesti. Da ne duljim, simptomi i testovi koje je sugovornik u
emisiji naveo da je imao ne upućuju jednoznačno na MS već iste
simptome imaju i neke druge bolesti koje i medicina liječi na isti
način na koji se taj čovjek izlječio, a radi se o promjeni prehrane i
izbacivanju ugljikohidrata.
Na osnovu svega što je rečeno u emisiji, može se zaključiti da je
vrlo moguće da je čovjeku krivo dijagnosticirana MS i da on u stvari
ima drugi poremećaj. (Neću ulaziti u to zašto neki lječnici u HR olako
i od oka ljudima dijagnosticiraju MS) No, emisija sugerira kako je
prehrana glavni uzrok svih autoimunih bolesti i da se promjenom
prehrane one mogu tretirati. To je opasna generalizacija i pitam
se da li je Mišak svjestan da njegova emisija može dovesti do ozbiljnih
posljedica jer neki nesretnik može zaključiti kako se više neće
trovati raznim "kemijama" i svoj problem će krenuti rješavati
"prirodnim" putem. Jer naravno, lakše je shvatiti da je prirodna
ljudska prehrana meso nego razumjeti kako dolazi do demijenilizacije
i što u stvari radi "kemija" koju guta u tabletama. Ovo ne pišem
teoretski već iz prve ruke jer nam se skoro dogodilo da smo izgubili
dragocjeno vrijeme zbog toga što je samoinicijativna promjena prehrane
kakvu sugeriraju nebrojeni genijalci na web-u i emisijama tipa Na rubu
znanosti otežala ispravno dijagnosticiranje.
Go to Top of Page

ivi skoj
Senior Member



Croatia
2120 Posts

Member since 07/12/2015

Posted - 24/01/2016 : 00:52:55  Show Profile Show Extended Profile  Send ivi skoj a Private Message  Reply with Quote
cv zbilja si se potrudio.
Da se samo malo nadovežem, nije baš vezano za emisiju, nego više za izlaganje od cv-a.
Kad idem u Petrovu dobrovoljno dati krv, uvijek se nađe teoretičara zavjere da mi objasne da oni moju krv prodaju i zarađuju lovu na tome ili da ide za izbjeglice itd.
Valjda očekuju od mene da tu vrećicu nosim sa sobom i predam u prave ruke da ne bi bilo zabune, ili neke muljaže.
Uz darivanje krvi kao prilog ide ona nevjerojatna prehrana po krvnim grupama, na kojoj se autor pišući taj bestselčr obogatio.
Naravno kad su ga relevantni ljudi priupitali za istraživanje koje je proveo, nikada nisu dobili podatke, pa su jadni morali sami provoditi istraživanja.
Pošto su papci i imaju premalo doktorata i škole uz sav trud, labaratorije i znanje nikako nisu mogli dokazati da to funkcionira, pa će tajna sa našim prehranaguruom otići u grob, a urbana legenda će i dalje živjeti.
Daklem, kako sam ovih dana na forumu naučio, teba jesti meso jer je dobro za zdravlje, ali ne životinjsko jer nije moralno.
Sve je jasno.

samo još vjeverice, Pola i Slatea cekam
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 24/01/2016 : 10:27:02  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
ivi skoj

Ne nisi skrenuo s teme, otvorilo se dosta toga. Živimo u svijetu s puno različitih informacija pa je samim time ljudima lako nametnuti neku ideju ili netočnu informaciju.

dupli

U mojoj široj obitelji jedna osoba boluje od autizma, naravno da su roditelji probali sve živo aliternativno ne bi li to možda pomoglo njihovom djetetu, no na kraju kažu da nema pomoći, na neki način su se pomirili s trenutni stanjem i žive s tim.
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 24/01/2016 : 11:03:32  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
culture vulture

Svakako je zanimljivo to što Mišak pruža nekim ljudima da kažu ono što imaju za reći. Naravno bilo bi zanimljivo da neki stručnjak za mlazne pogone replicira ovima zagovarateljima chemtrailsa i većinu toga. Mene magisko – alternativni likovi, saibabe i ostalo ne zanimaju, ni Icke mi nije zanimljiv, on je protiv kršćanstva. Masoni i iluminati su svakako zanimljiva priča ( ali uvijek će ostati upitno što je istina ), kao i Bidelberzi, Triaterali i ostale elitne političke družbe, ali opet kad netko i napiše neku knjigu o njima iz tog se uglavnom vrlo mali ili gotovo ništa neće saznati, uglavnom gomila manje bitnih detalja.
Teorije zavjere il NWO postoje, samo je pitanje koje su informacije točne. uzmimo za primjer: rat u Ukrajini, Sirija i ISIL, te val “ izbjeglica “ u Europu. Sve je to isplanirano od vrlo moćnih interesnih grupa, ponekad se nešto i ne dogodi kako je isplanirano, odvijanje tih njihovih zamisli je na nivou šahovske igre, pažljivo i dugo se proučava kako će se i na koji način izvesti slijedeći proces. Za razliku od prošlih vremena kad su ljudi bili dosta siromašni i slabije obrazovani manipuliranje masa je bilo jednostavnije, obećavanje raznog blagostanja i boljitka ljudi su bili spremni za bilo što, danas su u ljudi uglavnom dobro ili solidno obrazovani, misle da o svemu znaju, pa se manipulacija vrši upravo na način koji su ti objasnio, udara se na emocije, ogromna količina informacija kruži svijetom, ljudi u svom nezadovoljstvu ili potrebi za ispunjenjem navući će se na nešto što je krivo i isprazno, a najčešće će se kasnije kajati jer su pogriješili. Filmska industrija ponekad zna često iskrivljavati stvarne činjenice ( kao što si sam spomenuo u slučaju Dan Browna, iako je isprva napisana knjiga ) slično je i s glazbom ( dosta bivših rock zvijezda se preobratilo i svjedoči što im se događalo i kako su iskrivljeno živjeli, i kako su taj svoj iskrivljeni svjetonazor prenosili na mlade generacije ). Malo sam skrenuo u geostrategiju i o tome kako se ratovi ne događaju slučajno nego su planirani.
Uglavnom živimo u vremenu kad svijetom kruži velik broj različitih informacija, stil života se nameće, a i tempo je dosta brz i stresan, ljudi se u tome najbolje ne snalaze pa se lako navuku na nekakve alternativne isprazne poglede, kasnije se mnogi “ otrijezne “ i shvate da su pogriješili.
Što se teorija zavjere tiče, dosta toga je netočno i namjerno ubačeno neka kola i zbunjuje ljude, ali jedan dio je istinit, teško je otkriti što je od toga istina.
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 24/01/2016 : 11:12:20  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
CV

Zaboravih, onda kad smo pričali o evoluciji, tu priču kako je planet Zemlja mlada su pokrenuli znanstvenici i stručnjaci ( ne želim ulaziti u razloge, niti u to jesu li te tvrdnje točne ), no ako je to istina onda ni planet Zemlja neće još dugo opstati, puno brže će se život na njemu ugasiti nego što govore darvinisti.
Go to Top of Page

Rahazlam
Advanced Member



Croatia
3404 Posts

Member since 13/07/2013

Posted - 24/01/2016 : 12:04:19  Show Profile Show Extended Profile  Send Rahazlam a Private Message  Reply with Quote
Ovo moze ic i pod film i tv!
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 24/01/2016 : 13:40:49  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
Mislim kako za to nema potrebe, CV otvara/naginje na psihološki profil gledatelja/zagovaratelja ove emisije i one koji to podržavaju/prate. Otvaraju se nekakve rasprave koje baš i ne bi imale veze sa osnovnom/klasičnom temom nekakve TV emisije.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 24/01/2016 : 14:26:04  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
Nikako ne prebacivati u Film i TV - naslov je samo posuđen od te emisije, ali ideja nije razgovarati o emisiji samoj, nego o pseudoznanosti kao takvoj.

quote:
Originally posted by Kruger

CV

Zaboravih, onda kad smo pričali o evoluciji, tu priču kako je planet Zemlja mlada su pokrenuli znanstvenici i stručnjaci ( ne želim ulaziti u razloge, niti u to jesu li te tvrdnje točne ), no ako je to istina onda ni planet Zemlja neće još dugo opstati, puno brže će se život na njemu ugasiti nego što govore darvinisti.



Trolovi su nam tada zagadili raspravu pa je mnogo toga vjerojatno ostalo nedorečeno.
Ali ja sam rekao zašto sam nesklon povjerovati u tu teoriju i zašto mi ne znači puno tvrdnja da su je pokrenuli znanstvenici i stručnjaci:

quote:
Originally posted by culture vulture



quote:
Originally posted by dupli



quote:
Originally posted by Kruger


U drugom filmu dio stručnjaka pobija neke evolucionističke tvrdnje, po meni pokazuju dobru volju, ne bahate se.


Slažem se da tako izgleda na početku. I sam sam se iznenadio kako otvoreno i argumentirano kreću. No, negdje na geologiji sam skužio da je dokumentarac fantastično mudro složen konstrukt. Počni gledati teme same za sebe ili ispremješano. Kad se izgubi nit uvjetovana montažom dokumentarca dojam je potpuno drugačiji. Naravno, svi dokumentarci se tako rade. Inače, nisam pobornik modernih znanstveno popularnih dokumentaraca. Tehnologija i animacije se više ne koriste da bi dodatno objasnile nego da bi stvorile emocionalnu reakciju kod gledatelja. To je loše. Ne gledaš dokumentarce da bi se zabavio već da bi bolje razumio temu na zabavan način.



Evo razloga zasto sam ja skeptican prema kreacionistickoj prici.
Znam barem nekoliko primjera (za sad ih necu navoditi, bojim se da opet ne odemo u teske offtopice...) gdje se pseudoznanstvena prica iskonstruirala i desetljecima opstaje na nacin da se navode "dokazi" iz citavog niza podrucja - tipa: povijest, geologija, kemija, medicina, botanika...
I kad se pricu prica, navodi se sva ta podrucja, jedno za drugim, u jednom emocionalno nabijenom crescendu, s namjerom da se skepsu izbije cistom brojkom podrucja u kojima pronalazimo te "dokaze".
Premisa je da, cak i ako su "dokazi" u nekom od tih podrucja malo i labavi, tu je toliko drugih podrucja da to jednostavno MORA biti istina.
Kad se, medjutim, prereze nit te emocionalno nabijene naracije i stvari gledaju svaka sama za sebe, ispada da su "dokazi" u svima zapravo jako upitni, ako uopce i zasluzuju ikakvu paznju.
I onda, kad prodjes kroz sva ta podrucja, na koncu vidis da ni u jednom nema nista. Ali oni kojima ta pseudoznanstvena ideja/teorija pase u njihov svjetonazor, nastavljaju govoriti: "Nije bitno je li neki detalj kriv ili nije, ti od drveta ne vidis sumu!"
Poucen tim drugim primjerima pseudoznanosti, jednostavno ne mogu biti ponesen takvim dokumentarcem.
Moze me nagnati da se informiram bolje o temi, ali da se moram kladiti, stavio bih lovu na to da je rijec o pseudoznanosti.
I neka vas, ako nemate puno iskustva s pseudoznanoscu, ne zavara to sto su svi ljudi u dokumentarcu doktori znanosti. To nista ne znaci. Ja, recimo, sto vise citam ranokrscanske tekstove, sve vise vjerujem. Moji kolege, koji su nevjernici, sto vise citaju te iste tekstove, sve manje vjeruju. Isto je tako i s prirodnim znanstvenicima. Cuo sam masu biologa koji ce reci: sto vise proucavam zivi svijet, sve vise vjerujem (God through the microscope fenomen). Znanstvenici nevjernici ce vam, naravno, reci posve suprotno - sto vise proucavam zivi svijet, sve manje vjerujem.



Edited by - culture vulture on 24/01/2016 14:27:06
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 24/01/2016 : 14:51:33  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
culture vulture

Postoji nekakav problem, ako se radi o doktorima znanosti ( mada meni takav problem nikad neće predstavljati pomutnju jer iako dolazim iz nekog drugog područja znam o čemu se radi ) koje je verificirao bivši papa Benedikt onda je to malo zanimljivije ( to je papa koji mnogo tih starih stvari htio staviti na mjesto ).
Kreacinisti dolaze iz svjetonazora protestanata ( naravno čudni su ) , no papa katolik ih je verificirao iz sljedbe katolika.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 24/01/2016 : 14:53:34  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
U vezi ovoga što kaže dupli...
Ja nisam apsolutni skeptik po pitanju alternativne medicine, ne mogu biti, jer sam jednom, po svoj prilici, bio izliječen bioenergijom.
Kao dijete sam imao kronične upale uha, doktori su me neodgovorno "šopali" antibioticima, koji bi pomogli da se upala malo smiri i bol prestane, ali bi se nakon mjesec-dva problem uvijek vratio. Nisu me znali trajno izliječiti, to je trajalo nekih 3-4 godine, bio sam već skoro pa gluh na to uho. Onda nam je moja učiteljica preporučila da odemo jednom bioenergičaru koji je, navodno, bio pomogao nekom iz njene obitelji.
Otišli smo, tip je tada prakticirao svoju čudnu medicinu na tavanu neke poluzavršene kuće na Črnomercu. Veoma je malo (ili ništa) govorio, samo bi me posjeo na stolac na par minuta i mahao rukama oko mene. Ja sam pritom imao oči zatvorene i ne sjećam se ničega, ali mama mi kaže da sam se naginjao sad na jednu sad na drugu stranu, već prema tome kako je on nešto nevidljivo "izvlačio" iz mene. Pet takvih seansi po cca 5 minuta, za neku razumnu cijenu i moje su upale uha prestale a sluh se vratio. Rekao mi je da bih mogao kroz par mjeseci dobiti još jednu upalu i da u tom slučaju uzmem čašu vode, stavim u nju kocku-dvije leda i držim to između dlanova 5 minuta, a onda popijem i da će upala proći. I tako je i bilo.
Odrastao sam, dakle, uvjeren da barem bioenergija "radi".

Desetak godina kasnije, kad smo sestra i ja imali neke zdravstvene probleme, relativno beznačajne ali tipa koji službena medicina ne može trajno odstraniti, išli smo kod tog istog bioenergičara, s punim povjerenjem, jer je meni jednom pomogao. Tip se u međuvremenu posve izmijenio, umjesto šutljivog introverta u polumračnom tavanu sad smo našli brbljavog i površnog ekstroverta u skupom stanu. Uzeo nam je tisuće i tisuće kuna, a pomogao nam nije ništa. Osim što sam prilikom jedne seanse doživio izuzetno čudno iskustvo. Sjedio sam, kao i prije, na stolcu, zatvorenih očiju. Odjednom sam imao osjećaj kao da se stolac diže, kao po kružnici, dok ja sjedim u njemu. Dizao se i dizao, dok nisam na koncu imao osjećaj da sjedim na stropu, s nogama na stropu a glavom prema podu. Onda sam se počeo spuštati po drugoj strani kružnice i, kad sam se vratio na pod, rekao je da otvorim oči. Kad sam izašao, nekoliko sati sam imao osjećaj da sam prepun neke čudne energije, kao da je mogu slati ljudima. Zdravsteno mi se stanje nije popravilo, kao ni mojoj sestri, ali jesam imao to čudno iskustvo. Danas si ga ne znam objasniti. Palio je on u tom svom novom stanu neke štapiće za vrijeme seansi, možda je bila riječ o nekom halucinogenom sredstvu.

Ugl, nisam apsolutni skeptik, već i kao vjernik vjerujem u svašta, dio djetinjstva sam i proveo u selu u kojem smo imali vješticu, pravu pravcatu turopoljsku coprnicu, a imao sam i ta iskustva s bioenergijom...
Ali, iako prihvaćam da "nešto postoji", pseudoznanost smatram izuzetno opasnom, a kad god sam njezinim objašnjenjima i samo malčice zagrebao površinu, uvijek se uspostavilo da je riječ o apsolutnoj besmislici.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 24/01/2016 : 14:54:47  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Kruger

culture vulture

Postoji nekakav problem, ako se radi o doktorima znanosti ( mada meni takav problem nikad neće predstavljati pomutnju jer iako dolazim iz nekog drugog područja znam o čemu se radi ) koje je verificirao bivši papa Benedikt onda je to malo zanimljivije ( to je papa koji mnogo tih starih stvari htio staviti na mjesto ).
Kreacinisti dolaze iz svjetonazora protestanata ( naravno čudni su ) , no papa katolik ih je verificirao iz sljedbe katolika.



Pojasni ovo, molim te, ne znam o čem pričaš.
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 24/01/2016 : 15:02:49  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by culture vulture

quote:
Originally posted by Kruger

culture vulture

Postoji nekakav problem, ako se radi o doktorima znanosti ( mada meni takav problem nikad neće predstavljati pomutnju jer iako dolazim iz nekog drugog područja znam o čemu se radi ) koje je verificirao bivši papa Benedikt onda je to malo zanimljivije ( to je papa koji mnogo tih starih stvari htio staviti na mjesto ).
Kreacinisti dolaze iz svjetonazora protestanata ( naravno čudni su ) , no papa katolik ih je verificirao iz sljedbe katolika.



Pojasni ovo, molim te, ne znam o čem pričaš.



Jednostavno, papa Benedikt je priznao krecainoste ( iako dolaze od protestanata ). To što se maknuo sasvim sigurno nema veze s ovom temom.

Edited by - Kruger on 24/01/2016 15:07:51
Go to Top of Page

Rahazlam
Advanced Member



Croatia
3404 Posts

Member since 13/07/2013

Posted - 24/01/2016 : 17:28:12  Show Profile Show Extended Profile  Send Rahazlam a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by culture vulture

Da odmah jasno kažem: Krešimir Mišak mi je simpa tip i dobar voditelj i ne želim se ovdje pretjerano usredotočavati ni na njega osobno ni na njegovu emisiju. Mene zanima malo šira priča.

S jedne strane, mene fascinira u što je sve ljudsko biće sposobno povjerovati.
Suprotno prosvjetiteljsko-modernističkom vjerovanju u napredak i pobjedu razuma (ljudska povijest viđena kao mukotrpna evolucija od mraka neznanja i magijsko-religijsko-mitoloških modela svijeta prema današnjem znanstvenom i racionalnom modelu), ja vjerujem da je ljudsko biće inherentno iracionalno. (To nije samo moje osobno uvjerenje, nego me podupiru i povijest i kršćanska teologija i sva narativna umjetnost koja nešto vrijedi i suvremena psihologija.) Mi imamo nešto razuma, ali nama prvenstveno upravljaju emocije i urođeno svojstvo mozga da brani svoje modele svijeta pod svaku cijenu. Magijsko-religijsko-mitološki pogled na svijet, dakle, po meni nije nešto što pripada nekom prošlom povijesnom razdoblju, vremenu kad jednostavno nismo znali ništa bolje, nego je prisutan uvijek, u svakom čovjeku i u svakom razdoblju, nevezano uz nivo obrazovanja, kulturu, psihološki profil ili bilo što. Kod različitih ljudi se ta jedna, uvjetno rečeno, iracionalnost različito manifestira, ali kod svakog postoji u nekom obliku. Možda, ne pitajući za dokaz, ili barem objašnjenje, vjerujete da su limun i soda bikarbona sposobni izliječiti rak. Ili vjerujete u reinkarnaciju. Ili na izborima glasate prema tome na kojoj su se strani vaši djedovi našli 1941. Ili ste čak neonacist. Ili ne cijepite dijete zato što ne želite da oboli od autizma. Ili se bojite mraka. Ili ste uletjeli u brak s osobom koju zapravo uopće niste poznavali. Ili ste kupili kremu za pomlađivanje s nekim koenzimom za kojega realno ne znate ni postoji li uopće, a kamoli što je. Ili trenirate tai chi uvjereni da vam to koristi zdravlju. Ili se "liječite" homeopatijom. Ili ste upisali fakultet ne misleći uopće što ćete raditi kad ga završite, vjerujući da će se to nekako samo od sebe srediti. Ili vjerujete da rašljari mogu naći vodu. Ili ste jeli Sai Babin pepeo. Ili umjesto morske kupujete himalajsku sol. Kod svakoga se ta iracionalnost, kažem, drugačije ispoljava, ali kod svakoga postoji. Nju eksploatiraju svi koji znaju - političari, vidovnjaci, teoretičari zavjera, internet scammeri, marketinški stručnjaci, alternativni liječnici, gurui ovoga i onoga. I mene to fascinira. Fascinira me da netko može vjerovati da se može živjeti od gledanja u sunce, fascinira me da se toliko ljudi koji više nisu kršćani, umjesto da prijeđu na taj neki navodno napredniji, "moderni" model svijeta, vraća neopoganskim kultovima, šamanizmu, vještičarenju i gatanju. G.K. Chesterton je rekao: "Jednom kad više ne vjerujete u Boga, ne vjerujete ni u što - nego u bilo što." I mene fascinira da to stvarno može biti BILO ŠTO, da nema toliko sulude i glupe stvari a da netko ne bi mogao u to vjerovati.
I zato obožavam gledati emisije kao što je "Na rubu znanosti". (Ne smijem se ja tim ljudima. Kao što je rekao Spinoza: "Ja sam se neumorno trudio ne da ismijavam, ne da oplakujem, ne da prezirem ljudsko ponašanje, nego da ga razumijem.")
Ja, dakle, nipošto ne zamjeram Mišaku što daje javni prostor ljudima s "ruba znanosti".
Ono što mu zamjeram jest to što u njegovoj emisiji nema propitivanja tih vjerovanja, barem mrvice provjere, traženja suprotnog mišljenja, kritičke analize.
Bila je prije nekih 5-6 godina i peticija znanstvenika da se emisija prebaci u zabavni program, ali ja ne vidim što bi se time postiglo. Ljudi koji vjeruju u te stvari vjerovat će u njih u kojem god terminu i u sklopu kojeg god programa se emisija prikazivala. Ono što je potrebno jest da se emisiji doda kritičko propitivanje toga što gost tvrdi - "Je li ovo istina? Ima li za ovo dokaza? Može li ovo izdržati test egzaktne znanosti?" A odgovor bi skoro uvijek bio: "Ne".

Ta jedna iracionalnost svakog ljudskog bića mi je, kažem, fascinantna sama po sebi. Ali pseudoznanost to diže na posve drugi nivo.
Ljudi vjeruju u najluđe besmislice bez imalo provjere, bez ikakvog propitivanja, zato što su emocionalna i iracionalna bića i zato što im se to nešto u što počinju vjerovati uklapa u njihov model svijeta. Npr. teorija mlade Zemlje o kojoj smo nedavno razgovarali na temi o evoluciji. Ljudi koji prihvate tu teoriju, prihvaćaju je zato jer im ona njihov unutarnji svijet čini ljepšim, unosi u njega neki smisao, svjetlost, boje koje im se sviđaju. Sve im, zahvaljujući tome, nekako sjedne na mjesto. Ali istu stvar ćete čuti i u ispovijestima neonacista o tome kako su se navukli na neonacizam. Pogledali su neki dokumentarac, ili pročitali neku knjigu, i sve im je u njihovom unutarnjem svijetu napokon poprimilo neki smisao. Nakon toga, mozak je branio taj novi model stvarnosti i sve mu je prilagođavao, činjenice koje se u njega uklapaju je preuveličavao, one koje se ne uklapaju je, ako ne već odbacivao, onda svakako umanjivao. I tako je to sa svim ludorijama u koje ljudi povjeruju.
Kad se, međutim, neka ludorija počne razrađivati u sustav i kad se počne nazivati znanošću, e tu tek počinje prava magija. Sad ljudi ne samo da vjeruju u neku besmislicu, nego počinju čitav svijet promatrati u svjetlu te besmislice. Počinju se pozivati na znanosti o kojima nemaju nikakvog pojma, a kad im pravi znanstvenici iz tih područja pokušaju objasniti koliko su u krivu, samo se još više utvrde u uvjerenju da je čitav akademski svijet u nekoj vrsti zavjere protiv njihove istine. Počinje "recognition bias" i u svemu se "prepoznaje" elemente koji su u nekom odnosu s predmetom vjerovanja. Počinju opsesija i paranoidan način razmišljanja (rezoniranje na način: "Kineski su carevi svoje pravo na vlast temeljili na tome da su potomci zmajeva? Čekaj malo... Zmajevi su u biti reptili, zar ne? Dakle, i Kineski su carevi bili dio te oligarhije reptila. Ti su reptili POSVUDA." - David Icke).
Primjera ima koliko hoćete: David Icke i njegovi reptili; Daniken i njegovi prethistorijski astronauti; Immanuel Velikovski i njegovi 'Worlds in Collision'; Ian Wilson i njegova "sindonologija"; pa onda Novi svjetski poredak, iluminati, masoni, Rotschildi i ostala kompanija; chemtrailsi; tin foil hat i slične EMR gluposti; bad pharma; subliminalne poruke; otmice vanzemaljaca; pseudoarheologija, kriptozoologija, potrage za Atlantidom, energetika piramida i slične grane "znanosti" koje nam otkrivaju povijest koju službena znanost krije; pa u biti čitava alternativna medicina; antropozofija; rašljarenje; parapsihologija; astrologija; biodinamička agrikultura...

Isaac Asimov u trenutku kad se znanstvena zajednica pokazala nemoćnom pobiti besmislene tvrdnje Immanuela Velikovskog:

'What does one do with a heretic? We know the answer if the "one" referred to is a powerful religious othodoxy: the heretic can be burned at the stake. If the "one" is a powerful political orthodoxy, the heretic can be sent to a concentration camp. If the "one" is a powerful socioeconomic orthodoxy, the heretic can be prevented from earning a living.
'But what if the "one" is a powerful scientific orthodoxy? In that case, very little can be done, because even the most powerful scientific orthodoxy is not very powerful.
(...)
'[T]he religious, political, and socioeconomic orthodoxies can be universal in their power. A religious orthodoxy in full flight visits its punishments not on priests alone; nor a political one on politicians alone; nor a socioeconomic one on society leaders alone. No one is immune to their displeasure. The scientific orthodoxy, however, is completely helpless if the heretic is not himself a professional scientist - if he does not depend on grants or appointments, and if he places his views before the world through some medium other than the learned journals. Therefore, if we are to consider scientific heretics, we must understand that there are two varieties with different powers and different immunities.

'Let us consider the two kinds of scientific heretics. (1) There are those who arise from within the professional world of science and who are subject to punishment by the orthodoxy. We might call these heretics from within "endoheretics." (2) There are those who arise form outside the professional world of science and who are immune to direct punishment by the orthodoxy. These heretics are the "exoheretics."

'Of the two, the endoheretics are far less known to the general public. The endoheretic speaks in the same language as does the orthodoxy, and both views, the endoheretical and the orthodox, are equally obscure to the nonscientist, who can, generally speaking, understand neither the one nor the other nor the nature of the conflict between them.

'It follows that if we consider the great endoheresies of the past, we find that the general public was not ordinarily involved. In the few cases where the public was involved, it was almost invariably on the side of orthodoxy. The patron saint of all scientific heresies, Galileo, was, of course, an endoheretic. He was as deeply versed in Aristotelian physics and Ptolemaic astronomy , which he dethroned, as were any of his Aristotelian/Ptolemaic opponents. And since in those days and in his particular society, the scientific and religious orthodoxies were the same, Galileo had to run far greater risks than later endoheretics did. Facing the Inquisition, he had to consider the possibility, not of a cancelled grant, but of physical torture. Yet we cannot suppose that there was any great popular outcry on behalf of the rebel. The general public was not concerned, nor even aware, of the dispute. Had it been made aware, it would certainly sided with orthodoxy.
-
'Next to Galileo, the greatest of the endoheretics was Charles Darwin (...) Here, the general public did know of the controversy and did, in a very general and rough way, have a dim view of what it was about. And the public was definitely on the side of the orthodoxy. (...)

'Galileo and Darwin won out. Along the way, a number of endoheretics did win. But never by public pressure. And never by a majority vote of the general public. They won out because science is a self-correcting structure, and because observation, experimentation, and reasoning eventually support those heresies which represent a more accurate view of the Universe and bury those orthodoxies which are outpaced. In the process, orthodoxy gets a bad press. Looking back on the history of science, we might suppose that every endoheretic was right - that each wore the white hat of heroism against an evil and short-sighted orthodoxy. But that is only because the history science is naturally selective. Only the endoheretic who was, in tge end, shown to be right makes his mark. For each of those, there may have been perhaps fifty endoheretics who were quite wrong, whose views are therefore scarcely remembered, and who are not recorded even as a footnote in the history books - or, if they are, it is for other, nonheretical, work.

'What, then, would you have the orthodox do? Is it better to reject everything and be wrong once in fifty times - or accept everything and be wrong 49 out of 50 times and, in the meantime, send science down endless blind allies. The best strategy, of course, would be neither, but to reject the 49 wrong out of hand and to accept and cherish the one right. Unfortunately, the day that the endoheretical pearl shines out so obviously amid the endoheretical garbage as to be easily plucked is the day of the millennium. There is, alas, no easy way of distinguishing the stroke of genius from the stroke of folly. In fact, many an utterly nonsensical suggestion has seemed to carry much more the mark of turth than the cleverly insightful stroke of genius.

'There is no way, then, of dealing with the endoheresies other than by a firm (but not blind or spiteful) opposition. Each must run the gauntlet that alone can test it.

'For the self-correcting structure works. There is delay and heartbreak often enough, but it works.
(...)
'The problem of endoheresy, then, is not a truly serious one for science (though it may be, we all know, for the individual endoheretic); and the questioning process is not one which must be carried out in public.

'But what of exoheresy?
We had better first be sure of what we mean by an exoheretic. Science is split into endless specialties, and a specialist who is narrow-minded and insecure may see anyone who is not bull's-eye on target within the specialty as an "outsider".
(...)
'But this kind of attitude won't do. If we wish to be fine enough and narrow enough, then all scientific heretics are exoheretics in the eyes of the sufficiently orthodox, and the term becomes meaningless. Nor should we label as exoheretics those who are not formally educated but who, through self-education, have reached the peak of professional excellence. Let us, instead, understand the word exoheretic to refer only to someone ho is a real outsider, one who does not understand the painstaking structure built up by science, and who therefore attacks it without understanding.

'The typical exoheretic is so unaware of the intimate structure of science, of the methods and philosophy of science, of the very language of science, that his views are virtually unintelligible from the scientific standpoint. As a consequence, he is generally ignored by scientists. If exoheretical views are forced upon scientists, the reaction is bound to be puzzlement or amusement or contempt. In any case, it would be exceptional if the exoheresy were deemed worthy of any sort of comment.

'In frustration, the exoheretic is very likely to appeal over the heads of scientists to teh general public. He may even be successful in this, since his inability to speak the language of science does not necessarily prevent him form speaking the language of the public. The appeal to the public is, of course, valueless from the scientific standpoint. The findings of science cannot be cancelled or reversed by majority vote, or by the higest legislative or executive fiat.
(...)
'Nevertheless, the appeal to the public has other rewards than that of establishing scientific proof. (1) A favorable public response is soul-satisfying. The exoheretic can easily convince himself that his position at the center of a cult demonstrates the value of his views. He can easily argue himself into believing that people would not flock to nonsense, though all history shows otherwise. (2) A favorable public response can be lucrative. It is well known that books and lectures dealing favorably with a popular cult do far better than do books and lectures debunking it, even when the books in favor may be poorly written and reasoned, whereas the books against may be models of lucidity and rationality. (3) A favorable public response may hound scientists into open opposition, and they may express, with injudicious force, their opinion of the obvious nonsense of the exoheretical views. This very opposition, casting the exoheretic into the role of the martyr, works to accentuate the first two advantages.

'Public support or no, the exoheretic virtually never proves to be right. (How can he be right when he, quite literally, doesn't know what he's talking about?) Of course, he may prove to have said something somewhere in his flood of words that bears some resemblance to something that later proves to be so, and his coincidental concurrence of word and fact may be hailed by his followers as proving all the rest of the corpus of his work right. This outcome, however, has only cultic value.

'We see, then, the vast difference between the effects of the views of endoheretics and exoheretics. First, the public is generally not interested in the endoheretic, or, if aware of him at all, is hostile to him. The endoheretic therefore rarely profits from his heresy in a material way. The public, on the other hand, can be very interested in the exoheretic and can support him with a partisan and even religious fervor, so that the exoheretic may, in a material way, profit very considerably by his heresy.

'Second, the endoheretic is sometimes right, and since startling scientific advances usually begin as heresies, some of the greatest names in science have been endoheretics. The exoheretic, on the other hand, is virtually never right, and the history of science contains no great advance, to my knowledge, initiated by an exoheretic.

'One might combine these generalizations and, working backward (not always a safe procedure), state that when a view denounced by scientists as false is, nevertheless, popular with the general public, the mere fact of that popularity is strong evidence in favor of its worthlessness. It is on the basis of public popularity of particular beliefs, for instance, that I, even without personal investigation of such matters, feel it safe to be extremely skeptical about ancient astronauts, or about modern astronauts in UFO's, or about the value of talking to plants, or about psi phenomena, or about spiritualism, or about astrology.'

'Of all the exoheretics, Velikovsky has come closest to discomfiting the science he has attacked, and has most successfully forced science to take him seriously. Why is that? Well -

(1) Velikovsky has been a psychiatrist, so that he has training in a scientific specialty of sorts and is not an utter exoheretic. What's more, he has the faculty of sounding as though he knows what he is talking about when he invades the precincts of astronomy. He doesn't make very many elementary mistakes, and he is able to use the language of science sufficiently well to impress a layman.

(2) He is an interesting writer. It's fun to read his books. I have read every book he has published and hope to read any he writes in the future. Although he doesn't lure me into accepting his views, I can well see where those less knowledgeable in the fields Velikovsky deals with would succumb.

(3) Velikovsky's views in Worlds in Collision are designed to demonstrate that the Bible has a great deal of literal truth in it, that the miraculous events described in the Old Testament really happened as described.

Ali čak ni to nije pomoglo. Velikovskijanaca ima i dan danas.

Ono što ja, dakle, zamjeram Mišaku jest, po riječima Isaaca Asimova, što nam predstavlja znanstvene "egzoheretike" bez da nam kaže što znastvena zajednica ima za reći.
Toliko za ovaj put, post je i ovako PREDUGAČAK (SORRY!), ali ako hoćeš dalje - možemo i dalje.


Covjek je iracionalno biće...
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 24/01/2016 : 18:55:11  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Kruger

quote:
Originally posted by culture vulture

quote:
Originally posted by Kruger

culture vulture

Postoji nekakav problem, ako se radi o doktorima znanosti ( mada meni takav problem nikad neće predstavljati pomutnju jer iako dolazim iz nekog drugog područja znam o čemu se radi ) koje je verificirao bivši papa Benedikt onda je to malo zanimljivije ( to je papa koji mnogo tih starih stvari htio staviti na mjesto ).
Kreacinisti dolaze iz svjetonazora protestanata ( naravno čudni su ) , no papa katolik ih je verificirao iz sljedbe katolika.



Pojasni ovo, molim te, ne znam o čem pričaš.



Jednostavno, papa Benedikt je priznao krecainoste ( iako dolaze od protestanata ). To što se maknuo sasvim sigurno nema veze s ovom temom.



Ne kužim što želiš reći.
Ako misliš na kreacionizam u smislu: Bog je stvorio svijet, a evolucija ne može odgovoriti na sva pitanja, onda ne shvaćam zašto tvrdiš da bi to bilo nešto protestantsko. Svaki je kršćanin (a i Židov i musliman) u tom smislu kreacionist.
Ali nisam nikad čuo da je papa Benedikt rekao išta što bi i izdaleka implicirao da je prihvatio teoriju mlade Zemlje (young Earth creationism). On je u svakoj izjavi koju sam ja čuo zastupao teističku evoluciju. (A njegove su izjave uvijek bile kristalno jasne, nije to papa Franjo koji izazove pomutnju svaki put kad progovori.)
Ako ti znaš za neki citat/izvor koji je meni nepoznat, prosvijetli me.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 24/01/2016 : 19:08:37  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
No, nešto je drugo tu bitnije od kurioziteta koji bi mi predstavljalo Benediktovo prihvaćanje teorije mlade Zemlje.
Ako on osobno i jest sklon prihvatiti tu teoriju, to je samo njegov osobni stav. To nije službeno učenje Crkve, koja se o postanku života na Zemlji nema što izjašnjavati, budući da se ne radi o članku vjere.
Da i svaki papa od danas pa do kraja vremena čvrsto vjeruje u mladost Zemlje i da svaki svetac koji ikad još bude kanoniziran osobno ne vjeruje u evoluciju, to ne bi ništa mijenjalo na stvari.
Ima bezbroj stvari u kojima pape, pa i sveci, mogu biti itekako u krivu. Čak i ne tih čisto znanstvenih, nego i stvari tipa autentičnost Torinskoga platna. Papa Benedikt, po svemu sudeći, vjeruje da je ono autentično, a takvo je mišljenje i mnogih drugih u Vatikanu. Ali, budući da mu povijest prije 14. stoljeća nije poznata, ja sam dosta skeptičan. I mišljenje pape me tu nipošto ne obvezuje, iako se potencijalno radi o najsvetijoj od svih relikvija. To jednostavno nije članak vjere, a ni pitanje morala, pa papa može itekako biti u krivu. Ne kažem da jest, ali može.
Go to Top of Page

IGMAN2
Senior Member



2404 Posts

Member since 08/05/2003

Posted - 24/01/2016 : 19:14:48  Show Profile Show Extended Profile  Send IGMAN2 a Private Message  Reply with Quote
Sve je u redu dok se takve stvari prihvaćaju kao zabava, dok vršiš doziranje.
Problem nastaje kada izgubiš osjećaj za stvarnost i ono što je moguće.

Naravno da se je danas lako izgubiti u svemu tome -znanost je postala prekomplicirana, nerazumljiva i nezanimljiva običnom čovjeku, dok im muljatori, pseudo/kvazi znanstvenici i vračare prilaze na mnogo prihvatljiviji, jednostavniji način... i, naravno, nude im rješenja za ama baš sve probleme -brzo, jednostavno,'jeftino' i u malim pakovanjima.
Znanost to ne nudi.
I sami znanstvenici se više ne snalaze u tom preobimnom i prekompliciranom gradivu, već su usko usredotočeni na svoju specijalnost, ne povezujući ju s ostalim granama. Najbolji primjer takvog nečega su liječnici -usko se bave samo svojim dijelom problema,
ostalo ih i ne zanima. Dr.House je fikcija.
Kako da se tu, onda, snađe mali, obični čovjek.

Kao drugo znanost već par desetljeća gubi zamah u svemu, a samim time i povjerenje.
Svemirski program -jedva živ, lječenje i iskorjenjivanje bolesti -gubi bitku, jeftina energija -nema, jeftina i zdrava hrana -nema, robotika -nema... Sav taj zamah i popularnost koju je znanost imala u prošlom stoljeću je nestao.
Što je ostalo -šarlantanstvo koje cvijeta.

Sve dok imaš mjeru - dobro je... ali kako je imati kada si svakog dana iz svih medija bombardiran s lažima i poluistinama?
Ako baš svi mediji- i TV i radio i novine, časopisi, internet... baš svaki dan i bez ikakve ograde propagiraju astrologiju i sl. vračarije, kako onda to može ne biti istina?
Čudak je tada onaj koji ne vjeruje.

Slušao sam na radiju, javljaju se slušatelji nekom astrologu i jedna djevojka se javi i pita koji fakultet da upiše!!!
On nešto gleda, računa i kaže joj -Pravni, i sad ona sva sretna mu zahvaljuje!
Ma, mislim si, što li ta glupača mora imati u glavi. Ići će upisati pravo, ne zato što je to zanima, već zato što joj je to rekao neki neodgovorni šarlatan.
Dno!
Na rubu znanosti je još i dobra emisija. Ako ništa drugo, bar joj naslov upućuje da to nije provjerena znanost već rubno područje.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 24/01/2016 : 19:24:00  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
"Na rubu pameti" bi ipak bio točniji naslov za tu emisiju.
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 25/01/2016 : 11:57:21  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
culture vulture

Isprva nešto o sebi, kad sam razmišljao koji ću fakultet upisati nakon završetka srednje škole odvagivao sam između kineziološkog i povijesti ( ne znam sad kako se točno zove smjer kad bi upisao povijesti, ipak je to bilo davno ) na neki način dosta različiti pravci. No na kraju sam upisao filozofski na nagovor profesorice logike. Spletom životnih okolnosti sam se ipak našao u sportu, na oko bi ispalo da se bavim nečim vrlo jednostavnim, na primjer elektrotehničar bi rekao da je to vrlo jednostavno i bezvezno. Iako se bavim prenošenjem znanja ( mislim da si i ti sam spomenuo kako privatno daješ instrukcije ) i to dosta direktno, ne znam kako bi to najtočnije nazvao nego: djelokrug same proizvodnje sportaša, meni su kritike, očekivanja i pametovanja roditelja gotovo svakodnevnica, nekakvo prirodno okruženje. Mogao bih zagrepsti malo u teorije zavjere, današnja djeca što se tiče kondicije, motorike, koordinacije pokreta, kretanja u prostoru na vrlo niskom stupnju, o pretilosti da ne govorim, to im se nameće kroz način i stil života.

Na neki način je blisko ali nema veze jedno s drugim, već dugi niz godina se bavim vođenjem malonogometne ekipe. E sad u svom životu sam se po tom pitanju svega i svačega nagledao, podmetanja, spletki, opstruiranja i svašta nešto.

Edited by - Kruger on 25/01/2016 12:12:16
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
16781 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 25/01/2016 : 12:11:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
E sad, nisam najbolje shvatio nekakva nerazumijevanja oko naše teme, spomenuo si kako se ne trebamo zavaravati kako su u onom dokumentarcu doktori znanosti a najvjerojatnije se radi o pseudoznanosti. Vjerujem kako nisi ni svjestan što si napisao i koliko si pogodio u bit iako je tvoj fokus zanimanja/zapažanja usmjeren na kreacioniste. To što tvrdiš se jednako može tvrditi za evolucioniste i što je najvažnije za sve sfere ljudskog djelovanja. U sportu ćemo ih nazivati predsjednicima saveza, vrhunskim trenerima i menadžerima u ekonomiji nekim drugim imenima, ali poanta je da se ljudi jednostavno vole baviti manipulacijom.
Što se tiče pape Benedikta, to su kreacionisti napisali na svojim portalima, ne vjerujem da lažu, to da je papa Benedikt priznao njihov nauk. No meni i nije toliko bitno jesu li i ikoliko u pravu, napokon se netko suprotstavio evolucionistima a mislim, moje skromno mišljenje da evolucionistii podosta toga muljaju, a nisam jedini koji tako misli.
Go to Top of Page

dupli
Average Member

Croatia
979 Posts

Member since 26/11/2009

Posted - 25/01/2016 : 14:37:08  Show Profile Show Extended Profile  Send dupli a Private Message  Reply with Quote
Culture vulture - evo nešto o upalama ušiju u mojoj obitelji.

Moj sin je imao, rekao bih, identične probleme kao i ti kad si bio mali. Upale uha koje su se rješavale antibioticima da bi se ubrzo opet vratile. Uočljivi gubitak sluha, bolovi. Sve što i sam vjerojatno znaš. Sve skupa stanje je potrajalo 4 do 5 godina. Prije godinu i po mu je zakazana opracija ugradnje cjevčica u bubnjiće koja je trebala biti obavljena 28. ovog mjeseca, dakle za tri dana, u Vinogradskoj bolnici. Prošli tjedan, na moje inzistiranje, napravljen je još jedan pregled gdje je zaključeno da operacija nije potrebna i da je mali zdrav. Stvar se riješila više-manje sama
od sebe kao što sam i znao da će se riješiti nakon što sam proučavajući medicinsku literaturu shvatio o čemu se radi.

Prava opasna upala unutarnjeg uha počinje bakterijskom upalom nosa ili grla. Bakterije od tamo preko Eustahijeve cijevi (povezuje grlo i srednje uho) uđu u srednje uho i kreće upala uha koja može imati ozbiljne posljedice i oštećenja sluha i zato se tretira antibioticima.
Ali postoji još jedan tip “upale uha”. Zbog upale nosa ili grla (bakterijske ili virusne) treći krajnik i sluznica oko njega nateknu, a kako se on nalazi otprilike između izlaza Eustahijevih cijevi iz ušiju u grlo, cijevi se začepe. To je donekle sretna okolnost jer sad nema šanse da nešto iz grla ide prema srednjem uhu, ali je nesretna koincidencija što se ponovo javlja bol i gluhoća kao kod prave upale uha. Naime, kad se Eustahijeva cijev začepi, više se ne može izjednačavati tlak između srednjeg uha i vanjske atmosfere koji se obavlja upravo kroz Eustahijevu cijev i javlja se bol zbog pritiska
na bubnjić kad dođe do promjene vanjskog tlaka (kao što ste npr. osjetili kod ronjenja ili u avionu). Gluhoća se javlja iz tog razloga što sekret koji prirodno luči uho i koji se slijeva u grlo više nema gdje oticati i nakuplja se u srednjem uhu. Kako za razliku od zraka, tekućina nije stlačiva, onda se bubnjić više ne može normalno pomicati zbog zvučnih vibracija i dijete više ne čuje dobro. U slučaju ove druge upale uha, opasnost je da tekučina bude dugo u uhu (tjednima ili mjesecima) pa se slušne koščice koje prenose vibracije od bubnjića do unutarnjeg uha recimo tako “okoštaju” i javlja se trajno oštečenje sluha. Dakle, ovdje se radi o običnom vodoinstalaterskom problemu.
Odčepi Eustahijevu cijev i sve će biti u redu. Kako se to ne može tek tako, onda se za kronične slučajeve ugrade ventilacijske cijevi kroz bubnjić i onda se izjednačavanje tlaka i istjecanje tekućine obavlja kroz vanjsko uho. No, izvor problema je u grlu. Treći krajnik. Nekoj djeci je on igrom slučaja i gena baš tako anatomski postavljen da kad krene upala začepi Eustahijevu cijev.
Ali, fora s trećim krajnikom je da on negdje od pete, šeste godine počinje atrofirati, a da bi praktički skoro skroz nestao. Istovremeno i glava raste pa se Eustahijeve cijevi udaljuju od problematičnog područja i onda odjednom, kad dijete uhvati sedam, osam godina, sve prestane samo od sebe. Nema više upale ušiju.

E sad, od kuda ideja da medicina ne može riješiti obične dječje upale uha.
Prvo, kad dođete s malim djetetom kojeg boli uho i koje 100% istovremeno ima curenje nosa ili crveno grlo kod pedijatra, on ne može biti siguran da li se radi o bakterijskoj ili virusnoj upali. Za to bi trebalo napraviti bris grla i nosa, a nalaz se čeka tri dana. Dalje, trebate procijeniti da li je tekućina iza bubnjića sekret koji se nakuplja zbog začepljenja cijevi ili posljedica bakterijske infekcije. Da ste pedijatar, kako bi unezvjerenoj majci ili ocu kojem dijete urla od bolova već par sati objasnili da ode kući, djetetu dade paracetamol da mu ublaži bolove dok se tlak polako izjednači i ispire nos fiziološkom otopinom da infekcija nosa ili grla brže prođu. Praktički bi mu trebali reći, idite doma, stvar će se riješiti sama od sebe. Jebiga, a možda je ipak bakterijska infekcija. Onda evo djetetu antibiotik širokog spektra djelovanja pa bar nitko neće reći da ništa nisam učinio-la. I sve bi bilo u redu da za par tjedana dijete ne uhvati neki drugi virus, bakteriju, nos procuri, treći krajnik natekne i evo ponovo upale uha. A kad nije to, onda se dogodi da je dijete alergično na neki pelud (u našem slučaju breza) i onda opet natekne sluznica, začeše se Eustahijeve cijevi i uho boli.
Na kraju bih zaključio, u većini slučajeva “upala uha” kod djece je nešto slično kao temperatura: Kad nos procuri, evo temperature, a odmah zatim i “upale” uha. Jedino mi nije jasno zašto nitko ne prigovara
liječnicima da djetetu ne mogu izlječiti temperaturu. Ono, dijete mi ima temperaturu, dadu mu antibiotik, to prođe, a onda za koji tjedan evo opet temperature.

E da, meni su kao malom izvadili treći krajnik. Sedamdesetih se tako
rješavao problem. U međuvremenu se valjda skužilo da krajnici ipak nečemu služe pa je danas pristup drugačiji. Sva sreća da me nisu dohvatili scenaristi Dr. Haus-a. Oni bi vjerojatno našli razlog zbog kojeg bi taj krajnik bilo potrebno operirati analno, a ne kroz grlo kako se to obično radi.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 25/01/2016 : 18:20:16  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
Žao mi je da ti se klinac tako mučio, uhobolja je gadna stvar. Nadam se da se problemi neće više vratiti.

Ovo što kažeš o prirodnom rastu glave se poklapa s dobi u kojoj su meni upale prestale - baš nakon što sam napunio 7 godina.

Ali nije da doktorima nije palo na pamet da bi problem mogao biti vodoinstalaterski. Izvadili su oni meni sve krajnike, s fantastičnim rezultatima - upale su postale još češće. Također su mi preporučivali da redovito žvačem žvake, kako bi se kanali micali, a micanjem i otvorili. Radili su mi i tzv. "propuhivanje" - ono kad ti u nos gurnu neku pumpicu, ti govoriš neku riječ koja ima dosta fonema "k" (tipa "Koka kola" ili "otok Krk"), a svaki pud kad je izgovoriš, doktor stisne pumpicu i raznese ti glavu. Na koncu su mi htjeli raditi trepanaciju, ono, možda ćemo bolje vidjeti u čemu je problem ako mi ovo otvorimo pa pogledamo iznutra. (Moji su to odbili budući da im nisu znali reći koja je prava svrha te operacije.)

Ponavljam, odrastao sam uvjeren da me izliječio bioenergičar, danas u to baš i nisam uvjeren, ali ne mogu biti potpuni skeptik jer su upale prestale baš nakon tih terapija, osim te jedne koju mi je najavio i koju sam stvarno "izliječio" kako mi je i rekao - čašom vode s ledom.
Također si još uvijek ne znam objasniti čudne doživljaje prilikom tih "seansi" (boje koje sam vidio dok su mi oči bile zatvorene, dojam kao da se okrećem u stolcu i slično). Možda je bila riječ o nekom halucinogenom sredstvu, ne znam.
Go to Top of Page

culture vulture
Senior Member

1397 Posts

Member since 21/02/2004

Posted - 25/01/2016 : 18:44:07  Show Profile Show Extended Profile  Send culture vulture a Private Message  Reply with Quote
@Kruger:

Svjestan sam ja tog problema - to i jest ono najzanimljivije u pseudoznanosti. Ona otvara čitav niz pitanja: Što su pravo znanje i prava znanost? Imaju li akademski obrazovani ljudi monopol na znanost? Jesu li doktorat i akademska karijera garancija da netko nije zapravo pseudoznanstvenik? Nisu li mnoga revolucionarna otkrića u početku proglašavana pseudoznanstvenima? Što ćemo sa slučajevima kad dvije skupine tvrde suprotno a obje imaju akademski kredibilitet? Što ćemo sa slučajevima kad znanost i religija (kako god ona bila shvaćena) naoko tvrde suprotno? (Primjer za potonje: Liber pontificalis tvrdi da su svi prvi pape bili mučenici - povijest trenutno za mnoge od tamo navedenih ne može ni potvrditi da su uopće postojali, a kamoli kakvom su smrću umrli. Kome vjerovati?)
Zato sam i stavio onaj podugački citat Isaaca Asimova. Mislim da mu je ovaj uvid osobito lucidan:

'Of the two, the endoheretics are far less known to the general public. The endoheretic speaks in the same language as does the orthodoxy, and both views, the endoheretical and the orthodox, are equally obscure to the nonscientist, who can, generally speaking, understand neither the one nor the other nor the nature of the conflict between them.'

Kreacionisti mlade Zemlje se previše obraćaju laičkoj javnosti i govore rječnikom koji je pretjerano razumljiv a da bih lako povjerovao da im je teorija znanstveno čvrsta.
Ne kažem, naravno, da je samim time šuplja. Samo kažem da nas povijesno iskustvo s pseudoznanošću uči da su takve teorije u ogromnoj većini slučajeva šuplje.

Go to Top of Page
Page: of 7 Previous Topic Topic Next Topic  
Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.3 seconds. Snitz Forums 2000