Lijepa komemoracija. Mnogi stavljaju riječi zahvale za uljepšano djetinjstvo, eto i pjesme. Ne Ferri, ja ga ne znam i nemam odnos u tom smislu, nego Ferri, sinonim Zagora, Ferri značaj i Ferri kako ga vidi going going, nasmijan i dobar. Od toga podilaze srsi uz leđa, žalosni skupe.
Makarska, 1985. Moj prvi Zagor. (interesantno je da sam posle na forumu procitao bar jos kod dvoje clanova - velka? - da im je to bio prvi Zagi takodje)
Koliko puta sam blenuo u cuveni potpis u uglu "Ferri G." ... da bih ga i sam dobio 2008. u Beogradu, naravno u tom istom stripu. Potpisao mi je jos i "Noc demona" i samu naslovnu za "Cudo nevidjeno" (moj prvi Mister No).
No, sto neko rece, imao je dug, lep i plodan zivot... slava mu!
Što više čitam ovaj topic tako mi ulazi u glavu da je Ferri stvarno otišao. Jučer mi je bilo teško, ali sad je još gore, kad mi ovo zapravo ulazi u glavu. Na žalost ne plačem, a bilo bi mi lakše kad bi plakao. Užas...
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Počivao u miru maestro. Hvala ti za lijepo djetinjstvo. Naviru sjećanja na prvog pročitanog Zagora, kojega mi je donio otac da me malo razvedri nakon operacije krajnika, u davno, toplo ljeto 1994. i kada sam, teškom mukom, promucao: "Jel' mogu skupljat?" Svoj daljnji interes za stripove dugujem upravo tom trenutku.
Da oggi potremo vedere il Papa' solo nel volto di Zagor.... Ci piace immaginare che continuerà le sue avventure insieme allo "Spirito con la Scure"
Ringraziando per il grande affetto che ci state dimostrando Vi comunichiamo che le esequie di Papà si terranno Mercoledì 6 Aprile alle ore 10:30, presso la Chiesa di Megli nel comune di Recco (Ge)
Mene suza još nije stigla...još uvek sam blago pogubljen. Verovatno će me stići u osami. Ali imam devojku sveticu...kako je mene strefilo (valjda je vidljivije nego što mislim da jeste) tako je nju inspirisalo. Ovo me je sinoć dočekalo na stolu
Počivaj
Stranče, pokazao si mi da crne linije imaju dušu i da borba Dobra ne prestaje nikad, a sve tako lijepo teče i dušu dečiju maštom budi, pravdom uspavljuje.
Prijatelju, poveo si hordu sjajnih junaka za sobom, dao im sjaj u oku i smejak na licu, da priču tvoju za pričom pričaju i istoriju svoju osvajaju.
Prijatelju mog prijatelja, u miru počivaj i nek' drvo tvoje na ovom svetu širi krošnju.
Ferriju 02.04.2016. Dragica A.
evo sad kad sam prevladao zbunjenost i meni je suza krenula
I dan danas kad vidim naslovnicu Zagora na trenutak se mentalno vratim u davne dane čitanja Zagorovih pustolovina. Neka mu je vječna slava i hvala na lijepim uspomenama iz djetinstva!
Nisam prof. prevodilac a malo sam i zaboravio maternji pa imam problema da prevedem i duh jezika, ali mislim da je OK:
Dragi Gallieno,
Znam šta bi mi ti rekao, ovog prvog dana bez tebe. Znam, jer te poznajem. U stvari, kao da mi riječi koje želim napisati dolaze od tebe, sa ko zna kog (ali, siguran sam, sa nekog čarobnog) mjesta. Poznajem te ne samo 26 godina (a toliko je prošlo od našeg prvog susreta), nego cijeli život. Kad sam bio rođen, Zagor je već postojao, i rastao sam imajući njega pored sebe, kao velikog brata, koji me je držao za ruku braneći me od grubijana i pričajući mi čudesne priče prije odlaska u krevet, kako bih imao lijepe snove.
Zato te poznajem otkad sam počeo da lutam šumama Darkvuda, kada sam imao četiri godine i već listao stripove iako nisam znao čitati. U svakom momentu mog života postojala je jedna tvoja naslovnica: kad sam selio dok sam bio u osnovnoj školi, na prvom pričešću, na ispitu na kraju osmog razreda ili na maturskom ispitu, kad sam poljubio prvu djevojku, kad sam prvi put odlazio u inostranstvo, ili u vojsku. Činjenica da smo postali saradnici i istinski prijatelji (prijatelji koji si zaista žele samo najbolje) je jedan od najljepših poklona koje mi je život dao.
Kaže se da čovjek ne bi trebao nikad upoznati svoje mitove, jer rizikuje da bude razočaran: ti si međutim bio bolji od ionako lijepe slike koju su tvoji čitaoci imali o tebi. Ko god te je upoznao može to potvrditi. Za mene si postao drugi otac. Koliko lekcija o čovječnosti, o optimizmu, velikodušnosti, vedrini, jednostavnosti, posvećenosti onome što se voli, i radu koji sam naučio od tebe! I koliko si me samo toga naučio o onome što si volio: more, barke, rijeke, priroda, brda, putovanja, umjetnost, povijest. Postao sam tvoj biograf (sa dvije knjige i mnogo članaka posvećenih tebi), prije svega zbog toga da ti se odužim za snove koje si mi poklonio i za uzor koji si mi bio.
I evo me sada tugujem zbog činjenice da te više nema, iako mi sve ovdje oko mene govori da si tu: jer bez tebe, ne bi bilo ni mene.
Ali ponavljam, znam šta bi mi rekao da si ovdje (a znam da si tu). Rekao bi mi da me u stvari nikada nisi ni ostavio samog, jer se nalazim usred tisuća i tisuća stanovnika Darkvuda (svi tvoji čitaoci) sa kojima ću nastaviti dalje držeći se tvojih pouka. A Zagor će ostati sa nama, kao stariji brat.
Također bi mi rekao da nema razloga da tugujem, jer si imao čudesan život: otišao si sa osmijehom (nijednog jedinog momenta te nisam čuo da se žališ zbog tvoje bolesti), radio si do posljednjeg dana na novoj naslovnici koju sam ti povjerio, do duboke starosti od 87 godina koje si proživio onako kako bismo svi mi željeli proživjeti, gledajući more sa tvojih prozora i sa tvoje terase, sa planinama iza sebe.
Vidio si rat pa onda mir, radio si dobro svoj posao (postajući stručnjak priznat od sviju u tvom poslu), dobio si četiri divna sina i mnogo unuka, i obilježio si živote miliona ljudi širom svijeta koji su bili zaljubljenici u tvoje priče. Putovao si i plovio, pomagao si svakome ko bi ti se obratio, radio si na način kako si želio, crtajući ono što si želio crtati, poistovjećujući se sa tvojim crtežima, sa istinskom strašću. Nisi prestajao raditi ni kada si imao priliku da prestaneš, jer je rad bio sastavni dio tvog života, i uspio si da radiš na visokom nivou do momenta kada si nas napustio. I bio si voljen kao malo koji drugi stvaralac snova na svijetu. Sve u svemu, bio si Gallieno Ferri. Zato, zašto tugovati? Možemo samo biti srećni zbog tebe, zbog onoga što si bio, zbog onoga što jesi.
Učinio si svijet boljim mjestom, što je jedini istinski zadatak za sve nas. Dakle, možemo samo da plačemo nad nama samima, ako ne uspijemo da učinimo to isto.
Zadnji paragraf bi mogao da bude i odgovor na pitanje šta bismo mogli da učinimo da se odužimo Feriju.
A iako nisam strastveni kolekcionar, obećao sam sebi prije nekih tri godine da ću kupiti sve brojeve Collezione Storica a Colori koje je potpisao Ferri, i na dobrom sam putu da upotpunim kolekciju. Sada mi ta kolekcija još više znači.
I am tormented with an everlasting itch for things remote. I love to sail forbidden seas, and land on barbarous coasts.
Pretpostavljam da ce izdavaci Zagora poslati u svoje i ime svoje izdavacke kuce izjavu sucuti obitelji i kolegama u SBE, a sta je s nama? Pojedinci ce preko f-booka i inih com-siteova, ima li inicijative za kolektivno pismo na talijanskom i navedu se sva imena clanova svih foruma i strip-sajtova?
Dok je bio ziv i znali smo da je bolestan i ne samo tad i prije nego se razbolio bila je ideja za pismom koje bi mu opisali sta nam je znacio njegov rad. Dosta se pisalo kriticki na rad u zadnjih par godina i nije to bio zasluzio. Neke stvari su ostale nedorecene, ali sustinski je djed znao sta mislimo o njegovom radu. To pismo je moglo biti mali kolektivni doprinos fanova, a sad mu odajemo posljednji pozdrav.
Citao sam postove i svaki je na svoj nacin pokazao ono podrhtavanje iznutra kad te tuga mori...
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!"
Crtač stripa koji je tokom nekoliko godina utaživao moju žeđ za realnošću - ma šta realnošću, za životom.
S time je počeo od kako sam naučio da čitam. I čak od ranije! ...
Do jedanaeste godine. Sa jedanaest, u novim brojevima Zagora nisam nalazio više ničega vrednog pažnje.
....... Germaine Greer: "Daddy, I hardly knew you." ....... me: "Ferri G, I hardly knew you."[/quote]
Ličnosti na nivou tepsije.
Macan, u kontekstu pisanja strip recenzija : kod Zagora nema ničega za šta bih se uhvatio.
I, takvog Zagora je Ferri G. crtao do kraja svojeg života u 87. godini
Gallieno Ferri: kratki portret radne biografije
Profesija, crtač stripova: super . štiklirano Predanost poslu: štiklirano Primarni značaj: epohalno demonstriranje da mnogi mudri ljudi greše kada pretpostavljaju … “Kvantitet neumitno vodi kvalitetu.”
U poslednjem intervjuu o Zagoru kojeg sam čitao, dvojica njegovih kolega iz Bonellija su sa Zagorom bukvalno terala sprdačinu. Ja, kao autsajder na periferiji Bonellijeve sfere uticaja, osećao sam više poštovanja. Poučan mi je bio taj njihov odnos!
Šta god bilo u produkciji Bonellija, to je ograničeno. I treba ga razvijati. Zbog života, istog razloga koji me je za Zagora i vezaona početku, života višestranog, onakvog kakvog je možda najbolje pokazao Shakespeare, Edward de Vere. Shakespeare piše da postoji specijalno proviđenje i u padu vrapca, da sve ima svoj smisao, i zato sam uveren da se nisam susreo sa Zagorom samo da bih ga diskvalifikovao, niti da je Gallieno Ferri umro da bi se za njim zaklopila zavesa.
prvi topik gdje smo se svi mi u necemu slozili, lijevi, desni crni, bijeli, zuti, hrvati, srbi, slovenci, bosanci, ateisti, vjernici, bogati, siromasni. ipak smo svi djeca i dalje u dusi i zato hvala ti na tome, maestro. pocivaj u miru
prvi topik gdje smo se svi mi u necemu slozili, lijevi, desni crni, bijeli, zuti, hrvati, srbi, slovenci, bosanci, ateisti, vjernici, bogati, siromasni. ipak smo svi djeca i dalje u dusi i zato hvala ti na tome, maestro. pocivaj u miru
CITAJTE TELLERA,... DA BI POSTALI BOLJI LJUDI! STRIP JUNAK KOJI UCI POŠTENJU I PRAVDI!
Napustila nas je Legenda Ferri
Posted - 03/04/2016 : 16:00:35
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)