| Author |
 Topic  |
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
|
|
Lord Vader89
stripovi.com suradnik
France
9618 Posts
Member since 05/07/2007 |
 Posted - 15/11/2009 : 17:55:29
|
quote:
Originally posted by Obi-wan
quote:
Originally posted by Lord Vader89
imam ja, idu ti po dva romana u jednu alnarijevu knjigu, po redosledu. dakle, u prvoj su Dina i Mesija, itd....
EDIT:
malo i da izreklamiram
u pitanju je odlicno izdanje, jeftino, na krajnje korektnom papiru i s dobrim uvezom, i sa dobrim prevodom. jedini minus je taj sto je dizajn blago receno - odvratan no....kad stoji na polici, i nije tako strasno 
Znači, tu je cijela Herbertova Dina! Odlično.
Naslovnice su stvarno šit, a kod Alnarija i prijevod zna biti teški šit. No, ako kažeš da je dobar, preporuka više.
Ja sam jednom skoro kupio, ali knjige na Alnarijevom štandu su bile toliko loše očuvane da ipak nisam (pa neću valjda plaćati punu cijenu za knjige koje izgledaju kao teške polovnjače). Za polovno hoću popust, a ako nađem lijepo očuvane, obavezno kupujem (pogotovo što je tu svih 6 originalnih naslova).
cudno vidis, ja sam svoj primerak prve knjige kupio na alnarijevom standu, i bio je prilicno dobro ocuvan. najvise sam pizdeo kad ih vidim u platou, razvaljene, i pocepane, kad ih je ceo beograd prelistao i iscitao
sto se prevoda tice, rekao bih da je preuzet prevod kakav je bio u polarisu, tako da nema promasaja
a sto se tice ove tvoje naslovne, da li je potrebno da kazem na sta me podseca pescani crv  |
Potpis u dva reda, prema pravilniku:
Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D. |
 |
|
|
Rock.Bob Rock
Senior Member
Croatia
1146 Posts
Member since 25/03/2009 |
Posted - 15/11/2009 : 18:01:07
|
quote:
Originally posted by Lord Vader89
a sto se tice ove tvoje naslovne, na sta me podseca pescani crvda li je potrebno da kazem
To je pješčani crv?
Ja sam pomislio na ovo drugo   |
. |
|
|
|
Malicius
Senior Member
Germany
2380 Posts
Member since 21/09/2004 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 15/11/2009 : 20:11:38
|
quote:
Originally posted by Obi-wan
U Srbiji je Dinu u isto vrijeme izdao i Familet.
Pogledajte naslovnu...
Sad znamo što je Blažina radio prije Veselog četvrtka |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Nameless
Average Member
525 Posts
Member since 16/09/2009 |
Posted - 15/11/2009 : 23:40:16
|
quote:
Originally posted by mladjo
quote:
Originally posted by Obi-wan
U Srbiji je Dinu u isto vrijeme izdao i Familet.
Pogledajte naslovnu...
Sad znamo što je Blažina radio prije Veselog četvrtka
Ovaj što je radio ovu naslovnu je zajebao i Blažinu. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 17/11/2009 : 00:46:39
|
HYPERION KAO PORUKA
Evo mali osvrt na priče ispričane u ovoj knjizi;
Osobno me, kao ateista, oduvijek zanimala pojava religije u znanstveno – fantastičnim pričama. Razne mogućnosti koje po tom pitanju žanr pruža, od pojave novih, alienskih religija čija su jedina ograničenja mašta pisaca koji ih izmišljaju, preko objašnjenja i pokušaja obnašnjenja položaja domicilnih, zemaljskih religija u ostatku kosmosa, pa do pokušaja ovladavanja jednih religija drugima na relaciji cijelog svemira. "Vjerujem jer je nerazumno" Tome Akvinskog ovako dotiže i prestiže granice svemira. Svećenikova priča, odnosno čitanje dnevnika Oca Paula Durea svakako je zanimljivo štivo i za vjernike i za ateiste, a na kraju i jednima i drugima ostaje želja da cijela priča ima svoj epilog u nastavku serijala.
Ratna priča Pukovnika Kassada koja slijedi nakon toga otvar već toliko puta spomenutu poveznicu između bitke na bojnom polju i seksualnog užitka. Iako je u ovoj priči riječ o odvojenim strastima (s pozicije glavnog junaka priče definitivno je i ubijanje strast), veza je i više nego vidljiva. Seksualna uzbuđenja tijekom bitke nisu novost ni u stvarnosti, a ovdje izvrsno služe za potenciranje animalnog nagona glavnog protagoniste. zanimljivo u svakom slučaju.
Pjesnikovo pripovjedanje dobra je kombinacija ludosti, genija i sirovosti, popraćena izvrsnim citatima i razmišljanjima( Npr. citira se Bertrana Russela:"Jezik služi ne samo za izražavanje misli već i za omogućavanje misli, koje bez njega ne bi mogle ni postojati", te se naglašava da su riječ/ideja sijamski blizanci, a na kraju se pita koliko je zapravo ideja omalovažavana putem riječi. Ha, boljeg načina nemamo, jel da...)
Znanstvenikova priča najbolje je odražena u podnaslovu:gorak je okus rijeke zaborava. Tema već vidjena kod Kinga i nekih drugih, ali ovdje ispričana sa tako jakim emocionalnim nabojem da jednostavno odzvanja u čulima još dugo nakon čitanja.
Detektivkina priča je nagli okret za 180 stupnjeva. brzi cyberpunk triler u rangu samog Neuromancera, ali na svu sreću ne tako kompliciran:))
Konzulova priča je šlag na tortu svim prevrtljivostima u knjizi.
Slijedi Pad Hyperiona. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 17/11/2009 : 09:53:21
|
Ha mislim da nije problem. Ima ih još po trgovinama.
Koštaju negdje oko 200 - 250 kn.
Izdavač ti je Zagrebačka naklada.Najbolje da njih prvo kontaktiraš.
http://www.zg-naklada.hr/
Klikni sa strane na Monolith |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 17/11/2009 : 17:21:35
|
Pročitao sam :''2001:Odiseja u svemiru''.
Vrlo zanimljivo...;)
Jedna stvar mi je privukla pažnju: razvoj računara u toj Vaseljeni.
'Stepenice' razvojima računara se dijele na četiri generacije (naša podjela). Istiniti su samo navodi o prvoj generaciji računara, koja je nastala u četrdesetim i pedesetim godinama. To su bile ogromne mašine, veličine većih soba, sa mnogo hiljada dijelova i priključaka. Rad računara je počivao na elektoroskim cijevima. Ove cijevi su često znale da naprsnu ili da se polome, što je vodilo ka visokoj nestabilnosti računara (koristile su ih samo neke veće kompanije, za različite proračune). Ovo su imena nekih džinovskih računara: ENIAC(kreirali Mokli i Ekert), EDVAC (fon Nojman), UNIVAC (prvi komercijalni računar)... U Klarkovom narativnom univerzumu, osamdesetih godina je došlo do velike revolucije u konstruisanju računara: oni su postajali sve složeniji i sposobniji, dok na kraju nisu postali sposobni čak i za samostalno razmišljanje i stvaranje vlastitih ličnosti (famozni HAL 9000). U stvarnosti, posle primitivnih računara prve generacije pojavile su se još tri generacije računara, tako da bi vam današnji računari bila četvrta generacija (neki stručnjaci imaju drugačije podjele, ali je ova široko prihvaćena). Računari druge generacije su postali savršeniji zbog izbacivanja cijevi u uvođenja tranzistora. Nažalost, prilikom kupovine računara korisnik je često morao da ručno priključi ogroman broj tranzistora. U trećoj generaciji je otkriveno integralno kolo, kolo koje je u početku sadržavalo dva, četiri trazistora, pa do sve većih brojeva (LSI - Large Scale Integrating). Četvrta generacija nam je donijela još savršenija integralna kola (mikročip) - VLSI (Very Large Scale Integrating), to jest - današnje računare.
Dakle, računari poput HAL-a su još uvijek daleko od nas, hvala Bogu.
A ovo je samo jedan detalj u složenom, prekrasno oblikovanom reljefu svijeta koji je Klark stvorio. Jedva čekam da pročitam nastavke!
7/10 |
Edited by - Mhejl on 17/11/2009 18:18:57 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 17/11/2009 : 17:48:19
|
| Inače, tijekom rada jednog od prvih kompjutora desila se jedna zanimljiva stvar: muha ili kukac je uletio u osjetljive dijelove kompjutera i izazvao kvar. Tehničari su otvorili komp, vidjeli muhu i zaključili: "We have a bug in a system". Od tada termin BUG označava kvarove na kompjuterima i ostalim gadgetima |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 17/11/2009 : 19:03:43
|
Evo kako sam konačno nabavio sopstveni primjerak red bi bio da se i pamćenje osvježi!
Prije svega pogledajte ovu sjajnu naslovnicu kako je postavljena u funkciju same suštine knjige,
muški i ženski aspekt getenjanina predstavljen kroz glavno obilježje Getena - led i snijeg.
Jedna od najljepših SF naslovnica ikad.
Kako mnogi navode ovo je jedan od najboljih i najuspjelijih SF radova ikad, sa čime se slažem u
potpunosti, i pokušaću ukratko da vam prezentujem o čemu se tu radi.
Na svijet Geten (Zima) stiže izaslanik iz Ekumena (savez 84 planete naseljene raznim varijantama
ljudskih bića) sa ponudom za članstvo u savezu. Geten je naseljen androginim ljudima (nema podjele
na isključive muškarce i žene već svaki pojedinac može biti jedno ili drugo zavisno od okolnosti,
nešto poput hermafrodita) što predstavlja jako velik problem za izaslanika Ekumena u pogledu
razumijevanja getenjana. Ovdje je Ursula napravila eksperiment i pokušala da predstavi društvo
oslobođeno podjele na muškarce i žene i šta takvo društvo implicira - jedna od tih stvari je da je
pojam rat potpuno nepoznat getenjanima sve do pojave pripadnosti naciji i nacionalizma koji su u
začetku u jednoj od dvije potpuno antagonistične države na Getenu. Cijela priča se vrti oko odnosa
između Izaslanika Dženli Ai-ja i Estravena Izdajnika i kroz taj odnos ulazimo u suštinu života na
jednom tako okrutnom svijetu. I upravo taj Estraven Izdajnik prognan od svog sopstvenog naroda i
neomiljen kod drugog zbog istih i pogrešno protumačenih razloga predstavlja suštinu čovjeka - čovjeka
koji je odbio da služi ciljevima jedne ili druge nacije već je služio ciljevima ljudskog roda.
"Lijeva ruka tame" je priča o prijateljstvu i požrtvovanosti i prije svega o ideji o jedinstvu, što i nosi
u svom naslovu jer "svjetlost je lijeva ruka tame dok je tama desna ruka svjetlosti" što nam govori
da i svjetlot i tama pripadaju istom biću i da se nalaze u svima nama.
Na netu ima jako puno iscrpnih analiza ovog djela pa ako nakon čitanja želite da raščlanite sve
što vas interesuje uradite to jer će vam otkriti neke nove aspekte knjige na koje nijeste obratili pažnju.
Eto ukratko... |
... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/11/2009 : 12:12:15
|
Uh, mene, iskreno, nije baš pretjerano oduševila.
Evo što sam napisao u razgovoru sa Željkom glede ove knjige(10. str. topica):
Sama koncepcija diplomacije u knjizi, odnosno svi njeni nedostaci, pomalo mi je nesrazmjerna iskustvu i cjelokupnoj povijesti Ekumene. Zapravo je to ono što mi je najviše zasmetalo. Zamisli situaciju na našem planetu i to što je moguće analognije onoj u knjizi; dakle, pojavi se dvospolno biće koje tvrdi da je izaslanik svojevrsne "Ekonomske Udruge Planeta", pri tom donese spravu pomoću koje je moguće komunicirati sa tom "Udrugom", a da pritom nemamo nikakv dokaz sa kime se zapravo komunicira, jegov brod je skriven iza zvijeza i nemoguće je potvrditi da li on uopće postoji, a kamoli da dokaže da je stvarno mogućnosti prevaljivati takve razdaljine i još je uz sve to taj stranac došao sam. Eh, i uz sve to - nije se spustio u SAD i zatražio prijem kod predsjednika (makar sumnjam da bi ga ovaj sao tako primio) nego je otišao u pokrajinu slabije razvijenu. I što imamo? U svakom slučaju fizikalno zanimljivo biće, ali biće koje osim toga ne nudi nijedan konkretan dokaz da je to što je. Eh da, i uz sve to, njegova pojava nije bila ni približno javna koliko bi trebala biti. Dakle, ljudi nisu bili upoznati sa njim, a kada uzmemo u obzir poprilično primitivan način komunikacije na Zimi - ha, ne paše mi sve to. K-Pax shema ne vrijedi. A i u filmu je lik jedva uspio uvjeriti par bolesnika i samo donekle zaintrigirati neke druge.
Mislim, da me ne bi krivo shvatio, knjiga je ok, a sam narod Zime, kao i sam planet, je opisan poprilično intrigantno, ali neke nelogičnosti, od kojih je samo jedna ova gore, mi donekle smetaju.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 18/11/2009 12:12:44 |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17846 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 18/11/2009 : 12:21:16
|
ursula ima jedan sablon pisanja koji mi je OK mada mi je u početku smetao
lijevu ruku sam pročitao 2 puta i još neke naslove iz mega hainskog ciklusa
prva stvar... na početku knjige ama baš ništa ne kontaš... pogotovo prve dvije glave... isti je slučaj s gradom opsjena planetom izgnanstva... te čapljinim okom (nisam siguran jel hainski ciklus)
dok je slučaj sa svijet se kaže šuma malo drugačiji... valjda što je tanja knjiga
dakle prvih nekoliko poglavlja nis ne kontam a onda slijedi veeeliko otreznjenje i shvacanje citave price :D odusevljenje koje traje do kraja...
slusao sam nedavno neki radio intervju na BBCu i fino prica...
nedavno je izasla neka knjiga koja je skoro pa pokradena njena ideja iz zemljomorja mislim
te je veoma tuzna ne sto su joj ukrali ideje nego sto i knjiski kriticari nisu skontali odakle je ta ideja---> neka nova knjiga od silnih fentezija za djecu i odrasle
mozda rat je produkt ljudskog roda i podjele na muško žensko...
i kad razmisliš bil išao u rat na front ako ne znaš hoćeš li biti muško ili žensko :D
citao sam covjeka praznih saka ali se niceg ne sjecam jer je bio na monitoru :D |
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 18/11/2009 : 14:02:00
|
Mladjo:
Većina SF pisaca osmišljava zaplet svojih priča u sadašnjosti, koristeći postojeće stanje stvari i projektuje to u budućnost dok Ursula ne projektuje ništa iz sadašnjosti u budućnost već stvara potpuno nove svjetove i odnose među njima. Na taj način bi možda mogle da se objasne stvari koje kod nas, u sadašnjem vremenu, ne bi bile logične ili prihvatljive.
Evo nešto o tome iz predgovora za "Lijevu ruku tame" koji je takođe napisala UL:
INTRODUCTION to Ursula LeGuin's _The Left Hand of Darkness_
Science fiction is often described, and even defined, as extrapolative. The
science fiction writer is supposed to take a trend or phenomenon of the
here-and-now, purify and intensify it for dramatic effect, and extend it into
the future. "If this goes on, this is what will happen." A prediction is
made. Method and results much resemble those of the scientist who feeds large
doses of a purified and concentrated food additive to mice, in order to
predict what may happen to people who eat it in small quantities for a long
time. The outcome seems almost inevitably to be cancer. So does the outcome
of extrapolation. Strictly extrapolative works of science fiction generally
arrive about where the Club of Rome arrives: somewhere between the gradual
extinction of human liberty and the total extinction of terrestrial life.
This may explain why many people who do not read science-fiction describe it
as "escapist," but when questioned further, admit they do not read it because
"it's so depressing."
Almost anything carried to its logical extreme becomes depressing, if not
carcinogenic.
Fortunately, though extrapolation is an element in science fiction, it isn't
the name of the game by any means. It is far too rationalist and simplistic to
satisfy the imaginative mind, whether the writer's or reader's. Variables are
the spice of life.
This book is not extrapolative. If you'd like you can read it, and a lot of
other science fiction, as a thought-experiment. Let's say (says Mary Shelley)
that a young doctor creates a human being in his laboratory; let's say (says
Philip K. Dick) that the Allies lost the second world war; let's say this or
that is such and so, and see what happens.... in a story so conceived, the
moral complexity proper to the modern novel need not be sacrificed, nor is
there any built-in dead end; thought and intuition can move freely within
bounds set only by the terms of the experiment, which may be very large
indeed.
The purpose of a thought-experiment, as the term was used by Schrodinger and
other physicists, is not to predict the future -- indeed Schrodinger's most
famous thought experiment goes to show that the "future," on the quantum
level, _cannot_ be predicted -- but to describe reality, the present world.
Science fiction is not predicted, it is descriptive.
Predictions are uttered by prophets (free of charge); like clairvoyants (who
usually charge a fee, and are therefore more honored in their day than
prophets); and by futurologists (salaried). Prediction is the business of
prophets, clairvoyants, and futurologists. It is not the business of
novelists. The novelist's business is lying.
The weather bureau will tell you what next Tuesday will be like, and the Rand
Corporation will tell you what the twenty-first century will be like. I don't
recommend that you turn to the writers of fiction for such information. It's
none of their business. All they're trying to do is tell you what they're
like, and what you are like -- what's going on -- what the weather is now,
today, this moment, the rain, the sunlight, look! Open your eyes; listen,
listen. That is what the novelists say. But they don't tell you what what
you will see and hear. All they can tell you is what they have seen and
heard, in their time in this world, a third of it spent in sleep and dreaming,
another third of it spent telling lies.
"The truth against the world!" -- Yes. Certainly. Fiction writers, at least
in their braver moments, do desire the truth: to know it, speak it, serve it.
But they go about it in a peculiar and devious way, which consists in
inventing persons, places, and events which never did and never will exist or
occur, and telling about these fictions in detail and at length and with a
great deal of emotion, and then when they are done writing down this pack of
lies, they say, There! That's the truth!
They may use all kinds of facts to support their tissue of lies. They may
describe the Marshalsea Prison, which was a real place, or the battle of
Borodino, which really was fought, or the process of cloning, which really
takes place in laboratories, or the deterioration of a personality, which is
described in real textbooks of psychology; and so on. This weight of
verifiable place-event-phenomenon-behavior makes the reader forget that he is
reading a pure invention, a history that never took place anywhere but in that
unlocalisable region, the author's mind. In fact, while we read a novel, we
are insane -- bonkers. We believe in the existence of people who aren't
there, we hear their voices, we watch the battle of Borodino with them, we may
even become Napoleon. Sanity returns (in most cases) when the book is closed.
Is it any wonder that no truly respectable society has ever trusted its
artists?
But our society, being troubled and bewildered, seeking guidance, sometimes
puts an entirely mistaken trust in its artists, using them as prophets and
futurologists.
I do not say that artists cannot be seers, inspired: that the _awen_ cannot
come upon them, and the god speak through them. Who would be an artist if
they did not believe that that happens? if they did not _know_ it happens,
because they have felt the god within them use their tongue, their hands?
Maybe only once, once in their lives. But once is enough.
Nor would I say that the artist alone is so burdened and priviledged. The
scientist is another who prepares, who makes ready, working day and night,
sleeping and awake, for inspiration. As Pythagoras knew, the god may speak in
the forms of geometry as well as in the shapes of dreams; in the harmony of
pure thought as well as in the harmony of sounds; in the numbers as well as in
words.
But it is words that make the trouble and confusion. We are asked now to
consider words as useful in only one way: as signs. Our philosophers, some
of them, would have us agree that a word (sentence, statement) has value only
in so far as it has one single meaning, points to one fact which is
comprehensible to the rational intellect, logically sound, and -- ideally --
quantifiable.
Apollo, the God of light, of reason, of proportion, harmony, number -- Apollo
blinds those who press too close in worship. Don't look straight at the sun.
Go into a dark bar for a bit and have a beer with Dionysios, every now and
then.
I talk about the gods, I am an atheist. But I am an artist too, and therefore
a liar. Distrust everything I say. I am telling the truth.
The only truth I can understand or express is, logically defined, a lie.
Psychologically defined, a symbol. Aesthetically defined, a metaphor.
Oh, it's lovely to be invited to participate in Futurological Congresses where
Systems Science displays its grand apocalyptic graphs, to be asked to tell the
newspapers what America will be like in 2001, and all that, but it's a
terrible mistake. I write science fictionk, and science fiction isn't about
the future. I don't know any more about the future than you do, and very
likely less.
This book is not about the future. Yes, it begins by announcing that it's set
in the "Ekumenical Year 1490-97," but surely you don't _believe_ that?
Yes, indeed the people in it are androgynous, but that doesn't mean that I'm
predicting that in a millennium or so we will all be androgynous, or
announcing that I think we damned well ought to be androgynous. I'm merely
observing, in the peculiar, devious, and thought-experimental manner proper to
science fiction, that if you look at us at certain odd times of day in certain
weathers, we already are. I am not predicting, or prescribing. I am
describing. I am describing certain aspects of psychological reality in the
novelist's way, which is by inventing elaborately circumstantial lies.
In reading a novel, any novel, we have to know perfectly well that the whole
thing is nonsense, and then, while reading, believe every word of it.
Finally, when we're done with it, we may find -- if it's a good novel -- that
we're a bit different from what we were before we read it, that we have been
changed a little, as if by having met a new face, crossed a street we never
crossed before. But it's very hard to _say_ just what we learned, how we were
changed.
The artist deals with what cannot be said in words.
The artist whose medium is fiction does this _in words_. The novelist says in
words what cannot be said in words.
Words can be used thus paradoxically because they have, along with a semiotic
usage, a sumbolic or mataphoric usage. (They also have a sound -- a fact the
liguistic positivists take no interest in. A sentence or paragraph is like a
chord or harmonic sequence in music: its meaning may be more clearly
understood by the attentive ear, even though it is read in silence, than by
the attentive intellect).
All fiction is metaphor. Science fiction is metaphor. What sets it apart
from older forms of fiction seems to be its use of new metaphors, drawn from
certain great dominants of our contemporary life -- science, all the sciences,
and technology, and the relativistic and the historical outlook, among them.
Space travel is one of these metaphors; so is an alternative society, an
alternative biology; the future is another. The future, in fiction, is a
metaphor.
A metaphor for what?
If I could have said it non-metaphorically, I would not have written all these
words, this novel; and Genly Ai would never have sat down at my desk and used
up my ink and typewriter ribbon in informing me, and you, rather solemnly,
that the truth is a matter of the imagination.
-- Ursula K. Le Guin, introduction (c) 1976 to _The Left Hand of Darkness_ (c) 1969
http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/0441478123/stigsbookpicks/
|
... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/11/2009 : 14:45:53
|
@Vope
Točno je da ne treba biti opterećen , da tako kažem, sadašnjim stanjem stvari, te isključivo pomoću njega objašnjavati budućnost.
Pa, na kraju krajeva, SF i ima tu prednost da nije ograničen zapravo apsolutno ničim.
Ali ovdje ne govorim o svijetu Zime, koji je izvrsno zamišljen (baš bi bilo zanimljivo proučiti koliko bi na našoj zemlji bilo ratova kada bi postojale samo žene. Njima to kao da nije "ugrađeno" u njihove postupke.)
Govorio sam zapravo o postupcima Ekumene.
Kao prvo, njihov protokol je u potpunosti isti za sve planete. To već nije samo po sebi najbolje riješenje. Drukčiji svijetovi imaju drukčije navike i ono što je dobro za jedne nije dobro za druge.
Kada sam uzeo primjer zemlje, nisam mislio isključivo na nju, već na bilo koji odnos domicilnog/vanzemaljskog stanovništva, pa si me možda krivo shvatio.
Dakle, hoću reći kako bi, da je situacija obrnuta, dvospolni izaslanik sa Zime poprilično "izvisio" od nas. Dakle, negdje ta
pravila vrijede, a negdje ne. Pa isti protokoli ne vrijede ni medju različitim narodima jednog svijeta, a kamoli među planetima i to još između planeta koji nema razvijenu "međuzvjezdanu svijest"
Osim toga, ako uzmemo i konkretan primjer iz knjige, opet, po meni postupak izaslanika nije dobar.A, osim toga, nigdje u knjizi se ne
kaže da je to konkretno pripreman protokol za njihov svijet, nego da je općenit, tj. isti za svakoga, što nas opet vraća na ovo što sam gore napisao |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/11/2009 : 14:47:33
|
quote:
Originally posted by zeljko
i kad razmisliš bil išao u rat na front ako ne znaš hoćeš li biti muško ili žensko :D
Lako je to riješt;kad si muško - ajmo u napad, a kad si žensko - ajmo u sanitet:D |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17846 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 18/11/2009 : 14:57:25
|
ili ocul silovati ili biti silovan :D ocul zatrudniti na frontu :D i tako
ocel me pms unistavati dok pokusavam naciljati :D hahahah |
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 18/11/2009 : 15:18:00
|
Mladjo:
Poslanstva Ekumena što se tiče, Dženli Ai sam navodi da to nije najsavršeniji način stupanja u kontakt sa stanovnicima nepoznatih planeta ali da je na kraju krajeva uspješan. On sam kaže da je bilo dosta izaslanika koji su ginuli ili završavali u ludnicama na raznim svjetovima prije nego što je uspostavljen diplomatski kontakt. A kako jedno od načela Ekumena kaže da je ljudski život svetinja tako i šalju samo po jednog izaslanika na nove svjetove a ne više baš iz tih razloga.
A što se tiče adijencije kod kralja Karhide dobro se načekao dok mu nije izašao pred noge jer se do tančina preispitivala upravo ozbiljnost i tačnost toga da je on predstavnik ogromnog saveza planeta (u šta mu je povjerovao samo jedan stanovnik Getena - Estraven) tako da zaokruživši sve ovo itekako ima smisla ovaj način izaslanstva koji je UL predstavila u knjizi. I mislim da uopšte ne pati od nedostatka logike. |
... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/11/2009 : 15:35:09
|
Mnogo si brate vredan za jednog Crnogorca
Al dobro, ti si u državnoj, a ja u gradskoj službi, tako da nam viška vremena ne manjka
ONTOPIC:Osobno mislim da je takav način dvojben. Svakako ima i prednosti i mane, makar bi po meni prvi susret mogao biti puno bolje izveden. Ima čitav jedan Sirius na tu temu. Broj 29, čini mi se... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4668 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 18/11/2009 : 15:46:06
|
lepa se rasprava razvila o ursulinom remek-delu ovde :)
valjalo bi ga procitati ponovo
ali nesto drugo mi je palo na pamet, negde sam u nekom zborniku ili alamnahu citao o homoseksualnim momentima u sf-u (mislim da je bila neka kentaurova zbirka prica, ne secam se vise)
i bilo ih je navedeno poprilicno, naravno i ovaj roman
ako se dobro secam, ona je deklarisani lesbian, pa je sama tema romana lepo iskoriscena i kao pravo na razlicitost i prihvatanje istog. |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 18/11/2009 : 19:14:21
|
quote:
Originally posted by mladjo
Svakako ima i prednosti i mane, makar bi po meni prvi susret mogao biti puno bolje izveden. Ima čitav jedan Sirius na tu temu. Broj 29, čini mi se...
Siguran sam u to. Mislim, šta jedna šveđanka zna o diplomatiji Bolje da se dohvati filmova |
... |
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 18/11/2009 : 20:20:39
|
| Da li je iko čuo za knjigu ''Galaktičke spore''(SF)? Vidio sam je u biblioteci (govori o planu za kolonizovanje Galaksije)... |
Edited by - Mhejl on 18/11/2009 20:20:55 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
