quote:

---

Originally posted by emirem

quote:

---

Originally posted by Tonka24

Zagor je trebao napredovati, ne može uvijek ostati isti. Žao mi je kad vidim stariju " gardu " da ( nažalost ) pljuvaju po epizodama koje su van edicije " dnevnika ".

Meni su subjektivno puno bolje epizode iz edicije SD, a možda i JA saga.
To ne znači da ne poštivam epizode iz " dnevnika " , upravo suprotno, tamo ima sjajnih epizoda, fantastičnih.

---

Ti si kontra one generacije koja kaze da je prva trilogija "star warsa" prva i najbolja, a niko ne hvali drugu,tako je i sa ovim primjerom...

Prvi se pamte.

I ja sam poceo sa SD ( nakon ZS i LMS-a, revival se dogodio 1994 ),
sada i LUD-im(salim se,hvalim ih i za poduzetnistvo,usprkos sitnim-velikim propustima,ali i veliki grijese,ipak smo samo ljudi!)

Nitko ne moze knjigu suditi od sredine ili kraja ( mozda u ovom slucaju i pocetkom kraja jedne sage) tako niti ne znas da je misljenje moje "starije" generacije da je danas sve pomalo razvodnjeno i tesko ce se ukalupiti neki "Big ending" avanture Zagoriane na temelju ovih nekih prosjecnih prica.
Nismo ih doduse jos niti procitali,ali pisci su u Bonelliju vec predviljiviji od lokalne nogometne lige...

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Objektivno, moja prva epizoda je bila "Lovac na vestice", pa su mi starije epizode daleko jace i kavlitetnije...Pre svega mislim na scenaristicki kvalitet. Klasik je klasik, tu ne igra niti nostalgija ili nesto trece, nego jednostavno...Osveta Vudua je odlicna epizoda, kao i Kraken, Hellingen je ziv, Skiptar Tin Hinana itd. ali Hagotova moc, Nepoznati svet, Srebrni vodopad, Demoni ludila i sve ostale su vanvremenske i traju vecno i pamte se vecno. Objektivno da ne moze biti objektivnije.

---

quote:

---

Originally posted by Leonid

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Objektivno, moja prva epizoda je bila "Lovac na vestice", pa su mi starije epizode daleko jace i kavlitetnije...Pre svega mislim na scenaristicki kvalitet. Klasik je klasik, tu ne igra niti nostalgija ili nesto trece, nego jednostavno...Osveta Vudua je odlicna epizoda, kao i Kraken, Hellingen je ziv, Skiptar Tin Hinana itd. ali Hagotova moc, Nepoznati svet, Srebrni vodopad, Demoni ludila i sve ostale su vanvremenske i traju vecno i pamte se vecno. Objektivno da ne moze biti objektivnije.

---

Zašto je Srebrni vodopad bolji od Krakena,svi imaju pravo na svoje mišljenje no meni nije bolji.
Samo se za Demone slažem da su bolji.
Primjetio bih da ljudi većinom daju prednost epizodi koju su čitali kao djeca.
Stariji čitatelji ZS/LMS epizodama,mi mlađi SD iako ja osobno obožavam dosta starih epizoda.

---

quote:

---

Originally posted by guderian

Neki kažu da u nekim starim pričama ne razlikuju Zagora od drugih likova???

Ma baš naprotiv!
Danas kada neki od crtača nacrta Zagora ne može ga se razlikovati od granja u šumi!

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Hellie je i dalje daaaleka prica, toliko da jos uvek nije ni glasina

---

quote:

---

Originally posted by Tonka24

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Objektivno, moja prva epizoda je bila "Lovac na vestice", pa su mi starije epizode daleko jace i kavlitetnije...Pre svega mislim na scenaristicki kvalitet. Klasik je klasik, tu ne igra niti nostalgija ili nesto trece, nego jednostavno...Osveta Vudua je odlicna epizoda, kao i Kraken, Hellingen je ziv, Skiptar Tin Hinana itd. ali Hagotova moc, Nepoznati svet, Srebrni vodopad, Demoni ludila i sve ostale su vanvremenske i traju vecno i pamte se vecno. Objektivno da ne moze biti objektivnije.

---

Ma dobro DEMONI LUDILA, NEPOZNATI SVET, PEČINSKI LJUDI, HORDE ZLA, PROTIVOTROV, POTOP U DARKVUDU... to su sve vanseriske epizode.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Meni nije. Meni su prve ove "novije" generacije, a jace su mi one mnogo starije epizode. Tesko je samo biti objektivan...a i objektivnost je samo argumentovana subjektivnost

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Naprotiv! Tu sam objektivan da objektivniji ne mogu biti. Da pokusam da objasnim (verovatno cu da se ponavljam kao pokvarena ploca)

Iako je to sada smesno, Nolitta kao tvorac lika je dao njegovu psihicku, da kazemo ljudsku sliku. Njegovog Zagora je moguce da kazemo "psihoanalizirati". Videli smo u milionima didaskalija recenice tipa "veliki je njegov bes, njegovi misici napeli su se do krajnjih granica" i sl. gde imas tipicno nametanje njegove jedinstvenosti, snage, herojstva, plemenitosti i ostale plitke karekteristike. To je ono sta je neizbezno u stripu 60/70-ih, pa i 80-ih godina proslog veka. Ali, pored toga, sto preko crteza (u prvom planu Ferri, naravno ) imao si coveka koji dise, ponekad setnog, sjebanog, besnog u slicnim situacijama. Kada citas kako se radnja odvija Zagorova reakcija se lako moze naslutiti, a to nije zbog naivnosti fabule (vecin delom) vec zbog kristalno jasne psihicke karakterizacije junaka kojeg citamo. O njegovim manama da i ne govorimo. Da je Nolitta toliko tezio ka njegovom apsolutnom psihickom savrsenstvu ne bismo ga zatekli kako milje puta odbrusi Ciku bez valjanog razloga, niti bismo ga videli glupavo zbunjenog u susretu sa necim sto se razlikuje od njegovog sumskog sveta (pre svega, civilizacija) ili kako u nekim borbama izmedju vojnika i indijanaca pun muke odlucuje stati na jednu od tih strana...ma milioni primera! Da ne spominjemo ostale scenariste poput Sclavija (eto, sto se njega tice, zaboravi na Demona Ludila i seti se ostalih epizoda) i Caponea, a cak je i ozloglaseni Toninelli imao svojih blistavih momenata (ali necemo sad da preterujemo)

Zagor Nove Generacije (racunajmo od Nestalog istrazivaca) je scenaristicki i graficki daleko bogatiji ali kvalitet pada u minus zbog pretvaranja Zagora u viteza bez mane i straha, a sa svim mogucim kvalitetima jednog savrsenog heroja-spretan, jak, lep, nepogresiv, adaptivan u sve moguce ali totalno neutralan i nestvaran. Sve je super, ja navijam za ovu Atlantidsku verziju kao osvezenju serijala, ali sav "kvalitet" novijih prica je na pricama nabijenima akcionim sekvencama i propracenim sjajnim crtezima (da navedem one objektivno gledajuci najbolje: Andruecci (nekad), Rubini, Ferri, Toricelli,Verni, Bisi, Esposito Bros, Laurenti) ali tu nema mrvice emocije u Zagora (grimasa je postala dobrodosla) i neko ko ga cita a da pojma nema o prvih 200-ak epizoda ne bi o njemu imao nista posebno pametno da kaze.

Da skratim, stari Zagi ima dusu

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

E jbg lwoode, da sam znao samo bih tu recenicu i napisao

---

quote:

---

Originally posted by solar

Evo kako bi to izgledalo da je Verni zadužen za naslovnice...

---

quote:

---

Originally posted by solar

Evo kako bi to izgledalo da je Verni zadužen za naslovnice...

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Naprotiv! Tu sam objektivan da objektivniji ne mogu biti. Da pokusam da objasnim (verovatno cu da se ponavljam kao pokvarena ploca)

Iako je to sada smesno, Nolitta kao tvorac lika je dao njegovu psihicku, da kazemo ljudsku sliku. Njegovog Zagora je moguce da kazemo "psihoanalizirati". Videli smo u milionima didaskalija recenice tipa "veliki je njegov bes, njegovi misici napeli su se do krajnjih granica" i sl. gde imas tipicno nametanje njegove jedinstvenosti, snage, herojstva, plemenitosti i ostale plitke karekteristike. To je ono sta je neizbezno u stripu 60/70-ih, pa i 80-ih godina proslog veka. Ali, pored toga, sto preko crteza (u prvom planu Ferri, naravno ) imao si coveka koji dise, ponekad setnog, sjebanog, besnog u slicnim situacijama. Kada citas kako se radnja odvija Zagorova reakcija se lako moze naslutiti, a to nije zbog naivnosti fabule (vecin delom) vec zbog kristalno jasne psihicke karakterizacije junaka kojeg citamo. O njegovim manama da i ne govorimo. Da je Nolitta toliko tezio ka njegovom apsolutnom psihickom savrsenstvu ne bismo ga zatekli kako milje puta odbrusi Ciku bez valjanog razloga, niti bismo ga videli glupavo zbunjenog u susretu sa necim sto se razlikuje od njegovog sumskog sveta (pre svega, civilizacija) ili kako u nekim borbama izmedju vojnika i indijanaca pun muke odlucuje stati na jednu od tih strana...ma milioni primera! Da ne spominjemo ostale scenariste poput Sclavija (eto, sto se njega tice, zaboravi na Demona Ludila i seti se ostalih epizoda) i Caponea, a cak je i ozloglaseni Toninelli imao svojih blistavih momenata (ali necemo sad da preterujemo)

Zagor Nove Generacije (racunajmo od Nestalog istrazivaca) je scenaristicki i graficki daleko bogatiji ali kvalitet pada u minus zbog pretvaranja Zagora u viteza bez mane i straha, a sa svim mogucim kvalitetima jednog savrsenog heroja-spretan, jak, lep, nepogresiv, adaptivan u sve moguce ali totalno neutralan i nestvaran. Sve je super, ja navijam za ovu Atlantidsku verziju kao osvezenju serijala, ali sav "kvalitet" novijih prica je na pricama nabijenima akcionim sekvencama i propracenim sjajnim crtezima (da navedem one objektivno gledajuci najbolje: Andruecci (nekad), Rubini, Ferri, Toricelli,Verni, Bisi, Esposito Bros, Laurenti) ali tu nema mrvice emocije u Zagora (grimasa je postala dobrodosla) i neko ko ga cita a da pojma nema o prvih 200-ak epizoda ne bi o njemu imao nista posebno pametno da kaze.

Da skratim, stari Zagi ima dusu

---

quote:

---

Originally posted by Elderane84
Da je izasla koju godinu poslije kapetana Zmije, danas bi se govorilo o vanvremenskom klasiku, "pravom Zagoru" i slicno.

---