“Ime glavnog lika, Gena, na japanskom ima nekoliko značenja. Može značiti ‘korijen’ ili ‘porijeklo’ nečega, ali i ‘elementarno’ u smislu atomskog elementa, kao i ‘izvor’ vitalnosti i sreće. Zamislio sam Gena kako bosonog čvrsto stoji na vrhu spaljene hrpe koja je bila Hirošima i podiže glas protiv atomskog oružja. Gen je moj alter ego, a njegova je obitelj nalik mojoj. Epizode u Bosonogom Genu baziraju se na događajima koji su se zaista dogodili meni ili drugim ljudima Hirošime.”
Kroz Bosonogog Gena, Keiji Nakazawa oslikava tragediju kakva se ljudskoj rasi nikad prije nije dogodila. On prikazuje jezivu destruktivnu snagu atomskog oružja, ali i okrutnu sudbinu žrtava i preživjelih u godinama koje su uslijedile. Gen, mladi junak ove priče, ipak nekako uspijeva prevladati nedaću za nedaćom, uvijek pun hrabrosti i smisla za humor. Bosonogi Gen je priča o nadi i ljudskom trijumfu pred licem nuklearnog holokausta koja je nadahnula generacije čitatelja širom svijeta.
lepo, lepo...nadam se samo da je status ovog stripa opravdan...
Baš optimističan pristup, moram priznati...
zar nije?
iskreno, malo sam pod utiskom kultno nenadjebivog murovog supermena, koji je zapravo nenadjebivo glup... mislim, ostavljam ja prostor za inerpretaciju unutar nekakvog konteksta (koji ja ne posedujem) unutar kojeg sva ta glupost postaje nuzna i ima svrhu... ali ja sad stvarno nemam zelju da pabircim znanje koje ce mi omoguciti da adekvatno kontekstiram murove budalastine... (ovo je o kultnom)
druga stvar, vrlo cesto ljudi imaju obzira prema tematici... da ne kazem kritika nekih tema je postala tabu, npr holokaust, masakri, razlicita stradanja, licni gubici dragih osooba i sl... ovakve tematike, valjda zbog mogucnosti klasifikacije samog kriticara u odnosu diskurs kritike, izbegavaju detaljnu analizu... (ovo je o tematici)
dakle moj optimizam je i vise nego opravdan...
"Ja se mnogo bojim ljudi koji hoce da usrece narod... ...niko nema prava da silom svog suseda cini srecnim."
noemis, to je napisao Markos kad je postavljao tekst.
haha, iskren da budem tekst nisam ni pričitao, baš zbog naslova...
mada sad kad sam pročitao tekst vidim da nije reć o autobiografskoj (dirljivoj, potresnoj i dojmljivoj) priči o bacanju bombe na hirošimu... već da su protagonisti sa druge strane... hoću reći, oni na koje je bačena bomba...
dajte, ljudi, ispravite naslov, em je glup, em netačan... ispada da je u pitanju autobiografija nekog amerikanca iz enola geja koji je imao potresne napade savesti pre nego je povukao ručku i poubijao stotine hiljada ljudi...
"Ja se mnogo bojim ljudi koji hoce da usrece narod... ...niko nema prava da silom svog suseda cini srecnim."
noemis, to je napisao Markos kad je postavljao tekst.
haha, iskren da budem tekst nisam ni pričitao, baš zbog naslova...
mada sad kad sam pročitao tekst vidim da nije reć o autobiografskoj (dirljivoj, potresnoj i dojmljivoj) priči o bacanju bombe na hirošimu... već da su protagonisti sa druge strane... hoću reći, oni na koje je bačena bomba...
dajte, ljudi, ispravite naslov, em je glup, em netačan... ispada da je u pitanju autobiografija nekog amerikanca iz enola geja koji je imao potresne napade savesti pre nego je povukao ručku i poubijao stotine hiljada ljudi...
zapravo uopče ne ispada - jedino tvoj komentar ispada jenkijevski - bahat arogantan i glup....
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.