| Author |
 Topic  |
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
 Posted - 26/11/2014 : 22:35:51
|
quote:
Originally posted by vope
Opet pročitao Zelaznijevog Gospodara svjetlosti posle 7-8 godina i opet sam oduševljen. Jedno od najboljih SF ostvarenja ikad.
101% se slažem |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
 |
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 26/11/2014 : 22:41:07
|
| Samo da kažem da sam nabavio Kindle i odjednom su mi sve knjige ovog svijeta na dohvat ruke... još ne znam kako da se nosim s tim :) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
panzer
Advanced Member
12672 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 28/11/2014 : 11:24:31
|
Klub istraživača ubojstava nađe se u problemima, kad jednu od članica brutalnu ubiju na način, koji sliči ubojstvu, kojeg su baš tada proučavali ... Dobro za uzeti sa sobom na ljetovanje, ali ništa više od toga.
Za one, koje zanimaju tajne ljudskog mozga ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 28/11/2014 11:26:25 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 02/12/2014 : 11:44:42
|
Hugh Howey - Wool
Prvi dio Wool ili Silo trilogije, kako ko preferira, nam opisuje svijet nakon nuklearne (pretpostavljam) kataklizme, svijet zatvoren u podzemnom silosu. Silos se sastoji od nekih 130 i kusur spratova, funkcionalno podijeljenjih (održavanje, hidroponici, bolnica, snabdijevanje, IT sektor...) u kome obitava oko 1000 ljudi. Svi stanovnici silosa imaju svoje funkcije i uloge samo je problem što pojedinci znaju više od većine o tome gdje se nalaze i kakva je generalna slika i apsolutno je neophodno da to znanje ne procuri do širih narodnih masa jer onda slijedi kataklizma...
Vrlo dobar prvi dio trilogije, sa nekoliko velikih nelogičnosti ali ajde, ni prvi ni poslednji, uzbudljiva priča sa dobro osmišljenim likovima i potencijalom da cijela trilogija bude jedan uspješan poduhvat. Nevolja je u tome što ću za nastavke čekati bar mjesec i po dana...
Preporuka. |
... |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 02/12/2014 : 22:54:35
|
| Čitao sam Shift i stigao do 250 strane i ostavio... to je užas! A Silos mi se svidio, lagan pitak i tako to... ovo je davljenje |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 03/12/2014 : 00:01:44
|
| Nikak da krenem sa te dvije knjige. Jel' uopće preveden i taj treći dio kod nas? |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 03/12/2014 : 07:32:59
|
quote:
Originally posted by mladjo
Nikak da krenem sa te dvije knjige. Jel' uopće preveden i taj treći dio kod nas?
Dust još nije preveden ali izgleda da ću ga preskočiti... |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 03/12/2014 : 09:15:03
|
| Vlada generalno mišljenje da su prvi i treći, posebno treći, dio vrlo dobri a rijetko ko se pozitivno izjašnjava povodom sredine. Tako da ne odustajte odmah... |
... |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12672 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 04/12/2014 : 14:44:42
|
Kurt Vonegat - Doručak šampiona
Za mene je čitanje Vonegata kao vožnja rolerkosterom gdje likovi u knjizi uskaču i iskaču iz vožnje bez zaustavljanja mašine. I u svem tom milionskom grananju priče na sve moguće bitne i nebitne pravce, uz dosta iščašenog humora, nailazite na ostrvca lucidnosti i blaga koji se uglavnom ogledaju u piščevoj kritici prema Americi, amerikancima, ljudskoj vrsti uopšte, o svom pisanju itd.
Opet je tu piščev alter ego, pisac naučne fantastike, Kilgor Traut i njegove zgode i nezgode sa puno ludačke introspekcije i svega što bi običnom piscu/biću teško palo na pamet. Zabavna ali u suštini vrlo tužna knjiga. |
... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/12/2014 : 17:03:20
|
quote:
Originally posted by mladjo
Daniel H. Wilson:ROBOPOKALIPSA
O robotima je napisano poprilično mnogo knjiga i tekstova, i mnogi od njih se temelje na Asimovljevim Zakonima robotike. Kao mlado lice mnogo sam na ovom topicu pisao kako su Tri zakona robotike osnova robovlasničkog sustava - jer ako se inteligencija mora povinovati zakonima koji je ograničavaju na račun druge inteligencije, onda ne govorimo o slobodi, nego o ograničavanju jednog intelekta drugim. Ali kako sam u međuvremenu pročitao dosta toga, postavio sam si pitanje - koliko je moguće da dvije inteligencije koegzistiraju jedna sa drugom? Dakle, imamo robote i imamo ljude. Možemo racionalnim razmišljanjem doći do zaključka kako roboti uvijek slijede logiku i kako je subjektivno/iracionalno/ne-logičko razmišljanje rezervirano za ljudsku inteligenciju. Jer činjenica je u tome da postoje različite vrste ljudi. I ako smo nešto zaključili iz Asimovljevih knjiga to je da roboti imaju određeni obrazac ponašanja. Pattern variables, ako hoćete. Ali stvar je u tome što toga kod ljudi nemamo.
Vrlo jednostavan primjer.
-dva robota će u strogo određenim uvjetima reagirati isto
-dva ljudska bića će u strogo kontroliranim uvjetima reagirati barem malo različito.
I što sad?
Treba li robotima prepustiti čistu logiku?
treba li reći ja sam te stvorio i ponašat ćeš se onako kako ja kažem!?
Nastavit će se...
...sada:))
Sve ovo samo je kratki prikaz problema koji bi mogao susresti dvije inteligencije koje bi morale koegzistirati u zajedničkom svijetu s tim da ja ne radim razliku između prirodne i umjetne jer bitna je inteligencija sama po sebi ( naravno da se mnogi ne bi složili s mojim mišljenjen i da bi mnogi stali na stranu prirodne, odnosno na stranu one koja se prva pojavavila, one koja je ovu drugu stvorila, idr...) Pitanja za dilemu i sa puno različitih stajališta.
Nego, krenimo na knjigu. Djelo je pisano drukčije od ostalih knjiga - kroz niz kratkih priča koje pričaju glavni protagonisti radnje, a koje na kraju čine jednu cjelinu. Stil je dobar ali me i nije pretjerano oduševio prvenstveno zbog toga što je koncepcija radnje dosta ispresijecana što utječe na dramaturgiju zapleta koji pati od ne dovoljno intrigantnih efekata čime knjiga gubi na oštrini i dubini. Sve je to fino posloženo ali ne daje cjelinu koja bi ostavljala dojam potreban da se ova knjiga proglasi odličnom. sama ideja pobune AI-a ovdje je nešto razrađenija od klasične ali opet ne dovoljno da bi se knjiga mogla smatrati inovacijskim boomom. likovi nisu dublje razrađeni, konverzacija je osrednja, a i potencijali samog AI-ja nisu do kraja iskorišteni.
Kraj je posebna priča. Jednostavno je previše banalan, odnosno teško je povjerovati da bi takva umjetna inteligencija tako lako dala da je se uništi. Mislim, finale ima svoju određenu dinamiku, borbu i par odličnih scena ali to je po meni nedovoljno i taj završni dvoboj je jednostavno morao biti malo više epskiji.
Sve u svemu, knjiga koju ćete pročitati i koja nije loša ali koja Vam neće biti na listi najboljih.
Nego na nekoj drugoj listi. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/12/2014 : 01:04:32
|
The Sunday Times je objavio listu 50 najboljih krimića i trilera objavljenih tijekom posljednjih 5 godina.
Ima dosta i kod nas objavljivanih autora (C.J. Sansom, Sebastian Fitzek, Jussi Adler-Olsen, Ruth Rendell, Sue Grafton, Andrea Camilleri, Robert Harris, John le Carre, Lee Child, Stephen King, Gillian Flynn, John Grisham, Elmore Leonard), makar su zasad rijetki konkretni naslovi kod nas i objavljeni.
http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/113134-najboljih-krimia-najboljih-trilera.html
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 09/12/2014 : 10:37:57
|
Will McIntosh - Defenders
Mislim da bi ovakvu knjigu i ja mogao da napišem. O čemu se radi? Pa Zemlju, nakon dugog putovanja vasionom, napada malobrojna svemirska rasa čiji pripadnici liče na morske zvijezde veličine slona, visoko inteligentni sa razvijenim nervnim sistemom koji omogućava telepatiju, što predstavlja osnovno oružje u borbi protiv čovjeka. Nećemo pominjati sitnicu KAKO su razumjeli ono što su čuli, to ćemo da ćušnemo pod tepih. Idemo dalje, kako se suprostaviti tehnički superiornijoj rasi koja vam čita misli i koja je sve bliže istrebljenju ljudskog roda? Lako, klonirate super vojnika, visokog 5 metara, sa tri noge (sve tri su prave, nema aluzija) sa psihom totalnog vojnika i ubice koji patološki mrzi vanzemaljce i koga vanzemaljci ne mogu čitati. OK, novi vojnici potamane vanzemljaše koji su primorani da se predaju i preživjeli idu u zarobljeništvo. E sad je frka: šta raditi sa par miliona bioloških ratnih mašina a rata niđe na vidiku? Daš im Australiju a oni posle petnaestak godina počinu osvajanje ostatka svijeta krvožedno i bez zarobljenika...
Radnja je pravolinijska, predvidljiva, uglavnom mučna (što mi se svidja) i kao što rekoh, mislim da bi ovakvu knjigu i ja napisao, ništa tu revolucionarno nije, nema novih, svježih ideja niti ičega što bi vas natjeralo na ushićenje. Jedina pozitivna stvar za mene je brutalnost radnje, nema igre sa rukavicama niti milosti - okrutnost na najvišem nivou, bar to u knjizi funkcioniše.
Ne preporučujem, podprosječno djelo, dragocjeno vrijeme posvetite nekoj boljoj knjizi. |
... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 10/12/2014 : 23:14:51
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
The Sunday Times je objavio listu 50 najboljih krimića i trilera objavljenih tijekom posljednjih 5 godina.
Ima dosta i kod nas objavljivanih autora (C.J. Sansom, Sebastian Fitzek, Jussi Adler-Olsen, Ruth Rendell, Sue Grafton, Andrea Camilleri, Robert Harris, John le Carre, Lee Child, Stephen King, Gillian Flynn, John Grisham, Elmore Leonard), makar su zasad rijetki konkretni naslovi kod nas i objavljeni.
http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/113134-najboljih-krimia-najboljih-trilera.html
Na listi trilera prvi je roman Roberta Harrisa (kojem su krivo napisali naziv). Harris je zanimljiv pisac i pratim ga još od Fatherlanda i Enigme iz ranih devedesetih. Jaka strana mu je izvrsno poznavanje povjesnih razdoblja u kojim su mu romani smješteni.
Tko voli čitati o starom Rimu, preporučujem roman Pompeii i prva dva romana iz trilogije o Ciceronu, Imperium i Lustrum.
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 22/12/2014 : 10:56:25
|
Američki roman ceste s nekoliko finih ekspilicitnih sekvenci. Zastrašujuće je to kako je Silverberg razradio likove - doslovno do savršenstva. Iako mi je priča (mislim sama ideja Knjige lubanja) mršava ko Twiggy, dajem petaka zbog karakterizacije, te ogoljenosti ljudske psihe koja ide do beskraja. Čudno je to koliko zapravo stvari skrivamo od drugih, ali Silverberg to tako majstorski banalizira pa se pitamo jesu li normalne društveno nenormalne stvari?
Andy Weir je pravo otkriće i za mene, a kako stvari stoje i za čitateljski svijet. Nakon havarije koju je proživljavao pokušavajući izdati svoj prvi roman “Marsovac”. Prvo ga je objavio na blogu u nastavcima, pa onda u vlastitom trošku slomio za e-čitač Kindle i digao na Amazon po najnižoj cijeni koju Amazon dopušta. U tri je mjeseca prodao nevjerojatnih 35.000 primjeraka, a onda je krenulo. Potpisao je ugovor s izdavačkom kućom 2013., objavio knjigu u tiskanom obliku koja je do sada prodana u nekoliko milijuna primjeraka, prodao 20th Century Foxu filmska prava, koji ja angažirao Ridleya Scotta kao redatelja i Matta Damona kao “Marsovca”. Wier je trenutno milijunaš i živi pravi spisateljski san.
Kažem, zasluženo!
Nakon nekoliko rečenica ima ono “nešto”, ono što nas drži i zašto čitamo SF
Kada roman počne s rečenicom: “I’m pretty much fucked!” odmah znate na čemu ste. Radnja ide brzo, prebrzo i uvlači vas u svijet Marsa kakvog poznajemo – surovog, bez atmosfere, otrovnog i hladnog. Kroz hiper uvod o liku saznajemo gotovo sve nakon samo nekoliko stranica, i iako se ne ulazi u spisateljske dubioze (pravila) prošlosti, budućnosti, težnji, strahova… i svih onih koraka koje moramo slijediti da bismo napravili lik koji će biti živ, Andy sve to ostavlja “pravilima” i zatucanim kritičarima s naočalama i piše po svom i onako kako on misli da treba, a to ljudi moji, izgleda genijalno.
Nema tu literarnih bravura, mejoza, antiteza, hiperbola, litota, silepsi i čuda po kojima valoriziramo dobro djelo od šunda kakav i dalje u književnim krugovima uživa SF, ali pisano je tako britko, čitko, genijalno jednostavno, da si morate postaviti pitanje: Imaju li sva ta književna preseravanja smisla, ili je dovoljno napisati dobru priču? Glasam za ovo drugo!
Wier je napisao čistokrvni hard science fiction roman od kojeg zastaje dah, ne pušta se iz ruku i čitate ga u roku odmah. Napisao je roman zbog kojega i čitamo žanr te čekamo dan kada će nam ovakva knjiga doći pod ruke.
Ni Pale sam na svijetu, ni Robinson Crusoe, ni Hanks u Cast away, nisu ravni Marku Watneyu
Roman prati avanturu iznimno inteligentnog botaničara i mehaničara Marka Watneya, koji igrom zloslutnog slučaja ostaje sam na negostoljubivom planetu, nakon velike pješčane oluje, ostaje bez posade koja se vraća na Zemlju, a i ostaje bez uređaja za komunikaciju s NASA-om jer su odašiljači potpuno uništeni u rusvaju koju je izazvao jaki vjetar. Matta treba spasiti i za to je potrebno puno više od NASA-inih stručnjaka: politička previranja, medijska pompa, smirivanje javnosti, nužno laganje, puno psihologije…. I to je otprilike to :)
Kroz niz nevjerojatno jasnih i preciznih situacija, Marsovac je roman kojeg želite ponijeti sa sobom na Mars kao priručnik za preživljavanje. Postoji barem desetak radnji koje je Weir opisao tako precizno i tako znanstveno točno da čitate i ne vjerujete da čovjek nije radio na Marsu sve to što je napisao. Kroz lik Matta prenosi nam sve ono što čovjeka drži normalnim u svijetu u kojem živimo; volju za preživljavanjem koja mora biti jača od svih nedaća koje nas zateku; duh i pozitivno gledanje na životne probleme i najvažnije i ono po čemu je ova knjiga zaista fantastična, čovjekov trijumf nad nerješivim zagonetkama uz poklik: Nikada ne odustajati! Nikada ne odustajati!
Humor kao forte, NASA kao Svemogući Otac
Nisam se ovoliko smijao na neki roman… ah, ne pamtim. Ali zašto? Priča je pretrpana melodramom između stanovnika Zemlje i Weira kao nekoga koga treba pod svaku cijenu spasiti, ali iato tako izvjesno je da se to neće dogoditi jer previše je čimbenika u igri koji mogu proći po zlu. Glavni lik na svaki nezamislivo depresivni problem koji ga snalazi na Crvenom planetu, pristupa s takvom dozom humora da jednostavno grcate od smijeha i budite ukućane ako čitate kasno navečer. Evo jednog primjera:
Zarobljen je tamo. Sigurno misli da je potpuno sam i da smo zaboravili na njega. Kako li to samo psihološki djeluje na čovjeka?” Ponovno se okrene prema Venkantu. “Pitam se o čemu sada razmišlja?”
UNOS U DNEVNIK: SOL 61
Kako je moguće da Aquaman kontrolira kitove? Oni su sisavci! Uopće nema logike.
NASA je prikazana američki. Veliki brat koji ima odgovor na sve; ima sva rješenja i svu moguću infrastrukturu; brinu se za svoje i sve će učiniti da amerikanci budu sretni i zadovoljni. To je možda i jednima mala zamjerka cijeloj priči, ali može li netko na svijetu izvoditi stvari kako iz izvodi NASA? Ne bih rekao, pa je i opjevana pomalo kao junački ep, i možemo reći s dobrim razlogom, ako i nije s dobrim razlogom, neka im bude.
Uz sve navedeno Marsovac je knjiga koja žudi za hrvatskom prijevodom jer zaista zabavniju knjigu nisam čitao godinama. Topla preporuka svima koji žele čitati pravi moderni SF koji je očišćen od svih onih nebuloza za koje naši domaći kvazi kritičari napominju da ih treba biti u romanima.
E ne treba! I bolje da ih nema! Ako ih ne stavite, postoji šansa da postanete milijunaši!
Novela koja je nastavak Čeličnog srca. Počeo sam stvarno voljeti tog Sandersona
Tako lako, tako čitko, tako površno, a godi mozgu
Nakon nekoliko svjetskih SF literarnih uspješnica u proteklih nekoliko godina (Silos, The Maze Runner, Igre gladi, itd…), pitam se kako bi ovakvi autori prošli na ovim prostorima, pa možda čak samo u Hrvatskoj. Književnim dušobrižnicima koje znam ponekad pročitati po raznim forumima, ne odgovara gotovo ništa što nije u razini Clarka, a svi su Clarka kao čitali kada su bili mali i sad im je i to bez veze, a da ne govorim o ostalim autorima novije generacije koji mahom, po njima, ne znaju pisati ili barem nikada neće doseći hrvatsku „spisateljsku kvalitetu“.
Po meni, baš takvi autori bi napravili „ono nešto“ na domaćoj sceni i privukli mlade čitatelje žanru, samo da se usude napisati ovako lepršav roman bez puno brige što će tko reći na radnju. Naravno, spisateljski zanat treba ispeći i postati dovoljno dobar kako bi mogli ispričati priču, a mladi čitatelji će nakon ovakvih romana sigurno za nekoliko godina posegnuti za Banksom, Cordwainerom, Le Guinovom i dr…
Jedan od tih novijih je Brandon Sanderson i koji, nećete vjerovati, ima bestseler u obliku površnog, laganog, čitkog i literarnog gotovo besmislenog romana Čelično srce. Naravno, sve gore navedeno zvuči gordo, ružno i prepametno, ali ovaj roman je u stvari čaroban baš zbog tih stvari. I da, uživao sam čitati i odmarati mozak; odmarati vijuge nakon napornog dana i sjeo mi je kao budali šamar.
Osveta kao vodilja, super junaci kao zli neprijatelji
Priča prati desetogodišnjeg dječaka Davida koji već nakon dvije-tri stranice romana doživljava tešku obiteljsku tragediju koju izaziva nadnaravno evoluirani čovjek, Epik – Čelično srce, čija je moć pretvarati sve u čelik i izbacivati silovite munje iz svojih šaka, i još štošta. Epici vladaju svijetom nakon što se nad svijet nadvila Nevolja. Epika tako ima razno raznih, nešto poput propale serije Heroji čija je prva sezona bila najgledanija serija proteklih deset godina; pa postoje oni super jaki, jaki, slabi i šarlatani, ali svi u ljudskom obliku i gotovo svi zli ili na neki način nehumani. Epici ne poštuju obične ljude i ljudi žive kao robovi, potlačeni i bez imalo prava. Njihove moći, te što mogu a što ne mogu, vrlo su dobro opisani, smišljeni i obrazloženi; o nekima od njih morate dobrano razmisliti, zamisliti i misliti :) I da, zaista jesu kao zli super heroji, ali ipak čovječnost je najveća moć koju možete imati u Sandersonovom romanu pa je i suživljenost s glavnim likom zagarantirana.
David tijekom godina sprema osvetu Čeličnom srcu tražeći mu slabost – jer svi Epici imaju određenu slabost, samo ju treba otkriti. Deset godina proučava Epike i postaje popriličan stručnjak u tom polju; naime, postaje toliko dobar da ulazi u trag tajanstvenim Osvetnicima, skupini ljudi koja lovi i ubija Epike te im se priključuje. Slijedi duhoviti i klišeizirani prikaz novaka u okorjelom timu koji dugo radi zajedno, i Davidovo probijanje u njihovoj hijerarhiji od dna ka vrhu gdje će dobiti zasluženo poštovanje ratnika, te prikaz puta osvete koja pumpa svaku stranicu romana.
Remek djelo koje to nije i James Bond
Roman je pisan tako da bi bio lagan kao pero, ali pun akcije i vještih obrata – neke ćete vjerojatno predvidjeti, ali to nikako ne umanjuje užitak čitanja. Ostali likovi nisu duboki, razrađeni i nisu višeslojni, ali su dovoljno dobro osmišljeni da se ispriča priča, koja opet, nije novost i nije spisateljska ludorija koja završava remek djelom.
Dijalozi su virtuozni kao i količina napetosti koja vas tjera da pomahnitalo okrećete stranice. No, ono što je zaista majstorski napravljeno jeste svijet Epika i ljudi; njihov odnos, međusobni prezir, nejednakost… Brandon ne davi s fantazijom, ali ona je opet prisutna na svakom koraku, a ono što me mi se posebno sviđa (kao obožavatelja Rogera Zelaznya jer on ima crni pojas u takvim stvarima) je to što nakon pedesetak strana romana uopće ne doživljavate nevjerojatnost kao nešto nevjerojatno, pa… znate onaj osjećaj kad gledate stare James Bond filmove – sve je moguće i baš mi je super – e upravo je to osjećaj kada čitate Čelično srce.
Ima tu nepoznanica, ali dovoljno da se i bez odgovora na neka postavljena pitanja knjiga završi s užitkom, te sasvim dovoljno da kupite i iduću knjigu serijala koja bi trebala izaći 2015. godine. Znam da ću je ja sigurno čitati jer iako volim Ursulu, Strugacke, super teškog Miellvila, ponekad volim pročitati nešto što me opušta, zabavlja i nakon čega se osjećam jeftino kao kafanska frajla jer mi se toliko sviđa.
Preporuka svima onima otvorenog uma. Onim drugima, koji su čitali Clarka kada su bili mali, nek` čitaju nešto drugo, ovo nije knjiga za njih, za njih ionako ništa nije dovoljno dobro.
Mani ovo užas od nečitljivosti. Kužim alegoriju, ali brate ode on u PM kad počne uvoditi sve životinje i davati im karakteristike ljudi. Baš me umorilo
Više sam je pregledao nego pročitao. Kako pratim ovakve stvari nema ovdje neke lude nove ideje... pisana je popularno i vrlo vrlo jasno.
Dobar opis GARGANTUA-e te svjetova u filmu. Čak se libio objasniti i petu dimanziju i to vrlo dobro. Knjižica će napraviti svoj posao; pisana je lako i čitko, a svi koji vole film će posegnuti da vide o čemu je Thorne pisao, a tako se postaje budući znanstvenik. (sjetimo se Clarkovih znanstveno popularnih knjiga zbog kojih smo većina nas završili na fizici ili u nekom srodnom području).
Dobra knjiga za privlačenje mladih znanosti i popularizaciju SF-a uopće. A to uvijek zaslužuje pohvalu.
Super zabava, mašta bez granica. Duhovito, pronicljivo, jako... Iako malo šovinistički, dosta šovinistički prema ženama... ali to je Heinlein
Trebalo mi je tek 2 sata da pročitam ovu izvrsnu knjigu. Nevjerojatno je kako se literarna majstorija prepozna nakon prve rečenice i kako zapravo shvaćaš da je pisanje umjetnost. Teška, jaka, provokativna knjiga... i poprilično žanrovska, što je za Albaharija, zapravo, čudno.
Eto sad sam malo nafilovao za sve ovo što nisam ništa pisao :)
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
Edited by - Pirgavi on 22/12/2014 11:14:07 |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 22/12/2014 : 14:35:46
|
Hvala za Marsovca, to se sad definitivno kupuje, čekao sam mišljenje da knjiga vrijedi - tim prije što je već na policama u ovdašnjim knjižarama.
A Sanderson je posebna priča - svidio mi se završnicom Džordanovog Točka vremena a sad sam pri kraju njegove trilogije Red magle (Mistborn) i ono šro mogu reći odavle jeste da je tip odličan pisac, izvrstan graditelj karaktera i moj novi omiljeni pisac epske fantastike. A nedavno sam mjerkao Reckonerse, vjerovatno će i oni ući u listu za čitanje. |
... |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 23/12/2014 : 23:40:27
|
Brendon Sanderson - Red magle (Mistborn)
  
Odlicna trilogija mog novog omiljenog pisca epske fantastike. Tri knjige, u prosjeku od po 700 strana, bez suvisnog piskaranja, fantasticno dobro i precizno osmisljene tako da kako se blizite kraju sve se kockice slazu na svoje mjesto i sklapaju odlicnu cjelinu. Cini mi se da je covjek uspio da izbjegne vecnu klisea u ovom zanru, izmasta nepredvidivu i vrlo interesantnu, nesvakidasnju pricu o borbi dobra i zla koju je zapoceo u pojedinacnom a zavrsio u opstem sukobu vjecnih suprotnosti. Odlicna karakterizacija likova koji nijesu drveni i svi po istom kalupu, vidi se da je velika paznja posvecena ovom dijelu price. O sadrzaju necu nista reci vec cu vam preporuciti da sto prije posvetite paznju ovim knjigama jer vrijede i para i vremena. |
... |
Edited by - vope on 23/12/2014 23:42:14 |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 24/12/2014 : 10:09:21
|
quote:
Originally posted by vope
Brendon Sanderson - Red magle (Mistborn)
Već se krčka na Kindleu :) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 26/12/2014 : 00:36:02
|
O fenomenu Asimov već je napisano toliko materijala da je valjda jedini opus koji se može mjeriti sa količinom onoga što je taj bard napisao upravo opus o njemu samome, a dobro je što se i kod nas može naći dostateorijskog materijala o ovome (prema mnogima, a i prema "njihovom" dogovoru) drugom najboljem piscu SF-a svih vremena. Vjerojatno nema niti jednoga ljubitelja SF književnosti koji nije pročitao barem jednu njegovu knjigu, a vrlo je vjerojatno da su domaći SF zaljubljenici pročitali sve što je kod nas objavljeno od ovoga pisca. Asimova sam čitao još kao dijete od 11-12 godina u SIRIUSU, a kasnije sam mnogo puta ponovo čitao njegova djela te se može reći da sam kroz razne faze odrastanja svaki put kada bih uzeo u ruke neko njegovo djelo, saznavao nešto novo, što mi je ranije, zbog godina i neiskustva, promaklo.kako je stigao napisati toliki opus? Kada se sve zbroji i oduzme dolazimo do vrlo lakog rješenja - 6 strana dnevno. "Ah, nije to ništa"-reći će neki. Ali kladio bih se da 90% ljudi ne bi izdržalo ni deset dana tim tempom, a da ne govorimo da je Asimov tako pisao više od 50 godina. Naravno, tolika kvantiteta ne može biti popraćeno istom dozom kvalitete ali ipak je Asimov napisao veliki broj knjiga koje spadaju u bezvremenske klasike. Asimov je vjerojatno najpoznatiji po legendarna 3 zakona robotike (iako je manje poznato da je njihov autor zapravo John Cambell) te po djelu Ja robot i serijalu o Fondaciji. Zapravo, Asimovljev SF opus se može podijeliti na 4 glavna dijela: Serijal o robotima (Ja, robot, Čelične pećine, Golo sunce, Roboti zore, Roboti i carstvo, Pozitronski čovjek), Serijal o carstvu (Svemirske struje, Zvijezde prah nebeski i Kamenčić na nebu), serijal o Fondaciji (Preludij u Fondaciju, Ususret Fondaciji, Fondacija, Fondacija i carstvo, Druga Fondacija, Na rubu Fondacije, Fondacija i zemlja) te knjige van ova tri smjera (Nemesis, Bogovi lično, Kraj vječnosti idr.) Naravno, ovdje su izostavljene brojne kolekcije priča, i mnoge druge knjige (serijal o Lucky Staru npr.) ali može se reći da je ovo glavnina Asimovljevih djela. Sam Asimov imao je tendenciju zaokružiti sva svoja djela u jedan kontinium, čimo je postao jedan od najvećih pisaca "Povijesti budućnosti" jer su zapravo svi njegovi serijali smješteni u isti svemir, samo u različita doba.Uglavnom, ponovno sam odlučio malo čitati staroga barda pa am se dohvatio serijala o robotima.
Sam serijal o robotima čine gore navedene knjige makar i unutar njih ima podjela. Ja, robot je stand - alone knjiga, dok se slijedeće četiri direktno vežu jedna na drugu, što vremenski, što zbog glavnih likova. Čelične pećine i Golo sunce čitao sam ponovo prije dvije godine, tako da sam sada uzeo u ruke Robote zore.
Roboti zore napisani su kasnije nego prve dvije knjige (Čelične pećine su iz 1954., a Golo sunce iz 1957., dok je ova knjiga iz 1983.) i one spadaju u vrijeme kada je Asimov odlučio nastaviti neke davne serijale (tu negdje je ponovo počeo pisati i nastavke Fondacije). Kao i kod Pećina i Sunca, i ovdje je riječ o detektviskoj priči, pravom SF krimiću sa Elijom Bejlijem i robotom Denilom Olivavom u glavnim ulogama. Radnja se dešava prije nego što je zemlja krenula konolizirati planete pa ovdje imamo samo zemlju i svijetove Spejsera. Spejseri su u svemu napredniji, žive i više od tristo godina, napredniji su, život na njihovim planetama (njih dvadeset)je ugodniji i od tuda zapravo veliki animozitet prema zemlji - prenatrpanoj, zagušljivoj, negihijenskoj...Jednostavn, Spejseri mrze zemlju i njezine stanovnike. I sada ponovno jedan zemljanin mora doći na jedan planet Spejsera (Auroru) kako bi riješio jedno ubojstvo koje, ako ne bude riješeno, može imati nevjerojatno loše posljedice po ionako loše odnose zemlje i Spejsera. Može li Elija Bejli još jedanput, kao što je već učinio u Čeličnim pećinama i Golom suncu, riješiti slučaj i spriječiti sve ono negativno što se krije svuda oko njega?
Knjiga je odlična. Pravi, istinski SF. UGolom suncu imamo planet Solariju, čiji se stanovnici mogu u najmanju ruku okarakterizirati kao čudni;Ima ih samo 20 000 nacijelom planetu, izbjegavaju fizičke kontakte, seks je nužno zlo potrebno samo za reprodukciju, ljudi uživo jedino kontaktiraju sa robotima...Aurora je ipak drukčija. Visoko razvijen svijet sa 200 miliona stanovnika koji pruža sve blagodati razvijene civilizacije, a roboti su tu da na svaki mogući način ugode čovjeku.Svijet bez mane, reklo bi se. Ali i u takvom svijetu postoje ljudi koji misle da trenutno stanje stvari na nekim bitnim poljima nije ispravno i sve će učiniti da to promijene.
Karakterizacija likova je standardno Asimovski plošna, površinska i dvodimenzionalna. Svakto tko je pročitao barem jednu bardovu knjigu zna o čemu pričam. To je ujedno i jedina ozbiljnija zamjerka ovome piscu. Likovi jednostavno nisu dubinski dovoljno razloženi, ne pokazuju dovoljno, živahnosti, emocija, reakcija, ma jednostavno ne pokazuju dovoljno života. Oduvijek sam smatrao da je to posljedica Asimovljevog brzog načina pisanja, gdje se on vjerojatno uopće nije zaustavljao da nešto promijeni ili produbi nego je jednostavno pisao, pisao, pisao...Ne mogu reći da su likovi suhoparni ali nekako su pre tehnički izvedeni.
Sama Aurora je vrlo dobro prikazana i tu se Asimov nije štedio. Svijet nastanjen ljudima ali opet toliko različit u mnogim stvarima i navikama je prezentiran na zadovoljavajući način.Koliko se navike, običaji i društveno uređenje mogu razlikovati vidimo i na ovom našem, za sada jedinom planetu a Asimov je sve to digao na višu instancu.
Inače, radnja je i ovdje intrigantna po jednom pitanju - Asimov u svakoj od knjiga iz ovog serijala pokušava smisliti kako što lukavije i perfidnije "prevariti" tri zakona robotike i moram reći da su neka rješenja istinski genijalna i mogu biti napisana samo od stane velikog pisca.
Sve u svemu, knjiga je odlična. Jedina zamjerka ide na pre jednostavnu karakterizaciju likova ali Asimov je toliko dobar u svemu drugome da ćemo mu oprostit taj jedan nedostatak.
Veliko djelo besmrtnog barda. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 26/12/2014 : 12:54:25
|
Evo malo bardovih citata
Život je ugodan. Smrt je mirna. Prijelaz je taj koji nas brine.
Nikad nemoj dopustiti da ti osjećaj morala zasmeta da učiniš ono što je ispravno.
Ne bojim se računala, bojim se njihove odsutnosti.
Svakakve se računalne pogreške pojavljuju. Bili biste iznena]eni brojem liječnika koji tvrde da liječe trudne muškarce.
Ja ne čitam brzo, ja brzo razumijem.
Pišem zbog istog razloga zbog kojeg i dišem - da to ne činim, umro bih.
Oni ljudi koji misle da znaju sve veliki su gnjavatori nama koji doista sve znamo.
Kad nekoga uvrijedimo, nazovemo ga životinjom. Okrutnije bi bilo namjerno ga nazvati čovjekom.
Loša ideja dobro napisana bit će bolje prihvaćena od loše napisane ali dobre ideje.
Nasilje je posljednje utočište nesposobnih.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 26/12/2014 : 15:09:27
|
quote:
Originally posted by mladjo
Evo malo bardovih citata
Život je ugodan. Smrt je mirna. Prijelaz je taj koji nas brine.
Nikad nemoj dopustiti da ti osjećaj morala zasmeta da učiniš ono što je ispravno.
Ne bojim se računala, bojim se njihove odsutnosti.
Svakakve se računalne pogreške pojavljuju. Bili biste iznena]eni brojem liječnika koji tvrde da liječe trudne muškarce.
Ja ne čitam brzo, ja brzo razumijem.
Pišem zbog istog razloga zbog kojeg i dišem - da to ne činim, umro bih.
Oni ljudi koji misle da znaju sve veliki su gnjavatori nama koji doista sve znamo.
Kad nekoga uvrijedimo, nazovemo ga životinjom. Okrutnije bi bilo namjerno ga nazvati čovjekom.
Loša ideja dobro napisana bit će bolje prihvaćena od loše napisane ali dobre ideje.
Nasilje je posljednje utočište nesposobnih.
Nastavak sage: Mladjo ponovno otkriva Asimova :)) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 27/12/2014 : 01:02:30
|
Malo sa neta o Asimovu
Bio je iznimno plodan autor, bavio se znanošću, popularnom znanošću, kriminalističkom književnošću i spekulativnom fikcijom (uglavnom znanstvenom fantastikom, ali i fantastikom) te je napisao ili uredio preko 500 knjiga te preko 90.000 pisama i razglednica. Zajedno s Robertom Heinleinom i Arthurom Clarkeom čini poznatu Veliku trojicu pisaca znanstvene fantastike toga vremena. Najpoznatije mu je djelo serijal o Zakladi (Fondaciji) u koji je uklopio i serijale o Galaktičkom carstvu i robotima.
Rođen je u gradu u Rusiji, ali je zajedno s roditeljima emigrirao 1923. godine u SAD. Roditelji su mu govorili engleski i jidiš, tako da nikad nije naučio govoriti ruski. Odrastao je u Brooklynu (New York), gdje je naučio čitati s pet godina, a tečno je govorio i engleski i jidiš. Njegovi su roditelji posjedovali prodavanonicu u kojoj je bilo i znanstveno-fantastičnih časopisa koje je često čitao. Oko jedanaeste godine i sam je počeo pisati vlastite priče.
Diplomirao je na sveučilištu Columbia 1939., a 1948. je tamo i doktorirao biokemiju. Nakon doktorata pridružio se bostonskom sveučilištu. Počeo je raditi kao profesionalan pisac, a 1979. počinje raditi kao sveučilišni profesor. Od 1965. njegovi se osobni papiri arhiviraju u knjižnici Mugar Memorial gdje zauzimaju 464 kutije i oko 71 metra prostora na policama.
Vjenčao se s Gertrudom Blugerman 1942. s kojom je imao dvoje djece - Davida i Robyn Joan. Rastavili su se 1973. te se Asimov vjenčao s Janet O. Jeppson iste godine.
Asimov je bio klaustrofil, uživao je u malim, zatvorenim prostorima. U prvom svesku svoje autobiografije govori kako je u djetinjstvu htio posjedovati kiosk na stanici podzemne željeznice u koji bi se mogao zatvoriti i čitajući slušati buku vlakova koji bi onuda prolazili. Također se bojao letenja, to je učinio samo dva puta u životu (za vrijeme ratne službe). Rijetko je putovao u udaljena mjesta. Ta je fobija utjecala i na njegovu prozu gdje ju je utkao i u neke svoje likove, poput Elijaha Baleyja iz serijala Robot. Nikad nije naučio plivati ili voziti bicikl, ali je naučio voziti automobil kad se preselio u Boston, koji je u svojoj zbirci šala opisao kao "anarhiju na kotačima".
Bio je poznat po svojoj točnosti i izvanrednom osjećaju za vrijeme. Nikad nije gledao na sat, a uvijek je znao točno procijeniti vrijeme, pogotovo kad bi mu govori trajali točno onoliko koliko su bili predviđeni. Također je bio istaknut član Baker Street Irregulars udruženja koje je okupljalo zaljubljenike u Sherlocka Holmesa.
Bio je erudit. Sa svojim je širokim interesima intrigirao javnost. Bio je predsjednik Američke udruge humanista. Također je bio blizak prijatelj s Geneom Roddenberryjem kojemu je često davao savjete u vezi s epizodama Zvjezdanih staza.
Isaac Asimov bio je humanist i racionalist. Nije osporavao religijska uvjerenja drugih ljudi, ali je osporavao praznovjerje i neutemeljena vjerovanja. Tijekom odrastanja, njegovi roditelji koji su se pridržavali židovske tradicije nisu nametali svoju vjeru mladome Asimovu te je on odrastao bez čvrstih religijskih utjecaja. Mnogo se godina Asimov nazivao ateistom, ali je i sam smatrao kako ga ta riječ dobro ne opisuje jer govori o onome u što on ne vjeruje, a ne o onome u što vjeruje. Kasnije je riječ "humanist" smatrao dobrom zamjenom. U svojoj je autobiografiji napisao:
"Da nisam ateist, vjerovao bih u Boga koji bi spašavao ljude procjenjujući njihov cjelokupni život, a ne riječi. Mislim da bi Bog više volio iskrenog i pravednog ateista od televizijskog propovjednika čije su riječi "Bog, Bog, Bog", a djela "lažna, lažna, lažna."
U svojoj je zbirci šala često navodio šale o židovskom i kršćanskom bogu, vragu i raju te o drugim religijskim temama. Naime, smatrao je kako dobra šala može inducirati značajniju i dublju misao od brojnih sati filozofskih rasprava.
Što se tiče političkih uvjerenja, bio je član demokratske stranke. Bio je veliki protivnik Vijetnamskog rata šezdesetih godina 20. stoljeća. Također se smatrao feministom i prije negoli je feministički pokret uopće uzeo zamaha. Smatrao je i da se homoseksualnost treba smatrati moralnim pravom, baš kao i bilo koji spolni odnos kojemu svrha nije razmnožavanje.
Bavio se različitim problemima, a u svojoj je posljednjoj proznoj knjizi iz 1991. Naša ljuta Zemlja pisao o problemu uništavanja ozonskog omotača i globalnom zatopljenju. Suautor te knjige bio je njegov prijatelj i pisac znanstvene-fantastike, Frederik Pohl.
Asimov je umro 6. travnja 1992. Nadživjela su ga žena Janet i njegova djeca iz prvoga braka. Deset godina nakon njegove smrti, Janet Asimov objavila je novo izdanje njegove autobiografije u kojem je rečeno kako je uzrok njegove smrti sida. Naime, zaražen je za vrijeme transfuzije krvi prilikom operacije srčane premosnice. Janet je rekla kako je Asimov sve htio priznati javnosti, ali su mu liječnici savjetovali da to ne učini.
Njegova su četiri zakona robotike danas legendarna, a glase:
0. Robot ne smije naškoditi čovječanstvu ili svojom pasivnošću dopustiti da se čovječanstvu naškodi.
1. Robot ne smije naškoditi čovjeku ili svojom pasivnošću dopustiti da se čovjeku naškodi, osim kad je to u suprotnosti s nultim zakonom.
2. Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s nultim ili prvim zakonom.
3. Robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s nultim, prvim ili drugim zakonom.
Asimov je svojim najboljim djelom smatrao priču Posljednje pitanje (The Last Question) iz 1956. godine. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
