Zadnji dio Wool trilogije, veliko putovanje je završeno hepiendom i svi željno čekamo ekranizaciju. Ovaj dio mi je najslabiji od sva tri, ne puno doduše, nijanse su u pitanju ali ono što jeste vrlo problematično za cijelu trilogiju kad se sve otkrije i sve nalegne na svoje mjesto je odsustvo smisla u cijeloj postavci priče. Prosto je nevjerovatno da neka od vodećih svjetskih država izvede preventivni napad koji će izbrisati život na zemlji čisto iz paranoičnog ubjeđenja da je pritivnik već poslao svoje nanovojnike u napad koji se ne može detektovati. I tako napravi 50 podzemnih silosa u kome će živjeti odabrani dok, za nekih petstotinak godina, uslovi vani ne budu ponovo pogodni za život. E sad samo JEDAN od ovih silosa će preživjeti zbog neke nenormalne i uvrnute logike/psihologije/paranoje sa kojom ne mogu nikako da se pomirim. Finale priče nam otkriva da je samo prostor/kupola oko silosa puna nanoubica dok su van tog prostora zeleni pašnjaci i silna idila netaknute prirode (superbrzooporavljajuća priroda) i opet NE, ljudi NE mogu da izađu slobosno van već moraju da se probijaju uz silne gubitke i obaveznu groznu smrt glavnog negativca i herojsku pogibiju dobrog lika-mučenika. Zaključak – priča funkcioniše sve dok ne otkrijete sve činioce i onda počinje da se raspada, pisac je želio da svakim novim obrtom iznenadi i šokira, što i uspijeva, ali nauštrb zdravog razuma što ovo djelo svodim pod tip superkomercijala-bestseler-ekranizacijavrlouskoro. Botomlajn – vrlo zabavno ali u dobrom dijelu besmisleno.
Pa to i pitam, jeste li vi čitači samo SF-a ili knjiga oćenito? S obzirom da u naslovu piše Knjige & co, a ne SF & co...
Pa pričaj o nečemu što nije SF, i meni je isto topic dosadan sa svim tim SF-om. Što si zadnje pročitao?
Danas sam baš završio roman Damira Pilića "Splitting". Radi se o odličnoj knjizi, ali ne znam koliko smisla ima pričati nešto više o tome kad očito veliku većinu ovdje to ne zanima. Možda se varam, nabacit ću nešto više o knjizi nešto kasnije.
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Originally posted by tinton Radi se o odličnoj knjizi, ali ne znam koliko smisla ima pričati nešto više o tome kad očito veliku većinu ovdje to ne zanima.
Nemoj imati predrasude...čitamo sve, ali SF najviše volimo. Stoga samo udaraj (meni je najomiljeniji pisac npr. Henry Miller - poznati SF pisac ) samo pričaj, mi volimo knjige...Znaš kako bi to Orwell rekao: Sve su knjige jednake,ali su neke jednakije od drugih :)
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian.
Damir Pilić, publicist i novinar Slobodne Dalmacije, nakon već objavljenih monografija, romana i studija poput Đavo prvo pojede svoju majku, Samoubojstva: oproštajna pisma, Na mladima svijet zastaje (s Draženom Lalićem) i drugih, izbacuje roman Splitting, provokativnog podnaslova Kako sam tražio Srbe po gradu, pod izdavačkom palicom Durieuxa. Radi se o odličnom prikazu predratnog Splita ispričanom iz perspektiva različitih ljudi različite dobi, nacionalnosti, spola ili političkog uvjerenja. Povod tome je što Pilić očito želi naglasiti da istina uvijek ima više različitih strana i da svaku treba pogledati što je moguće objektivnije. Prije početka knjige istaknuta su tri citata koja nemaju mnogo veze s radnjom knjige, ali itekako imaju veze s razlogom zašto su se dogodile razne stvari koje su se u knjizi dogodile. Prolog se odvija u Splitu 3, proljeća 1980. godine kad sedmogodišnji dječak Čupko, također znan i kao Hendrix stariji, sa starijim "borcima" iz kvarta i najboljim prijateljem Kantom dođe igrati nogomet s oficirima JNA na njihovom igralištu u regrutnom centru. Na pitanje jednog od dječaka hoće li se Jugoslavija, s obzirom da je Tito umro, raspasti, jedan je, ne osobito obziran, oficir rekao da će se to dogoditi kad se raspadne "ona piramida" pokazujući na čvrstu hrpu balvana koja služi za vojničke vježbe. Nije slutio da bi se to moglo dogoditi veoma uskoro. Nakon prologa odlazimo u prosinac 1989. godine. Ondje nalazimo iste i neke nove likove, samo deset godina starije i u potpuno drugačijoj situaciji nego onda. No nemojte slučajno pomisliti da se ovdje radi o političkom romanu, ne, ovo je prije svega roman sa sociološkim aspektom koji se bavi društvom i odnosima u društvu u takvoj specifičnoj situaciji. Pritom ne fali ni humora ni emocija, a bome ni radnje ni napetosti.
30. prosinca 1989. priča Kanta
- Ljudi, još trideset sati do Nove godine - Dule gleda na sat i uzima bocu. - Da smo živi i zdravi! Otpije i doda meni. Izgleda da i ja moram reć neku zdravicu. - I da Hrvatska pobijedi! - kažem i nagnem bocu. - A s kim igra? - upita Stevo.
4. lipnja 1991. priča Hendrix stariji
- Ubacili nam prijeteće poruke u sandučić - reče Grunf. - Maj-maj-majke ti! - kaže Keko. - Ka-ka-kakve por-poruke? Grunf rukom obriše čelo. Sav je znojan, očito je trčao do škole. - Ubacili su svim stanarima poruke da do petnajst šestog s nebodera skinemo boljševička znamenja ili će nam zgrade letit u zrak - govori u dahu. (...) - Mater mi je dobila živčani slom - izjavi Grunf i sjedne do mene. - Oće da se preseli kod tete na Brda.
Splitting nikako ne bih preporučio svima, ali sam siguran da ima ljudi koji bi romanom bili oduševljeni koliko i ja. Svakako se radi o jednoj od onih knjiga o kojoj razmišljate još dugo, dugo nakon pročitane zadnje stranice.
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Nasuprot onome sto pise na naslovnici - "Spremite se za nezapamceni rad dobra i zla", spremite se za pricu koju King kao da je napisao cekajuci u redu za WC, cini mi se da je taman toliko vremena bilo potrebno da se osmisli ovaj "nezapamceni" rat koji predstavlja obican triler sa ludakom u glavoj ulozi sa malo elemenata sleserskog horora i dosta superpametnih likova,koji uz nesebicnu piscevu pomoc, dolaze do pravih zakljucaka u pravo vrijeme i spasavaju dan. Eto ispade Andricevska recenica za jedno ni po cemu interesantno stivo...
Prvo poglavlje je zaista odlično i kao celina najbolje u čitavom delu. Drugo i treće poglavlje su po meni malo slabiji, ali idalje drže solidan nivo. U četvrtom i petom poglavlju ima dosta oscilacija. Za moj ukus ima previše patetike. Kraj mi se dopada, glavni junak je u potpunosti shvatio kakva ga budućnost čeka. Sve u svemu, po meni je ovo jako lepa priča, ne u rangu kasnijih dela Dostojevskog, ali ipak ima dosta zanimljivih detalja.
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
Posted - 31/01/2015 : 16:41:55
Nepopravljiva dječurlija
.jpg)
