Nešto se dosta priča o završnoj sagi u zadnje vrijeme pa sam se odlučio potruditi i pročitati i ovih 10 zadnjih, nikad objavljenih brojeva. Nisu to bili neki nezaboravni užici ali eto, sad bar znam kako je završio Mister No. Potrošio se s vremenom, skroz na skroz.. U tih zadnjih 16 epizoda nije bilo ni jedne koja bi ušla u top 20 Mister Noa. Čitajući uvodnike koje je pisao Nolitta stekao sam dojam da je na kraju serijala vratio želju za pisanjem i da se itekako potrudio da se dostojanstveno oprosti od Mister Noa. Njegova namjera je bila da osim dostojnog oproštaja u tih 16 epizoda da i što vjerniju sliku Brazila s početka 70ih i pokaže koliko se ta zemlja promijenila od sredine 50ih, od prvih avantura. Cijenim trud, ali po meni nije uspio u potpunosti i to iz jednostavnog razloga: bio je prestar. Nije više imao tu iskru, moć da napiše dojmljivu priču, stvori zanimljiv lik iz par sličica. Na kraju se desilo da se u tih 16 epizoda Mister No bori protiv trećerazrednih gangstera, kokošara i pobunjenih indiosa i ponekad pomalo patetično zamoralizira i eto.. Previše trećerazrednih negativaca, a premalo atmosfere, povijesti, zemljopisa, emocija. Možda je trebalo manje inzistirati na akciji, probati napisati malo mirnije epizode. Ko bi znao? Zadnja epizoda je simpatična, ali nedorečena.. Više isforsirana patetika nego stvarno dojmnjiv oproštaj. Ali svejedno nije loša. Po mom sudu, solidne su epizode sa Empate, onim pobunjenim indijancima, a i čudovište iz crne lagune je baš fora. I zadnja epizoda. Ostalo: za zaborav. Smeta mi pomalo što se iz stripa ne bi mogao steći dojam da je Mister No ostario, da su on i Kruger sve bliže 50-oj. Izgledaju i ponašaju se isto kao i u starijim epizodama. Spomenuću i crtež: umorni, ostarjeli crtači koji se miješaju iz broja u broj, pa se usred radnje zamijene dva crtača, valjda kako je ko stizao. Čini se da se nikom tu nije dalo potruditi, sve izgleda odrađeno preko neke stvari. Diso čak bolji u novijim Teksovima nego ovdje, to dosta govori. Naslovnice: posebna priča. Takvo otaljivanje posla nije viđeno još od doba Mikice iz Zlatne serije. Mister No izlazi iz džipa; Mister No spava u vreći, Mister No drži pištolj... ma očajno. Žalosno je koliko je malo truda Diso uložio u zadnje epizode junaka koji mu je obilježio karijeru...
Mani se srce stegnulo pri čitanju zadnjeg broja. Ne znam je li i vama.
A je malo.. iako ne završava tužno ipak je to kraj jednog od najdražih junaka
Ali kraj s tuckanom. Joj Nolitta uvijek zna kako čitatelju izvući osmjeh na lice jer to bi i Mister No htio da smo svi veseli, a ne tužni. I kao što on kaže "Ate logo!" jernam uvijek ostaju stripovi da sve još jednom proživimo... i opet... i opet
Spomenuću i crtež: umorni, ostarjeli crtači koji se miješaju iz broja u broj, pa se usred radnje zamijene dva crtača, valjda kako je ko stizao. Čini se da se nikom tu nije dalo potruditi, sve izgleda odrađeno preko neke stvari. Diso čak bolji u novijim Teksovima nego ovdje, to dosta govori. Naslovnice: posebna priča. Takvo otaljivanje posla nije viđeno još od doba Mikice iz Zlatne serije. Mister No izlazi iz džipa; Mister No spava u vreći, Mister No drži pištolj... ma očajno. Žalosno je koliko je malo truda Diso uložio u zadnje epizode junaka koji mu je obilježio karijeru...
Ipak, ima tu i dobrih crteža, npr. Civitelli, Busticchi & Paesani, a posebno Bianchini & Santucci, koji razvaljuju. Istina, problem je Diso, koji nije na nivou i braća Di Vitto, koji su nažalost odradili većinu završne sage (valjda 9 od 16 epizoda)...
Volim pilota, pročitao sam sve LMS/SD/LU epizode od njega ali tu zadnju sagu nisam jer, ako sen e varam i nije objavljena kod nas. koliko je VČ od tih epizoda(jnihove epizode nisam čitao)?
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Uzet ću za primjer ovu priču sa indiosima. Nju sam upravo zgotovio pa mi je najfriškija.
Nollita se bavi atmosferom i reže u meso. Mislim da si očekivao akcijski spektakl al ovo je završni esej o Mister Nou. Nollita čak i u uvodniku spominje Corta i jasno nam daje do znanja koja mu je preokupacija. Kao nikad do sad daju se povući paralele između ta dva lika.
Osim toga, Nollitin stil je oduvijek bio lagano pripovijedanje, sporo može se reći. To posebno vrijedi za pilota gdje je Nollita oživljavao životni tempo amazonije i južne amerike.
Te naoko "obične" teme i "obični" negativci su tu sa svrhom. Nollita daje život a ne akcijski spektakl. Bilo je i toga al za kraj je potrebna jedna filozofska studija. Ako želiš primjer bezveznih priča s kokošarima uzmi Burine priče nakon postafričkog ciklusa. To ti je obično potucanje s lokalnim kokošarima, ovo je daleko daleko dublje.
Dolazak autoputa, duh na crvenoj stijeni se više ne javlja, Očevi i sinovi... Jaki momenti, jake teme. A opet čini se, obične teme, obični negativci. To je život, to je Nolitta
Što se Disa tiče, on ni u najboljim danima nije crtao baš neke dobre naslovnice. Zapuštanje Mister Noa u grafičkom smislu je isto pridonilo gašenju pilota.
Uff.. moram se odmoriti nakon ove priče s indiosima u skoro 5 nastavaka. Teška priča, teška... i pravo remek djelo!