Hvaljeni pripovjedni genij Osamua Tezuke, besprijekorna vještina njegova vizualnog izražavanja i topla humanost u potpunosti su procvjetale u ovom epu u osam knjiga o Siddharthinu životu i svijetu. Tezuka dokazuje svoje duboko razumijevanje teme kontekstualizirajući Buddhine ideje; naglasak je na pokretu, akciji, emociji i sukobu dok princ Siddhartha bježi od kuće, putuje kroz Indiju i propituje hinduske običaje poput asketskog samoozljeđivanja i ugnjetavanja kasti. Tezukin Buddha ne preporučuje rezignaciju i pasivnost, već propovijeda prosvjetljenje kad prepoznamo povezanost svega, preporučuje suosjećanje s patnjom i razumno uređenje naših života. Filozofski segmenti utkani su u međuljudske situacije uz revolucionarnu vizualnu dinamiku zbog koje umjetnik nikad ne gubi pažnju čitatelja. Tezuka je bio više humanist nego budist, a njegov magnum opus nije propagandni pokušaj. U tom smislu može se usporediti s romanom Hermanna Hessea ili Bertoluccijevim filmom; Tezukin pristup zapravo izražava blago nepoštivanje religije jer uključuje ono što zapadni komentatori često izbjegavaju, a to je humor.
Buddha 7 • Princ Ajatasattu • 416 stranica • C/B • 150 x 210 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Osamu Tezuka • Crtež Osamu Tezuka • Prijevod Tatjana Jambrišak • Lektura i redaktura Josip Sršen • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 9.11.2018. • Cijena 120 Kn
Buddha 8 • Jetavana • 360 stranica • C/B • 150 x 210 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Osamu Tezuka • Crtež Osamu Tezuka • Prijevod Tatjana Jambrišak • Lektura i redaktura Josip Sršen • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 9.11.2018. • Cijena 120 Kn
Grijeh bi bio ne objaviti Dororo, Black Jack te naravno Phoenix i Astro-boya. Zadnja dva naslova jesu malo duža ali polako, još si mlad i ima vremena :-)
Ja osobno nisam znao da ima toliko dobrih, lijepih mangi, dok Fibra nije pocela s njima. Jako sam se ugodno iznenadio. Nisam se dirao u japanske stripove, ali ovaj Tezuka je odlican. Adolfa sam ispio u cugu. Genijalno. Ali dojmili su mi se i ostali autori, koje sam iscitao u Fibri i nesto malo kod Darkwooda. Bio sam u Japanu i tamo svi po metrou, ulici i na klupama u parku citaju mange. Nisam ih tada uzimao u obzir, jer me odbijalo nerazumljivo pismo, cudan crtez i 'citanje' od straga... ali danas vidim, jako lijepa i bitna djela iz tog svijeta.
Epski! Tezuka je majstor pripovjedanja i zapravo ne bi trebalo biti iznenađenje da je jednu takvu priču uspio ispričati na tako epski način. pa opet te iznenadi. Čitanje ravno katarzi kao što je netko već jednom napisao.
Da li bi ste preporucili Budu nekome ko ne voli klasicne mange a gotivi Taniguchi-ja (da kreditijem Antu za to!)? Da dodam da me Budizam ne zanima kao ni druge religije ali ponekad mi se da procitati nesto na tu temu.
Da li bi ste preporucili Budu nekome ko ne voli klasicne mange a gotivi Taniguchi-ja (da kreditijem Antu za to!)? Da dodam da me Budizam ne zanima kao ni druge religije ali ponekad mi se da procitati nesto na tu temu.
Volim Taniguchija, ne volim klasične mange. Nijedna religija me ne interesuje generalno, ali mislim da to ovde i nije problem. Meni je ovo najviše u fazonu knjiga Hessea. Pa ako ti Stepski Vuk, Sidarta, Igra staklenih perli nisu ko meni samo štivo za adolescente koji se još traže, onda da.
Serijal koji je Fibra izdala u 8 knjiga, tehnički- prava bombona. Najveća mana- zauzimaju skoro trećinu metra (31.5cm) :-)
O Tezuki ne treba puno pisati. Sjajan autor. Priča o Budi je ovde ispričana na mnogo strana. A opet ju je lako čitati, nekako brzo prođe tih 300 i kusur strana i bez zamora ili pauze se hvata nova knjiga. Ovako čitanje, u cugu, mi se čini najlakše. Likova ima dosta, vremenskih skokova, gradova, događaja. Mislim da čitanje sa većim vremenskim razmakom između priča postaje komplikovano.
E, sad, zašto je tako lako čitati je? Veliki deo slika je bez teksta ili sa veoma malo teksta. Reči i detalja na slikama ima tačno onoliko koliko treba da se ispriča priča. Nema višeslojnosti, skrivenih simbola, nigde se nećete pitati šta je pisac hteo da kaže. Ono što je hteo to je i rekao. Znači brutalno jasna, uproštena, sažvakana priča o Budi da je shvati svako od 10 do 100 godina.
Humor koji se pojavljuje mi je delovao takođe uprošćen i primeren nižem uzrastu.
E, sad... Da je na ovoliko strana opisan budizam ozbiljnije, na filozofski način, verovatno bih ga batalio nakon par knjiga. Više mi deluje da je autor hteo japanskim klincima da olakša razumevanje verskog učenja a strancima da malo približi budizam i da strip bude triger, da krenu dalje sa upoznavanjem ove religije.
Utisak na mene je ostavila jedna prepiska sa nekog engleskog strip sajta tipa: -Strip je odličan, vrlo poučan, informativan, stavio sam ga koju policu niže. -Zar u tim godinama ne bi trebao pročitati ozbiljniju knjigu na tu temu? - Naravno, ali sam odlučio sačuvati strip, ne bi li ga moja ćerka pronašla!
I ja sam takvog utiska. Da se radi o tinejdž literaturi, koja može biti zabavna i starijima.
Originally posted by Red Marquis
Meni je ovo najviše u fazonu knjiga Hessea. Pa ako ti Stepski Vuk, Sidarta, Igra staklenih perli nisu ko meni samo štivo za adolescente koji se još traže, onda da.