Neka neko pod hitno otvori temu za forumaša godine da mogu da glasam za Dwaynea dok je ovo još svježe. Živimo u turbulentnim vremenima, protok informacija se kreće kroz mozak 32 gb/s, potiskuju se stare informacije. Evo dok pišem ovu poruku već sam zaboravio na kojem sam forumu i temi i zašto, pobogu, želim da glasam za Dwaynea The Rocka Johnsona na izboru za forumaša godine.
Bravo za Dwaynea jer je imao muda da kaže istinu na temi sekte parketara. Svaka mu je kao u Njegoša, jedini recenzira trezveno Kenove epizode. Dwayne, nemaš šta da se pravdaš sektašima jer si se usudio da podijeliš manje ocjene od deset. Ken Parker je najprecjenjeniji strip na ovim prostorima a njegovi fanovi su bukvalno pomahnitali fanatici koji su izgubili vezu sa realnošću. Ljudi poput Dwaynea su tu da vam s vremena na vrijeme otvore oči i probude vas iz tog irealnog sna i paralelene dimenzije u kojoj je po vama KP vrhunski strip. To nije stvar ukusa ni mišljenja, "Ken Parker je vrhunski strip" spada u rubriku izvala poput: Rosie O'Donnell je prezgodna žena. Elton John voli da ima sex sa ženama. Luna Đogani je vrhunska pjevačica. Messi je bolji od Ronalda.
Ken je svakako bolji od Zagora. O.K. možemo raspravljati jel bolji ili jeli ovakav ili onakav, ali je svakako drugačiji. Recimo Kit Teler i Zagor su nekakav ista kategorija stripa, pa možemo pričati da li je bolji Zagor ili Kit, teško je reći tko je bolji jer su oba podjednaka. No Ken je totalno drugačiji i sasvim je moguće da se to drugačije nekima ne sviđa.
Mi podosta volimo uspoređivati. Pa bih ja rekao da ove tvoje primjedbe na situaciju sa psom i Kenom mogu biti usporedba sa Zagorovom nepobjedivošću, skakutanjem sa drveta na drvo i neiscrpnu snagu samog Zagora itd. No nije baš tako, to baš i nije usporedivo sa ovo situacijom iz Kena. Ta Zagorova obilježja koja se kontinuirano pojavljuju u gotovo svakoj epizodi se mogu prije usporediti sa Mikijevim ispijanjem mlijeka i nepobjedivošću nad neprijateljem. Zato je Ken bolji, svaka situacija je drugačije opisana, doduše ima i Ken nekakvih klasičnih šablona, ali to je viša razina od ovih Zagor vs Miki.
Bravo za Dwaynea jer je imao muda da kaže istinu na temi sekte parketara. Svaka mu je kao u Njegoša, jedini recenzira trezveno Kenove epizode. Dwayne, nemaš šta da se pravdaš sektašima jer si se usudio da podijeliš manje ocjene od deset. Ken Parker je najprecjenjeniji strip na ovim prostorima a njegovi fanovi su bukvalno pomahnitali fanatici koji su izgubili vezu sa realnošću. Ljudi poput Dwaynea su tu da vam s vremena na vrijeme otvore oči i probude vas iz tog irealnog sna i paralelene dimenzije u kojoj je po vama KP vrhunski strip. To nije stvar ukusa ni mišljenja, "Ken Parker je vrhunski strip" spada u rubriku izvala poput: Rosie O'Donnell je prezgodna žena. Elton John voli da ima sex sa ženama. Luna Đogani je vrhunska pjevačica. Messi je bolji od Ronalda.
Ken je svakako bolji od Zagora. O.K. možemo raspravljati jel bolji ili jeli ovakav ili onakav, ali je svakako drugačiji. Recimo Kit Teler i Zagor su nekakav ista kategorija stripa, pa možemo pričati da li je bolji Zagor ili Kit, teško je reći tko je bolji jer su oba podjednaka. No Ken je totalno drugačiji i sasvim je moguće da se to drugačije nekima ne sviđa.
svaka ti ko u Njegoša.
Zagor nije dostojan da stoji u istoj rečenici sa Kenom Perkerom.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
To se traži Anto! Usput, sutra bi mi trebala stići 1. knjiga Jeromea K. Jeromea, a to sam uzeo na tvoj savjet.
Kad smo već kod ovog prepucavanja, meni je dobro i jedno, i drugo, i treće. S tim da je Teller ipak na vodećem mjestu.
Trebao si uzeti sve Jeromee, vidjet ćeš kako ćeš ih slistiti u komadu (i ja ih uzeo nedavno)
Joj, pola svoje kolekcije još nisam ni pročitao (evo i Ken mi je pobjegao - tek sam pročitao 18 epizoda), a vuče me želja da ponovno čitam neke dugovječne serijale od početka (Marty, Nathan). Hvala na savjetu. Vidjet ću kad pročitam prvu knjigu hoću li ići u nabavu preostale tri, iako će i ona čekati neko vrijeme na čitanje unatoč tome što je ubačena preko reda.
To se traži Anto! Usput, sutra bi mi trebala stići 1. knjiga Jeromea K. Jeromea, a to sam uzeo na tvoj savjet.
Kad smo već kod ovog prepucavanja, meni je dobro i jedno, i drugo, i treće. S tim da je Teller ipak na vodećem mjestu.
Pa i meni su sva tri svaki na svoj način dobra. Gdje sam ja tu, u kojem sam ja klanu? Što li sam ja Zagorovski Ken Telerovac? Mislim da je utjecaj na to što je Zagor popularniji od Kita imao Ferijev crtež.
To se traži Anto! Usput, sutra bi mi trebala stići 1. knjiga Jeromea K. Jeromea, a to sam uzeo na tvoj savjet.
Kad smo već kod ovog prepucavanja, meni je dobro i jedno, i drugo, i treće. S tim da je Teller ipak na vodećem mjestu.
Spoče,sve si mi draži i draži;možda te i obrlatimo jednog dana da se okaneš (u izvesnoj meri) bonelija,i pređeš "pravu" stranu sile (odnosno stripa).
Što se tiče Kena/Zagora/Kita,Ken je kategorija za sebe,a iz današnje perspektive,draže mi je čitati Telera nego Vildinga.
Glede Žeroma,imaj u vidu da su prva dva albuma "bacanje mačića u vodu",odnosno: *prve dve priče, u kojima scenario potpisuju Makyo i Le Tendre, su mi pomalo konfuzne (druga mi je nešto bolja), a i crtež je lošiji nego u kasnijim epizodama.Ali dajem im prelaznu ocenu. *treća priča, u kojo sarađuju samo Makyo i Dodier, napreduje i scenaristički i crtački, mada i tu priča ima određenih šupljina. *četvrta, gde sve odrađuje Dodier, je bez greške - ooodličan BD krimić, sa prelepim crtežom i tečnom i tačnom pričom.Dodier znaznanje. *u petoj, opet se vraća Makyo kao scenarista (samo što nešto mislim da je tu i Dodier umešao prste), i ona je takođe odlična i daje zanimljivu priču o Žeromovom poreklu. *Sve u svemu, zadovoljan sam prvim integralom, a ako se kvalitet zadnje dve priče prenese na epizode drugog integrala, Žerom Bloh će biti pun pogodak od serijala.
napomenuo bih da čak i ako ti utisci zadnja dva albuma ne budu pozitivni kao moji,nikako ne odustaneš od dalje nabavke;makar uzmi drugi integral,tu bi trebalo da sedne sve na svoje mesto.Uz jedno iznenađenjce na kraju II integrala.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Scenarij: Giancarlo Berardi Crtež: Ivo Milazzo Naslovnica: Ivo Milazzo
Zanimljivosti: - Mjesto radnje je Oklahoma Territory, područje koje u vremenu odvijanja radnje u priči, zajedno s Indian Territory, čini neorganizirani teritorij pod upravom SAD-a prepušten indijanskim plemenima, koja su tamo prisilno premještana. Država Oklahoma je službeno nastala tek 1907. ujedinjenjem ta dva teritorija, što je čini jednom od najmlađih država SAD-a.
- Fort Sill je podignut 1869. u svrhu zaustavljanja indijanskih upada i pljački graničnih mjesta u Teksasu i Kansasu. - Whicita Falls je grad u Teksasu, na samoj granici s Oklahomom, a službeno je dobio to ime 27.09.1876. Na 14. stranici je krivo nacrtana karta po kojoj ispada da se taj grad nalazi na sjeveru Oklahome, iako se nalazi na sjeveru Teksasa, što bi značilo i da se Fort Sill nalazi sjeverozapadno od Whicita Fallsa, a ne jugozapadno. Čak i ako pretpostavimo da je mapa iz nekog čudnog razloga krivo okrenuta, Fort Sill je opet nacrtan na krivoj strani. - Trgovci oružja opskrbljuju Kiowe vojnim puškama Springfield 50/70. - Priča je originalno objavljena u ožujku 1979. Dnevnik ju objavljuje 1982., a uz docrtavanja i brisanja "nepodobnih" sadržaja, izbacili su i tri stranice. Libellus ovu epizodu u konačno pravome ruhu objavljuje u svibnju 2005., a sada imamo i Strip-Agentovo kiosk 3/1 izdanje izdano u svibnju 2019. godine.
Komentar: Jedna dirljiva epizoda, svojevrstan omaž Fordovim vestern filmovima, a koja govori o prolaznosti života i prihvaćanju promjena koje život svakome od nas donosi. Na kraju imamo "happy end", a to je uvijek pozitivna i pohvalna stavka.
Imamo i plejadu zanimljivih i uvjerljivih likova koji uvelike uzdižu poprilično jednostavnu temu priče. Posebno se ističu dvoje djece koje Ken iz moralnih osjećaja odlučuje otpratiti do ranča na samoj granici Indijanskog Teritorija. Obrat povezan s njima je možda i najiznenađujući u serijalu. Tu je i stari narednik McCabe u svojem zadnjem danu u službi, a ujedno i zadnjem zadatku. On je i centralni lik ove priče. Kroz priču pratimo njegovo prihvaćanje realnosti i svojih limita zbog godina koje ima na leđima. Prihvatiti vlastite limite nakon godina iskustva u nečemu što radiš cijeli život je iznimno teško, a prihvaćanje superiornosti mlađih generacija je još teži proces, a Berardi ovdje kvalitetno obrađuje tu temu. Još bih istaknuo ženu poglavice Kiowa i njen postupak koji nam govori najviše o jednakostima u razmišljanju žena, neovisno o očiglednim rasnim i kulturnim razlikama, kao i vremenskom razdoblju. Zora koja nagovješćuje rođenje djeteta i nastanak novog života unatoč nemogućim uvjetima, kao i narednikovo prihvaćanje novih životnih izazova je lijep, optimističan završetak epizode - za promjenu! Milazzo nije dao svoj maksimum i ima loše nacrtanih kadrova, ali i dalje je to nedostižno velikoj većini crtača.
Ken Parker
.jpg)
Posted - 05/12/2019 : 18:41:26
.jpg)
.gif)
