Un amour exemplaire/A Love for the Ages Daniel Pennac & Florence Cestac
Na forumu o ovim autorima nema skoro ni riječi.
Daniel Pennac je kao scenarist radio na dva albuma Luckya Lukea, pa se utoliko spominje, a etmgosa je davno ukazao i na La débauche, strip koji je radio s Tardijem (http://www.bedetheque.com/serie-420-BD-Debauche.html). Mimo navedenih naslova, Pennac se praktički nije bavio stripom. Kao zanimljivost vrijedi istaknuti da je jedan njegov roman ilustrirao, na našim prostorima dobro poznat, Manu Larcenet (https://www.bedetheque.com/BD-Journal-d-un-corps-187586.html).
Florence Cestac se pak spominje tek kao, do tada jedina, dobitnica nagrade Angoulêmea za životno djelo (u međuvremenu je nagradu dobila i Rumiko Takahashi). Kao što nagrada ukazuje, u pitanju je autorica duge i plodne karijere, te uglavnom humorističkog izričaja, a osim stripovskog rada značajna je i zbog osnivanja izdavačke kuće Futuropolis sa svojim suprugom Étienneom Robialom, s kojim je vodila i istoimenu knjižaru.
Što se ovog konkretnog stripa tiče, u pitanju je priča u priči koja počinje susretom autora u restoranu gdje Pennac kreće pričati ljubavnu priču jednog starijeg bračnog para. Od tuda priča skače napred-nazad kroz vrijeme, praćena Cestacinim lepršavim, no iznimno detaljnim i sugestivnim crtežom. Možda malo zbrzan i neujednačen, no svejedno zabavan i humorističan, pa na kraju i emotivan strip. Preporuka!
Emili Kerol potpisuje pet kratkih horor priča plus uvod i zaključak, svaka sa sličnom, a opet malo drugačijom tematikom. Sve se vrti oko šuma i "čudnih stvari koje se u njima nalaze". Nestanci ljudi, mrtvi koji su opet živi, duhovi, stvorenja koja uzimaju ljudsku kožu da bi prehranili "svoje mališane", sastanci sa smrću... Uglavnom su sve priče veoma dobro izvedene, posebno prva, uvodna, koja je i najkraća ali i najsimboličnija rekao bih. Mislim da se u svakoj priči mogu naći neke stvari za analiziranje, ali ne bih sad zalazio toliko u to. Prilično sam zadovoljan naracijom, te se većina priča čitaju kao bajke, odnosno nisu toliko u formi stripa koliko imaju tekst i slike koje prate tu naraciju, bez eksplicitno izdvojenih oblačića i slično. I tu je po meni najveći adut ovog stripa - crtež koji je jednostavan ali vrlo interesantan, boje su predivne, i svaka priča ima nekoliko boja koje su za nju karakteristične, koje određuju ton i atmosferu radnje. Recimo u prvoj priči su to kontrasti bele i crvene (i crne), u drugoj su to jarko plava, bela i crvena itd. Od mene preporuka, sve priče ćete pročitati veoma brzo, a posle se malo zadržite na crtežima i bojama.
Pussyjeve (Poussy) avanture najprije su se pojavile u belgijskim novinama Le Soir (1949-1955), kasnije su objavljena 3 albuma a izlazile su i u magazinu Spirou i Schtroumpf.
Njemačko izdanje je ultimativno, ono sadrži SVE Peyine gegove (zvanično sve, nedostaje jedan jedini koji se godinama ne može pronaći), koji su nastali u razdoblju dugom više od 40 godina, od 1949-1992 godine. Svaki geg je prerađen, retuširan, očišćen, premontiran i poredan strogo kronološki uz pojašnjenje kada i gdje je prvi put objavljen. Knjiga je obogaćena i gomilom bonus materijala a sve to na kunstdruck papiru, onako kako to i zaslužuje ovaj funny klasik! Apsolutna preporuka ne samo ljubiteljima mačora!
Avanture su jednostavne i mile, vesele i zabavne – ono pravo domaće.
- Pussy je mali lukavi mačak koji uvijek ima asa u rukavu. (šuster - slastičar)
- Pussy je drag mačak koji ima i neke slabosti: sve bi učinio za komad ribe.
- Pussy je vliki ljubitelj ptica.
- Pussy voli noć i na svojim pohodima voli zapjevati.
- Pussy ima dva slatka uha i ne voli da ih se maltretira glazbom.
- Pussy je veliki zavodnik, dovoljan je par lijepih okica da mu se zavrti u glavi.
- Pussy se drži svog načela: prvo klopa pa onda moral.
- Pussy obavlja svoj posao kako valja i lovi miševe gdje god stigne.
Knjiga je obogaćena i gomilom bonus materijala a sve to na kunstdruck papiru, onako kako to i zaslužuje ovaj funny klasik! Apsolutna preporuka ne samo ljubiteljima mačora!
Knjiga je obogaćena i gomilom bonus materijala a sve to na kunstdruck papiru, onako kako to i zaslužuje ovaj funny klasik! Apsolutna preporuka ne samo ljubiteljima mačora!
Dok čekamo da Fibra nastavi odnosno završi Ayu, samo da javim forumašima koji željno očekuju nastavak da je Aya živa i zdrava.
Što se to događa u kvartu „Sve se brzo pročuje“? Ne bih otkrivao previše pa ćemo se samo prisjetiti likova, dodati par natuknica kako bi se probudio interes i začiniti sve s nešto genijalnih afričkih mudrosti.
Naravno, ne moram ponavljati koliko je ovo dobar strip, koliko je zarazan, koliko ti se likovi uvuku pod kožu, da je kao droga.
Sve se vrti oko njih
Innocent je u Parizu u potrazi za sobom... – Ovaj ovdje uskoro dobiti stan od socijala. Ti dobiti njegovo mjesto. Dobar madrac.
Bonaventure i Simone Sissoko, njihovog mulca Mousse nema tjednima… - Kad se vrati dobit će degenek. – Dirneš li njega, nećeš više nikada dirnuti mene.
Hervé i Mamadou vode automehaničarsku radnju, Mamadou nudi po gradu servisiranje auta: - Imamo troja kola za održavanje a i meni bi dobro došao servis.
Rita je nanjušila lovu kod Hervéa: - Danas je tvoj sretan dan, Hervé, pričaj mi o sebi!
Profa nudi Ayi instrukcije iz biologije…
Albert upoznaje roditelje s budućom nevistom...
Zemlja u kojoj lopovi i prevaranti bježe u zatvor...
- Proljev uvijek nađe guzicu. - Uzmi lijepu ženu i dobio si brige. - Ne kupuj sol prije nego je kušaš! - Ptica zavara sve osim grane na kojoj sjedi. - Ne čini boja kore kokos slatkim. - Bebe sisaju majku ako ima i svrab. - Crna sam a još radim na crno. - Ružna riječ se neda uhvatiti. - Sunce se mora povući kad nastupi noć. - Kćeri moja, prije nego uzmeš muž, vidi kakva mu je mater! - Krava odbije svoje tele ali ga ne mrzi. - Kokoš se ne pere ali jaje joj je bijelo. - Jarac smrdi ali ga koze puštaju k sebi. - Uzaludno se svađati oko stvari koje se ne mogu ponijeti u grob. - Usta starca loše mirišu ali nisu njegove riječi. - Siromah je nespretan kad kaže Hvala.
Skrenuo bih pažnju na još jedan strip od iste autorice. Nisam još čitao ali mislim kako bi se savršeno uklopio u Fibrin dječji program. Reprodukt je već izbacio 2 albuma.
- Akissi, odnesi ovu ribu Mayinoj mami. + Gdje ona stanuje, mama?
- Odmah iza ugla. Znaš onu plavu kuću na ulazu na pijacu. Tamo lijevo ... + Plava kuća...lijevo--- - Tu je žena koja prodaje uštipke. Ideš u ulicu preko puta, vidjet ćeš odmah krojačev dućan. + krojač...šaran - Tetka Victo tu stanuje, ili upitaj krojača, on je zna. Jesi razumijela sve? + Eeh, mislim da jesam, mama.
- Plava kuća, prodavačica puževa, dućan od krojača uštipaka...Zašto uvijek šalju mene kad je komplicirano?...
- Ne moraš čekati, mala! Prodavačica je danas bolesna.... + Šta ću sada?...Vrati mi ribu, ružna mačketino! Kad te samo uhvatim!
- Vrati...mi moju...ribu...lopovice!
- Akissi, što ti se dogodilo? + Mama, tetka Victo se zahvaljuje. Kaže da ne voli glavu!
Ne znam kakav je generalno stav stripofila po pitanju licencnih stripova? Pod licencnim stripovima mislim na izdanja koja su bazirana na naslovima iz drugih medija, poput filmova, TV-serija, knjiga, video-igara, itd.
Moj vam je savjet, svakako dajte šansu takvim stripovima. Talentiran će autor znati napraviti nešto kvalitetno i prekrasno, bez obzira što se bavio tuđim kreacijama.
U suprotnom možete propustiti neke zbilja odlične radove, poput ovog:
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Ne znam kakav je generalno stav stripofila po pitanju licencnih stripova? Pod licencnim stripovima mislim na izdanja koja su bazirana na naslovima iz drugih medija, poput filmova, TV-serija, knjiga, video-igara, itd.
Moj vam je savjet, svakako dajte šansu takvim stripovima. Talentiran će autor znati napraviti nešto kvalitetno i prekrasno, bez obzira što se bavio tuđim kreacijama.
U suprotnom možete propustiti neke zbilja odlične radove, poput ovog:
Rado ih čitam pogotovo adaptacije književnih djela. Sinoć sam upravo pročitao jedan takav, uskoro više ovdje.
U uvodu se i autor knjige kratko osvrnuo na strip rekavši kako je iznenađen kako je to dobro uspjelo jer je bio mišljenja da se njegova knjiga neda predočiti u slike. Bilo mu je izuzetno drago da je bio u krivu.
Schwarze Seerosen (Splitter 2019, 144 str. / Nymphéas noirs 2019)
Strip je rađen po krimi romanu Michela Bussija Nymphéas noirs (2011). U prijevodu Crni lopoči.
Claude Monet (1840-1926) bio je vođa pokreta poznatog pod imenom Impresionizam a koji je iz temelja promijenio povijest slikarstva. Cijeli svoj život bio je u potrazi za svjetlošću. Do svoje smrti 1926 Monet je navodno naslikao točno 272 slike s motivom lopoča.
Mjestašce Giverny u Normandiji u pravom smislu riječi je slikoviti kutak. Njegovi vrtovi, jezerca i bare bili su inspiracija za neka najpoznatija Monetova djela. No, to je prošlost, sadašnjost je manje idilična. Slučaj ubojstva poznatog kirurga, kolekcionara umjetničkih slika i ženskaroša potrese cijeli kraj. Mladi policajac zadužen za istragu suočava se sa tri žene: prva je 11-godišnja djevojčica, druga je seoska učiteljica a treća nepovjerljiva starica. Koja od njih tri poznaje tajnu Crnih lopoča, slavne slike kojoj se izgubio svaki trag nakon ubojstva?
Dobro osmišljena krimi priča, rafinirana, uvjerljiva i sa nepredvidim krajem, barem ga ja nisam naslutio. Ujedno priča o jednoj zatvorenoj zajednici, međusobnim odnosima njenih članova i njihovoj bliskosti. Crtež je detaljan, autor se naslanjao na stil impresionizma, u njega je vješto ubacio neke Monetove motive, ali je varljive ljepote i ljupkosti kao što će se ispostaviti. Boje nježne, rekao bih da je dobro uhvaćena atmosfera tog vremena. Odličan umjetnički krimić! Preporuka!
- U jednom selu živjele su tri žene, sve tri su imale isti cilj – pobjeći iz ovog mjesta i sadašnjeg života.
- Prva je bila zla - misteriozna, šutljiva starica, skoro udovica…
- Druga lažljivica - učiteljica Stéphanie, lijepa kao slika, zgodna i nažalost udata…
- Treća egoistkinja - nadarena djevojčica Fanette, voli slikati i sanja o studiju umjetnosti…
- Mjesto zločina inscenirano kao slika - ubod u srce, razbijena lubanja i tijelo položeno u vodu.
- Giverny...sve kuće i stabla su ovjekovječeni...ovdje putuje kamenje i cvijeće, a ne ljud!
Nekako se potrefilo da sam koji tjedan ranije naletio na ovaj odličan strip o Claudeu Monetu. Dođe kao nadopuna i gratis uz onaj krimić gore.
Monet - Auf den Spuren des Lichts (Knesebeck 2017, 112 str. / Monet, nomade de la lumière 2017)
Autori su Španjolci Salva Rubio i Efa. Nakladnik Knesebeck se specijalizirao za biografije poznatih osoba i samo ove godine sam ih pročitao 5-6: od Darwina, Orwella i Moneta preko Walta Disneya do Wagnera...
Ako mogu birati između knjige ili stripa, uvijek ću odabrati strip. Preporuka!
procitao i (ne-) preporucujem
Posted - 17/04/2020 : 23:18:10
.jpg)
