Strip Jira Taniguchija prema romanu Aktovka autorice Hiromi Kawakami. Dugo sam se odlučivao da ga pročitam, a onda je ispalo da je to izuzetno dobar strip. Po književnom predlošku, kao i Taniguchijev drugi izvrstan strip - Vrh bogova.
Jedna lagana spiralna vožnja s dva lika: zaljubljivanje isprepleteno redom gljiva, riba i tofua, uz pokoji haiku, dosta sakea, malo šetnje, puno sjedenja… Baš sve posloženo da bude ugodno.
I prijedlog budućim čitateljima, možda je bolje krenuti od intervjua/razgovora autorice knjige i autora stripa koji je na samom kraju.
Ocjena: Spomenar mog oca i Daleko susjedstvo – izvrsni. Slatke godine mi je trenutno još malo bolji.
Kad god vidim da neko napise utiske za neki Taniguchijev strip, odmah mi se cita po drugi put. Jos se drzim pa cu za zimu sigurno sve Fibrine Taniguchije da obnovim. Valjda ce do tada i dodji do mene odavno kupljen Vrh Bogova 1 koji mi je zaglavljen kod prijatelja sa gomilom stripova koji ne moze da dodje do mene zbog stanja/sranja sa virusom.
Jiro je ovdje nadmašio samog sebe. Jest da je ovo djelo adaptacija knjige, ali na koji je način prikazao lik Tsukiko ovo je fantazija.
Djevojka je apsolutni hit u stripu. Znači, što imamo?
Ženska ne zrači nekom ljepotom. Nije uopće nešto građena, čak je pomalo i debeljuškasta. Ne odiše nekom inteligencijom niti općim znanjem. Zrelost na razini srednjoškolke što je i sama priznala. S majkom odnos nikakav, ne podnosi previše susrete s njom. Sa širom obitelji da i ne govorimo. Situirana, radi na nekom dosadnom uredskom poslu. Do zla boga se dosađuje po stanu. Tu i tamo se poseksa s ponekim rijetkim dečkom čisto radi seksa. Loče po kafanama jače od nekog Balkanca.
I tu dolazi on, stari prekaljeni japanski lisac na izmaku svojih godina koji stvara takvu kemiju između njih.
Moram istaći fenomenalan Taniguchijev crtež i način na koji prikazuje Tsukikine izraze lice. Nema tu ni osmijeha ni ljutnji, to su izrazi jedne žešće letargije u životu koju možeš osjetiti, kao da je lik Tsukiko tu pred nama.
Možda nije Taniguchijevo najbolje djelo, ali zasad meni njegovo najdraže (moram negdje još pronaći Spomenara, Šetača i ne sjećam se kojeg ono još izdatog djela).
Odmah da kažem da sam ovog stripa očekivao puno. To je Taniguchi, a i ovo njegovo delo je toliko nahvaljeno. Ipak, velika očekivanja rađaju (velika) razočarenja.
Tema je univerzalna, ona prava – ljubav. Način na koji je obrađena vrlo specifičan, drugačiji, svojstven dalekoistočnoj kulturi i stavovima. I to je zanimljivo. Ali sam način pripovedanja, kako je strip odmicao sve više mi je ostavljao osećaj nekakve praznine, nedovršenosti. Možda zato što ovo i nije Taniguchijeva priča, već adaptacija romana “Aktovka”, koju se on potrudio da uradi verodostojno.
Sama ljubavna priča je neobična, dvoje ljudi “zarobljeni” u svojim svetovima, dosledni svojim stavovima, empotivno vezani za prošlost, pomalo nesnađeni u sadašnjosti, se lagano emotivno zbližavaju otkrivajući ljubav. Upravo to “lagano” je presporo, predugo, ispunjeno nebitnim događajima u kojima ja često nisam uspeo da vidim neku poruku, svrhu... Suvoparno navođenje i objašnjavanje tradicionalnih jela i pića nije nešto što sam očekivao, i želeo da upoznam čitajući ovaj strip. Repetitivnost odlazaka u bar, opijanja sakeom, slučajnih susreta na ulicama, istih razmišljanja Tsukiko, dijaloga... Suvoparno ponavljanje: “Profesore…profesore…profesore…” Posle nekog vremena očekivanje da se nešto dogodi je počelo da me zamara. Poslednja dva poglavlja u kojima su ubačeni događaji iz detinjstva Tsukiko su bespotrebna i uopšte mi se nisu uklopile u priču.
Što se tiče crteža Taniguchi je jednostavno majstor. Već sam pisao da ja volim taj jasan, precizan i detaljan crtež. I to je po meni ono najvrednije u ovom stripu. Fibrino izdanje savršeno.
Ovo ne mogu da preporučim osim iskrenim ljubiteljima mangi i samog Taniguchija.
FIBRA PREDSTAVLJA: Orka specijal 27 Slatke godine
Posted - 04/04/2017 : 16:31:46
.JPG)
.jpg)
.jpg)
