| Author |
 Topic  |
|
izivko
Advanced Member
.jpg)
Germany
12515 Posts
Member since 25/07/2003 |
 Posted - 09/01/2023 : 14:33:35
|
Nakon Subićevog Tarzana evo i Conana. Ovo je inače 13. i trenutno posljednji broj serijala Conan le Cimmérien. Već godinu dana nije objavljen novi album.
A radnja? Conan i robinja Natala izgubljeni u pustinji, gladni i žedni. U daljini se nazire neki grad. Ili je fataamorgana?
Tipičan Conan, rekao bih. Za moj ukus previše (nepotrebnog) teksta.
Crtež kao u Tarzanu, detaljan, Conan visok, krupan, mišićav, ponosit, mrk, opak, može dobro pojest i popit, kakav i treba bit, Natala ženstvena, s oblinama, kakve ja volim.
Pustinja dobro prikazana, arhitektura isto. Scene akcije dinamične, snažne, Conan sječe, lomi, gazi, krv šiklja iz odječenih udova, glave lete, tijela se batrgaju...
Jedina zamjerka je previše crnila ali valjda tako mora biti. Dobar Conan, jedan od boljih u ovom serijalu.
- Stigijski konjanici su davno odustali od potjere. Kamila je uginula. Danju ih je mučilo užasno sunce. Noću je vladala ledena hladnoća.
- Brza, bezbolna smrt za nju bi bila bolja od sporog umiranja u mukama...
 .
- Prva gozba. (tipična Conanova poza dok sjedi za stolom)
|
Have mercy |
Edited by - izivko on 09/01/2023 14:38:53 |
 |
|
|
anto
Advanced Member
Serbia
21120 Posts
Member since 29/06/2008 |
Posted - 09/01/2023 : 23:13:23
|
Ože&grupa crtača:Na Zapad,Mladiću (Golconda)
Istorija osvajanja Divljeg Zapada,ili bolje reći preživljavanja na istom,kroz istoriju jednog sata koju pratimo u 14 priča,gde svaku potpisuje drugi autor(crtač) - a skupio je Tiburs Ože hvalevrednu ekipu,počevši od ilustartora Marinije,preko Mejera,Ruža,Rosija,Buka i ostalih crtača sa zavidnim renomeom,do nekih meni nepoznatih,a jednako sjajnih.
Priča kao priča je skroz ok,trebalo je to spakovati u mnoštvo kratkih priča,od 2 do 9 stranica,pa ih onda i sve povezati - vidi se korišćenje raznih klišea,što iz filma,što iz drugih medija,ali sve je to urađeno smisleno.
Crtež možda i jači deo stripa.
Sve u svemu,za ljubitelje kaubojštine,obavezna literatura.
Izdanje odlično,Grafostil,prevod Glumac...
4.5/5 |
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)! |
Edited by - anto on 09/01/2023 23:14:49 |
|
|
|
anto
Advanced Member
Serbia
21120 Posts
Member since 29/06/2008 |
Posted - 10/01/2023 : 12:18:46
|
Patrik Prunje:Pulboovi klinci (Golconda)
Sedmi album sjajne Golkondine edicije Kist,donosi nam kompletan rad autora koji je do skoro bio pa potpuno zapostavljen u domaćem izdavaštvu. Patrik Prunje je fenomenalan crtač,svaki kadar mu je predivna slika,a i kao crtač je korektan.
Isti slučaj je i u ovom naslovu,čija tema je dečaštvo iliti coming of age žanr,ovog puta sa siromašnim klincima pariskog Monmartra na početku XIX veka - pomenuta deca,koja žive u teškoj bedi,gube jedinu svetlu tačku u svojim životima,a to je brdašce gde se igraju,a koje će im lokalni preduzetnik "oteti" kako bi tu izgradio nešto što više doliči centru Pariza.
U sve to uskače sticajem okolnosti preduzetnikov sin,koji mašta da jednog dana bude slikar (na negodovanje svog oca),što će doneti preokret u priči.
Strip je inače posvećen Fransisku Pulbou,slkaru kome su jedan od glavnih motiva bili baš ti siromašni klinci Monmartra,međutim,to se i ne kapira baš najbolje sve do samog završetka.
Tu leži i mana Prunjea,jer iako vanserijski crtač,kao pripovedač nije top klasa,pa je mogao sve ovo i da bolje razradi;takođe,nije nas vezao za protagoniste ove priče (a što je bilo poželjno),mada za tako nešto i nije imao dovoljno stranica na raspolaganju - iako verujem da bi nekom kvaitetnijem scenaristi bilo i više nego dovoljno.
Sve u svemu dobar strip,jako dobar,kome ću se svakako vraćati,i palac gore za veliki format edicije,pa možemo da zaista uživamo u Prunjeovim sikarskim bravurama.
Izdanje odlično.
4/5 |
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)! |
Edited by - anto on 10/01/2023 12:42:12 |
|
|
|
Wolfman
Senior Member
Croatia
1095 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 15/01/2023 : 18:35:18
|
UPOZORENJE IMA SPOILERA!!!
Monsters
Barry Windsor-Smith, Fantagraphics, 2021.
Monsters je najnovija knjiga strip autora Barryja Windsora-Smitha nakon više od desetljeća, s time da je knjiga sama po sebi u nastajanju više od 35 godina. Začeci ideje Monstersa sežu u 1984. godinu u obliku kratke priče o podrijetlu Hulka, koja je u svom originalnom obliku, nažalost (ili na sreću), bila odbijena od strane tadašnjeg uredništva Marvela. BWS-ova revizija Hulkove prošlosti je naime uključivala tešku traumu iz djetinjstva, uzrokovanu zlostavljanjem, koja je dala jednu drugačiju psihološku dimenziju Hulkovom bijesu. Kako bi ostvario svoju viziju, BWS je inzistirao na korištenju, iz perspektive tadašnjeg strip izdavaštva, vulgarnih riječi (koje je trebao izgovarati Bannerov pijani i paranoični otac koji ga je zlostavljao), a koje su ipak po BWS-ovim vlastitim zaključcima bile komparativno blage u odnosu na tadašnje standarde drugih medija kao što su film ili televizija (izrazi kao "Goddam", "Bitch", "Hell", "Slut"). Iako je nešto kasnije Marvel objavio bitno izmijenjenu i razvodnjenu verziju priče o podrijetlu Hulka, iz pera Billa Mantloa (Incredible Hulk #312), sjeme Monstersa se nastavilo razvijati i rasti u umu Barrya Windsora-Smitha iduća tri i pol desetljeća te je napokon ugledalo svijetlo dana 2021. godine u izdanju Fantagraphicsa u obliku grafičkog romana dugačkog preko 360 stranica. Malo je za reći da se ovdje radi o iznimno ambicioznom, ali prije svega osobnom, strastvenom, autorskom djelu (BWS je sam pisao priču, crtao, upisivao tekst) koje kao takvo, sa svim svojim prednostima i manama, stoji kao spomenik nepokolebljivoj umjetničkoj viziji i predstavlja krunu (mogli bi reći i magnum opus) Windsor-Smithove dugogodišnje karijere.
BWS je široj publici vjerojatno najpoznatiji po svojem nekonvencionalnom doprinosu stripovskoj adaptaciji Conana barbarina (Marvel) s početka '70-ih, no za Monsters je važnije spomenuti priču o Wolverineu, Weapon X, koju je za Marvel BWS napisao i ilustrirao 1991. godine. Paralele i sličnosti između čudovišta s naslovnice Monstersa i Wolverinea iz Weapon X su i više nego očite: oboje su mladi muškarci s margine društva uvučeni u tajne vojne eksperimente koji su ih sveli na deformirana Frankensteinska stvorenja bez gotovo ikakve čovječnosti. Kad smo kod Frankesteina, u moderno doba često zaboravljeni originalni podnaslov romana Mary Shelley, "Moderni Prometej", BWS je iskoristio kao naziv za nacistički tajni projekt (Projekt Prometej) koji se nakon WW2 nastavio odvijati s druge strane Atlantika pod pokroviteljstvom američke vojske te je, u jeku hladnog rata i sukoba u Vijetnamu, rezultirao stvaranjem (jednog od) čudovišta iz Monstersa. Unatoč određenim fantastičnim elementima, Monsters je ipak prije svega humana i bolno stvarna priča o obitelji koja je postepeno razorena obiteljskim nasiljem te rezultirajuća fizička i psihička trauma s kojom je dijete, kao primarna žrtva tog nasilja, kasnije moralo odrastati. Jasno je to odmah iz prvih nekoliko panela Monstersa, gdje je vrlo grafički prikazano kako majka u zadnji tren spašava malodobnog sina Bobbyja od sigurne smrti od strane njegovog vlastitog oca, koji ga je tako snažno pretukao da će jadno dijete ostati slijepo na jedno oko.
Ono što je također odmah jasno, a što je implicirano i samim naslovom Monsters (dakle čudovišta, u množini), je da je Bobbyjev otac, Tom Bailey, samo prvo u nizu čudovišta, što doslovnih, što figurativnih, s kojima će nas BWS upoznati u svojoj knjizi. Način pripovijedanja je nelinearan i raspodiljen je između nekoliko vremenskih razdoblja te prati nekoliko generacija likova, što na neki način i pristaje knjizi koja je i sama po sebi bila u nastajanju preko tri desetljeća. Tako nakon uvodne mučne scene obiteljskog nasilja skačemo 14 godina u budućnost, gdje Bobby, sada odrastao, ali očito bez ikakvog cilja u životu te i dalje opterećen traumom iz djetinjstva, pokušava pristupiti vojsci i tako slijediti stope svog oca (inače veterana WW2). Tako upoznaje narednika Eliasa McFarlanda, koji u njemu, skitnici s margine društva bez obitelji i prijatelja, prepoznaje idealnog kandidata za tajni vojni projekt Prometej te ga predaje u ralje nemilosrdnog medicinskog eksperimenta koji će njegovo tijelo transformirati do neprepoznatljivosti u eponimsko čudovište. Bobby postaje pasivan promatrač, a radnja u fokus stavlja nekoliko likova koji, svatko na svoj način, ali naposlijetku jednako bezuspješno, pokušavaju spasiti Bobbyja.
Jedan od tih likova je narednik McFarland, koji vrlo brzo počinje osjećati grižnju savjesti zbog svoje umješanosti u nečovječne eksperimente Projekta Prometej. S McFarlandom BWS također uvodi i drugi značajan fantastični element priče, a to je da neki članovi McFarlandove obitelji (on sam, njegov otac, baka pa i njegova mlada kćerka) imaju određene nadnaravne psihičke sposobnosti. McFarland je crnac pa se radi o klišeiziranom tropu "magičnog crnca", arhetipu koji se često pojavljuje u romanima Stephena Kinga (npr. John Coffey in Zelene milje ili Dick Hallorann iz Isijavanja), no i u mnogim drugim fikcionalnim djelima (filmovima, serijama itd.). Upravo zahvaljujući toj nadnaravnoj sposobnosti, McFarland osjeća neku čudnu povezanost s Bobbyjem te odlučuje riskirati svoj vlastiti život ne bi li ga spasio. Iako McFarland stiže prekasno, svejedno uspijeva osloboditi Bobbyja, koji je sada već transformiran u čudovište, te bježi s njim iz laboratorija. U jednoj od rijetkih akcijom nabijenih scena potjere, McFarland bude ubijen, no Bobby ipak uspije pobjeći. Misleći da su u eksploziji ubili i čudovište, vojnici obustavljaju potragu, a Bobby nekako uspije dospijeti u kuću u kojoj je odrastao. Ovdje počinje druga velika cjelina Monstersa, gdje Bobby nijemo promatra duhove prošlosti koji polako i do u detalje bolno rekonstruiraju dezintegraciju njegove obitelji koja je na koncu i dovela do njegove tragedije.
Radnja sada skače u prošlost i prenosi se iz perspektive Bobbyjeve majke, Janet Bailey, u formi njezinih dnevničkih zapisa. Saznajemo da je njezin voljeni muž, Tom Bailey, bio u Njemačkoj za vrijeme WW2, gdje je u američkoj vojsci služio kao tumač/prevoditelj. Nažalost, Tom Bailey koji se vratio iz rata nije ni približno isti kao Tom Bailey koji je u rat otišao. Umjesto dragog čovjeka koji je volio svoju ženu i sina više od svega, Tom se vratio kao neprepoznatljivo grub, hladan, odsutan, paranoičan i postepeno sve nasilniji čovjek, kako prema Janet tako i prema malom Bobbyju. Drastičnim usporavanjem tempa radnje, BWS kod čitatelja stvara osjećaj beznađa, jer dnevnički zapisi koje stavlja čitatelju na uvid, polako, ali sigurno i gotovo nemilosrdno vode prema tragičnom kraju kojega smo od početka svjesni. BWS vrlo efektno koristi rukopis u dnevničkim zapisima kako bi grafički dočarao Janet i njezino duhovno stanje. U početku je rukopis uredan, no kako Janet postaje svjesna Tomove psihoze te kako se povećava razina njezine vlastite tjeskobe i nervoze, tako i rukopis postaje sve neuredniji i teže čitljiv. Janet se ovdje profilira kao defakto glavna protagonistica cijele priče, no unatoč svim svojim pokušajima da spasi sebe i sina, u konačnici ne uspijeva pronaći izlaz iz te bezizlazne situacije.
U zadnjoj etapi Monstersa, u još jednom skoku u prošlost, ovaj put iz perspektive Bobbyjevog oca Toma, saznajemo što je dovelo do njegove vlastite transformacije u čudovište koje se potom vratilo kući i uništilo svoju vlastitu obitelj. On je bio jedan od prvih Amerikanaca koji su nabasali na nacističke koncentracijske logore i vidio užase kojima su bili podvrgnuti prvenstveno Židovi i Romi. Konkretno, Tom je pronašao baš logor u kojem se provodio tajni nacistički Projekt Prometej, a stvari koje je tamo vidio ostavile su na njega toliko snažan dojam da se očito nikada nije uspio oporaviti. Tu saznajemo i podrijetlo glavnog negativca i moglo bi se reći jedinog pravog čudovišta cijele priče, nacističkog časnika Friedricha, čija su bolesna spletkarenja glavni izvor svih kasnijih tragedija. Samo finale je najslabija karika cijele priče, gdje McFarlandova kćerka pomoću svojih nadnaravnih telepatskih moći, kao deus ex machina, poklanja sretan završetak Bobbyju i njegovoj majci, ako ne u fizičkom, a onda barem u duhovnom svijetu. Takav završetak mi djeluje malo previše jeftino i antiklimaktički, no bez obzira na sve ne umanjuje sve ono dobro što je tome prethodilo. Još jednom, svi fantastični elementi zapravo nisu toliko bitni. Ovo je priča o obiteljskoj tragediji, obiteljskom nasilju i traumi, o užasima rata i njihovom razarajućem utjecaju godinama/desetljećima nakon formalnog završetka rata, o apatičnom društvu koje je bilo svjesno što se događa u Bobbyjevom domu, ali nije poduzelo ništa da to spriječi.
Do sada praktički nisam ni jednom riječi spomenuo BWS-ov crtež, a upravo je taj crtež možda i najjača karika cijelog ovog djela, ona magična spona koja povezuje sve u jednu koherentnu cjelinu. Čini se kao da BWS svakom kadru pridaje jednaku važnost te jednakom mukotrpnom predanošću šrafira likove u prvom planu, kao i sporedne likove i objekte u pozadini. Doslovno možete otvoriti bilo koju od oko 360 stranicu Monstersa i diviti se svakoj crtici, svakoj liniji, svakoj crnoj i bijeloj površini koju je BWS majstorski stavio na papir. Na poleđini knjige je Monsters opisan kao "tour de force vizualnog pripovijedanja" i to u ovom slučaju stvarno nije samo neka jeftina opaska koja bi kupca trebala uvjeriti da nije uzalud bacio novac. Rijetko kada se vidi ovako konzistentno kvalitetan crtež od početka do kraja, pogotovo kada se uzme u obzir relativno dugačak period u kojem je djelo nastajalo.
 |
Edited by - Wolfman on 15/01/2023 19:08:49 |
|
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 15/01/2023 : 18:49:22
|
Trebao si staviti spoilere u onu bež boju, slučajno sam pročitao više nego što sam htio  Sreća pa sam se na vrijeme zaustavio... Ovaj mi je strip već dugo na wishlisti, nikako da ga uzmem. Američko izdanje djeluje sjajno odrađeno i skroz mu je korektna cijena, mislim da neću niti čekati domaće. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
Posted - 15/01/2023 : 19:03:45
|
| Uh, ovlaš sam prešao preko dva spojlera (ili bar liče na to), srećom dok izađe domaće izdanje ili dok se nakanim da ovu knjižurinu pročitam na engleskom, zaboraviću. |
|
Edited by - Jocko on 15/01/2023 19:04:27 |
|
|
|
Wolfman
Senior Member
Croatia
1095 Posts
Member since 13/07/2010 |
|
|
borg
Senior Member
Serbia
2131 Posts
Member since 13/01/2020 |
Posted - 15/01/2023 : 19:23:41
|
Makondo najavio, mislim da sad već ulazimo u treću godinu, a ne znam ni zašto Markos ovo do sada nije izdao. Fenomenalan strip.
Jeste malo da je pisani font težak, i da treba pogoditi papir. Ali, vredi se pomučiti i ovo izdati.
|
Resistance is futile. |
Edited by - borg on 15/01/2023 19:24:28 |
|
|
|
anto
Advanced Member
Serbia
21120 Posts
Member since 29/06/2008 |
Posted - 17/01/2023 : 23:56:24
|
Kordurije,Pilipović&Žakmoar:Ravermoon (Golconda)
Kako sam stariji,sve manje me zanimaju žanrovi horora,naučne, ali i epske fantastike,teme koje sam nekada gutao.A posebno potonju.
Tako da sam se na kupovinu Rejvermuna odlučio zbog podrške francuskim stripovima iz Golkondine kuhinje,i zbog pozitivnih utisaka Kordurijeve Valkire,koju su objavili SC i Lavirint.
I nisam pogrešio - Silvain je valjan scenarista;priča je tečna i dovoljno zanimljiva da te drži prikovanog za strip.
Izmaštani svet sa srednjovekovnim folklorom,vitezovi,čarobnjaci,magija...,mada Rejvermun nije klasična epska fantastika jer su ljudi jedina rasa u stripu.
Sa druge strane,ogroman plus za ovu triologiju je što su zastupljeni jaki elementi trilera,krimića,who do it žanra.Dobar spoj heroic fantasya i polar tematika što bi rekli francuzi.
Kordurije rado bira naše crtače,pa posle Kovačevića (Valkira) i Lacija (Šerlok Holms),ovde je izabrao Lea Pilipovića za saradnika,i nimalo nije pogrešio,jer je Leo jako valjano odradio svoj deo posla.
Nema mu se šta zameriti,stil,maštovitost,kadriranje, sve na svom mestu.
Stoga bih toplo preporučio ovaj strip ljubiteljima ovakvih dela,ljubiteljima krimića,ali i onima koji to nisu.
4/5
Hoze-Luis Munuera:Božićna priča-pripovest o duhovima (Makondo)
Božićnu priču sigurno svi znamo (te volimo),i gledali smo je (ili čitali) više puta,tako da nije bilo ni najmanje upitno da će stripovska adaptacija biti valjana.Pogotovu što dolazi od strane vrsnog majstora kakav je Hoze Luis Munuera.
Dobra ideja je,da ne bude tek puka adaptacija,to što umesto Ebenezera Skrudža imamo gospođu Skrudž,damu,ali ništa manje suroviju,hladniju,džangrizaviju...
U svakom slučaju,sjajna adaptacija,prelepo nacrtana,mada ništa manje nisam ni očekivao od Munuere.
4.5/5 |
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)! |
Edited by - anto on 20/01/2023 20:38:15 |
|
|
|
Lord Vader89
stripovi.com suradnik
France
9618 Posts
Member since 05/07/2007 |
Posted - 20/01/2023 : 20:48:15
|
quote:
Originally posted by Paka01
Trebao si staviti spoilere u onu bež boju, slučajno sam pročitao više nego što sam htio
I mozda da sredis malko pa posaljes da se objavi kao recenzija na sajtu:) |
Potpis u dva reda, prema pravilniku:
Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D. |
|
|
|
Wolfman
Senior Member
Croatia
1095 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 22/01/2023 : 19:45:48
|
The Strange Death of Alex Raymond
Dave Sim i Carson Grubaugh, Living the Line, 2021.
Alexander Gillespie Raymond Jr., poznatiji jednostavno kao Alex Raymond, je jedan od najvećih strip crtača svih vremena. Likovima poput Flash Gordona i Rip Kirbyja, koje je crtao u svom prepoznatljivom realističnom stilu, ostavio je neizbrisiv trag u devetoj umjetnosti. Njegov ogroman utjecaj u stripu, ali i šire, koji je bio osjetan i za vrijeme njegovog života, nije jenjao niti nakon njegove smrti (primjerice George Lucas ga je naveo kao veliki utjecaj za stvaranje Star Warsa). Nažalost, umro je relativno mlad, sa svega 46 godina. Vozio je prijateljev sportski automobil kada je izgubio kontrolu nad vozilom, zabio se u drvo i na mjestu poginuo. Ništa naizgled nije čudno u toj smrti, samo još jedna tragična prometna nesreća, ni prva ni zadnja. Moglo bi se reći da postoji određena kozmička poezija u činjenici da je čovjek preživio drugi svjetski rat, u kojem je i aktivno sudjelovao, da bi na kraju poginuo na pitoresknim cestama Connecticuta, no život često piše takve i slične priče. Postojale su razne špekulacije o razlozima nesreće (primjerice da je Raymond počinio samoubojstvo ili da je greškom pritisnuo papučicu gasa umjesto kočnice i sl.), no na kraju dana činjenice i dalje ostaju poprilično jednostavne: vozio je automobil, sletio s ceste, zabio se u drvo i poginuo. Ima li onda išta čudno u toj Raymondovoj smrti? Ako ovo pitanje pitate kanadskog strip autora Davea Sima, odgovor je definitivno da. Čak štoviše, Sim je potrošio više od deset godina svog života, pri tome žrtvujući i svoje vlastito zdravlje, ne bi li u konačnici 2021. godine, uz pomoć umjetnika Carsona Grubaugha, objavio grafički roman naslova "The Strange Death of Alex Raymond" (SDOAR u nastavku).
Prije nego što nastavimo, treba reći i par riječi o Daveu Simu. Ovaj legendarni strip autor je najpoznatiji po svojem samostalno objavljenom strip serijalu Cerebus, kojeg je počeo objavljivati 1977., a dovršio 2004. godine nakon 300 sveščica i 6000 stranica objavljenog materijala. Cerebus je započeo kao parodija Conana barbarina, no s vremenom je serijal evoluirao i počeo se baviti čitavim nizom drugih ozbiljnijih i ambicioznijih tema, kao što su politika ili religija, tako da je glavni lik, inače antropomorfni mravojed, napredovao od barbarina preko premijera pa sve do pape! Slično transformacijama kroz koje je prolazio njegov mravojed Cerebus na stranicama istoimenog stripa i Sim je prolazio kroz vlastite transformacije u stvarnom životu. Na početku karijere Sim je bio deklarirani ateist i vodio je poprilično neuredan život, ispunjen alkoholom i drogama, što je eskaliralo i hospitalizacijom (nakon što je počeo konzumirati ogromne količine LSD-a). Moguće da je upravo pod utjecajem LSD-a došao na ideju pretvaranja Cerebusa u serijal od ni više ni manje nego 300 nastavaka koji će opisati čitav život glavnog lika do njegove smrti, što je definitivno sumanuta ideja ako se uzme u obzir da se radi o projektu kojega je Sim samostalno objavljivao. Kako god se okrene, Cerebus se pokazao iznimno uspješnim, kako u umjetničkom, tako i u financijskom smislu, a Sim je postao šampion nezavisne scene i samostalnog izdavaštva. Stalnim eksperimentiranjem u sadržaju i formi, Sim je zajedno sa svojim partnerom Gerhardom (nakon 65. nastavka), koji je maestralno crtao pozadine u kadrovima stripa uz nevjerojatnu razinu detalja, definitivno dosta dugi period vremena stvarao sigurno jedan od vizualno i narativno najzanimljivijih stripova na američkoj strip sceni. S vremenom je Sim, koji je u međuvremenu od razuzdanog ateista postao predani vjernik (definirao je neki svoj vlastiti sustav vjerovanja temeljen na sve tri najveće abrahamske religije uz, čini se ipak, najveći utjecaj Islama), sve više počeo koristiti Cerebus kao platformu za iznošenje svojih osobnih razmišljanja o društvenim pitanjima. Malo je za reći da su ta razmišljanja nerijetko bila najblaže rečeno "kontroverzna", čime je Sim postepeno otuđio ogroman broj svojih dugogodišnjih čitatelja. Stvari su eskalirale u 186. nastavku, gdje je Sim po vlastitom opisu iznio svoje "anti-feminističke" stavove, koje su pak mnogi čitatelji i kritičari doživjeli kao iskaze Simove mizoginije. Bilo kako bilo, čitateljstvo Cerebusa je nastavilo opadati, što zbog autorovih stavova, što zbog sve zapetljanijih narativnih tokova, a Sim se povukao iz javnog života posvećujući se prakticiranju svojih religijskih uvjerenja i radu na Cerebusu. Moglo bi se reći da je Sim više-manje "otkazan" prije nego je to postalo popularno na modernim društvenim mrežama :D Nastavio je živjeti u relativnoj neimaštini poput nekakvog religijskog asketa i 2004. godine je napokon dovršio 300. nastavak Cerebusa. U skladu s izrekom "život imitira umjetnost" ili "umjetnost imitira život", kako god vam je drago, Sim je dočekao taj konačni 300. nastavak baš kao i sam Cerebus - osamljen, zaboravljen, nevoljen.
Nakon Cerebusa Sim nije bio nešto pretjerano produktivan. Nešto veći projekt bio mu je Glamourpuss, strip serijal koji je izlazio od 2008. do 2012. godine u 26 nastavaka. Bila je to pomalo bizarna kombinacija parodije modnih časopisa, istraživanja povijesti korištenja fotorealističnog stila crteža u stripu i Simove verzije superherojskog stripa. Upravo na stranicama Glamourpussa Sim je započeo priču o čudnoj smrti Alexa Raymonda, koju do 26. nastavka nije dovršio. Međutim, njegova opsesija onime što je započeo u Glamourpussu je samo rasla, a Sim je obećao dovršiti započeto u obliku grafičkog romana. Cijeli put do konačnog izdavanja SDOAR-a u obliku grafičkog romana bio je dugotrajan i mukotrpan. Sim je 2015. morao prestati aktivno raditi na SDOAR-u zbog jakih bolova u zglobu ruke zbog kojih nije mogao normalno crtati više od par minuta dnevno. Novce koje je dobio, prvo kao predujam od izdavačke kuće pa onda i kroz kampanje grupnog financiranja (Kickstarter) je potrošio, a SDOAR-u se nije nazirao kraj. Kada je već izgledalo da SDOAR nikada neće biti objavljen, na scenu stupa kanadski umjetnik Carson Grubaugh, koji dovršava SDOAR prema Simovim uputama. No ni tu nije kraj naizgled ukletom procesu izdavanja SDOAR-a. Naime, cijeli prvi tisak SDOAR-a je zbog greške u tiskari imao nekoliko krivo otisnutih stranica (cca 90% crteža na tim stranicama nije bilo otisnuto). Da stvar bude gora, distributer je sve te krivo otisnute knjige, umjesto povlačenja i uništavanja, poslao prema knjižarama tako da je u konačnici do nemalog broja kupaca došla tako krivo otisnuta knjiga. Među njima je i moja malenkost. Čisto da i ja cijelom ovom nizu bizarno nesretnih događaja dodam i svoj vlastiti začin: nakon što sam svom "dileru" stripova javio da mi je poslao krivo otisnutu knjigu, dobio sam ispriku i obećanje da će mi poslati ispravnu knjigu kada ju oni dobiju. Nakon nekog vremena su mi stvarno besplatno poslali novu kopiju, no kada sam počeo listati tu novu knjigu postalo je jasno da ona sada ima novi problem - korice su bile krivo postavljene u odnosu na unutarnje stranice. Drugim riječima, moja nova kopija knjige je sada bila uvezena "naopačke". U izravnom kontaktu s izdavačem sam saznao da je ovo stvarno unikatna greška i da je njemu poznat samo još jedan slučaj tako krivo uvezene knjige poput moje. Javio sam se i "dileru", koji je uz dodatne isprike poslao i treću kopiju koja je napokon bila u potpunosti ispravna. Treća sreća :)
Nezadovoljan originalnim crtežom u Glamourpussu, Sim je za potrebe SDOAR-a odlučio započeti sve iz početka. Svoje istraživanje fotorealističnog crteža, iznimno popularnog u američkom stripu polovicom 20. stoljeća, a u današnje vrijeme pomalo zaboravljenom, centrirao je oko smrti Alexa Raymonda, jednog od glavnih proponenata tog stila. Teško je opisati o čemu se radi u SDOAR-u. Službeni opis na poleđini knjige kaže: "Equal parts Understanding Comics and From Hell, Strange Death is a head-on collision of ink drawing and spiritual intrigue, pulp comics and movies, history and fiction." To je donekle točno, no odmah ću reći da je meni iskreno moja ideja o tome što bi SDOAR mogao biti, koju sam dobio na osnovu tog opisa, na kraju bolja od onoga što je SDOAR zapravo ispao.
Dio koji spominje "Understanding Comics" je meni osobno najzanimljiviji, a referira se naravno na seminalno djelo Scotta McClouda (Understanding Comics: The Invisible Art, 1993.), koje kroz medij stripa razglaba o stripu kao mediju i umjetničkoj formi, njegovim formalnim aspektima, povijesnom razvoju, itd. McCloud je koristio svoj veliki trokut stilova, kako bi klasificirao sav vizualni vokabular stripova (slike, riječi, specijalizirani simboli itd.) između tri krajnosti: "Reality" gdje je fokus na realističan prikaz stvarnosti, "Meaning" gdje je fokus na značenje iza crteža što vodi prema stiliziranom crtežu koji ne prikazuje stvarnost na realističan način, ali i dalje zadržava isto značenje (u ekstremu ta stilizacija vodi prema pisanom jeziku) i "The Picture Plane" gdje se događa čista apstrakcija i udaljavanje od bilo kakve veze s realnošću, a boje, linije i oblici postaju sami sebi svrha. Sim se u SDOAR-u fokusirao na prvi vrh McCloudovog trokuta te analizira realističan stil crteža u američkom stripu s polovice 20. stoljeća. Simova verzija McCloudovog trokuta, primijenjena na realističan stil, su tri autora koji su, svatko na svoj način, postavili temelje realističnom crtežu u mediju stripa sa svoja tri različita pristupa: Hal Foster (Princ Valiant) i "non-stylized realism", Alex Raymond (Flash Gordon i Rip Kirby) i "stylized realism" te Milton Caniff (Terry and the Pirates, Steve Canyon) i "cartoon realism". Nakon toga Sim opisuje utjecaj ove velike trojke na druge autore te kako su oni prilagodili i modificirali ta tri osnovna stila sebi i stvorili svoje vlastite stilove.
Ono što je posebno fascinantno je način na koji Sim do najsitnijih detalja reproducira panele iz stripova autora koje spominje u svojem izlaganju. Sim je kroz nebrojene sate proučavanja i vježbanja naučio crtati na način na koji su crtali Raymond, Foster, Caniff i svi ostali autori koje spominje na 300-tinjak stranica SDOAR-a, sve kako bi što bolje razumio njihove tehnike i kako on kaže njihov "metafizički" značaj u našoj povijesti. Zanemarujući nakratko Simova metafizička trkeljanja, na koja ćemo se vratiti nešto kasnije, iskoristio bih ovaj trenutak da nahvalim Simov crtež koji je stvarno maestralan. Ne da je samo "skinuo" stilove svih ovih različitih autora, nego još panele iz njihovih stripova često crta i pod različitim stupnjevima distorzije i u nekim ludim perspektivama. Te efekte bi bilo iznimno lagano postići u Photoshopu, ali nekako mi se čini da bi Simu, kojemu je fax još uvijek glavni način komunikacije s vanjskim svijetom, korištenje moderne tehnologije u tom smislu bilo "varanje". Njegovo vladanje formom stripa je neupitno, a način na koji slaže panele, poput kolaža, u kombinaciji s nevjerojatno detaljnim crtežom, čine gotovo svaku stranicu SDOAR-a u najmanju ruku vizualno impresivnom.
Osim analize različitih pravaca realističnog crteža u američkom stripu, Sim se dotiče i dosta drugih zanimljivih tema. Primjerice meni je bilo zanimljivo i kada priča (i popratnim ilustracijama podupire tu priču) o nesavršenoj reprodukciji originalnih crteža prilikom tiskanja stripova, što je problem i dan danas (ogledan primjer su loše fotografije uslikane mobitelom koje upravo gledate uz ovaj tekst :)), a pogotovo je bio problem na jeftinom novinskom papiru i s još lošijom tiskarskom tehnologijom s polovice 20. stoljeća. Tako se postavlja pitanje za koga su Raymond i ekipa mukotrpno crtali svoje detaljno šrafirane crteže, kada su se svi ti fini detalji te mikroskopski tanke i precizno nacrtane linije i crtice na kraju izgubile nesavršenim otiskom, a milijuni ljudi koji su čitali njihove stripove na kraju nisu vidjeli "pravu stvar", nego samo lošu aproksimaciju. Za relativno mali broj ljudi koji će imati pristup originalnim crtežima? Ili možda jednostavno samo za sebe? U tom aspektu je SDOAR na neki način jednim dijelom i strip o stripu, što je još jednom, meni osobno njegov najzanimljiviji aspekt.
Ono gdje se SDOAR meni počinje raspadati je kada Sim propada u vlastite metafizičke zečje rupe, u koje pokušava svom silom povući i čitatelja. Ono što počinje kao neka Simova verzija detektivske analize Raymondove nesreće i okolnosti koje su do nje dovele, vrlo brzo prerasta u metafizičku sferu i divergira u sve luđe i luđe teorije zavjera. Teško je ovdje ne prisjetiti se slavne scene iz serije "It's Always Sunny in Philadelphia" gdje lik Charlie na slično opsesivan način "teoretizira" o (ne)postojanju osobe po imenu "Pepe Silva". Prema kraju postaje stvarno teško pratiti sve niti koje je Sim razvukao između čitavog niza slučajnih događaja ne bi li "dokazao" da iza Raymondove nesreće postoji nešto više od onoga što "obična" logika može objasniti. U neku ruku je i taj dio interesantan, ako se interpretira kao struja Simove svijesti, jer daje uvid u jedan specifičan primjer divergentnog razmišljanja dovedenog do ekstrema. Jedna metafizička veza je ipak i više nego očigledna: način na koji je Sim uništio svoju vlastitu karijeru od koje je ostala samo olupina, metafizički evocira prometnu nesreću kojom je naprasno završena Raymondova karijera.
Doprinos Carsona Grubaugha je otprilike zadnjih 50-tak stranica koje je Grubaugh napravio prema Simovim uputama. Ako sam dobro shvatio, Grubaugh je također autor i male priče unutar priče, vanjskog meta sloja SDOAR-a koji se odvija između pojedinih poglavlja knjige, a prati mladu zaposlenicu strip knjižare "Local Heroes" u Ontariju, Kanada (ta strip knjižara inače stvarno postoji). Ona pronalazi taj neki čudan strip "The Strange Death of Alex Raymond" koji zapravo ne bi trebao postojati i počinje ga čitati, sveščicu po sveščicu. U konačnici nije baš pretjerano jasno koja je bila svrha njezinog uključivanja u konačnu verziju SDOAR-a, što je priznao i sam Grubaugh zadnjim panelom u knjizi :) Kako god, na kraju krajeva, čak i s tih Grubaughovih 50 stranica na kraju, čini se da SDOAR zapravo nije završen i dosta stvari je tu ostalo nedorečeno i nerazjašnjeno, ako ih je uopće moguće razjasniti. No možda i bolje da je tako.
Što god mislili o Simu, ne može se poreći njegov ogroman značaj za medij stripa. Međutim, SDOAR je teško preporučiti. S jedne strane se radi o neupitnom vizualnom remek-djelu, no s druge strane imamo naraciju koja brzo divergira prema apsolutnom neredu te pri tome, što je i donekle tužno, dokumentira stanje uma jednog "ludog genija". Oni koji mogu odvojiti umjetnika od njegove umjetnosti (što je kod Sima itekako potrebno), u SDOAR-u će naći puno zanimljivih stvari, pogotovo ako ih zanima povijest stripa i uživaju u crtežu Alexa Raymonda, Hala Fostera, Miltona Caniffa i ostalih velikana.
 |
|
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10348 Posts
Member since 28/10/2005 |
Posted - 22/01/2023 : 20:28:39
|
quote:
Originally posted by Lord Vader89
quote:
Originally posted by Paka01
Trebao si staviti spoilere u onu bež boju, slučajno sam pročitao više nego što sam htio
I mozda da sredis malko pa posaljes da se objavi kao recenzija na sajtu:)
Isto vrijedi i za SDOAR.
Bravo Wolfmane, vrijedni i zanimljivi osvrti. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2278 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
izivko
Advanced Member
Germany
12515 Posts
Member since 25/07/2003 |
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10348 Posts
Member since 28/10/2005 |
Posted - 22/01/2023 : 21:42:31
|
quote:
Originally posted by izivko
Da, zanimljiv osvrt! Baš namjeravam čitati Ripa, Flasha i X-9.
I ja se već duže spremam za ponovno čitanje X-9, ovaj put u IDW-ovom izdanju, ali nikako da dođe na red. |
|
|
|
izivko
Advanced Member
Germany
12515 Posts
Member since 25/07/2003 |
Posted - 22/01/2023 : 22:11:29
|
Meni je po prvi put. Malo toga sam čitao, a i ono što jesam bilo je davno i u fragmentima.
Nijemci su sve objavili pa ću od početka. Ali pomalo, brzo dođe do zasićenja.
Trenutno čitam Mafaldu, Nicka, Spirita, Hägara i Peanutse. |
Have mercy |
|
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10348 Posts
Member since 28/10/2005 |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2278 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/01/2023 : 08:17:39
|
| Dok gledam ove Simove crteže, žalim što je taj realistični c/b strip nestao iz svijeta stripa. Bio bi gušt pročitati neki dobri, moderni strip s takvim crtežom. Oni stari Rip Kirbyji i stripovi iz tog vremena su ipak scenaristički zastarili.. |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12921 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 23/01/2023 : 11:33:35
|
quote:
Originally posted by pcoro
Dok gledam ove Simove crteže, žalim što je taj realistični c/b strip nestao iz svijeta stripa. Bio bi gušt pročitati neki dobri, moderni strip s takvim crtežom. Oni stari Rip Kirbyji i stripovi iz tog vremena su ipak scenaristički zastarili..
Ima i danas stripova koji su crtani takvim stilom.
Samo što su uglavnom u boji. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2278 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
KuntaKinte
Senior Member
.jpg)
Serbia
1696 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 24/01/2023 : 10:51:00
|
Vreme je da se zaokruži spisak preporuka, iliti "Treći deo preporuka pročitanog u 2022. godini", ovaj put bez ikakvog reda:
Billionaire Island - Cult of Dogs c1 (2022, Ahoy Comics) s Mark Russell, c Steve Pugh - Simpa, (možda nepotrebni) nastavak BI, ali opet, meni mami par osmeha i stvara osećaj da radosno iščekujem nove sveščice.
Rai v1-4 + 4001 A.D. (2014-2016, Valiant) s Matt Kindt, c Clayton Crain, Cafu - Uauššš, kako nacrtano! Kompjuterski crtež kao za neku igricu ili neki crtani film, ali veoma spektakularno. Priča isto doooobra, dobra vožnja: distopija, godina je 4000 i neka, a ljidi su pobegli i žive u čardaku ni na nebu ni na zemlji iznad Japana (Novi Japan). SF kakav treba da bude.
I Hate Fairyland v2 c1 (2022, Image) s Skottie Young, c Brett Bean - ko vole orignalni IHF, Bean crta ali isto kao Young, isto je opičeno i duhovito.
The Bone Orchard Mythos - The Passageway (2022, Image) s Jeff Lemire, c Andrea Sorrentino - Za razliku od "Ten Thousand Black Feathers" (koji je u početku dobra vožnja ali se posle raspada) ovo je opet dobar hororčić. Iseko sam se na jednoj strani, baš skeri.
Absolution c5 (2022, AWA Upshot) s Peter Milligan, c Mike Deodato Jr. - Opet distopija, tj kako "moderne" tehnolgije utiču na sociologiju društva, sve nas pojedinačno i u šta se pretvaramo. Milligan pokidao, tako vozi da dok se ovo čita, čovek se preispituje "Da li je moguće da i ja isto ovo želim da vidim i uživam u istom ovom pokolju?!?"
A Taste for Blood (2022, Europe Comics) Debuhme - Tarantinovsko Kyle Starkovsko krljanje.
The School for Little Monsters v1 It's Tought Being Flop! (2022, Europe Comics) s BeKa, c Bob - simpa dečji stripić.
Drawing on the Edge v1 Chronicles from Istanbul (2022, Europe Comics) Ersin Karabulut - tema kao Arapin budućnosti, samo u Turskoj, možda i bolji od Arapina. Svakako MNOOOOGO bolje nacrtan.
T'Zee - An African Tragedy (2022, Europe Comics) s Appollo, c Brüno - Korektno. O fiktivnom afričkom diktatoru, odnosno pre o ljudima oko njega (sin, savetnici, druga žena...), nakon državnog udara.
World Without End (2022, Europe Comics) s Jean-Marc Jancovici, c Chris Blain - nisam uhvatio Fibrino izdanje, "morao" da čitam sken. Ok, informativno. 40% električne energije na svetu se pravi od uglja!
Summer Island; Exodus; The Lesson (2022, Campfire Entertainment) s Steve Coulson, c "MidJourney" (AI) - vidi http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=-2&TOPIC_ID=34842&REPLY_ID=2546745
Danger Street c1 (2022, DC) s Tom King, c Jorge Fornés - Opet KingovoMooreovsko pripovedanje, vuče na Rorschaha.
I'm Still Alive (2022, Archaia) s Roberto Saviano, c Asaf Hanuka - Autobio čoveka koji je napisao knjigu o mafiji i o njegovom životu kao zaštićenog novinara. "Informativno"? Svakako zanimljivo.
Domaća izdanja:
Besanice (2022, Barbatus) Goran Duplančić - Prva priča (Prva ljubav) i poslednja (Invazija) su mi genijalne.
Kozmički otpad (2022, Barbatus) s Krešimir Biuk, c Ive Svorcina - Ok, kao Starlajt Parlov.
Maršal Bass 4 (2022, Fibra) Macan & Kordej
Riđobradi i3 (2022, Čarobna knjiga) - aaaahhhh, kako me pukla nostalgija. Gigan #3 sam čitao 1000 puta.
Crna značka v1 (2022, 300 čuda) - Matt Kindt kad piše za svoju dušu.
Skrovište (2022, Darkwood) Masasumi Kakizaki - skroz ok manga hororočić, one shot.
Planetes v1 (2022, Čarobna knjiga) Makoto Yukimura - Odavno čitao sken. Na ponovno čitanje: Skroz dobro, i duhovito kad treba.
Sara (2022, Darkwood) s Garth Ennis, c Steve Epting - O ruskoj snajperistici tokom WW2.
Zvjezdani dvorac 1-3 (2020-2022, Fibra) Alex Alice
Lou! (2022, Fibra)
U valovima (2022, Sputnik) AJ Dungo
Prvi deo preporuka iz 2022.:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=-2&TOPIC_ID=52759&REPLY_ID=2494850
Drugi deo preporuka iz 2022.:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=-2&TOPIC_ID=34842&REPLY_ID=2534798 |
Edited by - KuntaKinte on 24/01/2023 10:51:29 |
|
|
|
DiSkAcH
Advanced Member
Croatia
6258 Posts
Member since 05/12/2016 |
Posted - 24/01/2023 : 12:03:33
|
Wolfman, osvrt ti je 10/10.
Jao što meni ovaj crtež izgleda baš bolesno dobro, pogotovo jer je c/b.
Razmislim da li ću ga nabavljati, djeluje mi jako privlačno.
EDIT: fulao skroz :D |
-Hi Honey, did you miss me?
-With every bullet so far... |
Edited by - DiSkAcH on 24/01/2023 12:07:05 |
|
|
|
vukozec
Advanced Member
4966 Posts
Member since 17/08/2013 |
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
8012 Posts
Member since 25/09/2005 |
|
|
naker
Advanced Member
4557 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 29/01/2023 : 20:14:59
|
 
 
 
Upgrade Soul
Napisao & nacrtao: Ezra Claytan Daniels
U ovom delu pratimo stariji bračni par koji pristaje da učestvuje u eksperimentalnom projektu podmlađivanja, ali neočekivano dolazi do neželjenih posledica jer njihov DNK biva iskorišćen za kloniranje ljudi-krompira (wtf?).
Strip postavlja zanimljiva, pre svega etička i moralna pitanja o kloniranju, ljudskosti, medicini, ljubavi itd. Jer ovi ljudi-krompiri su klonovi samo na papiru, oni imaju zaseban identitet, intelekt, emocije itd., ali kako može nešto napravljeno u laboratoriji da bude tretirano kao ljudsko biće? Autor nastavlja da postavlja zanimljiva egzistencijalna pitanja koja se tiču ljudskog igranja Boga i suočavanja sa posledicama.
Strip je pomalo težak za gledanje i varenje, jer kao da ljudi-krompiri već sami po sebi nisu dovoljno uvrnuti, u stripu se pojavljuju i osobe sa hendikepom i raznim drugim fizičkim i psihičkim manama. Upgrade Soul nije lagano štivo za nedeljno poslepodne.
Nezahvalno je dati neku jaču preporuku za ovo delo i verovatno će ovo čitati samo najveći posvećenici, ali strip je interesantan na neki svoj čudan način jer ostavlja prostora za promišljanje i diskusiju  |
|
|
|
Topic |
|
|
|
procitao i (ne-) preporucujem
