Tomie je prelepa femme fatale na koju nije imun nijedan muškarac, oni se zaljube u nju u tolikoj meri da požele da je ubiju kako je ne bi delili ni sa kim drugim, ali ona nosi sa sobom prokletstvo da poseduje natprirodnu demonsku moć regeneracije pa iznova i iznova preživljava istu sudbinu (kletvu). Za razliku od Uzumakija gde postoji ograničen broj primera u prirodi gde se može pronaći spirala pa zna doći do repetitivnosti, Tomie nema ovu boljku jer se jedna devojka može raskomadati na bezbroj načina!
Tomie je lepa, ali uobražena, bezobrazna, nekulturna, tašta, narcisoidna, ona ne podnosi da je sama i mora imati muškarca pored sebe, a ako se i pojavi neki muškarac koji će je odbiti nju obuzme bes i sve će uraditi kako bi mu se osvetila što ju je odbio. Kakav arhetip jedne devojke A vrh su mi njeni uobraženi momenti kada zahteva da je muškarci hrane isključivo sa kavijarom i raznim drugim gurmanskim delikatesima
Ako niste alergični na vizuelne boleštine i splatter, mislim da ovo itekako vredi čitanja. Uzumaki je bio uvrnut, ali ovo je i uvrnuto i krije u sebi dosta dubine i podložno je interpretacijama, po meni ovo je jače štivo od Uzumakija. Junji Ito zna znanje, zar stvarno nemamo opštu temu na forumu za ovog autora?
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Meni kome je mač-i-magija otrpilike na trećem od pozadi mestu po omiljenim žanrovima je prvi tankobon bio skroz ok. A čini mi se da je skroz dobro i nacrtan. Kupujem i čitam dalje.
Nakon poduže pauze majstor japanskog jezovnika se vratio korenima i ponovo počeo da piše horor priče strave i užasa. Ovaj tankobončić sakuplja osam kratkih priča ilustrovanih sa sad već grafički prepoznatljivim stilom koji gaji Đunđi, i zbog kojeg mu se divimo. Meni lično se iz ove zbirke izdvajaju priče Postepeni rastanak, Crna ptica, i Žena koja šapuće, kao priče koje nadilaze običan body horror i koje izazivaju nelagodu jer ove priče ne samo da su jezive, već nas teraju da se malo bolje zamislimo o nekim stvarima. Postepeni rastanak je jedna prevashodno melanholična priča o načinu na kojem se opraštamo od naših najmilijih, tužna priča :(
Nije mi ovo na nivou nekih drugih ranije objavljenih radova ovog autora (Nikad čovek, Tomie, Uzumaki), ali je drastično bolje od Gjo. Ko ceni Đunđija pronaćiće u ovoj zbirci par zanimljivih priča, preporuka
Ako je neko bio do Darkwooda 30. juna, da li je bilo neke najave za novi manga serijal kojim slučajem? Ja nisam stigao da dođem imao sam dosta obaveza oko škole i svega ostalog.
I Am Not In Danger, Skyler. I Am The Danger. A Guy Opens His Door And Gets Shot, And You Think That Of Me? No! I Am The One Who Knocks!