| Author |
 Topic  |
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
 Posted - 21/07/2024 : 18:06:15
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
priča o kraljici od sabe, autor janbaru wandemu (etiopija, oko 1950)
rešetka 4x11, a ne ko onaj amater gibbons sa 3x3
Ova je možda iz oko 1950., ali istaknuo bih da je ta tradicija MNOGO starija. Riječ je o slikama na drvu kakve vise po etiopskim crkvama, a stil im je i u ovim novijim verzijama jako sličan Evanđelistaru sv. Augustina iz 6. stoljeća (https://en.wikipedia.org/wiki/St_Augustine_Gospels), što znači da su im izvori vjerojatno u ranokršćanskom dobu. Taj je Evanđelistar oslikan u Italiji, pa je za pretpostaviti da su u to doba i u Italiji crkve imale takve cikluse. Dakle, ti su se stripovi razmijenjivali od Etijopije do Engleske barem u 6. stoljeću ako ne i ranije. Samo u Etiopiji tradicije puno dulje traju nego u Europi.
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 21/07/2024 18:07:27 |
 |
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 21/07/2024 : 18:24:03
|
Claude Paradin, Quadrins historiques de la Bible - 1553.
Još jedan strip koji se internacionalno čitao. Niz od nekih 300 ilustracija se koristio u brojnim Biblijama na latinskom, talijanskom, francuskom i njemačkom; kao izolirane slike u knjigama emblema; a s talijanskih tanjura od majolike ga je za stolom čitao i Henry VIII.
 |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 28/07/2024 20:41:45 |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 22/07/2024 : 16:35:48
|
quote:
Originally posted by culture vulture
Ova je možda iz oko 1950., ali istaknuo bih da je ta tradicija MNOGO starija. Riječ je o slikama na drvu kakve vise po etiopskim crkvama...
kopam jutros o tome i jedan izvor kaže da je sekularna tradicija relativno mlada, svega stotinjak godina, iako to uzimam s rezervom.
evo još par primera na koje sam naleteo guglajući
nesvakidašnje muke farmera u etiopiji (detalj)
poseta kraljice elizabete...
...koja je uvek nacrtana kao da prevrće očima, možda joj je bilo jako vruće ili dosadno
 |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 22/07/2024 : 16:48:23
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
kopam jutros o tome i jedan izvor kaže da je sekularna tradicija relativno mlada, svega stotinjak godina, iako to uzimam s rezervom.
A cuj, nije da sam bio u Etiopiji pa da pricam iz prve ruke. Ali stvar sam cuo od najpouzdanijeg moguceg izvora - Christophera de Hamela, koji ne samo da je osoba koja je imala u rukama vise iluminiranih rukopisa od bilo koga danas zivuceg, nego je i godinama bio bibliotekar u Corpus Christi College Cambridge pa je osobno cuvao Evandjelistar sv. Augustina. On kaze da je bio u Etiopiji i da je puna slika koje su stilski ocito povezane s tom knjigom iz 6. stoljeca. |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 23/07/2024 : 19:56:10
|
o, verujem da je hriscanska tradicija stara, nego sam se cudio da se svetovni motivi kod njih javljaju tek pocetkom 20. veka.
s druge strane, verodostojnost tvrdnje koju sam naveo zavisi od poznavanja socioekonomskih faktora u etiopiji, kao i cinjenice da li sam vec popio kafu dok sam to guglao ili nisam.
datiranje sam pomenuo jer mi je licno manje zanimljivo sve sto je nastalo nakon prvih stripova. cesto mi se cini da autori otkrivaju toplu vodu.
recimo ovaj je simpatican ali se mucio sa sredinom:
ove italijanske razglednice iz etiopije bi mogle biti cak i interesantne ovako na gomili...
...ali onda se setim da je u to vreme vec izlazio tintin.
|
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 23/07/2024 : 19:59:48
|
ovaj je dobar
nishith urval: "Designing secular spaces in Juhapura, using the medium of sequential art"
quote:
While the importance of technical architectural drawings cannot be denied, sequential art can add a new layer of emotional understanding to complex urban & architectural research.
The medium of sequential art has the potential to form the connecting tissue between logic and beauty, capable of evoking compassion and empathy in the minds of the reader.
ajde  |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 23/07/2024 : 23:37:21
|
Malo srednjovjekovnog feminizma, ako iz nijednog drugog razloga onda zato da dovedemo u pitanje neke stereotipe.
Kristina iz Pizana (Venecija 1354. – Poissy 1430.) bila je najplodnija zenska autorica srednjega vijeka. Pisala je o svemu od ljubavi i morala do vojne strategije i stekla time i slavu i bogatstvo.
Hm, dakle, feminizam je u srednjem vijeku bio jednako nepotreban kao i danas, jer je iz njenog primjera razvidno da su sposobne zene mogle postici isto sto i muskarci?
Pa, ne, jer ne govorimo o tom tipu feminizma.
Postojala je, naime, duga tradicija u tadasnjoj knjizevnosti prikazivanja zena u negativnom svjetlu i protiv toga se nasa Kristina bori.
Primjerice, u fabliaux koje su pjevali zongleri zene uglavnom ili nabijaju rogove muzevima ili su jednostavno prostitutke. (Primjeri njihovih prijestupa veoma su graficki, da.) U dijelu koji je Jean de Meun dodao slavnom Romanu o ruzi, zene su toliko brutalno zle da Jean ispisuje pouku o "ljubavnom umijecu", koja ima muskarcima pomoci da ih nadmudre u njihovim vjecnim makinacijama. U Matheolusovim je Lamentacijama brak jednostavno institucija u kojoj zene unesrecuju muskarce.
Pa zar nije srednji vijek bio doba kad je svemocna Crkva glorificirala brak i cenzurirala svaki spomen seksualnosti? Ne, nije - srednjevjekovna je knjizevnost prepuna seksualnosti.
No, da se vratimo nasoj autorici.
U Knjizi o gradu zena (Le Livre de la Cité des Dames), ona cita spomenutog Matheolusa i zbog njegovog se prikaza zena osjeti toliko posramljenom da "prezre i sebe i citav svoj spol kao zastranjenje u prirodi". Srecom, ukazuju joj se tri Vrline (Gospa Razum, Gospa Cestitost i Gospa Pravda), koje joj vracaju vjeru u zenski rod, dokazuju joj da se vrline zenskoga roda ne razlikuju samom prirodom stvari od muskih (sto je u jednom periodu bilo predmetom debate), i pomazu da izgradi Grad zena, u kojem ce vjecno zivjeti beskonacan niz velikih zena iz povijesti, kao dokaz svima da su zene jednako stvorene na sliku Bozju kao i muskarci.
(lijevo je njihov razgovor, desno pocinje gradnja)
Kako je rijec o srednjovjekovnom feminizmu, taj ce grad napuciti ocekivana imena poput Djevice Marije, Marije Magdalene i niza svetica, ali tu su i brojne kraljice (ukljucujuci i one iz pretkrscanskog doba), poganske bozice (jer ako velike obitelji toga doba mogu u svojim genealogijama imati i Adama i Saturna, onda moze i Katarina u svom gradu imati i Mariju i Minervu), pa cak i lezbijska pjesnikinja Sappho. Nemojte guglati, evo slike Sappho, nije za musku publiku:
Krscanske svetice i mucenice u grad ipak dolaze tek u trecoj, posljednjoj knjizi i Djevica Marija je kraljica, tako da je hijerarhija ipak jasna. |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 23/07/2024 23:42:18 |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 24/07/2024 : 02:34:03
|
guglao sam sapfo u slikarstvu (u naučne svrhe) i naleteo na strip iz 1905.
"lucy and sophie say goodbye" imao je uvek istu formu:
dug oproštaj se uvek završi poljupcem, nakon čega ih neko ili nešto nasilno razdvoji.
lucy and sophie... get it? |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 24/07/2024 : 02:41:10
|
evo nešto za mačo tipove
biagio d’antonio tucci i jacopo di arcangelo, argonauti (oko 1465)
jason je naravno ovaj superheroj u zlatnom kostimu
priča se čita s leva na desno, u 15 slika
dobro vozi do osme, onda se izgubi redosled:
https://www.metmuseum.org/art/collection/search/436994
ovo nam nije prvi autor kome je kompozicija bitnija od hronologije |
Edited by - Vlaadisha on 24/07/2024 02:49:35 |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11842 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 24/07/2024 : 02:42:50
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
guglao sam sapfo u slikarstvu (u naučne svrhe) i naleteo na strip iz 1905.
"lucy and sophie say goodbye" imao je uvek istu formu:
dug oproštaj se uvek završi poljupcem, nakon čega ih neko ili nešto nasilno razdvoji.
lucy and sophie... get it?
Ha ha neobican prikaz LGBT teme jos na samom pocetku 20.veka? Kako je to bilo moguce u tada (i sada) (ultra)konzervativnoj Americi? |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11842 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 24/07/2024 : 12:28:48
|
S vremena na vrijeme ljudi me pokusavaju uvjeriti da bih trebao napisati knjigu o proto-stripovima.
Ja, pak, prizeljkujem da dodje neki nadobudni student i pokrade me i tako me postedi tog posla.
Ali i ti ljudi i taj nadobudni student trebali bi biti svjesni jedne neumoljive realnosti - troskovi objavljivanja takve knjige bili bi enormni.
Blogovske ili forumske postove ja lako nakucam, doktorska disertacija ili niz clanaka (iz pera tog studenta) bi se mogli napisati, ali sve vise od toga je, zbog autorskih prava na slike, mastarija.
Ovaj clanak pruza kratak i jasan uvid u taj problem:
https://www.timeshighereducation.com/features/true-costs-research-and-publishing
Rjesenje bi, uz puno posla, moglo biti pokretanje istrazivackog centra koji bi to financirao. Ja sam od tog projekta davno odustao - ako se pojavi taj nadobudni student, neka mi se javi pa cu mu, uza sve materijale, prepustiti i ideje i savjete za kako to pokrenuti i voditi.
U medjuvremenu, zafrkavat cu se ovdje s Vlaadishom i to je to. |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 24/07/2024 : 17:06:32
|
autor je već ponudio odgovor:quote:
US institutions give their professors much more research funding.
come to the dark side, CV, we have cookies.
šalu na stranu, ne znam koji r1 grant pokriva protostripove, ali mi je strašno što ovom gore neće ni putne troškove da pokriju.
još strašniji su mi trolovi u komentarima koji zazivaju darvina.
muzeji koji naplaćuju copyright su za poseban krug pakla.
ali ne odustaj sad kad smo konačno privukli širu publiku. trebalo je još na prvoj strani da postaviš sapfo.
evo još niskih strasti (will eisner, 1969).
 |
Edited by - Vlaadisha on 27/07/2024 21:35:39 |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 24/07/2024 : 20:39:32
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
autor je već ponudio odgovor:quote:
US institutions give their professors much more research funding.
come to the dark side, CV, we have cookies.
Cookies s aditivima koji su u Europi zabranjeni. 
Bez zezancije, da se odlucimo preseliti u Ameriku, hrana bi nam bila osnovni problem.
quote:
muzeji koji naplaćuju copyright su za poseban krug pakla.
Pogotovo kad se uzme u obzir da su im mnoge slike i knjige bile POKLONJENE od filantropa koji su zeljeli da njihove zbirke budu dostupne citavom covjecanstvu. Ili, pak, ukradene iz maticnih zemalja. Ili prvo drugo pa prvo. |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 27/07/2024 : 19:25:35
|
Brončana vrata katedrale u Hildesheimu, oko 1015., napravljena po narudžbi biksupa Bernwarda i zato (za slučaj da nadobudni student nije položio umjetnost srednjega vijeka pa ih ne bude znao guglati) poznata kao Bernwardstür/Bernward doors.
Da bi se na pravi način cijenilo ovo remek-djelo otonske umjetnosti, treba znati da su čitava izlivena u jednom komadu (no, dobro, u dva komada, kako bi se dala otvoriti), uključujući i zvekere u obliku lavljih glava. Da bi se postigla ta razina detalja, koristila se genijalna metoda izgubljenoga voska (cire perdue), koju, što je meni neopisivo fascinantno, ne samo da su ljudi smislili barem nekih 4,500 godina prije Krista, nego je i nalazimo posvuda - od Bliskog istoka do Azije, od Afrike do sjevera Europe, u južnoj Americi... (Riječima je teško objasniti proces, ili sam ja lijen, i zato evo video: https://www.youtube.com/watch?v=CRfymA6HN5Y).
Ipak, i nakon nekih 5,000 godina iskustva s tom tehnikom, radnici su morali biti pod nevjerojatnim stresom jer se vosak, naravno, može koristiti samo jednom.
Dodatno je fascinantno da su u nečem toliko kompleksnom, a izlivenom iz jednoga komada, postigli ovako visoki reljef:
Strip se kronološki čita od vrha prema dolje na lijevoj strani, a od dna prema vrhu na desnoj, ali se pravi smisao dobiva ako se čitaju kadrovi koji stoje jedan nasuprot drugog, po tipološkom ključu: tip - antitip, starozavjetna prefiguracija - novozavjetno ispunjenje... Npr. lijevo Pad (po drvetu spoznaje dobra i zla), desno Iskupljenje (po drvetu Križa); lijevo Bog sudi Adamu i Evi, desno sude Kristu:
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 27/07/2024 : 21:34:57
|
quote:
Originally posted by culture vulture
Strip se kronološki čita od vrha prema dolje na lijevoj strani, a od dna prema vrhu na desnoj, ali se pravi smisao dobiva ako se čitaju kadrovi koji stoje jedan nasuprot drugog, po tipološkom ključu: tip - antitip, starozavjetna prefiguracija - novozavjetno ispunjenje...
vau.
kradem za sledeći strip. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 27/07/2024 : 21:36:42
|
quote:
Originally posted by culture vulture
Cookies s aditivima koji su u Europi zabranjeni.
hahaha true, true.
u međuvremenu sam guglao malo ime biagio d’antonio tucci (autor onih argonauta gore). moguće je da se radi o najproduktivnijem striparu 15. veka 
njegova lukrecija
josif
i ovde imamo narativ, jer su ahilej i hektor prikazani dvaput i to hronološki (prvi put borba u sredini, potom hektorova smrt desno)
ne znam šta da mislim o ovoj slici... ponovo troja, ali barem jedan recenzent ovde vidi različite faze rata
ima toga, na kašičicu, ponekad i u stripu... obratite pažnju na govor tela, ove radnje se ne odvijaju simultano
primer koji sam od negde, khm, pozajmio, ali ne mogu da se setim odakle? |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 28/07/2024 : 00:09:48
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
kradem za sledeći strip.
Samo pliz pošalji da vidim kako je ispalo! |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2534 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 28/07/2024 : 19:30:12
|
Još jedna "slovenska" (iz doba prije Slavena/Slovenaca - Hallstadt 5.stolječe p.n.e.) - Vaška situla odn. Situla iz Vača. Radi se o brončanoj posudi, vjerojatno dosta značajnoj, jer je bila položena u grob zajedno sa oružjem, oklopom, nakitom i sličnim važnim predmetima. Namjena joj je bila obredna, vjerojatno točenje piča.
Na situli je relief na tri reda. Gornji prikazuje povorku sa konjima i kočijama, srednji red prikazuje nekakav obred (simpozij?), a na dnu je kolona kozoroga, koje ganja neka zvjer (panter?) https://sl.wikipedia.org/wiki/Situla_z_Va%C4%8D |
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 28/07/2024 : 20:38:20
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
u međuvremenu sam guglao malo ime biagio d’antonio tucci (autor onih argonauta gore). moguće je da se radi o najproduktivnijem striparu 15. veka
Što bih ja bez tebe, Vlaadisha - super si ovog našao! Toliko je detalja u njegovim stripovima da bih ih mogao satima odgonetati!
Ali naš nadobudni student to neće znati pa evo nekoliko pointera...
Uzmimo, npr., ovu priču o Josipu...
Zanimljivo je da je ispričana na dva velika panela koji su izvorno bili vjenčani dar za nečiju spavaću sobu, a na koncu završili na dva kraja Amerike - jedan u The Met u NY, drugi u Getty muzeju u LA. Nadam se da nije slična bila i sudbina toga bračnog para. U svakom slučaju, mislim da je simptomatično za to koliko su sekvencije u ovom obliku umjetnosti zanemarene da se tako rastavljaju i da nikome ne pada na pamet da to spoji. Ne znam za slučaj da dva muzeja tako drže npr. neki kip - u jednom tijelo, u drugom glava.
Tim više što su paneli ingeniozno povezani kroz čak tri procesije koje prelaze iz jednog u drugi...
U prvom planu (ako možemo govoriti o planovima kod ovakvog tipa slikovnog prostora... možda bi bilo bolje reći pri dnu slike) je procesija koja predstavlja odlazak Židova u Egipat, na poziv Josipa i faraona (to, naravno, iako nam je u najbližem registru, dolazi na samom kraju priče). Pri vrhu su dvije - jedna ide s lijeva na desno, koja vodi Josipa Potifaru, dok druga ide istim putem u suprotnom smjeru i vraća se na prvi panel - slanje pomoći Izraelu iz Egipta.
Naš će nadobudni student vjerojatno slabo poznavati Bibliju pa ću ga ukratko provesti kroz radnju.
Biblija ima hrpu priča u kojima Bog ne bira po ljudskim mjerilima i dapače želi pokazati da je nešto Njegova volja tako što odabire underdogs i naoko nemoguće situatcije pa preskače prvorođence, za proroke uzima mutavce, za kraljeve poziva pastire, velike pobjede daje kad je nekolicina protiv gomile (čak šalje kući ratnike koji su "viška", kako bi bilo jasno odakle je pobjeda došla), svojega sina smješta u obitelj drvodjelje i slično. Jakov (koji je i sam preskočio pravo primogeniture) ima 10 sinova rođenih prije Josipa, ali od žene koju nije htio i s kojom je morao živjeti 7 godina prije nego što će moći dobiti njezinu sestru (super mi je da je ime Lea(h) ipak popularno, da ljudi imenuju svoje kćeri po ženi poznatoj po tome što je muž nije htio). Kad mu je žena koju jest htio (Rahela) napokon rodila sina, Josipa, Jakov ga je volio više od te desetorice neželjenih i ovi su, naravno, bili ljubomorni. Mali je i sam svoj najgori neprijatelj, jer npr. priča starijoj braći kako je sanjao da su vezali snopove žita u polju i odjednom se njegov snop uzdigao, a njihovi se okupili oko njega i klanjali. A tu je i nekakav šareni ogrtač, koji je Josip dao malom provokatoru i na kojem su mu stariji isto zavidni.
Radnja počinje od ove slike, na kojoj nažalost ne vidimo da mali nosi neku cool dizajnersku jaknu, kad ga otac šalje da provjeri je li sve u redu s braćom koja napasaju svoja stada.
Uz muziku od Branka Kockice, mali naivac, ne sluteći što mu se sprema, ide k braći, a mirnoću zatišja pred buru potcrtava pas koji mirno pije vodu.
Možda petjerujem s interpretacijom, ali janje koje je pored njega ima rep, dok ga druge ovčice nemaju, što bi moglo (ali i ne mora) simbolizirati janje bez greške, kakvo se moglo žrtvovati u Hramu... Jer repovi se ponekad ovcama režu. Vjerojatno pretjerujem.
Braća, čim ga vide kako dolazi izdaleka, počnu kovati planove kako ga se riješiti... "Evo, dolazi onaj sanjar, ajmo ga ubiti i baciti u jednu od ovih jama...", ali na intervenciju brata Rubena se ipak odlučuju da ga samo bace u jamu, a kad vide da dolaze neki trgovci, još jednom mijenjaju plan i prodaju ga u roblje. Ovdje ga izvlače iz jame, dok Ruben, koji s time ne želi imati ništa, sjedi sa strane (Ameri bi rekli 'he's sitting this one out').
Braća se vraćaju ocu Jakovu i pokazuju mu Josipovu cool dizajnersku jaknu umrljanu krvlju, koju su, kao, našli negdje u polju, nijedan ga od njih ne gleda u oči. A zanimljivo je da smo u istoj sobi kao i u prvom kadru, Jakov sjedi na istom stolcu, samo se soba zarotirala za 90 stupnjeva.
Radnja se nastavlja pri vrhu slike, gdje trgovci (mercatanti) vode malog sanjara u Egipat i to je (kronološki) prva od triju procesija koje povezuju table.
Na druge dvije ćemo se vratiti. Idemo sad na drugu tablu.
Rezolucija je lošija jer muzej na drugoj obali ne objavljuje slike u tako visokoj rezoluciji. Josip je stigao u Egipat, gdje ga kupuje Potifar.
Po meni najzanimljiviji dio stripa, jer nije otprve jasno zašto bi ove tri scene bile zajedno.
Mali je sanjar dobar sluga i Potifar mu ubrzo daje vlast nad svim svojim imanjem. Međutim, Potifarova žena baci oko na maloga i pokušava ga odvući u krevet.
Lijevo imamo scenu gdje mali bježi od nje, jer ne želi izdati Potifarovo povjerenje.
Ona ga iz osvete lažno optuži da je pokušao ono što je u realnosti odbio i desno ga vidimo u zatvoru.
Međutim, Bog je uz njega i u zatvoru se pokaže da on ima dar interpretiranja snova. On dijeli ćeliju s faraonovim pekarnikom i faraonovim peharnikom i kad peharnik usne čudan san, Josip mu objasni da san znači da će za tri dana izaći iz zatvora i zamoli ga da ga se sjeti kad bude na slobodi. Kad mu pekar također ispriča čudan san, Josip mu objasni da san znači da će mu za tri dana odrubiti glavu i tako i bude. Peharnik za tri dana izađe iz zatvora, kako je Josip i rekao, ali ga se, naravno, ne sjeti i ostavi ga tamo nekoliko godina. Na koncu ga se ipak sjeti, kad faraon usne poznati san, koji Josip objasni kao upozorenje na sedam godina izobilja, u kojima se treba pripremiti za sedam godina gladi.
(Faraonov san i Josipa koji mu ga tumači imamo u ovim kadrovima,
koji nisu dio toga slijeda, jer faraon, naravno, ne živi u zatvoru pa moramo vizualno preskočiti na drugi dio slike...)
Faraon ga posluša, počne stvarati zalihe žita, a Josipa postavi za svoju desnu ruku. Kad glad stvarno dođe, kroz 7 godina, Egipat je jedino mjesto gdje ima hrane i sad svi tu dolaze kupiti žito, uključujući i Josipovu braću. Josip im sve oprašta i samo želi obitelj na okupu.
U sredini, dakle, imamo scenu koja je 10-ak godina u budućnosti u odnosu na scene lijevo i desno.
Razlog zašto su ovako skupa u istom slijedu jest da je to poanta i pouka čitave priče: bez katastrofa koje su se dogodile (s Potifarovom pohotnicom i zatvorom), Josip ne bi nikad bio došao u poziciju u kojoj je sada, prvi do faraona i u mogućnosti spasiti svoju obitelj i čitav svijet od gladi.
Silose za žito spremljeno za sedam gladnih godina vidimo u gornjem desnom uglu.
Druga od triju procesija koje povezuju naraciju preko dvije table kreće u gornjem lijevom uglu...
Žito se šalje u Izrael...
u koji stiže na ovom dijelu prve table
Ali Josip ne želi samo pomoći obitelji za vrijeme gladi - on želi obitelj ponovno na okupu i zato sad s prve table kreće treća procesija - Jakov i ostatak obitelji dolaze u Egipat.
Juda stiže prvi - iz nekog razloga, ime mu nije napisano, ali jasno je da je to on po ovoj lavljoj epoleti.
Lijevo je pretposljedna scena stripa - ponovni susret oca i sina. Josip, kojeg je fancy jakna jednom skoro stajala života, je od prve do pretposljednje scene stripa, u rasponu od tko zna koliko godina, promijenio samo čizme. Jakov se nije nijednom presvukao.
U posljednjoj sceni Josip se vozi na vlastitom sarkofagu, jer u Bibliji priča završava s "Josip je umro sa 110 godina. U Egiptu su ga balzamirali i položili u sanduk":
Ostaje nam samo još pitanje po kojem ćemo, između tisuća nadobudnih studenata, jednoga dana znati koji je odabrani - gdje su u ovom stripu Mjesec i Sunce i 11 zvijezda koji se klanjaju malom sanjaru?
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 28/07/2024 20:51:41 |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 29/07/2024 : 21:47:12
|
 quote:
Originally posted by culture vulture
Josip, kojeg je fancy jakna jednom skoro stajala života, je od prve do pretposljednje scene stripa,
u rasponu od tko zna koliko godina, promijenio samo čizme.
kao i svaki pravi strip junak!
quote:
Ostaje nam samo još pitanje po kojem ćemo, između tisuća nadobudnih studenata,
jednoga dana znati koji je odabrani - gdje su u ovom stripu Mjesec i Sunce i 11 zvijezda koji se klanjaju malom sanjaru?
ima već četvrt veka kako sam bio nadobudni student, ali da probam:
[spoiler]jedanaestoro braće mu se klanjaju u sceni koju nam nisi objasnio, u sredini između pohotne gazdarice i zatvora u egiptu.
a otac i majka su se poklonili... tako što su poslali mlađeg sina? ili kasnije tokom ponovnog susreta?[ /spoiler]
ne moraš odmah otkriti, neka proba još neko nadobudan
imam jedno pitanje. čitam malo o biblijskoj tipologiji koju si pomenuo iznad,
pa sam kao primer našao bibliju za siromašne* (koju si postavio odavno, ali nisam pazio na času)
quote:
Originally posted by culture vulture
Biblia pauperum, 1455. Prica o kralju Davidu
onlajn je porede sa speculum humanae salvationis, koja pravi slične paralele.
moje pitanje glasi: da li to ima nešto zajedničko sa činjenicom da su gornji autori slikali sapfo, ahileja i judu u savremenoj odeći?
da li je njihov pristup isto povezivanje prošlosti i sadašnjosti ili im je namera da se priče prosto približe publici?
pogledaj tu troju, ko kolažna razglednica iz renesansne italije.
*ovo zvuči kao kad se stripovi preporučuju onima što slabo čitaju knjige
(jer teško da su za siromašne, pogotovo hardcoveri) |
Edited by - Vlaadisha on 30/07/2024 02:55:27 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Comics is any art you can read
