| Author |
 Topic  |
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
 Posted - 19/02/2025 : 14:11:21
|
quote:
Originally posted by zeljko
jel ti ono bidaš kod knjige
slabo to nešto
Slabo se takmičim ili slabu robu uzimam?
Kako da bidam kad si sve pokupio što valja
:P
|
Škafiškafnjak |
 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1711 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 19/02/2025 : 17:20:12
|
quote:
Originally posted by Salkan
Samo se ne slažem za tvoju interpretaciju korištenja linkanja. Ja ipak mislim da je izuzetno korisno, pa zar sve u životu ne bi trebalo imati mjeru, pa i to?
Ma naravno, nisam hteo da zvuči kao da odbacujem čitavu praksu. Ali ljudi postaju bahati u raspravama, pa se olako služe linkovima koje ni sami ne ispitaju do kraja.
Zamisli sada da raspravljam sa nekim o postojanju Boga, i taj neko izbaci svoj najjači argument: "Pročitaj Summa theologica, Akvinski je tamo sve dokazao!" I uzalud svako opiranje, jer bi to sagovorniku značilo samo opiranje najvišoj istini. U toj diskusiji više nema života. Ali, ako taj sagovornik još i tvrdi da je otvoren za svaku raspravu, budimo sigurni da nije iskren. Ono što radi je upravo bežanje od rasprave, kao da mu je ova dosadna, i prebacivanje problema negde drugde.
Naravno, nije to ništa novo, ali je hiperlinkovanje proširilo domet i ubrzalo proces. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 19/02/2025 : 19:35:31
|
I kako sad naći prave riječi koje će makar malo približiti silinu ove antologije čitaocu koji dvoji da li da se uhvati štiva koja je pisao jedan buntovnik, nesazreli čovjek, lutalica, pijanica, homić (primač), zaljubljenik u ljubav, prirodu, život?
Emerson je rekao: „Biblioteka je jedna čarobna soba sa mnogo začaranih ogledala, koja se bude samo kad ih zovnemo. Dok ne otvorimo knjigu, ona je samo sveska, stvar. Kad je otvorimo, i kada se otvori pred nama (čitaocima), tad dolazi do estetske činjenice“.
A Rembo kaže:
„Gdje raste žito i trava htio bih biti/ I stići ću tamo u ljetnju večer plavu/ Stopala će moja svježinu osjetiti/ Pustiću da mi vjetar kupa glavu // Neću govoriti ni misliti neću/ Odlutaću ko čergar ciganin daleko/ I osjetiću ljubav beskrajnu i sreću/ U Prirodi kao da sam sa ženom nekom“.
Ovo je prva u nizu poema koje je Rembo u svojoj kratkoj karijeri napisao, tačnije marta 1870., kada je imao samo 15 godina. Njegovo upoznavanje sa Svijetom koji okolo vrije i ne mari za dušama, uz usamljenost koju baštini u prvim spoznajama odveli su ga iz rodnih Ardena u Pariz u krevet tada već priznatom i poznatom Polu Verlenu. Nakon nekoliko dramatičnih povrataka kući, pa ponovo svom ljubavniku, Rembo se otrežnjuje od ljubavnog zanosa i „ostavlja“ poeziju, ali samo prvi put.
„...ne sjećam se više tako dobro njenog lica: ne zato da bih se sjetio njene ruke čiju sam kožu uhvatio sa dva prsta, ni njenih usta: moja su ih prekrila kao mali očajnički talas, koji beskrajno nešto potkopava. Oborio sam je u korpu sa jastucima i brodskim jedrima, u jednom crnom uglu. Sjećam se samo njenih gaćica sa bijelom čipkom. Zatim, o očajanja, zid je neodređeno postao sjenka drveća, i potonuo sam u ljubavnu tugu noći“.
1874.godine Rembo dovršava „Iluminacije“, zbirku kratkih priča, kojoj će ime dati upravo Verlen, prilikom prvog objavljivanja. U međuvremenu, Verlen se vraća svojoj ženi i u dva navrata iz pištolja puca u Remboa i ranjava ga. Odlazi u bajbokanu, dok se Rembo daje u Egipat, te skroz na jug do Jemena, gdje nakon pokušaja da se bavi trgovinom zaradi smrtnu bolest koja će ga konačno smiriti 1891.godine.
„Pustinje ljubavi“ od LOM-a iz 2019.godine daju mnoge uglove gledanja na nikad dovoljno razjašnjen lik Artura Remboa, mladog umjetnika koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag. Neki bi rekli da je Rembo jedan od radikalnijih romantičara francuske književnosti, a neki će ga staviti na sud zbog njegovog raskalašenog života – gdje nije birao ni alkohol ni narkotike ni ljubavne partnere ni mjesta gdje će se prepustiti hiru.
Znam samo da je Bodler rekao da je glavna parola „dendizma“ živjeti i umrijeti pred ogledalom; omaložavajući nepostojanje ideala u romantičarskoj sviti, a Kami je upravo Remboa i Verlena svrstao među takve umjetnike, koji će kao Ivan Karamazov reći: „ako nema vrline, nema ni zakona, prema tome: Sve je dopušteno!“. Na svakom čitaču je da otvori ovu knjigu i proba u njoj naći komad ogledala, ili barem da potvrdi nešto što je rekao čovjek koji se zvao A.C. Bradley (jedan od najpoznatijih tumača Šekspirovog djela), a to je da jedan od učinaka poezije mora biti utisak: ne da se otkriva nešto novo, već da podsjeti na nešto već zaboravljeno.
„Zagrlio sam ljetnju zoru. Ništa se još nije pomjeralo na pročelju dvorca. Voda je bila mrtva. Polja sjenki nisu napuštala put kroz šumu. Hodao sam, budeći žive i tople uzdahe; a drago kamenje je pogledalo i krila se bešumno uzdigoše...Tada sam, jedan za drugim, podigao velove...Bježala je kroz grad, između zvonika i kupola; i trčeći kao prosjak, ja sam je gonio preko kejova od mermera. Iznad druma, pored lovorove šume, omotao sam je njenim skupljenim velovima i na trenutak osjetio njeno neizmjerno tijelo. Zora i dijete pali su na dnu šume. // U času buđenja, bilo je podne“.
Platon kaže da je poezija „nešto lagano kao da ima krila, oštroumno i sveto“. Ali šta zna jedan stari Grk?
 |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 24/02/2025 : 21:45:53
|
Smijemo li se upitati Gdje je Hadži Murat pogriješio, i da li je uopšte pogriješio?
Da li je bio u mogućnosti odbaciti krvni zakon, tradiciju, običaje i time svoju vjeru, pa preći preko zala koje su Hamzat i Šamil učinili njemu i njegovima? Da je to učinio, sigurno bi spasio porodicu, produžio lozu i – postao čovjek nedostojan života.
Da li je trebao i dalje biti smiren, dopuštati odugovlačenje okupatora da mu pomogne i spasi porodicu? Nikako, jer je svoje ime djelimično pogazio samim time što je prešao Rusima.
Da li je mogao ugušiti te snove o uništenju Šamilovom i ponovnom uzimanju Avarije pod svoje okrilje? Nikako, jer i tad ne bi bio čovjek.
Dakle, Hadži Murat nije načinio nijedan jedini pogrešan potez, ni u ljudskom afektu, niti u strateškom razmišljanju. Niko od njegovih pratilaca nije načinio nijednu grešku.
Ovaj kultni klasik iz pera jednog od najvećih pisaca u istoriji književnosti ljušti slojeve ljudskosti u svakom čitaču i stavlja pred izbor: porodica ili obraz? Život roba ili vječnost junaka?
Nekada sam davno, naravno – sasvim slučajno, čeprkajući po gepeku Slobinog Opela u hrpi neobičnih knjiga naišao na dvije sveske Biblioteke Staze, Šenoinu Seljačku bunu i ovaj Tolstojev biser. A danas sam se sjetio da sam ih obje platio 6 maraka. Š e s t m a r a k a! 3 ojra!
„...Osušiće se zemlja na mojoj humci, i ti ćeš me zaboraviti, rođena moja majko. Obrašće humke grobljanskom travom, zagušiće trava tvoj bol, stari oče moj. Presahnuće suze u očima sestre moje, odleteće i tuga iz srca njenog. Ali me ti nećeš zaboraviti, stariji brate moj, dok ne osvetiš moju smrt. Nećeš me ni ti zaboraviti, drugi brate moj, dok ne legneš pored mene. Vrelo ti si, tane, i smrt ti nosiš, ali zar ti nisi bio moj verni rob? Zemljo crna, ti ćeš me pokriti, ali zar te ja nisam konjem gazio? Hladna si ti, smrti, ali ja sam bio gospodar tvoj. Moje telo uzeće zemlja, nebo će primiti moju dušu.“
Nek je sram & stid svakoga ko nije pročitao Hadži Murata.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1711 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 24/02/2025 : 21:53:54
|
quote:
Originally posted by Salkan
Nek je sram & stid svakoga ko nije pročitao Hadži Murata.
Slažem se sa ocenom, ali ovo je brutalno čak i za mene!  |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17847 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 25/02/2025 : 10:17:55
|
quote:
Originally posted by Salkan
quote:
Originally posted by zeljko
jel ti ono bidaš kod knjige
slabo to nešto
Slabo se takmičim ili slabu robu uzimam?
Kako da bidam kad si sve pokupio što valja
:P
king sve što valja uze
jaki kupi kajmak
a ja mulj
|
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1711 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 25/02/2025 : 17:44:43
|
Žao mi je što moram da ispravim ovog člana, ali istina nema cenu! 
quote:
Originally posted by ridiculus
Slažem se sa ocenom, ali ovo je brutalno čak i za mene!
"Procenom", a ne "ocenom". Ocena asocira na neki komitet stručnih lice koje nagrađuje žutokljunce. U slučaju Tolstoja i drugih pisaca istog ili sličnog ranga, mi smo bliži žutokljuncima - stoga, procena.
Elem, Hadži Murat... |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 25/02/2025 : 19:13:16
|
Pa jesi me malo iznenadio sa tako kardinalnim propustom
Ali sam to pripisao mladalačkom hiru i ushitu
:P
Lav je nepravaziđen. Svaka mu je ko čekić
"...u nas toga nema..."
 |
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 25/02/2025 19:14:07 |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 27/02/2025 : 22:47:59
|
Murakamiju dugujem puno, znamo se nas dvojica od prije nekih 15ak, možda i 20 godina, kada mi se slučajno ušetao u život i na neki čudan način mi otvorio neke nove perspektive. Zato moram biti blag, moram ga što manje kritikovati. Njegova Šimamoto-san iz Južno od granice, zapadno od sunca je i dalje moj favorit i neko koga ću probati nikad ne zaboraviti.
Ovaj roman, koji u sedam noćnih sati spaja sudbine nekoliko zanimljivih anonimusa, je zaista ambiciozan ako ga se pogleda površno, sa svih strana, pa i kad mu se nutrina proba izvrnuti naopako. Ne mogu da se otmem utisku da je tu ipak previše usiljenih pokreta i razrada likova, koji u jednom nevjerovatnom metežu emocija prevazilaze razumne postavke i iz potpuno nebitnih figura u toku jedne jedine noći izrastaju u nešto naročito. Dakle, u svojoj osnovi roman se transformiše u nepoznatu formu, gubi nit i početni zanos, te evoluira u nešto za šta se bojim da neće ostati dugo u sjećanju. Mari Asai i njena usnula sestra, trombonist Takahaši, Komugi i Korogi su samo neki od protagonista koje bi pokojni Dejvid Linč sigurno odabrao na kastingu za svoje ludorije; Širakava, Kaogu i tajanstveni Night rider (pimp) sigurno pripadaju Tarantinovom miljeu – i sve je to zaista interesantno i pitko i mogu da razumijem da je Murakami jednostavno MORAO da amerikanizuje svoj Japan (pa moraju se i te katedre na Kolumbiji plaćati) – ali: ne, hvala.
Daleko je ovo od njegova dva klasika, gorepomenute Šimamoto-san, pa i Sputnjika, daleko je ovo od ozbiljnog štiva. Za pohvalu su scene u kojima odrazi protagonista ostaju u ogledalima nakon što se ovi izgube iz scene, univerzum usnule ljepotice Eri i njene podsvjesne bitke su stvarno odlično opisane – ali je ovaj put prof.Haruki ipak pretjerao sa kapom Redsoksa, prebacivanjem futrole trombona sa lijevog na desno rame, makroom u kožnoj jakni i na Hondi, strašno napornim forsiranjem svojih afiniteta prema džezu, pa čak i sa hranjenjem mačaka u nekom malom parku u 4 ujutro. Sve je ovo usiljeno, naručeno, prazno i mlako.
Postavljam sebi pitanje da li je Haruki jednostavno stao? Da li je prodao svoju ideju ili ga je vrijeme pregazilo? Moderno doba traži neprestane pomake naprijed, usavršavanje ideologije, dotjerivanje pravca i povrh svega za pisce: držanje pažnje čitalaca. Ja u ovom romanu jednostavno ne vidim potrebni reset, a ako ga ni Murakami nije osjetio, to je veliki problem za njega. Za mene nije. Nisam morao izdvajati citate, ništa me nije oduševilo. Roman vrijedi pročitati i možda pronaći bolje i smislenije kritike od mojih utisaka, ali ja se trudim iz petnih žila da Harukija ne perem kako zaslužuje.
Ako ništa, barem sam malo odmorio od vrlo teških i napornih štiva koja tjeraju na ozbiljna promišljanja. Kad padne noć, treba leć spavat, kaže Salkan. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 01/03/2025 : 21:11:18
|
Zanimljivo je naravno, i to kada je FM diktirao ovaj roman svojoj budućoj ženi. Navodno je to doba kada se i sam skidao sa ovog strašnog poroka, a upravo između zločina i kazne, tačnije u pauzi tokom stvaranja svog najpoznatijeg klasika Zločina i kazne.
Aleksej Ivanovič, glavni lik romana, priča svoje doživljaje iz prvog lica, o dobu kada ga je kocka potpuno uzela i bacila na koljena ono malo ljudskosti što je dobio po defaultu. U svom prepoznatljivom stilu, Dostojevski stvara zgusnutu, nesnošljivu atmosferu unutrašnjih nelagoda i sukoba, te u svoju priču štrika sijaset vrlo neobičnih propratnih likova. Kao dio grupe ruskih kockara i zgubidana-aristokrata koji obilaze kockarnice u izmišljenoj banji negdje u Njemačkoj, Aleksej je u takvoj psihozi, da mu gubljenje novca predstavlja jedino zadovoljstvo, a periodični naleti ljubavi i zaljubljenosti prema sumnjivoj i oholoj Polini Aleksandrovnoj nemire i belaje. Tipično za ovog velikog pisca, kroz čitavu fabulu se proteže nihilistička misao koja prijeti da preraste u terorizam i nasilje, a od zanimljivih citata mogao bi se navesti ovaj:
„...po mome mišljenju, rulet je samo za Ruse i stvoren...“
„...a na čemu vi zasnivate svoje mišljenje?“ – upitao je Francuz.
„Na tome što je u katehizis vrlina i vrednost civilizovanog zapadnog čoveka ušla kao istorijska i gotovo kao glavna tačka sposobnost sticanja kapitala. A Ruse ne samo što su nesposobni da stiču kapitale nego ih čak i razbacuju nekako besmisleno i ružno. No, to nikako ne znači da nama, Rusima, novac takođe nije potreban – dodao sam ja; i prema tome, mi se veoma radujemo i veoma smo lakomi na takva sredstva kao što je na primer, rulet, na kojima se može odjednom obogatiti, za dva časa, bez rada. To nas veoma privlači, a pošto mi igramo besmisleno, bez rada, zato i gubimo!“.
Ima tu kod mene na poslu jedan zgubidan i nehljebović, što je za ovih 7-8 godina što ga znam otprilike 6 ili 7 godina proveo po bolovanjima. Neki dan, usput, niz hodnik, pričamo o tome šta ko čita, i ja se izreknem netaktično da sam prešao Kamija i ulazim preko Junga do Hegela i Hajdegera. Kaže on: „Aha, samo pazi. Ne zaboravi da se u suštini tih filozofija krije ekstremna, militantna desnica“. Idući put kad ga sretnem pitaću ga: „A šta preporučuješ kao antitežu toj militantnoj desnici? Kardelja? Staljina? Lenjina? Ničea?“. Jedva čekam, mada znam da je opet otvorio bolovanje i vjerovatnu ću ga vidjet tek 2027.
Kockar je nepravedno potisnut iza Braće Karamazov i pomenutih Raskoljnikovljevih ludila, po meni stoji tu negdje u ravni sa Zapisima. Dostojevski je bio veliki majstor, čija su djela bezvremenska i u suštini očitavaju ljudske slabosti i mane. Njegovi protagonisti uporno tonu na dno, koliko god im život pružao šansi, oni ih odbacuju. Tako je i sa Aleksejem Ivanovičem, koji je u svom ludilu, teškom nervnom oboljenju, nesposoban da razluči želi li biti rob ohole Poline i čekati metak ili želi živjeti ljudskim životom.
„...sve se to samo radi samo iz poštenja, iz napregnutog poštenja, tako da i mladi sin veruje da su njega prodali zbog poštenja, a to je ideal, kada se sama žrtva raduje što je vode na klanje. A šta dalje? Dalje to da i starijem sinu nije lakše: ima on tamo neku Amalhen, s kojom se u ljubavi sjedinio, ali ne može da se venča, jer toliko guldena još nije sakupljeno...“.
„General“, patrijarh ove čudne ekipice koja ophodi stolove za rulet, i ujedno očuh navedenoj zlici Polini, je na rubu finansijske propasti i iščekuje nasljedstvo – od žene koja nikako da umre. U isto vrijeme on je nesretno zaljubljen u francuskinju gospođicu Blanš, koja nosi sumnjivu prošlost i samim tim sumnjive motive delanja u toj grupi. Aleksej iz psihoze u psihozu tone sve dublje, oslanjajući se na porok kao kada zvijer grebe stijenu kandžama iznad provalije, slamka spasa mu je užasna slabost. I pored svjesnog propadanja, on ne odustaje od svojih poriva i motiva i tvrdoglavo odbija spasonosne puteljke koji mu se nude – a vremenom se sve više sužavaju. Dakle, u pozadini spektakularno opisanih okretaja ruleta, gubitaka i povremenih dobitaka, dešavaju se velike bitke koje vode neslavnom kraju. Aleksej je samo arhetip luzera koji, bez obzira na sve olakšavajuće okolnosti, potpuno svjesno bira pogrešnu stranu i time svoj nestanak.
Aleksej nije lik o kome se može reći bilo šta lijepo i fino, pogotovo jer se iza njega krije FM, nije ni do koljena po karakterizaciji i snazi izraza kao Ivan Karamazov, ali i dalje stoji da se ovaj roman nepravedno svrstava u donji ešalon opusa Dostojevskog.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 02/03/2025 : 13:27:47
|
Šta ću
Karakterno sam slab, nula jedna, eto to sam ja. Kažem sebi nemoj, čuvaj pare, trebaće ti za nešto pametnije. Al džabe sve kad sam slabić.
Kafku, Gogolja i Turgenjeva čitam isključivo na ćirilici.
Kafku radi ovog F u prezimenu, ne u imenu.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 02/03/2025 : 22:30:44
|
Moglo bi se komotno reći da ovih pet kratkih priča koje čine vrlo zanimljivu LOM-ovu zbirku „San“ iz 2018.godine predstavljaju osnovnu ćeliju Kafkinog opusa; neka nas ne zavara kratka forma, jer je jasno da su romani/novele koje je Kafka stvorio imale dovoljno prostora da nas u potpunosti (a nekad i previše) povuku u njegov neugodni, zbunjeni, memljivi svijet na granici razuma. E upravo je taj prostor ključan u mojoj tezi: ovih pet priča imaju vrlo malo kvadrature i tako dobijaju na značaju, jer u potpunosti prenose ono sa čim se Kafka borio čitav svoj život i većinu stvari zbog kojih je patio.
Svadbene pripreme na selu je prema impressumu vjerovatno prvi rukopis Franca Kafke, a to se da primjetiti i iz nedovršenih misli i nedostajućih redova, koji doduše ne štete ukupnom dojmu. Eduard Raban se po kišnom predvečerju nećka da li da ispoštuje dogovor i otputuje na selo svojoj zaručnici Beti. Lutajući po gradu, on zbog slučajnog susreta sa prijateljem Lementom okasni na prvi tramvaj, ali se ukrca na kasni voz. Njegove dvojbe i dileme su veliki teret, ali ujedno i nosači dubokih promišljanja o otuđenosti koja je predodređena svakome ko se posveti življenju u velikom gradu. Kafkino bistro oko i genijalni osjećaj za posmatranje najbolje su ilustrovani u repetitivnim minijaturama kada Eduard, komunicirajući sa usputnim sagovornicima, praktično kroz praznine u njihovim konturama primjećuje dešavanja i kakofonije u pozadini scene.
Deca na drumu je jedna lijepa kratka pričica, sličica iz djetinjstva prepuna uzbuđenja i radosti u kojoj se svi možemo pronaći.
Seoski lekar je genijalna pripovjetka o sreskom službeniku, kako se sam predstavlja, koji u nadrealnoj sceni, izazvan hitnim pozivom hita na kraj sela da spasi bolesnika. U očaju jer nema konja za zapregu, odnekle se pojavljuje ljuti stranac što kidiše na njegovu sluškinju i dovodi mu par konja koji ga u treptaj oka dovode ka cilju. Na postelji leži momče, moli ga da ga ovaj pusti da umre, iako nije bolestan – doktor shvata da želi da se što prije vrati kući, da spasi svoju sluškinju koju će neumitno napastvovati onaj čudni stranac. Kada se upita „šta, zar Svijet hoće da ga baš ja izliječim, ja, obični sreski doktor?“, on shvata da mora da nađe dijagnozu bolesniku i tako zaradi otpust i ujedno oprost roditelja jadnog pacijenta.
Lovac Grahus je još jedna nadrealna priča o čovjeku koga čamcem donose u gradić zvani Riva. Kada se u kući gdje je pokojnik ostavljen nađe gradonačelnik Salvatore, on porazgovara sa lovcem i shvati da je ovaj umro i da ipak živi. Da je negdje na Švarcvaldu poginuo goneći divokoze, ali da zbog čamdžijine greške luta svijetom i da jednostavno ne može smiriti svoju dušu.
San je posljednja, najkraća i ujedno najintenzivnija i „najkafkijanskija“ pričica iz ove zbirke u kojoj Jozef K sanja o neurednom umjetniku koji lijevom rukom urezuje zlatna slova na njegov nadgrobni spomenik. U trenutku kada Jozef K shvata da je friško iskopani grob predviđen – upravo za njega, on se budi.
Sve preporuke za kafkoljupce, ova mala knjižica je prava bombona, prepuna originalne emocije i istinske ideje koju je u svom ludom životu slijedio ovaj veliki paćenik.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2891 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 02/03/2025 : 23:42:03
|
| Salkane, koliko ima strana ovaj Kockar u X-100 biblioteci? Brojevi između 400 i 500 su, mislim, imali 144 strane tako da je Kockar vjerojatno dosta srezan. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
786 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 03/03/2025 : 00:10:56
|
quote:
Originally posted by Ernie Pike
Salkane, koliko ima strana ovaj Kockar u X-100 biblioteci? Brojevi između 400 i 500 su, mislim, imali 144 strane tako da je Kockar vjerojatno dosta srezan.
Završava se na 86.strani
Od 87. ide neki kraći western "Vinčesterka" (Trejli Kingsvel).
17 je poglavlja Kockara, s tim da je - a to sigurno znaš - tekst u x-100 tako sitan da oči ispadaju, dva stupca, užas za čitanje. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
