| Author |
 Topic  |
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
 Posted - 23/03/2025 : 12:01:43
|
Nema šta, Tessa je odlično napisana, pa čak se može drznuti prosta duša da razreže cjeline kojima Hardy razmekšava srce i približava glavni lik čitaocu; spaja njenu sudbinu sa opštom, ljudskom - u tome je stvarno veliki majstor. Nije to samo deskripcija atmosfere u kojoj Priroda nadvladava Čovjeka, tu su zaista pregršt minijatura od kojih, kako kaže ridiculus, zebe srce. Ja sam bio na vrhovima prstiju od prve žrtve, Princa ;( i nisam do scene sa fazanima uopšte mogao ocijeniti kuda se fabula kreće. Tad sam praktično znao na šta će sve izać, pa me eto opet iznenadio završetkom.
Još treba reć,
Drago mi je što sam muškarac, vratile su mi se iz sjećanja moje Tesse i vremena kad sam odlučio da ne budem Angel i nikad se ne vratim iz Brazila.
Da sam žena, srce bi mi puklo od Tesse.
Imam ono Zeleno stablo, Far from... i Judea, za koga sam već pročitao koliko je kontroverzi izazvao.
Veliki, veliki roman je ovo, ali sad jednostavno - treba vremena da se smiri i zauzme poziciju.
Sad vidim da ima i ekranizacija iz 1979 za koju je Polanski dobio Oskara. Moraću ovo pogledat, ipak je to Nastassja, i to kad je bila najljepša :) |
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 23/03/2025 12:15:58 |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13430 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/03/2025 : 12:26:59
|
| ja se tog filma sjećam kao polubezveznog. makar, svašta se promijenilo zadnjih godina. kažem, tvoj osvrt na Tessu mi je podigao zanimanje za roman. samo što neću u dogledno vrijeme to čitati, ne stignem, a i nije mi još goruća želja. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17874 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1755 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 25/03/2025 : 01:50:44
|
Danas je 100 godina kako je rođena Flannery O'Connor. Velika nepoznanica u Srbiji, čini mi se, ali meni momentalno interesantna, od trenutka kada sam pročitao prvu stvar o njoj. Jedna od najvećih majstora kratke priče, ne, majstorica kratke priče! 
Ko želi bolje da razume Holivud, na dobrom je putu ako nju čita. Iskupljenje preko brutalnosti. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2904 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 25/03/2025 : 22:56:45
|
quote:
Originally posted by ridiculus
Danas je 100 godina kako je rođena Flannery O'Connor. Velika nepoznanica u Srbiji, čini mi se, ali meni momentalno interesantna, od trenutka kada sam pročitao prvu stvar o njoj. Jedna od najvećih majstora kratke priče, ne, majstorica kratke priče!
Ko želi bolje da razume Holivud, na dobrom je putu ako nju čita. Iskupljenje preko brutalnosti.
Tko želi razumjeti američki jug, na dobrom je putu ako nju čita.
Prije dvadesetak godina slučajno sam u knjižnici naletio na "Mudru krv" ("Wise Blood"). Iako sam sebe smatrao dobrim poznavateljem američke književnosti, nikad prije nisam čuo za Flannery O'Connor. Pročitao sam prvo roman, a onda sve što sam mogao naći na Internetu o književnici.
Vjera, religija, nasilje, međuljudski odnosi na američkom jugu (rasni, socijalni, klasni) teme su njenih priča i romana.
Drugi njen roman "Siloviti prisvajaju nebo" ("The Violent Bear It Away") mi je još bolji.
Na žalost, umrla je mlada i objavila je samo ta dva romana i tri zbirke priča. Uvijek mi se činilo da bi bila u rangu LeGuinove, Morrisonove ili Atwood da je doživjela njihove godine.
|
|
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
9199 Posts
Member since 25/09/2005 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1755 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 26/03/2025 : 08:07:08
|
quote:
Originally posted by Ernie Pike
quote:
Originally posted by ridiculus
Danas je 100 godina kako je rođena Flannery O'Connor. Velika nepoznanica u Srbiji, čini mi se, ali meni momentalno interesantna, od trenutka kada sam pročitao prvu stvar o njoj. Jedna od najvećih majstora kratke priče, ne, majstorica kratke priče!
Ko želi bolje da razume Holivud, na dobrom je putu ako nju čita. Iskupljenje preko brutalnosti.
Tko želi razumjeti američki jug, na dobrom je putu ako nju čita.
Aludirao sam na to da su braća Coen potpuno prebacila senzibilitet njenih priča na film, a većina ljudi ih prepoznaje upravo po njemu. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2904 Posts
Member since 06/03/2012 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 28/03/2025 : 11:54:15
|
@ridiculus
Daj molim te pogledaj od svih ovih verzija "Pikvikovog kluba" na našim jezicima,
Koja bi trebala biti najkompletnija
Imaju tu u ponudi izdanja Matice Srpske iz 1930, 1962 i 1982, pa i ovo novo (Otvorena knjiga ili nešto slično)
Prve tri verzije su u dva toma ukupno oko 900 stranica, dok je ova nova oko 600.
Help |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1755 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 28/03/2025 : 17:26:26
|
Vidim da je isti prevod, od Veljka Milićevića, sada već skoro 100 godina star.
Ne znam šta da kažem, osim da je 700 strana malo za Pikvikov klub na srpskom, budući da je tekst na engleskom uvek kraći, a original ima 800 strana u sasvim komotnom izdanju. 900 je prava brojka, rekao bih. Čak i znam ta izdanja Otvorene knjige, ali uživo sam od njih video skoro sve drugo Dikensovo osim Pikvikovog kluba, pa ne znam šta sadrži, a ne mogu da nađem onlajn.
A postoji i hrvatski prevod, od Stjepana Krešića. Mladost, 1953. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 28/03/2025 17:33:32 |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 28/03/2025 : 18:24:09
|
OK hvala
Imam tu nekog tipa blizu, u Bijeljini, koji prodaje izdanja i iz 1930 i 1962, pa ću poslikat ako uspijem nabavit |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 30/03/2025 : 21:20:58
|
NESLAVNI JUDE
Kako li je velika i sjajna duša koja se pokušava osloboditi iz svoje zle kobi!
Kao odgovor na snažne kritike njegovoj prethodnici, „Tessi“, Hardy se javlja još jačim protestom kojima osuđuje preostale okove na ljudskostima prouzrokovane društvenim formalitetima i neskladom koji se javlja između duhovne i svjetovne dimenzije uopšte. Na prelazu stare civilizacije u Novu, Hardy nam nudi jadnog, nesretnog malog Judea Fawleya, siromaška što ostade bez oca i bez majke, koga u selu Marygreen hrani njegova pratetka Drusilla, i to u momentu kada iz sela odlazi učitelj Phillotson, jedina mu svjetla tačka u već mučeničkom životu. Mali Jude, mudriji i bistriji od seljana, odluči da će jednog dana, kada odraste i dovoljno se spremi i samouko prosvijetli, otrgnuti od nesreća koje prate njegovu porodicu i otići na studije u obližnji Christminster. U poodraslom dječaštvu kojim plovi, između redaka knjiga suviše ozbiljnih za njegov uzrast i čežnje za odlaskom, u jednom će trenutku upoznati Arabellu Donn, raskalašnu sisatu djevojku koja će ga zavesti i prevarom natjerati da je oženi. Nakon kratkog i mučnog zajedničkog života, Arabella ga napušta i on se, oslobođen tih okova daje u Christminster, tek da bi tamo, nasuprot svoje želje za naukom – upoznao svoju sestričnu Suzanu i smrtno se zaljubio u nju. Razvijenih senzibiliteta u odstupanju od dogme koja ga iza zidina velikih univerziteta doziva, on je spaja sa ponovo pronađenim Phillotsonom i dozvoljava da je ovaj uzme za ženu. Tek tu nastupa tragedija sa malo sreće, puno nesuvislih ubjeđenja i pomiješanih ekstrema u svjetonazorima. S jedne strane, zanimanje za nauku u sirotom klesaru-nadničaru slabi, kako buja nesebična i nevjerovatna ljubav prema Suzani, koju ona – kao njegova legitimna druga polovina, nažalost prepoznaje. Svjetovi koje je Sudbina uspješno razdvajala da bi se izbjegle kobne posljedice, nalaze mjesta gdje će se sudariti i sa sobom u ponor prokletstva odnijeti sve oko sebe.
Ako sam mislio da me Tessa dokusurila u pogledu tragičnosti, nesreće i zle kobi kojom je slatka mala Tessa Durbeyfield bila zarobljena, ničim izazvana, žrtva nesretnih okolnosti – Neslavni Jude predstavlja posljednji ekser u lijes mojih vjerovanja da se vrhunski roman može stvoriti bez velike doze tragedije. Osim što nekim jezovitim scenama prevazilazi nesreću i užas pomenute Tesse, ovaj roman potpuno vjerodostojno nosi epitet „posljednjeg“ koji Hardy radi. Sudbina će htjeti, da pod silnim pritiskom kritika svih društvenih slojeva u svoje doba, autor odbacuje rad na romanima i posvećuje se poeziji; a ispostaviće se, iz ove pozicije, sa preko 100 godina zaostatka pitanje „pa da li je mogao stvoriti kompleksniju ujedno jednostavniju kritiku“ biva izlišno i nema nikakve potrebe sumnjati da je Hardy ovim djelom dostigao zenit u namjeri da dočara ljudsku nemoć naspram onoga što mu je zapisano u zvijezdama. Bez obzira kakvim naporima biva izložen da bi probio okvire svoje sudbine, čovjek i dalje ostaje podređen i ponižen u veličanstvenosti Apsolutnog, tj.svega onoga što je već zapisano i predskazano. Naspram Tesse, u kojoj autor u tančine predstavlja svoj glavni lik kao pupoljak u grmu koji se ipak povija pod snažnim nanosima vjetra, Jude Fawley i ljubav njegova života Suzana su prikazani kao jedna duša u dva odvojena tijela, koja se zbog rasporeda u Masterplanu jednostavno – nisu smjeli sresti.
Fenomenalno djelo.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1755 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 31/03/2025 : 09:41:28
|
A pazi sad ovo: nisam čitao Judu. Čitao sam Far from the Madding Crowd, The Woodlanders (na engleskom), Tesu i Gradonačelnika Casterbridgea (na srpskom/hrvatskom), nekoliko kratkih priča, i dosta poezije.
Tako da ću sačuvati ovaj tvoj post za neko buduće vreme. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 31/03/2025 : 11:12:32
|
O, kolega, pa to ti ne služi na čast.
Po tvojim postovima vidim da svakoj temi prilaziš pažljivo, precizno i analitički, i velika je šteta što nisi zaokružio njegov opus baš Judeom.
Evo upravo ponovo čitam Predgovor Zorinoj kolekciji Hardyja koji je pisao Ivo Hergešić 1966.godine i mogu ga preporučiti svakom ko je zainteresovan da malo pomnije prouči Hardyjevo djelo, u smislu da je autor Predgovora vrlo jasno i precizno povezao sve bitne okolnosti koje su ljuljale Hardyja da na taj način piše svoje romane i sve svoje, uopšteno. Ti to vrlo dobro znaš - šta ustvari predstavlja Hardy, kao neko ko je "zaključio" tu čuvenu "viktorijansku eru", jer je tako stručno i slatko ogolio licemjerje koje se jako dobro sakrivalo pod opšteprihvaćenim postulatima koje dadoše i Dickens i Thackeray i ostali manje poznati prethodnici. Hronološki je uvezao, kroz njegove radove, put kojim se kretao da bi na jedini pravi način ljudima približio nedostatke iz prošlosti i dao im mogućnost da pošteno razmisle o tome šta Novo doba donosi. Tu se spominje i gospođa Eliott kao druga vrsta "mača" kojim je "viktorijanizam" osuđen u umjetnosti, dok je Hardy ustvari taj koji je podnio žrtvu zbog svojih otvoreno iskazanih slobodarskih pogleda na život. Zato su ga i potisnuli u zaborav, ili barem probali to učiniti.
Dakle, obzirom da si dosad birao ispravan put da preko njegovih Novels of Character and Environment i Romances and Fantasies zaokružiš opus sa Novels of Ingenuity, šteta bi bila da propustiš Judea u nekom zenitu prosvjetljenja :)
Šalim se.
Ljubomoran sam na svakoga ko je imao tu sreću da dolazi do "pravih knjiga" u idealno vrijeme svog života. Eto vidiš mene. Po stare dane dolazim do Hardyja, a trebao je doći nekada davno u boljim okolnostima. I ne samo to, nego mi je Tessa njegovo prvo djelo, Jude drugo - a imam tu još i Pod zelenim stablom i Daleko od gomile. Uvijek mi je u životu sve naopako, pa i ovo :) |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1755 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 31/03/2025 : 11:33:40
|
quote:
Originally posted by Salkan
Ljubomoran sam na svakoga ko je imao tu sreću da dolazi do "pravih knjiga" u idealno vrijeme svog života.
Ja sam najgori primer za dolaženje do bilo čega u idealno vreme. 
A što se tiče Judea, čitaću ga, naravno. Rekao sam da čitam jedan Hardyjev roman godišnje, i to je ritual, u kome nema žurbe, i koji obično uzimam na sebe tamo negde u jesen. Mislim, ako me sutra zgazi nešto, imaću većih briga od toga šta sam pročitao a šta nisam. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 01/04/2025 : 08:47:54
|
Šta reći, osim da se ovog vrlo slatkorječivog i nadasve ironičnog poljskog mislioca treba pažljivo analizirati da bi se dopuzalo do njegovih ideja. Ključ nebeski, 17 storija iz Svetog pisma prepričanih u modu XXI vijeka - od kojih se praktično ne zna koja je luđa, pa i Razgovori sa đavolom, iskustva nekoliko ljudi različitih karaktera koji su se sreli sa nečastivim - samo mogu biti uvod u njegove obračune sa krutom, rigidnom dogmom, ili barem verzijom koju je iščitavao kod sunarodnika, poljskih katolika. Sad, kad kažem "poljskih katolika", rekao bih prije "poljskih katolika koji su u trenutku ove kritike - a to je 1957., praktično raskidani između vjerovanja i komunizma kao dogme", ali to bi bilo opet malo previše i odbilo bi potencijalnog čitača da se okane ovog štiva.
Lešek je praktično protjeran iz KP Poljske jer je okaljao crvenu boju gdje god je mogao, pa je ovaj azil našao na Ostrvu, gdje je slobodno mogao da kritikuje marksizam i da mu (bezuspješno) pronalazi humanistički profil. Na netu sam pokušao da nađem preciznu bibliografiju i to je skoro pa nemoguće, koliko je bio svestran i na koje je sve načine iskazivao svoja razmišljanja ovaj čovjek strašnih crta lica i avetinjske pojave.
Vjerovatno najdojmljiviji odlomak iz Ključa nebeskog, 6.priča:
"...ali, kad naređenje glasi: ubij svoga sina?
Avramov konflikt je običan vojnički konflikt. Avram je svestan da se našao u neprirodnoj situaciji, dokaz za to je okolnost da je, kada se približio mestu žrtvovanja, naredio slugama da ostanu, slagao je da ide sa sinom da čita molitve i požurio je da, u samoći, izvrši okrutni obračun. Nije ni pred sinom otkrio svrhu putovaja. Nije hteo da njegov jedini sin postane svestan da pada kao žrtva od ruke svog roditelja.
Kad su stigli na mesto, Avram je dugo i sa oklevanjem pravio žrtvenik od donetih smolastih cepanica. Žrtvenik mu nikako nije polazio za rukom, drva su se rasipala po travi i nekoliko je puta valjalo počinjati iznova. Isak nije uzimao učešća u tom poslu, posmatrao je oca uplašen, povremeno je nešto bojažljivo upitao, ali je dobijao mrgodne i bezvoljne odgovore.
Najzad se nije moglo dalje odlagati. Avram nije hteo do kraja da obavesti sina u pogledu njegove sudbine, to nije bilo predviđeno naređenjem, te je mogao dete da poštedi užasa. Hteo je da ga usmrti munjevitim udarom s leđa, isprobanim udarcem, pri kome niko nema vremena da saobrazi da gine.
Ali upravo mu to nije pošlo za rukom. Isak se propeo na žrtvenik jer mu je otac naredio da popravi neku beznačajnu pojedinost. U tom trenutku Avram je digao teški bronzani mač kojim je navikao da ubija volove jednim udarcem. I u tom trenutku se razlegao odlučni krik anđela: STOJ! Odmah posle njega drugi krik užasa i zgražanja: to se Isak okrenuo i video oca ukočenog sa dignutim oružjem i sa bleskom brutalne determinacije u očima, sa stisnutim usnama i izrazom tupe odlučnosti na licu. Isak je otegnuto kriknuo i onesvešćen pao.
Bog se dobrodušno osmehnuo i potapšao Avrama po leđima "Dobar si" - reče mu sa odobravanjem...
Naravoučenije: Neki mekušni inteligent, histeričan plačljivko, možda će reći da li je Avram ubio sina ili je samo digao mač u nameri da ga ubije, pa ga je neko zadržao - da je to s tačke gledišta morala svejedno. Mi ipak, zajedno sa Avramom smatramo suprotno - mi, pravi muškarci. Mi ocenjujemo rezultate i znamo da je vrlo važno - hteo ubiti ili nije hteo ubiti - samo kad na kraju nije ubio. Zato se smejemo da puknemo, zbog sjajne šale Gospoda Boga..."
Isak je znao gdje ga otac vodi. Tako piše u svim Knjigama. Lešek je samo bio ljut što su ga potjerali, pa ga je dramatičnost progutala. Da je Kjerkegor bio živ u vrijeme stvaranja ove urnebesne interpretacije Svetog pisma, sigurno bi Lešeku nakon par rakija opalio koji šamar, onako, drugarski, u šali. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
naker
Advanced Member
5182 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 04/04/2025 : 22:13:05
|
Zapisi iz mrtvog doma (Fjodor Dostojevski)
Zbog političke aktivnosti koja je bila trn u oku vlasti Dostojevski je osuđen na smrtnu kaznu, da bi neposredno pre izvršenja ipak bio pomilovan i poslat na robiju u Sibir. Četiri godine je proveo u zatvorskom radnom logoru, a još šest godina u prinudnom izgnanstvu pa je u suštini njegova sibirska robija trajala deset godina. Ovaj roman prenosi njegova iskustva i razmišljanja tokom ovog perioda.
Poluautobiografski roman autora o proživljenoj robiji u Sibiru. Roman praktički nema strukturu niti radnju, celu knjigu u suštini čine misli i promišljanja autora o vremenu provedenom u zatvoru tj. mrtvom domu kako ga on zove pošto ljudi osuđeni na robiju su živi mrtvaci jer oni su u suštini mrtvi za društvo. Autor ukazuje na nejednakost u zatvoru iako zatvorenici imaju nešto zajedničko jer svi su oni osuđeni na robiju. Iako dele istu sudbinu, oni prave grupe i grupice i svako se drži svoje strane. Poljaci su ovde posebna priča jer oni su se uvek držali svojih i nisu želeli da imaju išta sa drugim zatvorenicima. Dostojevski je plemić, a većina zatvorenika su ljudi iz skromnijih životnih slojeva, i iako je želeo da stvori prijateljski odnos sa drugovima zatvorenicima nikad nije mogao da premosti taj društveni jaz usled činjenice da ljudi dolaze iz različitih slojeva i da u suštini nikada neće moći da premeste taj jaz. Dovodi u pitanje apsurdnost zatvora gde se na jednom mestu nalaze krvoločne ubice, ljudi koji su u zatvoru zbog pronevere novca, kao i ljudi koji su greškom pritvoreni iako su u suštini nevini.
Autor ukazuje na brojna pisana i nepisana pravila ponašanja koja vladaju u zatvoru, dok se posebno zadržava na čuvarima i upravniku zatvora o kojem ima najgore mišljenje. Uniforma menja čoveka, i ovi ljudi iskazuju nasilno i grubo ponašanje ponekad gore od zatvorenika koji je ubio desetinu ljudi. A kada im skineš tu uniformu ispod nje nema ništa, oni su nula od ljudi potpuno nebitni bez uniforme koja im daje lažni osećaj nadmoćnosti. Autor iznosi svoja promišljanja gde nekada stiče utisak da čovek koji je ubio nekoliko ljudi ima više ljudskosti u sebi od čoveka koji je na robiji zbog neke trivijalnosti. Dostojevski dovodi u pitanje šta to tera nekog čoveka da počini zločin i da li je možda društvo odgovorno na taj način jer ga je guralo i guralo u tom smeru da on nije imao izbora. Kako se može očekivati da zatvorenik postane bolja osoba i promeni se ako je prinuđen na robiju u ovakvom okruženju, uostalom da li država uopšte želi da se ljudi osuđeni na robiju ponovo integrišu u društvo. Dostojevski ima izvanrednu moć zapažanja i sposobnost da pronikne u samu suštinu ljudske duše i društva u kojem živi kroz jer on je de facto jedan od najvećih književnika boraca za slobodu, slobodu misli i slobodu ljudskog duha.
Roman o pravilima ponašanja i psihološkim profilima zatvorenika osuđenih na robiju i apsurdnost života na robiji. Odličan  |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 05/04/2025 : 08:46:20
|
POD ZELENIM STABLOM
U Mellstocku, seocetu na jugozapadu Engleske, negdje na putu između "Castlebridgea" i Londona, godinama operiše vokalno-instrumentalni hor sastavljen od sirotih nadničara, čiji je, naravno glavni socijalni event Božić, raspjevavanje glasova i vježbanje već zahrđalih gudala. Među njima je najzanimljivija porodica Dewey, a među njima opet sin Richard. Sa dolaskom novog vremena, interes za aktivnosti ovog hora se smanjuje, a kada se mladi Richard zaljubi u Fancy Day, novopridošlu učiteljicu u selu, stvari se naglo zakomplikuju - pošto novi, mladi župnik gdin Maybold želi da izbaci hor iz programa i u crkvu ubaci orgulje koje svira upravo napupala Fancy. Nažalost, u Fancy se zaljubljuje i stariji gdin Shiner, jer prema važećim pravilima, jedino njegov socijalni status zadovoljava kriterije Fancynog oca, Geoffreya.
Vjerovatno je trebalo slijediti numeraciju na ovoj Zorinoj kolekciji, nije ona tek tako, džabe postavljena. Pod zelenim stablom je prva knjiga i ujedno jedan od prvih značajnijih radova ovog pisca. Govorim to radi osjećaja straha koji se nakon Tesse i Judea uvukao pod kožu. Negdje u podsvijesti treperi saznanje da, pošto je Hardy već tako fenomenalno uspio da predstavi život realnim, uvijek i u svakom trenutku koliko god sladak i komičan bio, postoji velika opasnost da se sve preokrene u tragediju i nesreću. Baš kao i stvarni život.
Ovaj roman krase prelijepi opisi netaknute prirode koja grli Wessex za kojim je Hardy uostalom bolovao, ali i mnoštvo sjajnih dijaloga u raznim komičnim situacijama. Možda po tome Pod zelenim stablom i najbolje i najvjerodostojnije očitava čitav Hardyjev opus: taj prelaz u novo doba, završetak jednog prošlog vremena, pa samim tim i smjeliju kritiku onog što se u bliskoj prošlosti drsko krilo pod tepih. Kako već ranije rekoh, ova kolekcija počinje sjajnim Uvodom koji detaljno obrazlaže kompletnu situaciju u kojoj je Hardy stvarao i precizno cilja na neuralgične tačke engleskog post-viktorijanskog društva, sve umreženo socijalnim momentom i mnogo romanse.
Od bezbroj minijatura po kojima ću upamtiti ovaj roman, može se spomenuti i poglavlje u kome se iscrpno opisuje seoski ples (na kome se upoznaju mladi ljubavnici Fancy i Richard), pripreme, odlazak i pregovori sa župnikom u pokušaju da se hor zadrži u funkciji, te najkomičnija scena kada Richard odlazi da traži ruku svoje ljubljene baš na noć kada se vrca med i tamo nailazi na rivala, Shinera.
U nekim kritikama o Tessi spomenuto je kako je Hardy bio veliki znalac ljudske prirode, pogotovo ženske - pa mogu reći da je Pod zelenim stablom u suštini blaža verzija pomenutog remek-djela u smislu istraživanja modusa razmišljanja kod naših boljih polovina, jer je fenomenalno i detaljno prozreo i opisao kako to pobogu ženski mozak funkcioniše (pogotovo u kriznim situacijama )
Još jedan odličan roman, sjajno iskustvo ispeglano jednostavnošću življenja i sada se slika o Hardyju pomalo kompletira: da je taj neobični ali veliki umjetnik sa takvom lakoćom i nehajem, u potpuno pozitivnoj namjeri oslikao hronike nečeg što je prošlo, nekih sitnica koje su pažljivo tretirane i čuvane za ono što dolazi - što sve znači da su upravo prosti, obični ljudi što se bore za preživljavanje, sasvim slučajno ali ispravno njegovali jedino važno u životu, a to je ljubav i borba za sreću uprkos svim silnim nevoljama. Onima što traže i ne boje se novog, sve preporuke za Hardyja, jer osim velikih tragedija tu ima i sreće toliko snažne i iskrene da ne može stati u jedan zagrljaj. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1755 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 05/04/2025 : 12:58:39
|
Mene je interesovalo zašto u tom izdanju Zore nema The Woodlanders... To je bio razlog da prvo kupim baš taj Hardijev roman na engleskom.
Mislim, ako su hteli da objave samo romane "karaktera i okruženja", kako ih je sam Hardi nazvao - i to bi bilo sasvim u redu, jer je to ono što se smatra najboljim od Hardyjeve proze - ima ih 7 (plus par kolekcija priča), a ne 6, i ostaje upadljiv propust da roman koji nije ni prvi napisan, a ni najmanje bitan od tih 7, i koji je sam Hardy najviše voleo, nije preveden, pa smo dobili ediciju od 6 romana. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
845 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 05/04/2025 : 18:49:29
|
quote:
Originally posted by ridiculus
Mene je interesovalo zašto u tom izdanju Zore nema The Woodlanders... To je bio razlog da prvo kupim baš taj Hardijev roman na engleskom.
Ne znam ali baš je interesantna ta izdavačka politika. Možda, ali samo MOŽDA je imalo veze i to da Hardy nije bio ni tada toliko popularan pisac kao neka druga imena čiji je opus iscrpljen do poslednje kapi, pa su Tolstoj i Dostojevski i Andrić i ne znam Dreiser ili kojekakvi imali kolekcije od po 15-16-20 knjiga.
Nekad sam čačkajući net naišao na jednu ugašenu stranicu, mislim da ima našu, .ba domenu, ovako books ili buks, nisam siguran za naziv ali znam da je u ponudi bilo 10ak Hardyjevih knjiga na engleskom.
Od onog Pikvika ništa, frajeri koji se oglašavaju na olx su postali pravi amateri i šalabajzeri.
A što se ovog nakerovog upisa tiče, samo ću reći da, čim završim čitanje Portelinog Contrition, vraćam se Dostojevskom, pa ćemo preko Zapisa malo da raspravimo.
Jedva čekam da otvorimo raspravu Dostojevski vs Tolstoj. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
