| Author |
 Topic  |
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17884 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7525 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1770 Posts
Member since 11/06/2008 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7525 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
 Posted - 15/04/2025 : 19:55:44
|
Da mi je da sam svoju nevinost deSadeu dao u poznijim godinama; u neko ljetno predvečerje, ispred ljetnikovca sjedim u pletenoj stolici sa velikim naslonjačem, priljubljen uz muslinsku postavu na uzglavlju i uživam u pogledu na čemprese koji se pomalo zabrinuto njišu u povjetarcu što dolazi sa sjeverne strane. Otpijem gutljaj hladne kafe. Tu, sa desnog krila mog imanja stoji red starih stabala što su se oduprli mnogo strašnijim olujama od onoga što moj život sada zna, posađeni rukama mojih davnih, njegovani njihovom djecom, dok sa mirnog jezerceta što graniči plac sa susjednom poljanom i pustarom zelene trave gledam u halapljivu prazninu oivičenu sada već tamnoljubičastim nebesima. Da sam sijed i star, iznemogao i trom, da te večeri kada pročitam posljednji redak ove knjige uzdahnem i kažem sebi „Da, to je to. Sada sam vidio sve i sada sam zadovoljan. Moralo je biti tako, da budem sam i da nemam nikog. I tako i bi“.
Nekada davno, kada su knjige bile besmislica, provukao se stidljivi šapat o Sodomi i Žistini, o nekom ludom francuskom plemiću što napisa takve gadosti da bi ga se postidio i Salieri i Peckinpah i izaberikoji japanski hororac. Nije to za mene, nije. Tu se huli. Tu se psuje, ponižava, uništava. Nije to za mene kada imam 19. Osramotiću se. Tu mora biti puno više od nedaća i od kreposti.
200 PLOČA
Svejedno, došao sam u njegove tamnice drugim putem. Život se poigrao malo ironičnije i sadističnije nego da se susret desio tad. Dobro jutro, markiže.
„Da, istina je. Živio sam užasnim životom, uvijek gladan i žedan strasti i uzbuđenja. Istina je i to da me njihov prezir gonio da još jače zagrizem i da im puštam krv dok svršavam. Svršavao sam po njihovom društvu, principima, dogmama i shvatanjima, znate to, mssgre?“
Vi ste, dragi markiže, luđak, nesporno. Sama činjenica da ste Žistinu napisali u petnaest dana tamničenja govori o tome da je ideja bila uzvišena, motiv ispravan, ali je realizacija malo zakazala. Osjeti se nedostatak tereta. Literarni spjev ima prizvuk važnosti, ali vaši alati nisu senzibilni i očito nadomještate tu prazninu žestinom nehaja i okrutnostima. Vjerujete li sada, 230 godina poslije, da je to moglo malo bolje?
„O-dragi nepoznati wannabe krvniče...pa vi i dalje niste shvatili poentu. Čitav moj rad zasniva se na pretpostavci da, shodno tadašnjim okolnostima i užasu koji je pio krv naše velike nacije, bilo je od najveće važnosti promovisati ekstremne suprotnosti dogmama! Dogmama koje su utukle posljednju zdravu pomisao da se ljudska duša izbavi iz takove močvare.“
ARSON
Vaša velika nacija? Zvučite kao Nijemac, a ne Francuz.
„Pogledajte Žistinu: ona se neprekidno baca na koljena, ljubi skute u molitvi i molbama, preklinje krvnike da joj oproste i sačuvaju njen izmučeni duh. Pogledajte krvnike: kao i u 120 dana Sodome, najvažniji zločinci su pop, advokat, lopov i filozof. A filozof ima najmanju kitu. Zar ne možete pojmiti tu igru značenja? O, mali bijedni čitaoče, pa ja sam već u legendi, ja sam se usudio, a gdje ćete završiti vi? Šta je vaš zločin? Moj je zločin moj život i moje strasti kojima sam bio rob, a ko će ikada znati za vaše strasti, recite mi“.
Izvjesni A.K., vaš skoro-pa-sunarodnjak, 150 godina poslije htio je izdvojiti vaše nemušte stilizacije od ideje, pa je rekao da želi da vas posmatra kao „pionira pobune“, prvog pravog odmetnika i umjetnika koji se odvažio sukobiti sa zlom koje je potpuno uništilo jedno kompletno društvo.
„Vidite, nepoznati čovječe, ja sam plemić, a vi to sigurno niste. Taj poredak se nikada neće promijeniti. Dokle god da se dovaljamo kao rasa, pa čak i ako se uspnemo na zvijezde i tamo zabodemo svoje zastave, osnovni poredak se nikada neće promijeniti. Je li to nepravda, pitam vas ja? Odnosno, je li to osnovna i glavna nepravda ovog života? Da ja imam i da sam sit, a vi da nemate i da ste vječno gladni? Žistina je isplakala okean suza u svojim patnjama, pretrpjela nemoguće stvari, ona je u očima svih onih što odbaciše Boga jezičak na vagi što Priroda – a Priroda je odvratna zamjenica svih tih sofista što nemaju snage da izgovore tu veliku riječ – ljulja dok, navodno uspostavlja Balans, najveću svetinju tih bogohulnika. Morate shvatiti jedno: neće proći ni 500 godina, sofisti će naći nove riječi, nove termine, prihvatiće sve da bi osporili postojanje Svemogućeg, bacaće se u vatre i huliće do posljednjeg daha! Zašto, ja vas pitam? Da vam obznanim: zato što su dopustili da im strast potuče vrline! To su slabi ljudi, oni su svojim slabostima uspjeli doći na vrh domene kojoj pripadaju: oni koji ih odabraše to odlično znaju, koliko su oni slabi i šta će sve podnijeti i počiniti, pa sve do najgnusnijeg zločina, da bi ostali tu gdje su siti. A njihovu mjeru opet kontroliše onaj koji ih je tu postavio: zao čovjek, ali vrlo mudar i možda najmudriji, onaj koji izučava ljude i manipuliše budalama. To je onaj koji upravlja iz sjene, jer mu sjaj sunca smeta, i on je sam bogohulnik i niškorist – ali taj će upravljati životima tih budala što su umislili da vrijede i da su bitni, i zato su okrutni i grabe dok mogu. Jer znaju da će ih on ukinuti prvom prilikom. A vidite, dragi nepoznati i nedorasli čovječe, tu je most...“
MOST NA RIJECI SPREČI (između Gračanice i Bosanskog Petrovog Sela, odnosno Sočkovca)
„...tu je most preko vrlo mutne vode. Tu je mjesto gdje se određuje imate li hrabrosti preći na drugu stranu. Jer, ako ste svjesni ovoga što pripovjedam jutros, morate se odlučiti želite li znati dalje. Ako vas nagoni tjeraju da otkrivate još dalje, da nezaštićeni vrištite u nepoznatim šumama, da vas onda ohrabrim: Svemogući je stvorio prirodu sa malim p. Sraz vrline i strasti nije prirodan; on je izforsiran da bi služio kao sito. Žistina je svjesna svojih pogrešaka, ali hrli u njih. Nju želja za srećom i smirenjem tjera kroz nevolje, instinkt za opstankom, preživljavanje, nada da će sutra biti bolje, da je negdje iza ćoška tih ogavnih zidina čeka neko Dobro. Ona je takva stvorena sa namjerom. Njene vrline odnose svaku pobjedu prije svake nedaće i patnje; tek njene su patnje samo uvod u nove trenutke sretne slobode, koju prepoznati može samo neko krepostan. Nije to nikakav začarani krug, to je ilustracija jednog života. Zar je za očekivati da jedan glupak koji se podaje svojoj pohoti shvati ove riječi? Ne budite smiješni!“.
SLAPPEZ-VOIS MON LE BITCH?
Šta je vrlina? Odnosno, dopustite da se oprostim – šta je vrlina za nekoga ko je lumpovao, šamarao guzove, orgijao, dernečio, uživao u razvratu i tuđem nemiru, neko je (doduše nije dokazano) bio okrutan i neposlušan? Nekoga ko je jedno mislio, drugo pisao, a treće radio?
„Vjera – najbolja mjera. Možda će vam zvučati neugledno i nedostojno ovog susreta, ali tako je. U tri jednostavne riječi stane sva mudrost koju čovjek mora znati. Čuo sam to od jednog prijatelja iz Kulen-Vakufa u Bosni. A sad, moliću lijepo, odjebite od mene. Želim da uživam u legendi. Ako vam se ne sviđa Žistina, uzmite Filozofiju ili proučite navode iz Sodome, pa se onda javite za razgovor“.
|
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 15/04/2025 20:16:45 |
 |
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17884 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7525 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 18/04/2025 : 20:27:41
|
Ostao sam dužan nekoliko pojašnjenja, onda kada je objavljen moj tekst za mangu Nikad čovek Junjija Itoa. Pa nije to da sam ostao dužan za nešto posebno, neka velika greška ili propust. Mučilo me svo ovo vrijeme ona Petica za scenario, i nesklad između ocjene za priču i ostatka parametara. Nekako mi je koncept tog osvrta ostao dijelom nedorečen, tamo negdje gdje je trebalo objasniti razlike između originalnog Dazaievog romana i mange koju je potpisao Furuya i mange koju je plasirao Ito.
Jozove nesretne avanture su podijeljene u tri odvojena poglavlja, „zapise“ i zaista sam očekivao puno opsežniju priču, obzirom na ono što su i Ito i Furuya stvorili. Ovako, u zgusnutom formatu na 120ak stranica, Dazai prepričava svoje dogodovštine iz mladalačkih dana, pakao zvani život. Od samog uzrastanja, kada Jozo bira liniju manjeg otpora, ulogu „dvorske lude“, pa sve do ozbiljnijih godina gdje je potpuno indolentan prema dešavanjima u svijetu oko sebe. Ta njegova bolest otuđenja postepeno se razvija, nema nekih spektakularnih prevrata i obrta, propadanje je konstantno i umjerenog ritma. Kada se upoznate sa ovom novelom, lako ćete primjetiti osnovne razlike naspram Itove mange: onako kako sam i naglasio, Ito je ubacio značajnu dozu horora i proširio fabulu isključivo jezovitim momentima, da bi Nikad čovek označio svojim. U tom pogledu, petica za scenario je apsolutno opravdana, iako niska; ono što je s druge strane, Furuyina manga naglasila u direktnoj je vezi sa samim duševnim stanjem glavnog lika, pa tako derogira Itov rad.
Bezbroj je tu strašnih stvari i bez krvi, trilera i prikaza, koje su zaista bile bespotrebne: život ovog čovjeka jednostavno je užasan i nema potrebe da se išta naglašava. Recimo to, da od značajnijih razlika između originalne novele i Itove mange imamo sami početak priče, kada Jozo negdje usput prepričava kako su ga „sluge i sluškinje silovali“ – dok je živio u porodičnoj kući na selu. Nema pretjerivanja u detaljima koji opisuju njegove bolesne veze sa ženama koje je iskorištavao – jer Dazai vrlo decidno i koncizno, koristeći se tim dekadentnim (buraiha) književnim jezikom kojeg je glavna odlika direktnost, objašnjava kroz šta prolaze ljudi koji se zakače za Jozoa. Uglavnom, zaista ova novela ima neku posebnu draž i bez obzira pročitali Itovu (i Furuyinu) mangu ili ne, vrijedi odvojiti vrijeme i pažnju na nju.
Nekako mi se čini da ću u ostalim Dazaievim djelima naći nove poveznice u raumijevanju njegove teške duševne bolesti i nadam se da ću ubrzo popuniti kolekciju sa ostatkom njegovih novela. Taj japanski dadaizam koji je metastazirao u svim pravcima društva, gdje me pogotovo zanima ta njihova opsesija suicidom (kolektivnim), apsolutno nema umjetničke terete; to su kratke, proste rečenice, stidljivi i škrti blokovi deskripcije, izrazi bez pridjeva, epiteta, a tok misli je zaokružen i svaki se pasus može razmatrati posebno, odvojen od ostatka štiva. Na prvi pogled sterilno i slabašno, ali ulijeva toliko povjerenje da se može koristiti kao značajna referenca u istraživanju društvenih vrijednosti te nevjerovatne nacije.
Dakle, next stop: Ludino cveće (u dogledno vrijeme).
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7525 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Combatrock
Advanced Member
Serbia
4867 Posts
Member since 26/12/2009 |
Posted - 20/04/2025 : 11:05:06
|
| Ode Llosa. Memoari pod naslovom Riba u vodi su moja preporuka i za one koji su i za one koji nisu citali. |
sangue navajo |
|
|
|
naker
Advanced Member
5232 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
Počivao u miru.