| Author |
 Topic  |
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
 Posted - 03/04/2014 : 10:49:15
|
quote:
Originally posted by mladjo
Ma opušteno samo 
Možda i dodjem na Marsonikon ali fakat nisam ziher, imam dosta obaveza i prek vikenda, s tim da jetjedan dna ranije i CRŠ/SFerakon tak da ne znam...Nešto se dogovaram sa Dejem al bumo vidli
Ako nas Lutz ovdje neformalno pozove mogli bismo definitivno navratiti.
Mladjo daj piši u rokovnik za te dane - marsonikon - pa da zaključimo plan. Btw. tjedan dana ti je Mafest, a dva tjedna prije CRŠ/Sferakon |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
 |
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 03/04/2014 : 13:33:58
|
quote:
Originally posted by DeeCay
quote:
Originally posted by mladjo
Ma opušteno samo
Možda i dodjem na Marsonikon ali fakat nisam ziher, imam dosta obaveza i prek vikenda, s tim da jetjedan dna ranije i CRŠ/SFerakon tak da ne znam...Nešto se dogovaram sa Dejem al bumo vidli
Ako nas Lutz ovdje neformalno pozove mogli bismo definitivno navratiti.
Mladjo daj piši u rokovnik za te dane - marsonikon - pa da zaključimo plan. Btw. tjedan dana ti je Mafest, a dva tjedna prije CRŠ/Sferakon
Pa ja zaovem stalno, al vi ne jb...e ni 2%.:) Evo: dođite. dođite, dođite, neformalno dođite :) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 04/04/2014 : 20:53:22
|
Invertirani svijet - Christopher Priest
Mislim da nikada nisam pročitao roman koji me je tako matematički razvalio da me je naprosto bolio mozak od silnog poimanja svega što je autor naveo i opisao. Nisam ranije čitao Priestov roman - iako sam čuo da je odličan - pa samim time i kasnim za reakcijom dobrih 40 godina jer je napisan davne 75. godine.
Što reći o svijetu koji je opisan rotacijom funkcije y=1/x ? Nešto nevjerojatno. Neki dan sam barem dva sata crtao hiperboloid i ucrtavao mjesta na kojima bi trebao biti optimum, a na kojima bi trebala biti distorzične pojave poludjele gravitacije i divlja centrifugalna sila. Po mom skromnom mišljenju, ovo je jedan od najluđih opisa nekog svijeta unutar SF literature i nevjerojatno je koliko je izučavanja dovelo do same postavke ovoga svijeta.
Priča prati Grad u svom vječnom lovu na nedostižni optimum gdje je polje gravitacije relativno normalno pa svi žitelji Grada mogu normalno funkcionirati. Grad je zatvorena tvrđava koja nema doticaja s vanjskim svijetom gdje samo pripadnici tajnih službi koje veže zakletva u vlastiti život mogu ići van grada. Zbog nedostatka vlastitih sredstava ljudi iz Grada moraju tražiti radnu snagu u kolnim selima, boriti se s pokretom otpora i podivljalim domicilnim stanovništvom koje želi uništiti grad.
Neću više govoriti o radnji. Iako je Priest zadnju trećinu knjige napisao kako bi sve razjasnio, ali težište romana bacio na ljudsku psihu i percepciju, ovo je uvrnuto remek djelo ma što bilo tko mislio o tome. Čak i sam završetak knjige je upravo filozofičan i pun sjete, te lijepo govori o tome kako trebamo braniti i boriti se za ono u što vjerujemo. Preporuka svima koji vole matematiku i fiziku.
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/04/2014 : 20:58:53
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
Invertirani svijet - Christopher Priest
Mislim da nikada nisam pročitao roman koji me je tako matematički razvalio da me je naprosto bolio mozak od silnog poimanja svega što je autor naveo i opisao. Nisam ranije čitao Priestov roman - iako sam čuo da je odličan - pa samim time i kasnim za reakcijom dobrih 40 godina jer je napisan davne 75. godine.
Što reći o svijetu koji je opisan rotacijom funkcije y=1/x ? Nešto nevjerojatno. Neki dan sam barem dva sata crtao hiperboloid i ucrtavao mjesta na kojima bi trebao biti optimum, a na kojima bi trebala biti distorzične pojave poludjele gravitacije i divlja centrifugalna sila. Po mom skromnom mišljenju, ovo je jedan od najluđih opisa nekog svijeta unutar SF literature i nevjerojatno je koliko je izučavanja dovelo do same postavke ovoga svijeta.
Priča prati Grad u svom vječnom lovu na nedostižni optimum gdje je polje gravitacije relativno normalno pa svi žitelji Grada mogu normalno funkcionirati. Grad je zatvorena tvrđava koja nema doticaja s vanjskim svijetom gdje samo pripadnici tajnih službi koje veže zakletva u vlastiti život mogu ići van grada. Zbog nedostatka vlastitih sredstava ljudi iz Grada moraju tražiti radnu snagu u kolnim selima, boriti se s pokretom otpora i podivljalim domicilnim stanovništvom koje želi uništiti grad.
Neću više govoriti o radnji. Iako je Priest zadnju trećinu knjige napisao kako bi sve razjasnio, ali težište romana bacio na ljudsku psihu i percepciju, ovo je uvrnuto remek djelo ma što bilo tko mislio o tome. Čak i sam završetak knjige je upravo filozofičan i pun sjete, te lijepo govori o tome kako trebamo braniti i boriti se za ono u što vjerujemo. Preporuka svima koji vole matematiku i fiziku.
Kaj znači to rotacija funkcije y=1/x?:))
Ajd molim te malo objasni, fakat nemam dodira sa matematikom zadnjih 15-ak godina () ali mi je oduvijek bila super |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 04/04/2014 20:59:18 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/04/2014 : 21:50:45
|
Ne stvara se tvrtka, nego društvo (u ovom slučaju društvo kapitala) a tvrtka (naziv) društva je Alogirtam-Profil-Mozaik d.o.o. Ah ti novinari...
Ma čisto da malo grintam :D |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/04/2014 : 22:04:01
|
Znaš kako je, "to je kultura", "to nitko ne klika", pa može i neznalački i površno.
Ali izgleda da im je voda stvarno svima došla do grla kad su prisiljeni utemeljiti društvo za zajedničku prodaju.
A ako je njima voda do grla, onda je i nama... 
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/04/2014 : 23:29:53
|
| Da, to se inače zove Joint venture - suradnja na tržištu među poduzetnicima, koja se može raditi bez stvaranja novog subjekta (onda to ima oblik ugovora o ortaštvu, a može čak i samo međusobno zajedničko ulaganje sredstava) ili se osniva društvo (kapitala ili osoba). Cilj je smanjenje troškova, smanjenje rizika i stjecanje resursa. Ako su d.o.o. znači da nemaju dionice što je šteta jer bi im vrijednost sad sigurno dosta porasla, na opću radost dioničara :)) |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 05/04/2014 : 01:53:23
|
quote:
Originally posted by mladjo
Kaj znači to rotacija funkcije y=1/x?:))
Ajd molim te malo objasni, fakat nemam dodira sa matematikom zadnjih 15-ak godina () ali mi je oduvijek bila super
Pa napisao ti je, kao hiperboloid. Zamijeniš X i y brojkama u koodinatnom sustavu i rotiraš... |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 05/04/2014 : 02:00:53
|
Ajd da i ja iskomentiram što sam nedavno čitao...
Hvalospjev Leibowitzu je svjetovno-sakralni triptih posvećen Beatusu Leibowitzu, krijumčaru knjiga i pokrovitelju znanja u vrijeme mračnog postapokaliptičnog doba. Obuhvaća vremenski raspon od tisućljeće, dva, taman koliko je potrebno ljudskoj civilizacija da se spontano samouništi (pomoću bombe i vlastite gluposti), od apokalipse do apokalipse, i tako unedogled. Daklem, Hvalospjev obuhvaća tri priče koje je Miller pisao u razmaku, Fiat Homo, Fiat Lux i Fiat voluntas tua, slijedom Neka bude čovjek, Neka bude svjetlo i Neka bude volja Tvoja. Fiat Homo smješta nas u samo središte neo-mračnog doba (kojem odgovara analogija sa Srednjim vijekom) netom nakon nuklearne apokalipse. Fiat Lux bavi se razdobljem renesanse, ako je takvom možemo nazvati, kada nove ideje u svijetu, i nove znanosti uzimaju maha. Doba je razuma i racionalizma. Znanost napreduje figurativno, ali i doslovno, monasi primjerice sami proizvedu električnu svjetiljku. Treći, zaključni dio Fiat voluntas tua dešava se praktički jednu minutu do dvanaest (mjera za opasnost od nuklearnog rata prema Satu Sudnjeg dana, gdje za jednu minutu slijedi neminovna apokalipsa). Kroz sve te priče vode nas hrabri monasi reda sv. Leibowitza, čija je zadaća bila krijumčarenje knjiga i njihovo spašavanje od mahnite rulje koja je udarila na sve ono što predstavlja znanje i civilizaciju netom nakon apokalipse. Osim različitih monaha koje srećemo kroz stoljeća, tu je i poluludi Eleazar, Lutajući besmrtni Židov koji na svojim plećima nosi sve breme svojeg naroda, i čeka na Odabranog…
U prvoj priči srećemo naivnog i mladog brata monaha Francisa Gerarda koji pukim slučajem naiđe na ostatke Emily, žene skoro pa beatiziranog Sv. Leibowitza i pokrene cijeli niz događaja koje ga dovode čak i do samog centra nove papinske države. Možemo je smatrati uvodom u ostala poglavlja, budući da postavlja temelje Millerovog univerzuma kojim će se kretati svi budući likovi.
Citat:
"Ostatak natpisa bio je zatrpan, ali bratu Francisu je bilo dovoljno pročitati već prvih nekoliko riječi. Nikad nije vidio "Radioaktiva", i nadao se da ga nikada neće vidjeti. Nitko nikada nije vidio ni jedan opis tog čudovišta, ali Francis je čuo legende o njemu. Prekrižio se i uzmaknuo od rupe. Beatus Leibowitz je, prema predaju, osobno naišao na Radioaktiva koji ga je držao u svojoj vlasti mnogo mjeseci, sve dok postupak istjerivanja đavla koji je pratio njegovo krštenje nije odagnao toga zloduha... Prsti mu brzo potražiše bočicu sa svetom vodicom."
"Hvalospjev Leibowitzu, Fiat Homo"
Druga priča predstavlja nam pravog svjetovnog renesansnog čovjeka thona Taddea Pfardentrotta (naravno, s religioznim korijenima), koji pokušava dići razum i racionalno ponad divljaštva civilizacija koje je u mračnom dobu, kao i možebitnoj zaslijepljenosti nove Crkve naspram napretka. Opatija Sv. Leibowitza i dalje je glavni izvor memorabilija, pismenih ostataka uništene civilizacije, no to znanje praktični trune u podrumima opatije. I koliko god bili napredni ondašnji monasi, još i dalje oklijevaju te memorabilije podastrijeti svijetu. Teško je nakon niza stoljeća skrivanja najedanput se osloboditi straha. Na čelu opatije je don Paulo, Taddeova suprotnost, ali u pozitivnom smislu, koji pažljivo odvaže alternative. Na vlasti je još sustav monarhije s kraljem Hanneganom na čelu, čije glad za širenjem i vlašću je neutaživa. Od zanimljivih likova tu su još i nekonvencionalni Pjesnik, humorna konstanta, te ponovno besmrtni Eleazar…
Citat:
"Sutra će vladati novi vladar. Iza njegova prijestolja stajat će ljudi koje odlikuje razumijevanje, ljudi znanosti, i svijet će najzad upoznati njegovu moć. Ime mu je Istina. Obnovit će se gospodstvo Čovjeka nad Zemljom. Za jedno stoljeće ljudi će letjeti zrakom u mehaničkim pticama. Metalne kočije jurit će cestama od kamena koje je čovjek načinio vlastitim rukama."
"A kako će se sve ovo dogoditi?" – zastao je i spustio glas.
"Isto onako, bojim se, kako dolazi do svih drugih promjena. Dogodit će se putem nasilja i prevrata, uz pomoć plamena i gnjeva, jer ni jedna promjena ne dolazi na ovaj svijet mirno."
"Hvalospjev Leibowitzu, Fiat Lux"
Treći, zaključni dio Fiat voluntas tua dešava se praktički jednu minutu do dvanaest (mjera za opasnost od nuklearnog rata prema Satu Sudnjeg dana, gdje za jednu minutu slijedi neminovna apokalipsa). Ova priča je možda i najslabija (u odnosu na prve dvije no itekako dojmljiva) i nekako mi je najviše odlutala iz SF-a i početne tematike u područje kontemplativne kršćanske filozofije. Opat Zerchi čvrsto se drži svojih vjerskih dogmi i uvjerenja, testira temeljne postavke kršćanstva - Božje milosti i moći, postojanje Boga, boli i zla, svetosti života. Slobodnoj volji i ispaštanju čovjeka zbog iskonskog grijeha. Od zanimljivijih likova tu su brat Patrik (odabran za mirovnu misiju u svemir) i mutirana gospođa Grales.
Citat:
"Ljudi su načinili vrt zadovoljstva i u njemu postupno postajali sve nesretniji dok je vrt postojao sve bogatiji, moćniji i ljepši; jer tada im je, možda, bilo lakše uvidjeti da u vrtu nešto nedostaje, neko drvo ili žbun koji ne može rasti. Kada je svijet bio u mraku i jadu, mogao je vjerovati u savršenstvo i čeznuti za njim. Ali kada se svijet prosvijetlio razumom i bogatstvima, počeo je bivati svjestan uzanosti ušice igle, a to je izjedalo svijet koji više nije bio voljan vjerovati ni čeznuti. Pa uništit će ga opet, zar ne – uništit će ovaj vrt-Zemlju – civiliziran vrt, pun znanja, rastrgnut će ga na komade kako bi se Čovjek opet mogao nadati u bijednoj tami…"
"Fiat voluntas tua", Hvalospjev Leibowitzu
Čitajući ova Millerova zanimljiva i dubokoumna razmatranja o religioznim konceptima, dođe mi žao što nisam više proučio kršćansku filozofiju prije čitanja knjige. Autor s lakoćom koristi razne religijske koncepte i miješa ih sa sekularnom svakodnevicom, i sve to uz SF postapokaliptični krajolik s uvijek prisutnom dozom humora. A mislim, mora postojati neki razlog zašto je baš izdavač religiozne literature izdao baš ovu, za njih atipičnu knjigu, SF tematike između ostaloga. Isto je tako dobro uklopljena američka paranoja od bombe 50-tih, što je bilo tipično za djelca tog doba; a isto je meni osobno neobično što čovjek prije prve katastrofe nije stigao kolonizirati svemir. Miller piše baš dobro, tečno, duhovito i zanimljivo (i spiritualno!). Vjerujem da će se svidjeti staromodnim ljubiteljima/kolekcionarima knjiga budući da je glavna tema priče knjiga i vrijednost njezinog sadržaja koja je ključna u pobjeđivanju nad mrakom neznanja, poput Imena ruže ili Fahrenheita 451. Prijevod je tečan, s puno latinizama; pa vjerujem da je ovo vjerojatno prevodila najkompetentnija osoba (ne izdaje Verbum badava religijsku literaturu). Jedino mi se bilo teško naviknuti na nekim kontraverznim novopravopisnim stvarčicama tipa "ne ću" ili "pogrješka". |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 05/04/2014 : 09:12:42
|
quote:
Originally posted by mladjo
Kaj znači to rotacija funkcije y=1/x?:))
Ajd molim te malo objasni, fakat nemam dodira sa matematikom zadnjih 15-ak godina () ali mi je oduvijek bila super
Optimum je negdje oko sredine na radijusu jednakom Zemljinom radijusu. Kada se ide južno djeluje distorzijsko razdiranje koje svijet gnječi silom i izobličava, na sjeveru se događa obratno - svijet se izdužuje, rasteže.... Šro vjerojatno znači da rotiraju u obratnim smjerovima. Tlo cijelog svijeta rotira, a uvjeti pogodni za život ljudi su samo oko optimuma...genijalno :) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12516 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 05/04/2014 : 11:16:43
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
Optimum je negdje oko sredine na radijusu jednakom Zemljinom radijusu. Kada se ide južno djeluje distorzijsko razdiranje koje svijet gnječi silom i izobličava, na sjeveru se događa obratno - svijet se izdužuje, rasteže.... Šro vjerojatno znači da rotiraju u obratnim smjerovima. Tlo cijelog svijeta rotira, a uvjeti pogodni za život ljudi su samo oko optimuma...genijalno :)
E super, daj sad pojasni Ringworld od Larryja Nivena, kako bi fizika tamo djelovala... |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17663 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 05/04/2014 : 11:51:08
|
ja sam čitao taj invertirani svijet ali u srednjoj
moram priznati da mi nije dobro sjela tojes niš nisam kontao... vrijeme je za obnovu |
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 05/04/2014 : 15:53:13
|
quote:
Originally posted by DeeCay
E super, daj sad pojasni Ringworld od Larryja Nivena, kako bi fizika tamo djelovala...
E za to treba malo više mjesta...no, mislim da je u Integralnim stablima to fino objašnjeno, no, meni Niven nije baš nešto, ali svakako bolji od Vingea :) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/04/2014 : 22:15:01
|
Prošlo je 20 godina od smrti Charlesa Bukowskog.
Lijep tekst iz Novog lista:
Nježni barbar Charles Bukowski
Buntovnik s razlogom – Charles Bukowski
Autor: Jaroslav Pecnik
Objavljeno: 6. travnja 2014. u 13:21
Nonkomformist kakav je bio, Bukowski je iza sebe ostavio mnoštvo neobjavljenih priča, pjesama i eseja; o »toj hrpi ispisanog papira« jednostavno nije vodio računa – važan mu je bio sam čin pisanja, jer »pisati« za njega je bilo identično sa »živjeti«.
B ez ikakve sumnje, obimna literarna ostavština američkog pisca i apostola underground poezije Charlesa Bukowskog predstavlja i za istinske knjigoljupce, ali i za književne snobove više nego zahvalnu temu, jer na obje strane njegov lik, život i djelo odgovaraju stereotipima književnika koji se u svom nesputanom stvaralaštvu neprestano (o)kreće na tankoj granici između ludila i genijalnosti.
I uistinu, uz njegovo se ime vežu brojni opsceni skandali, dugotrajni alkoholizam, promiskuitetna seksualnost, egzibicionizam itd., ali usprkos razuzdanom životu, napisao je više od pedeset knjiga koje i danas, dvadeset godina nakon njegove smrti, još uvijek izlaze.
Bukowski i film
Iako je prezirao film, filmsku industriju, Hollywood i »ljude koji se motaju oko celuloida, jer im je i srce takvo, od celuloida«, pred kraj života se intenzivno družio sa slavnim glumcem Seanom Pennom. Živio je u svijetu zaraženom i ok(r)uženom filmom, ali tek je nekoliko filmova cijenio kao istinska umjetnička djela. Prije svega »Let iznad kukavičjeg gnijezda«, »Goli u sedlu«, »Divlja horda« i iznad svega »Tko se boji Virginije Woolf«. Sam se grozio bilo kakvog sudjelovanja u radu na filmu, međutim još davne 1973. budući oskarovac Taylor Hackford napravio je dokumentarac o njegovom životu, da bi 1987. Barbet Schroeder i Francis Ford Coppola snimili »Barfly«, koji se bavi životom Bukowskog u razdoblju njegove alkoholne opsjednutosti u Los Angelesu. Glavne uloge igrali su Mickey Rourke i Fay Dunaway, a scenarij je napisao sam Bukowski.
Uz još nekoliko uradaka o njegovu životu i radu svakako treba spomenuti dokumentarac »Born into this«, koji progovara o genijalnosti njegove literature, ali i »sposobnosti da duboke stvari iskaže na krajnje jednostavan način«.
Nonkomformist kakav je bio, iza sebe je ostavio mnoštvo neobjavljenih priča, pjesama i eseja; jednostavno, o »toj hrpi ispisanog papira« nije vodio računa, važan mu je bio sam čin pisanja, jer pisati za njega je bilo identično sa živjeti. Samo zahvaljujući velikom trudu njegova izdavača Johna Martina sačuvana je i arhivirana njegova ostavština, tako da je od 1994. godine, kada je umro, objavljeno već više od deset tomova obimnih knjiga, koje i danas intenzivno svjedoče o kakvom se umjetničkom talentu i stvaralačkoj energiji radilo.
Sinonim poroka
Iako je zračio i raspolagao osobinama genijalca, za mnoge je kritičare bio i ostao sinonimom poroka i »prljave« literature na ivici kiča i pornografije. To je zapravo bio usud Bukowskog, koji ga prati i poslije smrti; međutim, iako osporavan i marginaliziran, uspio je na koncu osvojiti književni Parnas; jednom rječju, doživio je američki san kojeg se iz dna duše gnušao i kojeg je, nekonvencionalan kakav je već bio, istinski prezirao i u svojim brojnim pričama i pjesmama cinično ismijavao.
Osim pisanja, koje je izjednačavao sa smislom postojanja, ništa mu nije bilo važno, a ni sveto. Alkohol, cigarete, žene, seks i lutanja bili su mu ipak sporedna sredstva bijega od stvarnosti koju je svojom maestralnom literaturom »pokušavao uhvatiti na djelu, u cjelini«. Ali, svjestan (ne)mogućnosti ostvarenja ovog pretencioznog imperativa, (pre)često je izlaz tražio u egzibicionizmu, koji se često sudarao s vulgarnošću i podilaženjem lošem ukusu. Estetiku pornografije, koju su mnogi osuđivali, Bukowski je definirao kao duhovnu subverzivnost, razbijanje svih (ne)dopuštenih šablona, a ubitačni cinizam i krvava ironija bile su mu tek »pomagala«, kojima se pokušavao obraniti od paničnog straha pred usamljenošću.
Usprkos svemu, u njegovoj dokumentarnoj prozi ne nedostaje humora i komike, pa i satire, jer to je, kako su isticali brojni njegovi fanovi, bio jedini način da se nekako (pre)živi banalnost svijeta i nepodnošljivost istina od kojih je naš svijet sazdan. Slikovita, često iritirajuća vulgarna seksualnost, protkana alkoholičarskom depresijom, (raz)otkriva nam, iza grube vanjštine, nježnog čovjeka, kako bi to veliki češki pisac Hrabal rekao »nježnog barbara«, kojeg je književna kritika protjerala iz kulture, a on joj se na kraju osvetio tako što ju je svojim genijem nadvisio i ponizio.
»Puls vina«
ovo je još jedna pjesma oko dva noću i o tomu kako
sjedim za pisaćom mašinom, slušam radio i
pušim dobru cigaru.
…
i pušim i nema te magije tako nježne kao što je ova.
neki kritičari kažu da stalno pišem jedno te isto.
dobro, ponekad to radim, a ponekad ne radim, ali kad
to radim razlog je što je to dobar osjećaj,
kao kad vodiš ljubav
…
jer mi oboje znamo kako je sreća krhka,
zato glumim budalu i ponovo kažem da je
dva noću
i da sam
Cezanne,
Chopin,
Celine,
Chinaski,
grleći sve:
kolut dima od cigarete
još jednu čašu vina
prelijepe mlade djevojke
kriminalce i ubojice
usamljene luđake
radnike u tvornicama,
ovu pisaću mašinu ovdje,
radio što svira,
ponavljam sve to opet
i ponavljat ću zauvijek
sve dok se magija koja se dogodila meni
ne dogodi i tebi.
.....
Fragmenti iz zbirke »The Night Torn Mad With Footsteps« (2001)
Bukowski je zapravo bio romantičar koji je neprestano živio u strahu da će iskazivanjem osjećaja biti shvaćen kao slabić, da ga ljudi neće razumjeti i stoga nas cijelom svojom literaturom pokušava rafinirano (za)voditi svojom »brutalnošću«; »glumeći budalu« raspaljuje prljavu maštu, a duboko u sebi njeguje i traži (malo)građanski prostor sreće i sigurnosti, baš kao i svi ljudi od krvi i mesa. Kada priča o promašenim ljubavima koje uzvisuju, o mladalačkim ushićenjima koja su zauvijek nestala, dakle o svemu onome što nemoguće čini jednostavnim, Bukowski koketira s tradicionalnom literaturom. Tako u pjesmi »Glas za nježnu svjetlost« gorko konstatira kako ne valja biti isuviše dobar, jer se samo u osobnoj (ne)sreći može pronaći duhovno uporište i moralno utočište, ali kako do toga doći, za to naprosto nitko nema recept.
Čovjek može ostati istinski svoj, ako »uklonimo sve zavjese i pođemo ka nježnoj svjetlosti, radosti koja je tu, u svakodnevnom životu, pa i smrti, ali moramo ju željeti naći«. Je li to duga koja nas fascinira svojom nedodirljivošću, ispod koje nikada nitko nije, niti će proći, pa ma koliko to želio, za Bukowskog to više nije ni bitno, jer »nije bitno ono što znamo, već ono što ne znamo«.
Na frontu kontrakulture
Bukowski je široku popularnost stekao na fonu kontrakulture, undergrounda i bohemštine; po mnogima »više ikonografijom, nego li suštinom«. Možda u tomu i ima istine, ali to su, rekao je jednom prigodom njegov izdavač Martin, »prije svega impresije onih koji više vole slušati, a manje čitati«. Opsesivna opsjednutost traganjem za ljepotom (koje na pretek ima i u ružnome, često je to isticao Bukowski), vremenom je razvratnika pretvorila u isposnika koji je tražio i lovio ljepotu tamo gdje je nitko drugi nije, niti bi ikada tražio.
Pred kraj života ipak je priznao da je spoznao da je sve što je napisao jedna velika obmana i samorazarajuća iluzija, ali kako je, bez ogleda na sve, na kraju svega uvjeren da osim ljepote ništa stvarno nema smisla. Jedino nas ljepota može upristojiti, »pa ako već ne znamo biti gentlemani, ne moramo se ponašati kao svinje«. Snaga literature je u pobuni, smatrao je Bukowski, i upravo stoga umjetnost izmiče svim zabranama, ništi sve tabue i pomjera granice (ne)dozvoljenog. Stvara novu stvarnost, koja odavno već živi u nama, ali mi joj nismo imali hrabrosti pogledati u dušu i suočiti se s vlastitim herezama. »Tragično je« – piše Bukowski – »što su glupani uvijek tako sigurni u sve, a mudri ljudi puni sumnje«.
Drugi velikan kontrakulture, na drugom kraju svijeta, u Mađarskoj, Bela Hamvas, na sličan se način bavio ovim problemom, pitajući se: »Zašto inteligentni ljudi pristaju na bezimenost, zašto glupanima bez borbe ustupaju i prostor i vlast?« Lukavi, pokvareni, podmukli, bezosjećajni, oholi i pohlepni nam uvijek kroje usud; njihov je svijet »prostor emotivnog, mentalnog i socijalnog blata«, njima nikada nije do kulture, već tom profiterskom šljamu treba samo puka pozlata kiča, jer nemaju snage ni potrebe za uvidom u razvaline vlastite duše; vanjskim sjajem prikrivaju pustoš s kojom se bez arogancije i oholosti ne znaju nositi. A, kako kaže Bertold Brecht: »Samo sirotinja mora biti hrabra, jer osim hrabrosti druge nade nema«.
Literarna anatomija destruktivnosti
Na tom tragu Bukowski je ispisao tisuće stranica; hrabrost – tvrdio je – »ispravlja kičmu i oštri duh«, a opisivati svijet oko sebe i u sebi, dakle baviti se umjetnošću, čin je izuzetne hrabrosti, jer time poput Gogolja »otkrivamo lice demona bez maske«. Uočavamo da zloduh nije nešto daleko, tuđe, fantazmagorično, već nešto nama jako poznato i ljudsko, čak isuviše ljudsko. To je naše lice bez maske, koje mnogi upravo stoga ne žele vidjeti u ogledalu.
Mnogi kritičari, neskloni radikalnom nonkomformizmu Bukowskog, etiketiraju njegovu literaturu kao bestidnu i tvrde kako »u njoj ima nečeg prljavog«. Naravno da ima, ali u onoj mjeri u kojoj su i naši stvarni životi prljavi, ali za to ponajmanji dio krivice snosi Bukowski; razotkrivajući se do nagosti pokušavao je razobličiti društveno licemjerje, hipokriziju i moralnu izopačenost, bez kojih ovaj naš svijet, čini se, ne zna funkcionirati. Dakle, Bukowski je ispisao literarnu »anatomiju ljudske destruktivnosti«, bez ostatka i do kraja, kao nitko prije njega u povijesti američke literature. I zar nas onda čudi da je bio daleko popularniji u Europi nego li u Americi, koja se jednostavno nije znala nositi s riječima ovog pobunjenog heretika.
Charles Bukowski rodio se 16. kolovoza 1920. u Njemačkoj, u Andernachu, gdje mu je otac službovao kao američki vojnik, a majka mu se, navodno, prije njegova rođenja bavila »najstarijim zanatom«. Iako je duhovno ostao sudbinski vezan uz Europu i europsku kulturu i tradiciju, najveći dio života proveo je u Los Angelesu, a prije nego li se profesionalno posvetio literaturi (tek u 40. godini života počeo je objavljivati svoje tekstove), živio je uglavnom osamljeno i skitnički, lutajući diljem SAD-a, na granici siromaštva.
Iako formalno bez akademske naobrazbe, Bukowski je doslovno svakodnevno, cijelog života intenzivno radio na sebi; mnogo je čitao, ali s malo kime se stvaralački identificirao. Naravno, zarad svog hinjenog, deklariranog antiintelektualizma (koji je zapravo bio čista poza), u etabliranim književnim krugovima dugo je vremena bio ismijavan i omalovažavan. Međutim, taj antiintelektualizam bio je samo svojevrsni samoobrambeni mehanizam sveprisutnom snobizmu vladajućeg kulturnog establishmenta.
Opčinjen klasikom
Za Bukowskog nisu postojale nedodirljive veličine i neupitne vrijednosti; sve ih je gotovo pa brutalno demistificirao i demitologizirao, tvrdeći kako kultura i umjetnost ne poznaju, niti priznaju ideološke kalupe i imperative, koji nas samo ograničavaju i čine nas pukim zatočenicima najrazličitijih dogmi i kanona svakovrsnih formi i(li) sadržaja.
Prve književne uspjehe Bukowski je ostvario djelima »It Catches My Heart in Its Hands« (1963) i »Crucifix in a Deathand« (1965), a nakon toga gotovo manijakalno, svakodnevno (bolje rečeno svakonoćno, jer pisao je samo noću), Bukowski je ispisivao tisuće stranica o svemu što ga se na bilo koji način dotaklo ili dojmilo. A kada nije imao o čemu pisati, pisao je upravo o tomu kako nema o čemu pisati. Mnogi su ga uspoređivali s Hermanom Melvilleom i Waltom Whitmanom, ali on je to oštro odbijao, tek je dopuštao da ga je djelomično dotakla literatura Giovannija Boccaccia, Francoisa Rabelaisa i Ferdinanda Celinea. Jedino nije krio svoje iskreno divljenje prema književnosti Carson McCullers, kao ni opčinjenost klasičnom glazbom, prije svega Bachom, Mahlerom, Šostakovičem, Stravinskim, Beethovenom i Berliozom. Interesantno, ikona rock kulture nije marila previše za rock glazbu; poznato je da Bukowski osim klasike skoro ništa drugo nije slušao.
Bukowski je za sobom ostavio ogroman opus, kojeg u američkoj literaturi po plodnosti prevazilazi jedino William Saroyan. Nije bilo američkog književnog časopisa koje Bukowski svojedobno nije zasipao svojim radovima, a kada mu je Caresse Crosby (suvlasnica kultne izdavačke kuće »Black Sun Press«, koja je između dva svjetska rata u Parizu tiskala Ezru Paunda, Ernsta Hemingwaya, James Joycea itd.) po povratku iz Francuske u SAD, u svom časopisu »Portfolio« tiskala prve priče, Bukowski se počeo nezadrživo uspinjati američkom književnom Olimpu.
Prva supruga, Barbara Nell Fry, iz ugledne obitelji američkih bogataša, bila je kao urednica časopisa »Harlequin« opčinjena njegovom poezijom i upravo se stoga i 1955. udala za njega u Las Vegasu. Ali, nije se mogla dugo nositi s brojnim porocima svog supruga (u to vrijeme intenzivno je kockao) i razveli su se 1958. godine, da bi potom Bukowski 1971. o njihovom zajedničkom životu objavio jedan od svojih najznačajnijih i najboljih romana »Post Office«, koji ga uz svjetski bestseller »Notes of a Dirty Old Man« (1973) svrstavaju uz sam bok najvećih američkih pisaca 20. stoljeća. Kada već govorimo o prozi Bukowskog, suvremeni istraživači njegovog opusa naglašavaju nezaobilazan literarni značaj korespodencije koju je vodio s kanadskim pjesnikom Alom Purdyjem.
Književni izdavački preokret za Bukowskog je nastupio koncem 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je publiciranje njegovih djela preuzeo John Martin (vlasnik i urednik »Black Sparrow Press« iz Santa Rose), poznat kao kolekcionar rijetkih knjiga, ali i još veći obožavatelj poezije Charlesa Bukowskog. Martin ima najveće zasluge što je nakon smrti Bukowskog (9. ožujak 1994. u San Pedru) njegova ostavština uređena; skoro svake godine tiska se knjiga do sada neobjavljenih radova, koja svjedoči o kakvoj se zapravo književnoj gromadi radi(lo). U tomu ne treba zaboraviti ni doprinos njegove druge supruge Linde Lee (vjenčali su se 1978.), koja je doista brižno skrbila o njegovanju lika i djela svoga supruga. Stoga ne čudi ni prava hiperprodukcija knjiga o literaturi Bukowskoga; samo primjerice na Amazonu možemo pobrojati više od 2.000 publikacija (studija, kritika, disertacija i sl.) vezanih uz njegovo ime.
Poetika srca
Naravno, kultni je pisac postao konačno i dobar posao za izdavače, dobar izvor zarade, a posebice nakon što je brigu o izdavanju njegovih knjiga preuzeo izdavački gigant »Harper Collins«. Slično kao i u slučaju Jeromea Davida Salingera, mistična aureola prati Bukowskog i kako vrijeme prolazi, čini ga sve privlačnijim i interesantnijim za čitateljsku publiku širom svijeta. Hank, kako su ga obožavatelji intimno oslovljavali, pisanje je shvaćao kao ritual, kojim se svakodnevno upušta u borbu za pretvaranje »ničega u nešto«, a to zna biti toliko zamorno da »povremeno čovjek u toj borbi za život, naprosto nema vremena živjeti život«. Ali, usprkos tomu, često se na književnim matinejama znao upitati: »Što smatram jednim od najvećih i najsjajnijih čuda i izuma svjetske umjetnosti?« Odgovarao bi: »Žena s prelijepim nogama pri izlasku iz automobila«.
Poeziju Charlesa Bukowskog mnogi drže za svojevrsnu poetiku »otk(r)ivanja srca«, koja je svojim kultiviranim izričajem bila kritički povezana s tradicijom, ali i istodobno imala kritički odmak od nje. Bukowskog su mnogi s pravom doživljavali kao apostola pacifizma i mirovnih pokreta uopće, ali i »buntovnika s razlogom«; dakle cijeli je život živio vlastitu dvojnost. Podjednako intenzivno je živio vlastiti život, kao i život svog književnog (anti)junaka Henryja Chinaskija (piščev alter ego), »neprestano na granici očaja i lirike«.
Bukowski je tvrdio: »Oduvijek sam pisao samo zato da ne bih doživio (i) egzistencijalni brodolom. Tako sam si želio pomoći, a na koncu ispada da nisam pomogao sebi, ali da sam svojom literaturom pomogao mnogim drugim, meni neznanim ljudima«. A, to, zar ne, nije malo.kraj teksta
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 07/04/2014 : 11:19:07
|
| Veliki sam postovalac lika i djela C.Bukovskog. Izuzev par zbirki pjesama procitao sam sve sto je ovaj dobri ludak napisao, kao i par bibliografija i osvrta na njegov zivot i rad. Jedina poezija koju mogu da citam je njegova. |
... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2644 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 08/04/2014 : 17:33:54
|
quote:
Originally posted by vope
Jack McDevitt - Academy series
Ovaj serijal, osim prve i pomalo trece knjige, mi predstavlja jedno od najvecih razocaranja u SF-u do sada.
Prva knjiga je odlicna i koristeci naknadnu pamet nakon citanja svih ovih knjiga bilo bi pametno da sam tu stao bez obzira na hrpu neodgovorenih pitanja. U ovom slucaju naslucivanje odgovora je kudikamo bolje od odgovora koje ce vam pisac servirati do kraja serijala kulminirajuci u zadnjoj knjizi - Cauldron.
McDevitt je pisac koji ima fantasticne zamisli i ideje ali tu je kraj leprsavosti - covjek jednostavno ne umije da razradi pocetne premise a kamoli da sve to dovede ako ne do dobrog a ono do zadovoljavajuceg kraja.
Inace serijal se bavi svemirskim istrazivanjem naucne institucije (Akademija) prikazanim kroz oci pilota i glavnog lika serijala, Prisile Hacins. U blizini Zemlje, na jednom od Saturnovih mjeseca, je otkriven artifakt nepoznate civilizacije nakog cega je otkriveno da je ista rasa rasadila slicne stvari siron naseg kraka galaksije. Zasto su to uradili, ko su bili itd. su pitanja o koja ce Akademija u sledecih 5 knjiga da lomi glavu...
Ovo, sem prve knjige, NE preporucujem za citanje. Ako vec hocete da citate McDevita Aleks Benedikt serijak je mnogo bolji od ovoga mada i on pati od piscevih boljki ali u mnogo manjoj mjeri.
Vope, želio sam odmah prokomentirati tvoj osvrt na Academy seriju, ali nisam stigao do sada.
Čitamo slične knjige i iako se ne slažemo uvijek u mišljenju, razlike i nisu pretjerano velike. Zbog toga me iznenadila tvoja jako loša ocjena ove serije. Slažem se da kvaliteta serije pada kroz godine i da su prve knjige puno bolje, ali ne mogu se složiti da su zadnje knjige toliko loše i da ih se ne može preporučiti za čitanje.
Omega, Odyssey i Cauldron su uostalom bili nominirani za Nebulu (nagradu dodjeljuju sami pisci) i ušli su u finalnih pet. Ne slažem se ni ja uvijek s Nebulom, ali do sada ipak nije krš ulazio u finalnu konkurenciju.
Ne pozivam se na više autoritete, niti ne želim (niti mogu) promjeniti tvoje mišljenje o ovim knjigama, već samo dati drugo mišljenje i možda potaći još nekoga da pročita koju knjigu ovog meni jako dragog pisca.
Palo mi je na pamet i da si ti sve ove knjige pročitao u kratkom vremenu i da je došlo do zasićenja s McDevittom. Ja sam ih čitao kako su izlazile u paperbacku i možda je i to utjecalo na naše različito viđenje. |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 08/04/2014 : 18:30:03
|
Ernie:
Obicno me tesko koja knjiga moze natjerati da je opisem kao sto sam to uradio sa Mekdevitovim knjigama ali ono sto sam napisao o Akademiji i njegovom pisanju definitvno stoji - bar kao moje misljenje. Covjek je beskonacna repeticija par istih, dosadnih stvari na kojima gradi najveci dio svake svoje knjige (bar ovih procitanih) i to, pored toga sto je zamorno, je i izuzetno frustrirajuce. Ma i ta repeticija bi se nekako progutala da covjek ponudi nesto probavljivo na kraju knjige, neko smisleno razresenje ali ne - covjek je izbanalizovao do kraja sjajnu ideju sa pocetka serijala i cio potencijal sjajne SF storije bacio u vodu i sa tim ne mogu da se pomirim nikako.
Slazem se da je mozda citanje cijelog serijala odjednom doprinijelo takvom misljenju ali to ne predstavlja odlucujuci faktor zasto mislim tako kako mislim.
Sjajan potencijal ali tako uludo bacen, nazalost... |
... |
Edited by - vope on 08/04/2014 18:31:46 |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 09/04/2014 : 17:31:54
|
S. Andrew Swann: Apotheosis trilogy
  
Apotheosis trilogija nam govori o svijetu u budućnosti (naravno) gdje je je par stvari sa tehnologijom krenulo naopako pa su te tehnologije bile strogo zabranjene. To su: genetske modifikacije/manipulacije, vještačka inteligencija i nanotehnologija. Kako je nauka čovjeka napredovala i kako su blagodeti nauke pomogle čovjeku da lakše živi i više i dalje dohvati tako je čovjek u svojoj vječitoj znatiželji išao sve dalje i dalje dok mu se stvari sa tri nabrojane tehnologije nijesu otrgle kontroli i nakon milionskih žrtava ponovo zauzdane. Ali ostali su djelovi koji su umakli uništenju i planiraju da čovječanstvo podignu na viši nivo postojanja tj. da ih pretvore u sebi slične - nanomašine upravljane sa VI.
Vrlo dobra spejs opera sa dosta polemike oko religije, boga i opravdanosti svega toga. Svon je to odlično zamiješao i ponudio nam veoma interesantan svijet sa raznovrsnim i dobro skrojenim likovima.
Preporuka. |
... |
|
|
|
Space Marine
Senior Member
.jpg)
Croatia
1236 Posts
Member since 08/09/2013 |
Posted - 11/04/2014 : 19:28:03
|
quote:
Originally posted by mladjo
Evo, ov sam napisao ranije, a sada moram još dodati:FENOMENALNO!
Što, još niste čitali?Trk u knjižare/knjižnice!:))
Evo, baš sam danas kupio tu knjigu  imati ću viška vremena sada pred Uskrs pa ću je valjda stići pročitati. Kada pročitam javim dojmove. |
Sometimes good guys gotta do bad things to make the bad guys pay. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 11/04/2014 : 21:18:00
|
| Nadam se da će ti se svidjeti i da nećeš misliti da si bacio pare |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2644 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 11/04/2014 : 22:18:59
|
quote:
Originally posted by vope
S. Andrew Swann: Apotheosis trilogy
Apotheosis trilogija nam govori o svijetu u budućnosti (naravno) gdje je je par stvari sa tehnologijom krenulo naopako pa su te tehnologije bile strogo zabranjene. To su: genetske modifikacije/manipulacije, vještačka inteligencija i nanotehnologija. Kako je nauka čovjeka napredovala i kako su blagodeti nauke pomogle čovjeku da lakše živi i više i dalje dohvati tako je čovjek u svojoj vječitoj znatiželji išao sve dalje i dalje dok mu se stvari sa tri nabrojane tehnologije nijesu otrgle kontroli i nakon milionskih žrtava ponovo zauzdane. Ali ostali su djelovi koji su umakli uništenju i planiraju da čovječanstvo podignu na viši nivo postojanja tj. da ih pretvore u sebi slične - nanomašine upravljane sa VI.
Vrlo dobra spejs opera sa dosta polemike oko religije, boga i opravdanosti svega toga. Svon je to odlično zamiješao i ponudio nam veoma interesantan svijet sa raznovrsnim i dobro skrojenim likovima.
Preporuka.
Swann mi je potpuno nepoznat, a tvoj me osvrt zainteresirao, pa sam malo čitao o njemu. Prije ove trilogije napisao je još dvije trilogije u istom univerzumu, Hostile Takeover and Moreau. Je si li ih pročitao i da li ih treba pročitati prije Apotheosis trilogije? |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 14/04/2014 : 08:39:22
|
quote:
Originally posted by mladjo
Također priče Druga šansa i Klopka nije nitko recenzirao pa hajde da i to riješimo. Neka svatko napiše barem za jednu, jel' mere? Kako fino dijelim zadatke, pa to nije normalno
Zoran Oštrić - Druga šansa
Znam da se teško prešaltati na staru školu znanstvene fantastike, no, ovako su osamdesetih godina na ovim prostorima doživljavali ovaj žanr. Priča je puna nazivima kao što su :pseudogravitacija, izvanvremensko polje, generator pseudogravitacije,rezonancija s lokalnim prostor-vremenom... da ne duljim. Toliko fraza, a ni jedna u službi priče, ni bogami objašnjena. Radi se o vremenskom stroju koji nije izmišljen, pa mislim da je skroz pogrešno davati priručnik za vremenski stroj jer to izgleda poprilično smiješno. Priča prati čovjeka koji putuje kroz vrijeme i ubija najvećeg znanstvenika tadašnjeg vremena, tj. onoga što će izumiti nuklearnu bombu. Nije jasno o kome se radi (meni kao fizičaru nije jasno), ali još je i zbunjujuće da u pola priče nailazimo na podatak alternativne povijesti i nekih bačenih nuklearki na Moskvu.
Genadij Meljnikov - Klopka
Nije tipično ruska i vuče u dijelovima na Lema. Prvi kontakt; biolozi istražuju strani planet na kome pronalaze samo skakavce i male paukove mesoždere. Postaje zanimljivo kada se (da budem iskren niotkuda) pojave veliki paukovi i počnu postavljati klopke za ljude po cijelom planetu. I kad saznamo da je u pitanju klopka, završi priča. Osjećaj sličan kao kada je moj prijatelj pogledao 12 godina ropstva i zaključio da ropstvo nije dobro 
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
Edited by - Pirgavi on 14/04/2014 08:41:14 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
