| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 06/03/2015 : 16:52:41
|
Sharlto glumi, on je Chappie ali skriven iza Motion Capture tehnologije, tako da se zbog njega formalno i može pogledati.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 06/03/2015 : 17:45:58
|
| Steta, meni se District 9 jako svidio i ponadao sam se da ce Chappie biti blize njemu nego Elysiumu, sad ispada da je jos najslabiji od tri...Mozda ne bi bilo lose Blomkampu da dopusti nekom drugom da se oproba u scenarijima za sljedece projekte. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/03/2015 : 12:54:56
|
Mama (Mommy), r. Xavier Dolan, Kanada, 2014.
Psihološka egzistencijalna drama Mama, koja je na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu s Godardovim filmskim eksperimentom Zbogom jeziku podijelila Nagradu žirija, najzrelije je i u cjelini najuspjelije ostvarenje u dosadašnjoj karijeri kanadskog scenarista i redatelja Xaviera Dolana. Daroviti filmaš koji ima tek 25 godina svoj je prvi film, razumljivo mladenački pretencioznu egzistencijalnu art-dramu Ubio sam majku na Zagrebačkom filmskom festivalu 2009. godine nagrađenu Zlatnim kolicima za najbolji igrani film, režirao kao 19-godišnjak. Uslijedile su znatno zrelije, smirenije i zaokruženije Izmišljene ljubavi, modernistička humorna romantična drama u kojoj je bio razvidan Dolanov izvedbeni i idejni napredak te u kojoj se on predstavio kao vješt tvorac zanimljivih i suptilno iznijansiranih karaktera koji se u vrlo sugestivnoj i atmosferičnoj režiji često oslanja na humor te određeni ludizam i nepredvidljivost, podjednako u postupcima svojih likova kao i u vlastitim redateljskim i kompozicijskim rješenjima. Daljnje sazrijevanje nekadašnje kanadske filmske i televizijske dječje zvijezde uslijedilo je u romantičnoj drami U svakom slučaju Laurence, kanskom Queer palmom i u programu Izvjestan pogled nagradom za najbolju glumicu Suzanne Clément 2012. ovjenčanom storijom o piscu i učitelju koji djevojci prizna da se osjeća ženom zarobljenom u muškom tijelu, te od nje zatraži potporu u realiziranju promjene spola.
Predodžbe o Dolanu kao promišljenom, senzibilnom i queer-tematici intenzivno posvećenom autoru sklonom liričnosti i u određenoj mjeri nenametljivoj meditativnosti, koji sukladno svojim godinama sazrijeva i razvija se sa svakim novim filmom, potvrdile su se u dojmljivoj egzistencijalnoj psihološkoj drami s elementima trilera Tom na farmi, ostvarenju u Veneciji 2013. ovjenčanom nagradom FIPRESCI koje imponira slojevitom, suptilnom i značenjski bogatom pričom o mladiću iz naslova koji nakon smrti svog dečka stiže na farmu njegove obitelji. Tu će Tom upoznati njegovu majku, posesivnu ženu koja ne zna za sinovu seksualnu orijentaciju ili se s njom svjesno odbija suočiti, i starijeg brata sklonog nasilnim ispadima kojima prikriva vlastite seksualne sklonosti od kojih bježi, te zajedno s njima i pokojnikovom navodnom djevojkom Sarah formirati intrigantnim međuodnosima i psihopatologijom obilježen svojevrsni romantično-posesivni četverokut u kojem je ono što vidimo podjednako važno kao i ono što tek naslućujemo u suspregnutim kretnjama, pogledima, položajima tijela, pristajanjima na poniženja ili naizgled neočekivanim odlukama.
U ukratko opisanom Dolanovu autorskom kontekstu Mama je film koji na određeni način zaokružuje priču o kompleksnom odnosu sina i majke, započetu redateljevim prvijencem Ubio sam majku a zaključenu djelom kojem bi naslov mogao glasiti i Ubio sam sebe. Dok je zategnuta i problematična relacija majke i sina u redateljevu debitantskom djelu bila predočena iz vizure buntovnog i neprilagođenog momka, ovdje je taj momak onaj o kojem detalje doznajemo iz dominantne vizure također brojnim problemima obilježene i ne sasvim zrele, ali ipak dovoljno racionalne te prema sebi i svojoj krnjoj obitelji realne sredovječne majke koju izvrsno tumači Anne Dorval, kao i Suzanne Clément Dolanova praktički stalna suradnica koja je majku utjelovila i u njegovu prvom filmu. U filmu u kojem se priča odvija u nedalekoj budućnosti, nedugo nakon što je 2015. u Kanadi usvojen zakon prema kojem roditelji problematičnu djecu dosta lako mogu predati na skrb državnim institucijama, središnja protagonistica je sredovječna Diane Després znakovitog nadimka Die.
Ona je energična udovica te istovremeno i privlačna i donekle gruba i vulgarna žena koja kao da si odbija priznati da ju godine stižu, koja se ne odijeva i ne ponaša u skladu s njima, a čak je i vlastitom sinu Steveu spremna slagati o svojoj dobi, iako zna da će ju on smjesta uhvatiti u laži. Diane preživljava obavljanjem slabo plaćenog posla čistačice i jedva spaja kraj s krajem, i zadnje što joj treba jest da joj na skrb opet bude povjeren 15-godišnji Steve, koji je u popravnom domu izazvao požar u kojem je ozbiljno ozljeđen jedan štićenik. Steve pati od ADHD-a, poremećaja koncentracije praćenog hiperaktivnošću i ponekad agresivnošću, i njegovo je stanje teško držati pod nadzorom, u što će se ubrzo uvjeriti i Diane. No on je i vrlo senzibilan tinejdžer koji ponajviše traži ljubav i prihvaćanje, a koje će osim kod majke – u odnosu prema kojoj su primjetne i jasne naznake incesta – pokušati potražiti i kod susjede Kyle, privlačne žene koja po svemu sudeći krije neku tajnu o kojoj nikad ne doznajemo ništa detaljnije, i koja svaku priliku koristi da umjesto sa suprugom i djetetom vrijeme provodi s Diane i Steveom. Kad Kyla počne Steveu držati instrukcije u njegovu domu, on će prema njoj iskazati nezgrapne i neartikulirane seksualne nagone, na što će ona u podudarnosti s naslućivanim tamnim naličjem reagirati iznenađujuće agresivno i gotovo ubilački.
Iznimno sugestivna režija, naglašena atmosferičnost s često poetičnim kadrovima i vizurama za koje je zaslužna nenametljivo ali dojmljivo estetizirana fotografija Andréa Turpina (Naša majka), impresivno postupno i suptilno psihološko profiliranje karakterno složenih i vrlo intrigantnih likova, sjajan rad s glumcima koji daju svoje maksimume te inteligentno prepuštanje gledateljima da sami donose zaključke o viđenom vrline su sjajnog filma koji zavrjeđuje najtopliju preporuku.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 11/03/2015 19:28:23 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7472 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/03/2015 : 19:27:36
|
Hvala za Kanadu.  Naravno, budući je Dolan Kanađanin, film kanadski a i priča se tamo odvija. Mea culpa jer me francuski jezik podsvjesno odveo u Francusku.
Ja sam Mamu gledao tek u drugoj polovini siječnja, pa mi nije ušla u konkurenciju za prošlu godinu, ali zato hoće za ovu.
Levijatan mi je izvedbeno dosta dobar, makar u cjelini i najslabiji od dosadašnja 4 filma Andreja Zvjaginceva, ali ga opterećuje plakatni i vrlo doslovni antiputinovski angažman. Ne zbog samog Putina, nego zbog načina na koji je sve izvedeno. U dogledno vrijeme ću detaljnije postati o filmu, zasad me sprečavaju profesionalni obziri.
A Zbogom jeziku je uistinu jedinstveno gledateljsko iskustvo koje nije za svakoga, pa možda nećeš uspjeti izdržati do kraja. Na projekciji u kinu je dosta ljudi izišlo iz dvorane, mene je danima nakon gledanja boljela glava, ali ti bi toga mogao biti barem donekle pošteđen jer ćeš ga pretpostavljam gledati na malom ekranu i bez 3D-kerefeka. Taj 3D je povremeno takav da jednim okom gledaš jedan film a drugim drugi, što je jednostavno neizdržljivo.
Ovdje sam bio opširniji o Adieu au langage:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=31772&whichpage=224
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7472 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 11/03/2015 : 20:39:01
|
Ja se razmišljam da li da Godarda uopće gledam ako ne budem imao mogućnosti gledati ga u 3D-u. Po svemu što sam čitao upravo je u tome poanta. Nisam ni znao da je u Zagrebu bila 3D projekcija, ova Rijeka je stvarno provincija...
Za Mamu sam rekao da mi je najbolji film 2014. misleći pritom na one snimljene te godine. Apsolutno mi je nevjerojatno da se nije našao među kandidatima za Oscara za najbolji film na ne-engleskom jeziku. Iako ni ti Oscari nisu što su bili pa me zapravo ne bi trebalo čuditi. Ono što mi je još šokantnije je dodjela Zlatne Palme Zimskom snu ispred Mame. Pretpostavljam da Dolana još uvijek smatraju premladim i očekuju da njegovo remek-djelo tek treba doći, ali svejedno.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7472 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7472 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/03/2015 : 12:09:12
|
Mislite da nije? Tko kaže da u rujnu ne bismo mogli dobiti prve epizode prve sezone Hotela za ubojice, ili tako nekako.
Inače, meni je John Wick zabavna i sasvim pristojna eksploatacijska trivijala na granici šunda i s nešto zanimljivog stila.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 13/03/2015 : 12:37:28
|
Kad smo vec kod sunda, pogledao prije neki dan Exodus: Gods and Kings.
Film iz scene u scenu balansira izmedju epskog staroholivudskog spektakla potpomugnutim poplavom spec. efekata i nenamjerno smijesnim scenama zahvaljujuci meni apsolutno neshvatljivim izborom glumaca. Gledati prozirno bijele glumce sa sminkom kako glume Egipcane i hebrejske robove mi je bilo jedno od nestvarnijih iskustava u zadnje vrijeme. Svaki put kad je uletila scena s John Turturrom kao faraonom mislio sam da gledam neku parodiju na epske spektakle na tragu Davida Zuckera. Ali najveci promasaj je Aaron Paul kao Joshua. Ako ne racunamo pozadinske glumce i statiste, jedine dvije osobe koje su izgledale kao da pripadaju u ovaj film su Ben Kingsley i Indira Varma. Bilo mi je neugodno gledati Sigourney Weaver koja je imala mozda 2 postene recenice u cijelom filmu. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38181 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7472 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 13/03/2015 : 20:14:27
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Mislite da nije? Tko kaže da u rujnu ne bismo mogli dobiti prve epizode prve sezone Hotela za ubojice, ili tako nekako.
Inače, meni je John Wick zabavna i sasvim pristojna eksploatacijska trivijala na granici šunda i s nešto zanimljivog stila.
Kamo sreće. :)
Inače, odlično si opisao Wicka. Nastavak je navodno već u pripremi. Malo mi je već dosta svih tih nastavaka i forsiranja sa stvaranjem franšize, ali nekako se ipak nadam da bi u ovom slučaju mogao ispasti jednako zabavan film.
Za Les combattants nisam do sada ni čuo, ali mi djeluje zanimljivo. Hvala za informaciju Poli. 
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 16/03/2015 : 19:24:03
|
| Za ljubitelje filmova tipa Timecrimes, Triangle, Primer i slicnih, pogledajte Coherence (2013) ako jos niste. Film je na tragu ovih prethodnih, jedino sto je u ovom slucaju za mindfuck zasluzan prolazak kometa pored Zemlje. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
surfer
Average Member
Austria
967 Posts
Member since 09/05/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/03/2015 : 17:12:12
|
Nemoj mi ništa govoriti niti trljati sol na ranu. Tu negdje sam baš stigao u Zagreb na faks, i s ekipom ubrzo otkrio Kinoteku koja mi je čak bila i u relativnom susjedstvu, pa tamo počeo provoditi svaki trenutak slobodan od predavanja i vježbi.
Kinoteka je (i) tada bila intelektualno žarište, za ono doba i ne pretjerano ambiciozno niti definirano, sve redom studenti većinom kroatistike, komparatistike, filozofije i nekih društvenih znanosti, uz ponekog prirodnjaka kakvi smo bili nas nekoliko s FSB-a i FER-a, koje je povezivao afinitet prema određenim redateljima, filmskim trendovima, kinematografijama i senzibilitetima, ali se iz današnje perspektive i to doima poput doma kulture s vodoskokom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
surfer
Average Member
Austria
967 Posts
Member since 09/05/2008 |
Posted - 17/03/2015 : 17:27:16
|
I to je sve bilo u kolovozu, u polupraznom Zagrebu.
Prelistavao sam sinoc stare Kinoteka casopise - jako bitne za to vrijeme - pa sam to pronasao ubaceno u jednom broju.
Znas li slucajno koliko je tih casopisa izaslo? Zadnji broj koji imam je 41.
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/03/2015 : 17:50:05
|
Imam podatke o tome, ali u starom kompu, pa ću potražiti ovih dana.
Ovako napamet mislim da su izišla 44 broja, s tim što su zadnja dva izišla čini mi se po jedan godišnje, kao pokušaj da se časopis nekako ostavi na životu. Ali zbog rata i svega skupa nije išlo.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
surfer
Average Member
Austria
967 Posts
Member since 09/05/2008 |
Posted - 17/03/2015 : 19:14:05
|
Ok, super. Veliki razmaci su bili pri kraju, dosta dvobroja itd.
Od prvih 41 mi izgleda fale samo 4.
Famozni nulti broj imam
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Imam podatke o tome, ali u starom kompu, pa ću potražiti ovih dana.
Ovako napamet mislim da su izišla 44 broja, s tim što su zadnja dva izišla čini mi se po jedan godišnje, kao pokušaj da se časopis nekako ostavi na životu. Ali zbog rata i svega skupa nije išlo.
|
|
|
|
vukozec
Advanced Member
5028 Posts
Member since 17/08/2013 |
Posted - 18/03/2015 : 10:20:17
|
| Eh, kladio bih se da bi onodobni redovni posjetitelji Kinoteke slinili na SF projekciju budućnosti u kojoj postoje karagarge, cinemaggedoni, criterioni, blu-rayevi... |
|
|
|
xilrion
Advanced Member
.jpg)
Croatia
3028 Posts
Member since 16/12/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/03/2015 : 22:59:26
|
Levijatan (Leviafan), r. Andrej Zvjagincev, Rusija, 2014.
U odnosu prema politiziranoj socijalno-egzistencijalnoj drami Levijatan, unatoč brojnim vrlinama u cjelini ipak osjetno precijenjenom te ne sasvim zasluženo Zlatnim globusom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja ovjenčanom i za Oscara u istoj kategoriji nominiranom filmu Andreja Zvjaginceva, koji je na prošlogodišnjem Cannesu zajedno sa suscenaristom Olegom Neginom nagrađen za najbolji scenarij, odražava se naglašeno ideološki obojan trenutni odnos Zapada prema Putinovoj Rusiji i ruskim filmašima koji se kritički bave stanjem u današnjem ruskom društvu. Naime, većinom izvrsno režiran, dojmljivo atmosferičan, sjajno fotografijom redateljeva stalnog suradnika Mihaila Kričmana snimljen, impresivno glazbom Philipa Glassa prožet te oko starozavjetne priče o Jobu osovljen Levijatan na Zapadu je dočekan nerijetko i pravim panegiricima, pri čemu većina kritičara moguće svjesno zanemaruje njegovu dvojbenu i tezičnu idejnu odnosno ideološku popudbinu, što se čini manje vjerojatnim, ili mu pak dodatno plješće upravo zbog politiziranosti i izrazite ideologiziranosti, što se čini vjerojatnijim. Jer, u cjelini možda i najslabije od dosadašnja četiri ostvarenja Andreja Zvjaginceva, kojim je redatelj u domovini došao na udar zbog "vrijeđanja ruskih vlasti i svete pravoslavne crkve", u idejnom se i ideološkom smislu ispostavlja kao otvoreni i nimalo suptilni pamflet usmjeren protiv Putina i njegova režima, koji na lokalnoj razini simboliziraju dekadentni i u korupciju ogrezli politički moćnik, policajci koje on drži na kratkoj uzici te s vlastima slizan i podjednako korumpiran crkveni velikodostojnik. U ukratko opisanom kontekstu donekle se paradoksalnim doima podatak da je nadahnuće za priču filma Zvjagincev, potpisnik remek-djela Povratak i Elena te znatno inferiornijeg Izgnanstva, pronašao u istinitim događajima u Americi, točnije u Coloradu gdje se čovjek suočen s mešetarenjem zemljištem na kojem je njegov posjed bezuspješno pokušao pobuniti akcijom rušenja gradske vijećnice buldožerom, nakon čega je počinio suicid.
Protagonist filma je sredovječni Kolja (izvrsni Aleksej Serebrjakov), skromni ali pošteni mehaničar iz ruske priobalne provincije oženjen privlačnom Liljom (primjereno podigrana i tiha Elena Ljadova) s kojom odgaja malog Romana (Sergej Pokodaev), svog sina iz prvog braka. Isprva se čini da je veza Kolje i Lilje sasvim skladna, a da je jedino što stoji na putu njihovoj još većoj sreći pokušaj pohlepnog gradonačelnika Vadima (odlični Roman Madjanov) da se domogne zemljišta na kojoj je njihova trošna kuća, zemljišta s kojim ima unosne "developerske" planove. Dok gradonačelnik u ostvarenju svojih ambicija ima potporu mjesnog arhijereja (kazališni redatelj Valerij Griško koji ipak nije kako se pisalo dobio otkaz zbog uloge u "prljavoj i ciničnoj parodiji"), na strani Kolje i Lilje su nižerangirani i dobrobiti svoje pastve posvećeni svećenik te moskovski odvjetnik Dmitrij (Vladimir Vdovičenkov). On je stari Koljin prijatelj koji vjeruje da posjeduje dovoljno dokaza kojima bi trebao raskrinkati gradonačelnikove makinacije, no koji će se odmah po dolasku upustiti u ljubavnu vezu s Liljom te tako s jedne strane inicirati slijed događaja koji će s druge strane biti praćen gradonačelnikovim prijetnjama i otvorenom primjenom sile prema Dmitriju. Rezultanta svega bit će Koljina obiteljska drama koja će naposljetku dovesti do tragedije, u kojoj će kao usputna postaja na simboličkoj razini figurirati kostur ogromnog kita uz more – značenjski dijelom Levijatana iz naslova.
No pravi Levijatan odnosno sotona u autorovu filmu je aktualni Putinov režim, kojeg Zvjagincev svako malo naglašeno kritizira, od scene u kojoj izuzetno odbojni i zapravo degutantni gradonačelnik u svom uredu govori dok mu iznad glave visi Putinova fotografija, do sekvence u kojoj rezignirani i očajni Kolja na televizoru gleda prilog u kojem se pojavljuje na transparentu ispisano ime protestnog feminističkog punk-rock benda Pussy Riot. Značenjska, idejna i ideološka doslovnost temeljna je boljka cjeline u kojoj autor ne samo da apostrofira čvrstu povezanost Putina i ruske pravoslavne crkve, nego i Ruse stereotipno prikazuje kao autodestruktivne melankolike koji se svi redom uništavaju litrama votke, te koji izabranu biblijsku simboliku nepotrebno pokušava dodatno naglasiti i "objasniti", pritom zapadajući u tezičnost, plakatnost i doslovnost. Sve to možda mu jest osiguralo naklonost Zapada i festivalskih žirija, ali mu je u umjetničkom smislu donijelo više štete nego koristi.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
Filmovi & co
