quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

@ adriano

Upravo zbog toga i ne navodim Burattinija u ovom slučaju, iako je on odličan scenarista sa par felera kao i svi ostali.
Zaplete u kojima je jedini fazon pogoditi glavnog negativca ja ne računam pod zaplete koji nam govore o veštini pisca. Ja govorim o "Zimskoj zmiji" (obe strane pravedne, obe strane loše, Zagor raščerečen između obe), Morska Strava ("Port Whale gori"), Nestali istraživač (većinom stripa je veliki problem samo naći brod, da bi glavni deo zapleta ukapirali tek u trećoj svesci ("Blago Ledene Sfinge"), Hiljadu lica straha (jesam li ja jedini kome je ova priča pri prvom čitanju bila ekstremno napeta i nepredidiva?) i sl. Ima primera mali milion. A "neko od nas je ubica" je zaplet koji se koristi samo u slučaju manjka inspiracije iliti pod pritiskom hiperprodukcije

---

quote:

---

Originally posted by adriano

svatko vidi uzlaz i izlaz, a niko ne spominje neke lose bozeli epizode izmedu, odradenih reda radi. Da on pise toliko ko Buratini Zagor bi vjerojatno sad bio na odiseji po suncevom sustavu. [quote]

---

quote:

---

Originally posted by stinky

quote:

---

Originally posted by adriano

svatko vidi uzlaz i izlaz, a niko ne spominje neke lose bozeli epizode izmedu, odradenih reda radi. Da on pise toliko ko Buratini Zagor bi vjerojatno sad bio na odiseji po suncevom sustavu. [quote]

---

koje su ti loše Bosellijeve?

već raspravljani treći Kandrax i kontroverzni šesti Hellingen?

Boselli skoro pa nema loše epizode, u tome je stvar

---

quote:

---

Originally posted by adriano

Od ovih koje se sjecam losi su mi crna dusa, princ vilenjaka, kapetan midnajt, komanci, povratak kaina, carstvo songaja, pustolovina u Kanadi, razbojnici iz skrivene doline. Junaci crvene grane je nesto najgore sta sam procitao u Zagoru. Ove epizode koje sam naveo kao lose mi cak leze na pocetku i zapletu, ali se nekako razvuku i na kraju jedva cekam da zavrse. Nestalog istrazivaca i sedam gradova se slabo sjecam, ali mi je ostalo u glavi da sam bio zadovoljan s tim epizodama. Dobri su mi i crni brod, tajna sumerana, huroni, Vampir. Dakle ima i meni Bozeli dobrih epizoda, ali ono sto mi nije jasno je da se on tako dize u visine u odnosu na Buratinia. Buratini cesto radi zajedno sa Bozelijem na zagorovim odisejama, i te epizode koje je on radio npr. u Africi meni bolje leze nego bozelijeve.

---

quote:

---

Originally posted by adriano

Naravno. Da nam se svidaju iste stvari, ne bi trebali niti raspravljati. Meni su npr. demoni ludila jedna naporna epizoda koju sam nedavno opet citao da vidim jesam li ja mozda nesto propustio, pa sam zakljucio da su mi jos gori nego sto sam mislio. Ovdje je to hit epizoda koja se vecini svida.

---

quote:

---

Originally posted by Zoroasterixx

Boselli zna pisati, ali nedostatak mu je što kao da želi da mu svaka priča bude epska pa zna pretjerati i prenatrpati sporedne likove i ubaciti previše elemenata...ali on je spasio Zagora više nego Burattini, jer je, rekao bih, smjeliji i odvažio se odvesti ga dalje od Nolittinih voda.

---

quote:

---

Originally posted by Zoroasterixx

quote:

---

Originally posted by adriano

Naravno. Da nam se svidaju iste stvari, ne bi trebali niti raspravljati. Meni su npr. demoni ludila jedna naporna epizoda koju sam nedavno opet citao da vidim jesam li ja mozda nesto propustio, pa sam zakljucio da su mi jos gori nego sto sam mislio. Ovdje je to hit epizoda koja se vecini svida.

---

Koje su tvoje omiljene epizode? Period Rat - Čovjek tigar?

---

quote:

---

Originally posted by Tutta

Drugovi, danas u novinama!

http://www.bild.de/news/ausland/kanada/arktisschiff-nach-160-jahren-gefunden-37610658.bild.html

Pronasli su brod koji je prije 169 godina (1845 g.) nestao u arktiku. Cini mi se da ima neka Zagorova epizoda,artik,nestali brod. Jel to ako se ne varam, pocetak Sj.A odiseje?

---

quote:

---

Da, Burattini je tip bez vizije, pogubljen u pojedinačnom, u logičkom šerlokovskom zaključivanju (a ni u tom svom logiciranju na kojem inzisitira ne pokazuje se uspješnim; što više čačka, priče mu ispadaju sve nelogičnije!). To se još zove racionalizacija i fabularnost.
Sveden samo na moć percepcije čutilnih stvari i realnog kauzaliteta među njima, on nikako ne može doći do toga što neke stvari - znače, kakvog oni imaju značenja za nas. A to bi trebao biti interes nekog umjetničkog djela; u protivnom se radi o novinskom članku. ...Tako da kad Burattini uzme neke 'stvari' za temu, oni su njemu upravo to - samo s-tvari. On nema pojma što bi one mogle značiti, što bi on trebao s tim stvarima. On nema pojma iti blizu što bi trebao značiti Moritmer, grad New York, Mutant, planina, robijaši, alkemija, vukodlak... On nema pojma zašto je ubio Bimbu Sullivana. Sve radi pukog izvanjskog efekta.
U jednoj epizodi zove Dr. Metrevelica radi neke tajne, i... ništa se ne dogodi s njim. Metrevelic se pojavluje jer je "lik". ...Castelli se dohvatio vrhunske teme o Tkaču koji povlači konce u pozadini. Autor se bavio zanimljivom i zahvalnom temom punoj (planetarnog, da tako kažemo) smisla. No Burattini je nezadovoljan, bit Tkača je njemu nedorečena i eto ti nastavka u kojem će on dotjerati izvornu zamisao. I što smo dobili na kraju? Neki čudni atentat, efekt zamjene neka dva tipa, i otkrivena neka 'random' faca Tkača!?!?! Ne samo da je to daleko od dodatka izvornoj priči, nego se radi o uniženju postignutoga jer bit Tkača je baš u tome da nema face, da je faca kritčno nebitna!!!
Burattini nije mogao bez neposredne slike. Više odnosno dublje od toga on ne može zahvatiti; nije da ne nastoji, ali njemu se to nastojanje potpuno iscrpi u čutilnome ili emotivnome kako ćemo kasnije vidjeti. Njemu je Tkač samo jedan zanimljivi zakrabuljeni čovo iz stripa s kojim se nešto događa, nešto povezuje štogod to, malo Mortimera, malo soli, malo papra. ...Kad njemu likovi dođu na raskrižje putova, oni odu jednim jer im se tamo eto 'odalo', a ne da tim putom i tamo odu da bi utemeljili neki smisao, koji se može razumijeti ili čak mutni.
Dok ga služi sreća, on slučajno odabire prave putove, ali naravno ne može tako za dugo. Kad tad će u svojoj jednodimenzionalnosti početi izabirati savršeno najpogrešnije putove / puteve i isporučivati papazjaniju najbesmislenijih idejnih izbora. Pa smo tako uvijek čak i nakon zanimljivog razvoja razočarani poantom na kraju priče. Nekako osjećamo da to baš nije pogodak, da je priča odlutala, da je očigledna, da je nedovršena, polupriča, zbir nečega što nije baš kompaktno ili je pak jednostavno potpuno promašeno, nebitno pa i nepodobno.
Sve je puka fabula, puko očigledno događanje radi događanja: likovi se veru po plamenoj planini, idu s konjima s jednog na drugi kraj, čutilni kauzalitet, ali idejnome ni traga. Planina je potpuno zaboravljena, osim neke katastrofičnosti što je opet dosta površinski. Mutant je njemu neki lik iz crtića koji ima zrake u glavi i neke zoomove, i to je njemu savršeno dovoljno (.ono očigledno. što je od fenomena uspio površinski prisvojiti) da napiše nastavak na 4 broja kroz koja pratimo slučajne 'random' dogodovštine našeg Mutanta, a koje ne obogaćuju Mutantovu bit. Umjesto da Mutanta vidi kao vojni eksperiment ili takvo što.
Daleko od toga da očekujemo super razumijevanje nekih fenomena, ali bar nešto. Sigurno nije vidio da je kod drugog Mortimera stavio mjesto radnje Zagorovu šumu, kao kontra vele-gradu - što je izvrsno. 100% sam siguran da je Mortimer došao u Darkwood jer nije znao gdje bi i jer je eto krenuo put Zagora (a ne zato što je to bitan kontrast). Mortimer = grad. A kasnije kod Mortimera ima svega, a najmanje grada.
...Boselli isto tako nije naročito dubok, no ovaj mnogo manje promašuje sa značenjima. Ima faktografsku pripremu, pa većina toga što ubacuje ima već stasala značenja koja autorovom makar plošnom izvedbom ostaju zadržana i podosta valjana. Cibola, Aljaska... isto nemaju nikakvu mudrost na prvi pogled, pa opet se može iščitati obilje iz svega toga, barem ja mogu, počevši od Rusa i Tlingita, Hopa, Nakaija, svetih ploča Navaja, ljudi riba...
Posebna je razlika što Bosellijev Zagor ne zaključuje nego - živi, bivstvuje. Prožetost životom. To carstvo intuicije i spontanosti, a ne neko šerlokovsko razumsko sitničavo ukazivanje da je voda H2O. U umjetničkom djelu nas zanima što voda nama znači, a ne drugi čutilni oblik (formula za vodu, Tkačeva faca) već percepirane pojave (razumna znanost, koju opet nećemo odbaciti, nipošto, ali je nečemo ni apsolutizirati).
Na kraju se Burattiniejve priče najčešće ne završe. Ostane nam poluporoizvod. Niti je baba niti je deda. Nešto mlako, umorno, zgusnuto, komplicirano kao Tonkin gnjev. Tako već 25 godina. Sve što je pogodio (a može se zbrojiti na prste jedne ruke) je slučajno ili kad bi se promijenio (malo, nikad dovoljno). Svaki povratak starih likova od strane Morena je bio loš do katastrofalan. Ima li starog lika kojeg nije ubio?! Nema pojma što bi s njim i onda ga ukoka. Imam osjećaj da će mu uspjeti ubiti Hellingena zapravo i da se više nitko neće moći sjetiti načina da ga opet oživi. Uz trećeg Mortimera jedna meni od najgorih Buretovih je ona s Astecima (u selu Maja :))). Čis to tumaranje, a nitko pojma nema zašto se nalaze u tim zabitima, što traže, koji se sve to likovi vrte tuda, zašto baš oni, nije li to viđeno, što se hoće reći, zašto 5 umornih puzzle brojeva? Ovog novog Vukodlaka je između ostaloga (a možda o ovoj priči budem napisao više drugi put ) uništila slaba igra detekcije koja je super naivna (priča je debelo ovisila o njoj). Da ne govorim kako ništa novo o Vukoldaku nismo dobili što već Nolitta, Capone i Boselli nisu pružili, osim možda značenjski suvišak ili čak nazadak. Jedan tip njegovih priča igra na kartu emocija kao kod Čirokija, robijaša, građanoida 'otupjelih u dosadi i užitku' iz Kamenog diva. Ali tu čitatelj samo klima očiglednom i 'samorazumljivom'. Ja pak u tome nakon toliko vremena vidim paravan za bezidejnost.
Čovjek se umori od očekivanja. Nekad sam se tješio davanjem solidnih 'šestica' i 'sedmica' Burattinijevim polupričama, eksperimentima. Danas više nije ostalo ništa od tog strpljenja i nadanja. Stvari treba trezveno imenovati onim što jesu. Zadnja riječ prethodne rečenice je - jest -> Ili jest ili nije. To je osnovno. Ili valja ili ne valja. Može biti malo slabije u finesama, a da valja, a može biti mnogo krasnih, ozbiljnih efektnih scena, a da je totalni promašaj, nula. Sigurno ću krenuti putem jedne takve zadaće u kojoj bi razlučio koje Burattinijeve priče mogu stajati uz bok Zagorovim standardima, a koja treba izbrisati iz sjećanja. Doduše, ne treba ih izbrisati iz sjećanja pošto se ona sama od sebe izbrišu. Sve u njegovim pričama nestaje, prolazi i ostaje bez traga, bez čega se moglo, baš kao pojedinače čutilne neposredne stvari. Čitavi Burattinijev opus je opus koji je srednje vrijednosti, solidan skoro, ali koji - ne ostavlja traga.

---