Author |
Topic |
Tonto
Advanced Member
8528 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
Chui
Senior Member
1142 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 13/07/2021 : 20:18:43
|
Nakon što sam isposuđivao Mi mrtvi frednovima amo tamo napokon mi je došao nazad pod ruke, i bacio čitanac nakon dužeg vremena, već sam bio zaboravio kako ovo je tako sočan strip s toliko šuga mljac mljac. Da produžim misao: Macan i Kordej su odličan tandem. Dobri su i u Maršalu Basu al tu su još bolji. Kod Maršala su se ipak uz svoj potpis i želju da osvježe western strip morali dosta nasloniti na tradiciju istog zbog komercijalnosti, dok su ovdje imali priliku napraviti još slobodniji uradak po njihovoj nekoj viziji što bi mogao biti komercijalni i zabavni strip. Osim što je jako zabavan, jako je i duhovit i njegova plitička nekorektnost samo dodaje još više šuga na cijelu priču. Danas 6 godina poslije nakon invazije političke korektnosti Mi mrtvi bi vjerovatno bi naišao na žešću kritiku izvan francuske. |
Edited by - Chui on 14/07/2021 14:44:07 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 09/07/2024 : 10:10:24
|
Par enormnih riječi o Macanu, Kordeju, stripu Mi, mrtvi i zomboidima.
Imao sam dva jaka razloga da pročitam i jedan presudni razlog, ne da ne čitam, nego da odmah znam da je Mi, mrtvi bezveze. Sve se pokazalo baš kako sam rekao.
Pročitao sam, jer a) čitam sve hrvatske stvari (pa i Macana + Kordeja) te b) nekako sam došao do saznanja da se u priči pojavljuju Inke, a Inke i slične kulture, kao i sve ono što živi izvan zakona, odnosno macanovsko-fibrinskog-(malo)građanskog svijeta jest ono što tražim. S druge strane, neka prva spoznaja bila mi je da je ovo strip o zombijima, što je bilo dovoljno da se smrknem i izbjegavam u širokom luku. Onda sam konačno pročitao i dobro je da sam pročitao, ne zbog priče koja je slabašna i tanka, već mi se kristalizira uvid u hrvatsku stripovsku laž, odnosno macanovsko-kordejevski zomboidni svijet hrvatskog stripa.
Otkuda početi ovu bujicu enormnih opaski, bujicu koja mi se kristalizira to više i jače svakim novim danom. Ne radi se više ni o revoltu, nego samo ne znam drugačije. Ne znam ljepše reći Macanu u čemu se sastoji pogreška. Kad bih znao reći ljepše, rekao bih ljepše, rekao bih tako da mu bude prihvatljivije.
Otkuda god da počnem, razina rasprave će biti previsoko postavljena, ako uzmemo u obzir razinu pitanja koja je postavio predragi gospon anto (a dupli se, poslovično, prilagodio toj nebuloznoj razini irelevantnih kvaziproblema i odgovarao na trivijalna, nebulozna i nebitna pitanja, pitanja koje ne idu nikud i ne rade ništa). Mhejlov osvrt već ima neku razinu, ali me čak čudi da je tako benevolentno, tako usrdno prihvatio Macanovu nesabranu priču, priču koja ne funkcionira čak ni na nižem, puko stripovsko-fabularnom planu, kamoli na idejnom.
Naime, moja ocjena za Mi, mrtvi je točno 4/10.
Hajmo ovako.
Radovan je taj proces, u kojem ideja na kraju priče/epizode ne biva iscrpljenom već doziva nove ideje, u jednom našem starom razgovoru nazvao "mišlju koja se odmata", a baš je Machu Picchu, vjerujem, strip u kojem se Radovanova misao najduže i najnesmetanije odmotavala...
Ovako Macan o Devlićevom Machu Picchu. Ovdje imamo in nuce izraženu posljednju misao, a kad kažem "posljednju" onda to znači baš krajnji stav, stav nakon kojega se ne može reći viši i jači, o stripu Mi, mrtvi. To je priča koja se najduže i najnesmetanije odmata u Macanovoj glavi, samo što ovo nesmetano odmatanje ne spada u pozitivne atribute, već u krucijalne nedostatke. Macan nema središte (a samo bi se iz središta mogla "odmotati" sabrana i konkretna priča), pa su ova "odmotavanja" o kojima on priča crta u prazno: to može tako trajati i trajati, odmotavati se i odmotavati, a da ne idemo nikud i ne radimo ništa. Ovdje čisto kao instruktivnu napomenu spominjem Platonove principe: ono bezgranično i granica. Mora biti granica, odnosno ono ograničeno je superiornije od bezgraničnog. Iako je ovo prevažna problematika, ne možemo se ovdje upuštati u specijalna pitanja te vrste, nego tek utoliko koliko bacaju svjetlo na krucijalne nedostatke Macanova stripa.
Machu Picchu je i inače slabiji Devlićev rad, to je još njegovo djetinje doba (i samo u tom smislu ima određenu draž i može se, eventualno, oprostiti, što u Macanovu primjeru nije slučaj i ne može biti olakotna okolnost).
I tako je, Macan, osokoljen nekim izgubljenim sjećanjem na Machu Picchu uradio svoj Machu Picchu, tj. Mi, mrtve. Rezultat je, naravno, slabašan. No, u drugom jednom smislu je pogodio, odnosno, on je tu opisao samoga sebe, takorekuć ogolio svoju pogubljenost i truljenje. Ne govorim samo o znakovitom naslovu kojim se opisao, nego o podsvjesno vođenom izboru imena glavnoga lika - Manco. U osnovi trebalo je biti Manca, jer ovaj nesređeni inkaški princ jest psihološki profil samoga Macana. No, baš ove male nepreciznosti jesu viši jamac istine, tj. jamac toga da Macan nije jasno, tj. slobodno izabrao i opisao baš takav jedan lik, jer u jasnom i slobodnom odnosu sve sitne nepravilnosti svijest može i ispravlja. Međutim, tamo gdje je slijepo, potmulo vođena iz nesagledivog izvora, tu dolaze male greškice, čak proturječja, i sve je to istinitija slika od puko racionalne kompilacije.
Manco, odnosno Macan je toliko nesređen kao ta njegova stripovska inačica, a ta se rastrzanost njegova bića ogleda u osciliranju između odrađivanja zomboidnih gluposti za francuske i ine zomboide i kolko-tolko entuzijastičnog uređivanja hrvatskog stripovskog godišnjaka. Tu on ne može prelomiti, ne može reći veliko NE francuskim glupostima. Po meni, tu možda i nisu presudni novci, ma koliko Macan ne poznaje drugi jedan život od puko građanskog, već je posrijedi nemanje snage, baš ono nemanje središta iz kojega bi onda mogao reći NE, ali ne Francuzima i ostalim tupsonima, nego svojoj škvadri, svojoj ekipi, tj. baš tom životu u koji je Macan prirodno otpao, što znači koliko i: slučajno se zatekao okružen takvim svijetom, a nema snage uraditi veliku gestu odbijanja, tj. metanoje: staviti u pitanje svoje prirodno okružje, sve navike, sve ono što su ga učili i priučili i što su mu govorili da mora biti kao Bane. Inače ne bih ovo ni govorio, recimo, Kordeju ne, jer on je potpuno okoštao i kod Kordeja se radi o krivom srastanju, međutim, kod Macana se, ispod svih tih kerifeka i površnosti, nazire jedan impuls prema oslobađanju. Kojega, na žalost, on neće nikada realizirati.
- kraj prvog dijela razmatranja - ne propustite sljedeće nadahnute retke o Kordeju i Kronu, gdje ćemo i Kordeja ubaciti u žrvanj i u par rečenica ocrtati njegov kronovski lik, a onda se vratiti na problem Macana i njegove, metafizički utemeljene, slabašne izvedbe, dakle, problem je takve dubine da ne može biti razriješen tzv. educiranjem, Macan se ne može stručno usavršiti, da tako kažem, već bi, e da bi napredovao, morao prolaziti filozofske seanse, ili još bolje, prema Pascalovoj uputi odlaziti na svetu misu i uzimati svetu vodicu |
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1517 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 09/07/2024 : 11:42:05
|
I šta je problem sa Mi mrtvi?
Osim tvoje subjektivne ideje šta je jako i šta je slabo. To nije ni pitanje za ovakav osvrt, nego je pitanje loše ili dobro u jednom kreativnom proizvodu.
Na šta se oslanjaš? Na Boga koji ti je centar i polazište? |
www.maconcomics.com |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 09/07/2024 : 12:38:43
|
quote: Originally posted by Macon
I šta je problem sa Mi mrtvi?
Problem je što je to djelo bez glave i repa, i to u tolikoj mjeri da se prosječni konzument sličnih fibrinskih papazjanija nema za što uhvatiti, ne može ni POSTAVITI pravo pitanje. Indikativan je set pitanja s prve stranice ovoga topica, a koji počinje ovim nevjerojatnim upitom: "1.na stranici 6.,Ana ustaje iz groba,a Geo je ubija ašovom - zbog čega ovo čini?"
Znači, priča je toliko nesređena da prosječni konzument pita nešto skroz nebulozno, kao da pitam "a zašto Zagoru trebaju dvije stranice da prepliva rijeku?"
Da je tome tako kako sam presudio, možeš se uvjeriti u onom videu tribine koja je posvećena predstavljanju stripa Mi, mrtvi, a u kojemu Macan i Kordej nisu ama baš ič predstavili. Dakle, Macan, koji je autor ovoga djela, ne zna reći o čemu je to. On govori neke okolne, i poluzanimljive stvari, ali ne može reći o čemu je ovaj strip. Niti Mali Mate zna i može postaviti to odlučno pitanje, niti Macan ne može odgovoriti. Ni ja, koji sam bez lažne skromnosti ohoho i koji znam ohoho, ne mogu reći u čemu se sastoji glavna nit, što je to što Macan želi reći. Mirne duše zato mogu tvrditi da ne zna ni on sam. To je sve vidljivo u njegovom obraćanju na toj tribini. U osnovi, on je tamo rekao ovo: "Pa, nemam pojma o čemu se tu radi. Znam da su mi zombiji glupost, da je raditi zombi žanr debilna postavka za debilnu publiku, al' da ga j*beš, iz nekog razloga to prolazi, pa ćemo malo to pisati i musti tu kravu, iako niti to želim raditi niti imam volje niti imam obraza nazvati to boljim ukusom."
Odlučno pitanje je, naravno: o čemu se tu radi? Što je pjesnik htio reći? Da je Macan imao ambicije ovdje nešto govoriti, proizlazi iz njegovog izleta u filozofsko-religijska nagvaždanja, koja, dakako njemu ne leže. On se mirne duše mogao toga poštedjeti, ali bi tada ZAISTA trebao razviti priču o nečemu. Konkretnu priču koja nekamo ide, koja u datim okolnostima ima glavu i rep. Međutim, on priču razvio nije, a filozofiranje mu je jadno. Jer, za filozofiranje opet trebaš biti na drugi način konkretan, da, moraš imati središte. Najbolje središte je Bog, da, to si dobro pretpostavio. Ali postoje i pseudosredišta, lažna središta krivog srastanja. Kordej se, recimo, nalazi tu. Zato su njegovi potezi solidniji, čvršći, dok su Macanovi kolebljivi.
Kordej je Kron, Macan je Dioniz. Ovu ću ti tezu razviti u narednim postovima, jer je, em nešto najbolje što možeš pročitati na hr sceni, em toliko izvan svih tokova da će se nesolidni Macan u nju instantno zaljubiti.
Prije toga, možemo na prizemnije stvari, stvari koje lakše možeš pratiti. Na pitanja "dobro i loše u jednom kreativnom proizvodu" kako si se izrazio.
Usporedbe stripa Mi, mrtvi su ti redom: Machu Picchu, Alvar Mayor, Corto Maltese. Machu Picchu je skroz nesolidan kao i ovo, Alvar Mayor je nešto solidniji, a Corto je superioran u toj postavci traganja.
Zašto je baš takva hijerarhija ovih naslova? Eto, sad se saberi i uključi u raspravu, pa probaj obrazložiti zašto sam, bez krzmanja, postavio baš takvu hijerarhiju?!?
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1517 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 09/07/2024 : 15:34:44
|
Problem je, da pričaš samo o ideji. Strip je i likovnost i montaža, pričanje priče, što sve dodaje ili oduzima ideji i svemu produktu.
Alvar Mayor je likovno bolji od ostala dva jer je bio mladi Breccia bolji crtač od Devlića i Pratta. A bulaznenja u Prattu isto ima dosta, nije to neki alfa i omega strip.
Macan je počeo Mi mrtvi iz dve historijske pretpostavke za koje moraš biti fan historije. Šta bi bilo ako bi u crni smrti svi umrli i šta bi bilo ako bi Indijanci otkrili Europu umjesto obrnuto. Onda je počeo da se zabavlja sa crnjakom i nihilizmom i sav rad je pun duhovitosti i Macanovog enciklopedijskog znanja. Na taj naćin je u isti strip stavio zombi papu u Avignonu i žrtvovane Siuxe. Ne treba misao vodilja, da se nešto interesantno izvuće jer je ovaj strip građenje svijeta. Po moje je to jedan najjaćih Macanovih radova jer je vrlo duhovit. |
www.maconcomics.com |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 09/07/2024 : 17:29:00
|
Papa u Avignonu i Sijuksi i maljčiki pravoslavci s čekićima i Japanci kamikaze i izvor mladosti kojega Inke traže u Europi itd. itd., sve je to okej, ali to su samo krhotine. Nema središta koje bi te disparatne elemente sastavilo u organsku cjelinu. Umjesto toga imamo puki mehanički agregat krhotina enciklopedijskog znanja, koje je tek učeno neznanje.
Pazi, ja uvijek pričam s višeg stajališta, i to čime se ti zabavljaš ili je tebi duhovito, to može biti dražesno, ali mene ne zadovoljava. Ne zadovoljava me ništa do savršenstvo, odnosno - organizam.
Znači, ja ti baš i pričam o tome da u osnovi nema priče, da je posrijedi "misao koja se odmotava", a odmotava se iz Macanove slučajne glave, nema višega reda koji mora biti i koji onda sačinjava smislenu cjelinu, a ti mi počneš o tome da Macan gradi na dvije pretpostavke, odnosno, ne shvaćaš razliku organizma i dosjetke. Da, dosjetke su Macanov zaštitni znak, i ovdje, ako uđem u njegovu glavu, u genezu kreativnog procesa, čitav taj proces je podignut na dosjetki o zombijima kao kraljevstvu nebeskom te onda posljedično inverziji da onaj drugi, egzotični (a za civilizaciju Inka, Europljani koji ne umiru jesu egzotika) posjeduje tajnu i da se tu nalazi izvor mladosti. To može biti ovako zgodno, no to ne može biti - sve. A u Macana, to je sve. Dosjetka i - paf, nema dalje.
Međutim, priča se sastoji od razvijanja i napredovanja, a odmotavanje ne smije biti crta u prazno, nego voditi cilju, ili ako cilj mogu ispričati samo znalci, onda barem priča mora biti uobličena, odnosno konkretna.
I sad ti ne pričam ništa idejno, nego oktavu niže: umjetničko-estetske zakonitosti dobrog proizvođenja priče. Alvar Mayor je srednji član onoga trojca, ne zato što je Breccia bolji crtač (to ne pomaže u konačnici u rangiranju jedne priče), nego zato, jer je bolje ispoštovao temeljne zakonitosti: ima jakog lika i ima nešto konkretnije priče (unutar glavne niti vodilje, koja je isto ovakav luft kao što je to Mi, mrtvi, odnosno, nema pravog središta).
Corto Maltese je plafon, jer osim jakog lika, ima potpuno konkretne priče, koje imaju glavu i rep. Cortovo traganje se ne iscrpljuje u naklapanju i - ovo je važan moment! - NEPOSREDNOM dohvaćanju smisla, tj. težnji da se smisao života dobije neposredno, takorekuć da se pročita iz kamenih ploča, nego se posrednim putem kroz razvijanje priča o, primjerice Ircima protiv Engleza ili vojničinama pustolovima koji imaju jasnu predodžbu cilja, tj. doći do zlata, dakle kroz ove jasno određene i precizno ispričane stvari u podtekstu se odvija naš žanr traganja za smislom.
Kod Macana svega ovoga manjka, i on stavlja jednog bezveznog i nesređenog lika koji NEPOSREDNO želi dohvatiti smisao, a čitava stvar se iscrpljuje u naklapanju, tj. vrlo jadnim filozofskim izletima u koje se Macan upustio.
Macan nema fundamentalne stvari od kojih se sastoji dobra priča: 1. jakog lika 2. jasno razvijanje radnje
I zato tu nema izgradnje svijeta, jer izgradnja jednog svijeta podrazumijeva referentni sklop, takav sklop s kojim se čitatelj može identificirati (ako već nema jakog lika, koji je točka identifikacije). Svijet mrtvih je samo dosjetka, s dosjetkom se ne mogu ozbiljni ljudi identificirati. Svijet Inka je također dosjetka, nešto bolja nego svijet mrtvih, ali nema posložene koordinate dobro - zlo, a bez ovog fundamentalnog mjerila, nema ni prave ljudske identifikacije. Čovjek ne može uložiti ono bitno, tamo gdje nema jasne podjele dobro - zlo, i u ovom je stripu sasvim svejedno jesu li gore Inke, Azteci ili Maje. Jedini mali prolaz, Macan je imao u Sijuksu, ali tu nije ništa uradio, nego ga je bezglavo vodio, Sijuks je jednako tupo bauljao kao ostali isprazni likovi. Mislim, ti sad možeš se tješiti da si "fan historije" i bez presudnog uloga, takvog prijenosa koji je vitalan, oživotvoruje djelo, promatrati Macanovu filozofiju povijesti i gledati Kineze, Japance, crnce, Turke, Arape... Ali to je baš mrtvo šlepanje na mrtvom bitku iz naslova: mrtvi sahranjuju svoje mrtve. A radi se o tome da je svijet svijet živih i Bog je Bog živih.
Macanu fali konkretnosti. Konkretno znači: ono srašteno. Priča mora biti srasla, ona mora biti organizam ideje, likovnosti i pričanja priče na datom mjestu i u datom trenutku. Likovnost ne znači ništa bez ove sraslosti, a u svakom slučaju je podređeni moment. Tko ovo ne shvaća, taj se može zanositi da "uživa" u crtežu, u osnovi promatra krhotine, slike otrgnute od onog konkretnog, i to više nije sijanje ideje (ako hoćeš onu definiciju umjetnosti kao osjetilnog sijanja ideje).
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/07/2024 : 09:50:19
|
Ključna je stvar je li čovjek staložen, sabran, smiren i zadovoljan. Religijski pojam za to je - blaženost.
Macan se upustio u razmatranje blaženosti, a da sam nije blažen. I to je dobro, treba se baviti takvim stvarima. No, treba to shvatiti ozbiljno. Ne možeš poluozbiljno pisati o ozbiljnim stvarima, i očekivati da si nešto uradio. Rezultat će uvijek biti tako besmislen kao što je to strip Mi, mrtvi.
Kada sam pročitao Mi, mrtvi, i iako sam a priori znao da to neće i ne može biti dobro, svejedno me je mučilo: a čemu gubiti vrijeme na tako nešto? Ne sad mučilo mučilo, nego: kopkalo me to. Zašto čovjek poput Macana, koji teži nečemu višem, ne može uraditi odlučan proboj, nego uvijek iznova mora zastati na pola i pasti slomljen? To je pravo pitanje.
Video tribina, koju sam našao nakon čitanja, potpuno je potvrdila moja razmišljanja o Macanovom slomu. Makar na tribini nema bitnih riječi o samom stripu, ona je zanimljiva kao psihološki, fenomenologijski, frenološki i fiziognomijski uvid u biće naša dva autora, Macana i Kordeja.
Otpočetka je vidljiva razlika u nastupu: Macanu je gotovo nelagodno pričati o tom stripu, jer je svjestan da ne valja ničemu. Sve nešto zaobilazno i meko. Kordej nema tih problema, on uvijek jedno te isto i čvrst je u svom lažnom središtu: Kordej potpuno pripada tom zomboidnom svijetu, a taj svoj svijet je lijepo opisao u Texas Kidu.
Macanov neozbiljni pristup mora s jedne strane čovjeka ražalostiti, a s druge mu ostaje to da sagledava te fenomene. Vrhunac sloma nalazi se pred kraj videa, kada Macan priča da je shvatio (a onda našao potvrdu i u Andrića) da smo svi mrtvi. Tužno je to, gledati te slomljene ljude koji propovijedaju svoju slomljenost. Mene takvi slomljeni ljudi, koji iz očaja namjeste grimasu ravnodušnosti, uvijek odbijaju.
Ovo je rekao Pascal o Macanu:
Jamačno je dakle veliko zlo biti u toj sumnji; ali je neizostavna dužnost barem tražiti, ako smo u toj sumnji; te je stoga onaj tko sumnja i ne traži itekako ujedno nesretan i nepravedan; a bude li s time još spokojan i zadovoljan, propovijeda li to te, najzad, time li se razmeće i upravo u tom stanju nalazi podlogu za radovanje i razmetanje, nemam riječi kojom bih imenovao tako nastrano stvorenje.
Time li se razmeće... nemam riječi kojom bih imenovao tako nastrano stvorenje.
Macan je, budući stjeran u kut, ponovio ono najgore što uvijek čine unezvijereni ljudi bez snage kada su stjerani u kut: pokušao je baš to bijedno stanje učiniti podlogom za razmetanje. Javno je propovijedao da smo svi mrtvi i da je to šansa: "... i onda se nekako razveseliš. Dobro, mrtvi smo, j*bi ga, ne može nam se više ništa gorega dogoditi..."
Ali ovaj obrat je fejk. Macan to i sam zna. On zna da to ne obvezuje, da takva priča ne djeluje na one bolje ljude, ili da kažemo sasvim precizno: na ljude. Jer, čovjek je baš onaj tko drži vjernost, radi ozbiljno, i nikada ne pada u ovakva izvještačena razmetanja. To su samo prazne riječi kojima mrtvi tješe mrtve, uzajamno se varaju. To je samo igrokaz koji igraju i jedni i drugi, i znaju da je fejk, i da je isprazno, a opet ne mogu smoći snage i reći: Gospode, ja sam bijednik, izbavi me iz bijede.
Čitava ta ekipa mrtvih, ta ekipa koju je Kordej opisao u Texas Kidu, a iz koje se samo jedan, ako ne spasio, a ono barem se otrgnuo od mrtvih (naš Franc, Frano Pet-Rus) nastavlja vrzino kolo očaja i fejka; na van se pokušava prikazati spokojnom, unutra grca.
Macanu je sve ovo jasno, u njegovim najprisebnijim trenucima, i on je svjestan svoje ništavnosti. Al' ne može učiniti tu gestu da prihvati taj slom i zaista ga učini odskočnom daskom od koje se onda kreće preko trnja do zvijezda. Ostaje u malenosti, u europskom budizmu, u kineskom kršćanstvu, u pušionici opijuma, gdje mrtvi puše male doze tobožnjeg veselja da im se više ništa gore ne može dogoditi. Dok im izmiče život.
Idem sad popati kandit extra.
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
715 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 10/07/2024 : 10:05:41
|
quote: Originally posted by Macon
Problem je, da pričaš samo o ideji. Strip je i likovnost i montaža, pričanje priče, što sve dodaje ili oduzima ideji i svemu produktu.
Alvar Mayor je likovno bolji od ostala dva jer je bio mladi Breccia bolji crtač od Devlića i Pratta. A bulaznenja u Prattu isto ima dosta, nije to neki alfa i omega strip.
Macan je počeo Mi mrtvi iz dve historijske pretpostavke za koje moraš biti fan historije. Šta bi bilo ako bi u crni smrti svi umrli i šta bi bilo ako bi Indijanci otkrili Europu umjesto obrnuto. Onda je počeo da se zabavlja sa crnjakom i nihilizmom i sav rad je pun duhovitosti i Macanovog enciklopedijskog znanja. Na taj naćin je u isti strip stavio zombi papu u Avignonu i žrtvovane Siuxe. Ne treba misao vodilja, da se nešto interesantno izvuće jer je ovaj strip građenje svijeta. Po moje je to jedan najjaćih Macanovih radova jer je vrlo duhovit.
Malo OT. Macone molim te nemoj tako. Corto jeste alfa i omega u ovoj dimenziji "traganja" o koju se češete i ti, a pogotovo stinkač. Nemoj da degradiraš najveći stripski lik u istoriji civilizacije. |
Škafiškafnjak |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/07/2024 : 12:12:42
|
Najiznebuha stavljena Macanova dosjetka je ona o Kajinu i Abelu. Tko mi može tumačiti priču o Kajinu i Abelu, priznam mu da je majstor. A volio bih čuti što anto misli o Kajinu i Abelu. I tontek. A pogotovo frano. Može i Macon i Salkan.
Macan je potegnuo Kajina i Abela iz čista mira, i to u jednom od svojih bezveznih od najbezveznijih likova, u ocu Swiftu. Otac Swift je nestvarno glup lik, uopće mi nije jasan, i otac Swift nadmašuje nebuloznost čak i za Macanove standarde. Manco je isprazan i nikakav lik, al' hajde, možemo ga nekako svariti, jer on još ima kakvu-takvu motivaciju. Otac Swift samo lamentira i kenjka, i to je jedan od najpraznijih likova u stripovskom svijetu, a Macan ga iz nekog razloga čini glavnim likom! Tip nema nikakvu motivaciju da bude u toj zbunjenoj družini koja baulja, uostalom nitko tamo nema nikakva razloga slijediti Manca... No, otac Swift, to je urnebesan lik: non-stop sere kvake, nešto piskara i generalno su mu razmišljanja koja Macan prezentira pusiket. Niti dovoljno istančana da budu filozofska, niti dovoljno sirova da čovjeku budu zanimljiva. Otac Swift je najgori mogući stripovski lik, dosadniji od dreka.
I sad se događa to, da na kraju puta, nakon enormno mnogo zamornih lamentacija, otac Swift potegne Kajina i Abela. Macanu se ova šarada o Kajinu i Abelu toliko svidjela, toliko mu se učinila zgodnom da je čitav završni album nazvao, ni više ni manje nego Abelova djeca.
Ja ga korektno citiram: "Kajin, Gospode. Kajin i Abel. O tome je ovdje riječ. Prvi ubojica i prva žrtva. U svim živima teče krv Kajinova, dok su mrtvi djeca Abelova. Zbunjena, zakinuta, gnjevna, osvetoljubiva djeca. Djeca koja neće spoznati mir dok ne oproste svojim ubojicama."
Priča o Kajinu i Abelu je jedna od najčudnovatijih biblijskih priča, i zahtijeva tumačenje pravih znalaca. Kada sam bio dječak, i čuo tu priču na vjeronauku, tako mi je nekako sjećanje, bio sam revoltiran. Jer tu se izlazi izvan uobičajenih ljudskih poimanja, nema norme dobro-zlo na koju je svakodnevni čovjek naučen. Tu uopće nema Boga kako ga svakodnevni čovjek zamišlja, nema čovjeku bliskog pojma pravednosti i on se, stavljen pred tu priču, raspada na atome. Dijete isto.
I sada Macan, u svojoj neobvezatnosti, poteže priču o Kajinu i Abelu i igra se. Poigravati se visokim sadržajima, znak je krajnjeg neukusa. Pravilo je ovo: ako ne razumiješ, pusti. Pusti na miru, idi dalje.
Ja mogu ući u Macanovu glavu i rekonstruirati što je on mislio kada je potegnuo priču o Kajinu i Abelu. Ali o samoj toj priču mogu jedva zamuckivati. Mogu samo osvjetljavati što bi to trebalo značiti, ne mogu proniknuti.
Macanu se pak učinilo zgodno povezati Abela sa svojom umotvorinom o svijetu mrtvaca. Ako je Kajin živ, onda su njegova djeca oni živi, a Abel je prvi mrtvac, pa su njegova djeca oni mrtvi. To je totalni bulšit. Takve misli ne vode ničemu niti objašnjavaju išta. Ali Macanu je bila baš napeta ta kilava misao i on je čitav album nazvao Abelova djeca. Znači, taj svijet mrtvih kroz koji se probijamo u dosadnoj radnji ovoga stripa, to je svijet Abelove djece, prema Macanu. A što bi to pak trebalo značiti, o tome on ne polaže računa ni sebi ni nama.
Zaista, što bi trebalo značiti to, da su ovi mrtvaci Abelova djeca?
"Zbunjena, zakinuta, gnjevna, osvetoljubiva djeca. Djeca koja neće spoznati mir dok ne oproste svojim ubojicama."
Ideja se ne može graditi na slučajnim, iznebuha i po trenutnoj sklonosti sklepanim mislima. Ideja je i sama nešto organsko i konkretno. Mora biti srašteno, srašteno u sklop koji ima ovakvu tendenciju: vodi od A do B.
Ova Macanova objašnjenja ne funkcioniraju ni na fabularnoj razini, na razini čistog stripovskog praćenja radnje, što je za većinu publike plafon čitanja stripova. Stepenicu više, na idejnoj razini, ovo je objašnjenje potpuno pogrešno. Jer, da bi na toj razini objašnjenje funkcioniralo, mora biti sravnjeno sa samom izvornom pričom, odnosno s biblijskom pričom o Kajinu i Abelu. Dakle, moraju se podudarati a) biblijska priča b) Macanovo objašnjenje. A oni su čak kontradiktorni. O ovome ću popričati s Macanom u četiri oka, objasniti mu par stvari. Kad mi dođe frano, onda ću objasniti i vama svima.
Ona niža razina, fabularna: ta mi vidimo da ta Abelova gnjevna i zakinuta djeca nisu ni najmanje osvetoljubiva. Nigdje se i ni u kojem trenutku u čitavom stripu ta Abelova djeca, odnosno zombiji iz Macanova stripa ne ljute na žive niti se ne osvećuju. Ne paktiraju i ne rade na udruženom zločinačkom poduhvatu. Naprotiv, sam taj bezvezni i dosadni otac Swift komotno i benevolentno putuje sa živima. Malo lamentira, malo nagvažda, ali sve u svemu sve pet, kisi kisi, a ne da bi bio osvetoljubiv. Nit je ona mala osvetoljubiva, štoviše, uzdiže bebu živih na pijedestal i skroz se podređuje. Tako da je Macanova zbunjenost enormna, od čega smo, uostalom, i pošli u ova zanimljiva razmatranja o stripu Mi, mrtvi.
|
Edited by - stinky on 10/07/2024 12:14:48 |
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
8544 Posts
Member since 25/09/2005 |
Posted - 10/07/2024 : 13:38:53
|
quote: Originally posted by stinky
Macan nema fundamentalne stvari od kojih se sastoji dobra priča: 1. jakog lika 2. jasno razvijanje radnje
Ako nema "jakih" likova ili definisanih tako da možemo da se zainteresujemo za njihove sudbine (a ne deluje da ima iz privjua), onda sve to tehničko majstorstvo ne može da bude više od šarene zaboravljive papazjanije (jer je umešano svašta).
Naravno, nisam planirao da kupim ili čitam, jer mi jeste tako delovalo, tako da možda grešim, ali u teoriji - tako bude, ako citirano ima osnova.
|
Edited by - alexts on 10/07/2024 13:54:45 |
|
|
Tonto
Advanced Member
8528 Posts
Member since 11/02/2012 |
Posted - 10/07/2024 : 15:21:46
|
quote: Originally posted by alexts
quote: Originally posted by stinky
Macan nema fundamentalne stvari od kojih se sastoji dobra priča: 1. jakog lika 2. jasno razvijanje radnje
Ako nema "jakih" likova ili definisanih tako da možemo da se zainteresujemo za njihove sudbine (a ne deluje da ima iz privjua), onda sve to tehničko majstorstvo ne može da bude više od šarene zaboravljive papazjanije (jer je umešano svašta).
Naravno, nisam planirao da kupim ili čitam, jer mi jeste tako delovalo, tako da možda grešim, ali u teoriji - tako bude, ako citirano ima osnova.
quote: Originally posted by alexts
quote: Originally posted by Tonto
Bez kvalitetne price nema kvalitetnog stripa.
Ne samo da može da bude dobar bez "kvalitetne" priče, nego može i bez priče uopšte (recimo - Avanture Đuzepe Bergmana)
Prava umetnost i ne priznaje "priče". Nema priča u stvarnom životu, to su konstrukcije za zabavu. Umetnost i ne mora biti narativna. Mnogi ozbiljni umetnici ne priznaju priče.
Ali ako se bavimo pričama, zna se - sve priče su odavno ispričane. Sad je samo bitno kako ih pričati.
|
The less I have the more I am a happy man |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6911 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 10/07/2024 : 15:49:58
|
Nisam čitao. Zapravo, prestao sam čitati stripove. Ak bude nečeg baš dobrog, prosim lepo, obavestite me. Zadnje što me dotuklo je Cesta od Larceneta. Ne mrem ja više te crnjake.
Prema Darkovom opisu iz videa, Mi, mrtvi su napisani za potrebe tadašnjih prodajnih trendova. Poznavajući Darka i prema potrebama crtača.
Naslovnice su jako dobre.
...
Imam trenutno gužvu u klubu, imamo jednog trenera koji ne zna s djecom i koji još k tome voli pipkati maloljetnice.
Hijoj, trende moj.
Moram to rešiti i nemam sile pročitati ovaj album i uključiti se ozbiljno ili neozbiljno u raspravu.
Život piše romane, nije na nama da išta izmišlavamo.
I međ živima ima takvih pizdarija, sam još mi mrtvi trebaju.
:)
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1517 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 10/07/2024 : 16:57:27
|
Moj problem je, da sam to pročitao kada je izašlo i ne sječam se kraja što nije dobro. Nasmijao sam se dosjetkama. Otac Swift je stvarno bezvezan, toga sam se sjetio kad sam pročitao Stinkyjevo pisanje.
Po mome ne treba, da stoji sva motivacija i viša ideja jer je to (nedostižni) ideal. Brojne dobre dosjetke isto nešto mogu da kažu barem u fragmentima. Smiješan mi je bio nivo grubosti i nihilizma u radu. |
www.maconcomics.com |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6911 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 10/07/2024 : 17:34:14
|
Dosjetke idu više i uz "dosjetljiv" crtež. Uz karikaturalniji crtež. A, Igor na sve to nekako ozbiljno brije. Dok se Darko smijulji.
Ima taj moment (pada mi Soda na pamet) gdje su, ajmo reć, ozbiljni scenariji karikaturalno, stilizirano riješeni.
Ovo je možda, prema videu sudeći, crni humor preozbiljno nacrtan?
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1517 Posts
Member since 18/03/2005 |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/07/2024 : 10:28:23
|
quote: Originally posted by frano Prema Darkovom opisu iz videa, Mi, mrtvi su napisani za potrebe tadašnjih prodajnih trendova. Poznavajući Darka i prema potrebama crtača.
A čemu to?
Dobro, ima puno primamljivih razloga: novac - omiliti publici... izdavačima... društvu - priskrbiti si ugled - biti prisutan u svijetu spektakla - itd...
Nijedan od ovih razloga ne zadovoljava čovjeka. To je moja presuda o Macanu, nakon čitanja ovog stripa i nakon gledanja videa. On nije došao do one prave realizacije, svjestan je toga, ali ne može istupiti u onu odlučnu krizu, s kojom se onda rješava sve. S jedne strane, ljudski se može solidarizirati s njegovom bojazni, jer kriza znači upravo ovo: lučenje. Od-lučuje se žito i kukolj, i nitko ne garantira da se čovjek neće zakopati, odnosno, zakucati još dublje. Znači, to nije tako dano da će svatko izaći iz krize u žitu; mnogi završe u kukolju. No, druge nema, i pravi čovjek mora proći kroz lučenje gdje je sve na kocki, takorekuć.
Tražiti zaklon u umjerenom pojasu je klasično rješenje većine ljudskog roda, no već u Bibliji stoji da Gospod ne trpi mlake, ispljune ih. Kažem, Macana gledam kao nekoga tko ima impuls prema višemu, što znači, ne može se realizirati u umjerenom pojasu; a opet, nema snage ući u krizu, nego je, takorekuć, non-stop u cjeloživotnoj maloj krizici, gdje iz tog (prema Pascalu jadnog) stanja pokušava učiniti šansu: haha, mrtvi smo, pa, ništa nam se gore ne može dogoditi. Ali to ne uspijeva, i on se ipak uvijek iznova ruši slomljen.
Strip Mi, mrtvi je taj pokušaj, tu se kao nešto zezamo, no to na koncu ne uspijeva i ne donosi satisfakciju. Ni smiraj.
Tvoja druga opaska, da budući da poznaješ Macana, on je ovo uradio i za potrebe crtača, odnosno Kordeja, u skladu je s mojom filozofijom mitologije hrvatskog stripa, gdje nam Kordej dolazi kao Kron, a Macan kao Dioniz. O ovoj zanimljivoj tematici neću pisati ovdje (jer je to visoki sadržaj, da ne kažem ezoterija), nego eventualno u Antologijskim stvarima ili Franinoj livadi.
Filozofija mitologije hrvatskog stripa, inspirirana Schellingom, nije humana, odnosno, uopće se ne obazire na razinu publike, nego beskompromisno isporučuje bespoštedne misli sustavnog tipa, što znači, to je jedan organizam misli koji melje sve na putu: hrvatske stripaše, publiku, kritiku, a nema milosti ni za milene.
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6911 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 11/07/2024 : 12:25:13
|
Stinky, Imaš dara za proniknuti u ljude. Udaraj što jače možeš. Za naše dobro.
Meni trenutno nije do stripova.
Svijet stripa je odraz svijeta i ljudi oko nas i baš je grdo i sprženo.
Pričali smo mi već puno o Kordeju. Evo, sad i o Macanu. Mišljenja sam da Darko ne pripada toj nazovi Novo valovskoj sviti pozera niti blizu. Ali, nema sad drugog izbora. Kordej ima snagu risati, zabrije na te neke bedastoće i super. Štrikaj, majstore.
Darko se zna prilagodit. I to je dobro. Strip ima bezbroj lica. Svakog se treba razumit. Poštovat. Čak i Novo kvadratovce :)
Razne umne dosjetke, umne razgranatosti i umne kalkulacije i špekulacije ljudske svijesti, pa to je oduvijek fasada te neke intelektualne svite. Znaju se zaigrat, takvi stripovi zahtjevaju i određeno znanje - određenu opću kulturu za popratit, ali tu snage nikad nema jerbo je laž u pitanju. Blaže rečeno, izvitoperena mašta - taman za Igora.
Ponavljam, trenutno mi je muka od stripova.
Mi, živi, ovaj tren smo u težoj poziciji od njih, mrtvih.
Fali živih stripova. I to je tak.
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6911 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/07/2024 : 12:32:59
|
quote: Originally posted by frano
Eto, dobar slogan za izdavača, "Samo živi stripovi".
:)
To!! To je to, frano. Samo živi stripovi, to je moja edicija. |
|
|
Topic |
|
|
|