Author |
Topic |
Kruger
Advanced Member
Croatia
16789 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 20/02/2023 : 13:58:22
|
quote: Originally posted by stinky
Krugeru, pa tebi promiče da sam ja Nolittu čitao upravo kao odrasli čovjek. Jer, kada sam bio dijete, sasvim sigurno nisam analizirao Zagora i Mister Noa. Naprotiv, ti si taj koji je kao dijete čitao Zagora, i po tom pitanju se nisi makao iz mjesta. Ti i sada, ako uopće čitaš Zagora (možda samo listaš, tako bih ja rekao), čitaš na onoj istoj razini kao kada si imao 10 godina. I to je u redu, ti imaš šablonski put tipičnog fibraša: čitam Mikija Mausa, pa čitam Bleka, pa čitam Zagora, pa čitam Kena, pa čitam fibre. S te strane je razumljivo da ti više ne možeš čitati Zagora, jer šablona ne dozvoljava povratak natrag. Tu ima samo jedan smjer, smjer pravocrtnosti.
Ja nisam takav, i moj put su krugovi. I dan danas, ja mogu živjeti u krugu Zagora i krugu Toppija, i svakakvim krugovima koji su tebi nepoznanica (Žeželj, ali i Schelling, Heidegger, Tarr ili Matoš). Stoga je to uopće nesporazum, da mi ti pričaš o Zagoru, ili Macanu.
Biuka ću jednom pogledati, makar mi ništa nisi rekao o čemu se tu radi, koji su problemi i što te je toliko privuklo.
Pa i ja sam Nolitinog Zagora čitao kao odrastao čovjek. Čak sam imao slično mišljenje o njemu kao ti, dobro ne baš kao ti, ali sam ga smatrao odličnim dok prije godinu dvije nisam pročitao nekoliko Nolitinih Zagora a među njima i jednog Castelijevog. Puah koje razočarenje po pitanju Nolite odmah sam se katapultirao u period kad sam imao 10 godina. Casteli je majstor.
Neću ti prepričavati radnju niti ja vidim nekakav problem u Krešinom stripu.
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
16789 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 20/02/2023 : 14:01:16
|
quote: Originally posted by frano
quote: Originally posted by Kruger
Frano koje su to Maurovićeve mane ili nedostaci u crtežu?
Ne znam. Meni su ti radovi urnebes.
O slikanim stripovima da i ne govorim.
Skužio sam da ga mnogi stripaši ne vole. Navikli na čistoću i jasnoću linije, ovo im je šaka u oko.
I to je u redu.
Andrija, crtalački Goat.
PS njegov način pričanja je zapravo miran i jasan, kamera je uglavnom iste "težine" tj. visine... tako da će novim generacijama falit te moderne dinamike kadriranja ... ali, što se tiče crtackog umijeća, nitko mu nije ni do koljena. Kordej mu se jedino približil kvantitetom, ne i kvalitetom.
Ovo o kadrirannu ti stoji. Ti si spominjao neke mane a ja ih ne vidim. Anatomija? Stariji crtači su imali problema sa anatomijom i kako se to zove usklađen predmet kojeg drži nacrtani lik. Dakle puška ili revolver budu malo veći nego što bi trebali biti. |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5536 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 20/02/2023 : 16:01:17
|
Da... to je taj dokumentaristicki, tehnički duh. Francuski strip to obožava. Razinu kvalitete često mjere količinom vjerno proporcionalnih detalja. I bogatstvom kadrova.
Američki strip sve napuhava. Super man. Super sve. Atmosfera im je bitnija od dokumentacije.
Spomenuo sam taj neki manijakalni pogled i kez kod Andrijinih likova. Ali, to nije mana. Tek karakter :)
Divlji čoik. Neufatljiv. |
Edited by - frano on 20/02/2023 16:01:45 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/02/2023 : 16:38:04
|
quote: Originally posted by frano Razinu kvalitete često mjere količinom vjerno proporcionalnih detalja.
Bravo Frano!! Moj čovjek. Proporcioniranje = preteže racionalizacija. Nije čudo da se Krugeru to sviđa, jer on je puki racionalni tip. Nema Maurovića, nema te neuhvatljivsti kod njega. Tako on proporcionira i Nolittu, i račun mu izlazi: za djecu. Šteta za našeg Krugera, jer mu je grah inače pao tako da je na pravoj (našoj) strani; protiv nepravde, laži i centara za mirovne studije.
Francuzi su isto mehaničari, makar se tu nađe i koji Pascal. I Gabriel Marcel.
Kvaliteta se pak ne može proporcionirati, jer čovjek teži za blaženošću = potpuno nezasluženim smirajem. To daje samo Gospod. I to bez ikakve proporcije!! (ne da se izračunati, ma što da radim, taman i da sam naj naj naj na svijetu i sve radim po peesu, opet bih bio u osnovi nezadovoljen. jer, etika u Kantovu smislu ne daje radost egzistencije. a samo o tome se radi!!!)
Zato su nama odlični tvoji neproporcionalni stripovi, u kojima čovjek u jednom trenutku polemizira s dibidusima s pdf-a Znanost, a u idućem trenutku odlazi u Indiju, gleda tipa koji zatuče psa i gori mu srce kada djeci tumači crtanje.
Proporcija je Krugeru ubila Zagora. Kako tužno. |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/02/2023 : 16:39:57
|
quote: Originally posted by frano Spomenuo sam taj neki manijakalni pogled i kez kod Andrijinih likova. Ali, to nije mana.
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
16789 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 20/02/2023 : 19:30:47
|
quote: Originally posted by frano
Da... to je taj dokumentaristicki, tehnički duh. Francuski strip to obožava. Razinu kvalitete često mjere količinom vjerno proporcionalnih detalja. I bogatstvom kadrova.
Američki strip sve napuhava. Super man. Super sve. Atmosfera im je bitnija od dokumentacije.
Spomenuo sam taj neki manijakalni pogled i kez kod Andrijinih likova. Ali, to nije mana. Tek karakter :)
Divlji čoik. Neufatljiv.
Složio bih se sa ovim iako sam puki amater ili možda ne znam dovoljno. E sad imaš Francuze iz prošlosti koji nisu bili toliko naporni kao ovi sad, bar se meni tako čini.
A Ameri su uvijek pretjerivali, nisu baš vrijedni spomena ako se ne radi o nekom alternativnom uratku. |
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
16789 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 20/02/2023 : 19:34:23
|
quote: Originally posted by stinky
Proporcija je Krugeru ubila Zagora. Kako tužno.
Ma nije, znam ja kako Feri ima u svom crtežu fuša ali je odličan prenositelj od stripovskog lika duha. |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3377 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 21/02/2023 : 10:27:10
|
Krugeru, priča bi ti mogla stajat da u istom trenutku nisi fan Burattinija, koji je kralj priča bez duha uvredljivih za inteligenciju. |
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3377 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 21/02/2023 : 10:34:59
|
quote: Originally posted by stinky
Evo kako Poglavica jelena inklinira prema proživljenome: mirila.
http://www.mirila.org/hr/virtual-tour/fotogalerije/galerija/crtezi-grafike-josip-zanki,6.html
Pogledavši film TRAGOVI, na kojemu je radio Danijel Žeželj, i sam Poglavica jelena mi se javlja u dodatnom osvjetljenju.
Offtopic, dopustit ćete.
Na brdu iznad moje kuće imaju mirila. Sjećam se još ko dica kad smo prvi put nabasali na njih, ko da smo otkrili tutankamonovu grobnicu. Ono šta je bizarno da su na njima uklesani kukasti križevi. Pa sam se morao u lokalnoj knjižnici dati u istraživanje starih simbola. |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
46545 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 21/02/2023 : 10:49:49
|
quote: Originally posted by Poncho
quote: Originally posted by stinky
Evo kako Poglavica jelena inklinira prema proživljenome: mirila.
http://www.mirila.org/hr/virtual-tour/fotogalerije/galerija/crtezi-grafike-josip-zanki,6.html
Pogledavši film TRAGOVI, na kojemu je radio Danijel Žeželj, i sam Poglavica jelena mi se javlja u dodatnom osvjetljenju.
Offtopic, dopustit ćete.
Na brdu iznad moje kuće imaju mirila. Sjećam se još ko dica kad smo prvi put nabasali na njih, ko da smo otkrili tutankamonovu grobnicu. Ono šta je bizarno da su na njima uklesani kukasti križevi. Pa sam se morao u lokalnoj knjižnici dati u istraživanje starih simbola.
To uopce nije bizarno jerbo se radi o jednom o najstarijih simbola kojeg ljudi upotrebljavaju. Stariji je cak od ankha. |
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali s osvrtom na forumaše obavezno)!
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3377 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 21/02/2023 : 10:51:44
|
quote: Originally posted by lwood
quote: Originally posted by Poncho
quote: Originally posted by stinky
Evo kako Poglavica jelena inklinira prema proživljenome: mirila.
http://www.mirila.org/hr/virtual-tour/fotogalerije/galerija/crtezi-grafike-josip-zanki,6.html
Pogledavši film TRAGOVI, na kojemu je radio Danijel Žeželj, i sam Poglavica jelena mi se javlja u dodatnom osvjetljenju.
Offtopic, dopustit ćete.
Na brdu iznad moje kuće imaju mirila. Sjećam se još ko dica kad smo prvi put nabasali na njih, ko da smo otkrili tutankamonovu grobnicu. Ono šta je bizarno da su na njima uklesani kukasti križevi. Pa sam se morao u lokalnoj knjižnici dati u istraživanje starih simbola.
To uopce nije bizarno jerbo se radi o jednom o najstarijih simbola kojeg ljudi upotrebljavaju. Stariji je cak od ankha.
Da, ali kad imaš 9-10 godina bizarno ti je. Prvo sam mislio da su to švabe nešto radile :D |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5536 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3377 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 21/02/2023 : 12:09:18
|
quote: Originally posted by frano
Šta sve označava taj simbol?
a svašta kroz razna stoljeća i civilizacije ali prije svega sunce. To je nekako najčešće. |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37358 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 21/02/2023 : 12:50:34
|
I ja mislim da je, posto smo "indoeuropski jezici" ovdje, to zaostavstina iz Indije. Tamo je to i dandanas najnormalnije na kucama, po automobilima, bilo gdje, a znamo da su ga koristili i daleko gore na sjeveru.
|
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/02/2023 : 13:37:53
|
quote: Originally posted by Poncho Offtopic, dopustit ćete.
Na brdu iznad moje kuće imaju mirila. Sjećam se još ko dica kad smo prvi put nabasali na njih, ko da smo otkrili tutankamonovu grobnicu. Ono šta je bizarno da su na njima uklesani kukasti križevi. Pa sam se morao u lokalnoj knjižnici dati u istraživanje starih simbola.
Kakav offtopic. Mene baš zanima ta tema, odnosno, sve ono folklorno, tradicionalno, patrijarhalno, baš te prave hrvatske stvari.
Veza mirila i Žeželja je posredovana kroz film Tragovi. Mirila, rekao bih, nisu njegova stvar, već redateljice filma. Ali, ima taj moment probijanja urbanog, koji se može pratiti u Poglavici jelena. Žeželj mi se ne čini patrijarhalni, folklorni tip, upravo suprotno, ali zanimljivo je to hrvanje sa šumom, sa probijanjem urbanog. To bi moglo biti kao njegovo buđenje, njegovo odmetanje u šumu, jungerovskim rječnikom kazano.
I ovaj njegov s kapuljačom na glavi, veže se uz elemente, uz zemlju, šumu, jelena... On traži nešto, još ne zna što. Čitav taj Poglavica jelena već opako naginje traganju za dušom, doduše još u opasnosti od sklizanja u demonologiju.
Mirila su otisak duše, prema običaju podvelebitskog kraja.
Frano, Poncho, pogledajte ovaj kratak filmić. Tu se pojavljuje taj tip, Zanki, čije su ono grafike. |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5536 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/02/2023 : 14:51:28
|
Eto. Možeš svoj trag ostavit na papiru ili uklesat u kamenu :) Iza digitalije ne ostaje ništa.
Iza "proporcionalnih" isto.
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
frano
Advanced Member
Croatia
5536 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
frano
Advanced Member
Croatia
5536 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 03/03/2023 : 12:45:31
|
Evo je! Glede ovih ratova, brojanja tenkova i traženja krivca. Nađoh jednostavno, davno zapisano objašnjenje. Evo, rečenice! "Blago onom kome borba dođe a da ju nije tražio..."
Motiv vam pojubim :)
|
Edited by - frano on 03/03/2023 12:46:48 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37358 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 03/03/2023 : 13:36:04
|
Sumnjam da je to citat nekog sveca ako ta "borba" ukljucuje i genocid, silovanja, sakacenja i mucenja.
Bolje Moto keksi od takvog motiva.
|
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5536 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 03/03/2023 : 15:37:56
|
quote: Originally posted by Poli
Sumnjam da je to citat nekog sveca ako ta "borba" ukljucuje i genocid, silovanja, sakacenja i mucenja.
Tko krene u gore navedeno, nije mu dobar motiv.
"Blago onome kome borba dođe, a da ju nije trazio."
Taj bu se izvukel iz ludila. |
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9204 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 03/03/2023 : 15:42:23
|
Je, divno je kad imaš moralnu pobjedu da se boriš zbog tuđih postupaka, puno lakše pojedeš govno da se boriš zbog tuđih postupaka. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12729 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 05/03/2023 : 19:04:19
|
SJENE TOMISLAVA KOŠTE
Slika prikazuje cipele. Cipele? Vidimo li ovdje cipele ili „iz tamnoga otvora izgažene unutrašnje strane obuće ukočeno gleda muka radnih koraka. U široko-krepkoj težini obuće naslagana je žilavost sporoga hoda po dugim i uvijek jednakim brazdama na njivi, nad kojom vije oštri vjetar. Na koži leži Vlažno i Sito tla. Pod potplatima se provlači samotnost poljskoga puta kroz suton. U obući treperi suzdržani zov zemlje, njezino tiho darivanje zorućega žita, i njezino neobjašnjeno sebezatajivanje u pustome ugaru zimskoga polja. Kroz to oruđe provijava mučaljiva strepnja za sigurnost kruha, nijema radost ponovnoga svladavanja nužde, treperenje u dolasku poroda i drhtanje u prijetnji smrti.“
Heideggerovo čuveno razmatranje Van Goghove slike cilja više od cipela. Doduše, i same cipele kao poznati nam predmet, prikazane su savršeno. No, zadržavanje na pukim cipelama, pa makar bilo povod i najvirtuoznijem estetskom užitku, ne dohvaća istinu slike kao djela. Jer, prema Heideggeru, djelo je djelo kada ono „sklapa i istodobno oko sebe sabire jedinstvo onih putanja i odnosa, u kojima rođenje i smrt, nesreća i blagoslov, pobjeda i sramota, istrajnost i propast poprimaju lik i tok ljudskoga bića u njegovu udesu. Vladajuća širina ovih otvorenih odnosa jest svijet toga povijesnog naroda. Iz njega i u njemu on se tek vraća sebi samomu k ispunjenju svoga određenja.“
Iako je slika tek povod Heideggerovih razmatranja umjetnosti, istine itd., dohvaćeno je puno toga smislenoga i bitnog. Nisu prikazane samo puke cipele, nego je tu otvoren čitav jedan svijet: svijet težačkih dana na Zemlji, koji su „sklopljeni i sabrani u jedinstvo onih putanja i odnosa u kojima rođenje i smrt, nesreća i blagoslov poprimaju lik i tok ljudskoga bića u njegovu udesu“. A kako ovaj svijet, ovo sklopljeno i sabrano jedinstvo putanja i odnosa, nikada ne može biti dano u prednjem planu, ne može kao takvo biti prikazano izravno (jer, što bi to to točno trebalo biti prikazano, koji bi to predmet prikazivao jedinstvo putanja i odnosa??), mora se i može se prikazivati kroz konkretne predmete. Ali ovi predmeti tada nadilaze svoj prednji plan, oni ne govore samo to što je doslovno naslikano, ispričano itd., već otvaraju i prenašaju jedan svijet, progovaraju o prisnom svijetu značenja i zajedničkog smisla.
„Svijet nikada nije neki predmet, koji stoji pred nama i može se promatrati. Svijet je uvijek Nepredmetno, kojemu smo podložni sve dotle, dok nas putanje rođenja i smrti, blagoslova i prokletstva drže izmaknutima u bitak. Gdje bitne odluke naše povijesti padaju, od nas bivaju preuzete i napuštene, nespoznate i opet propitane, tu svijeti svijet.“
Potvrdu ovoga Heideggerova mišljenja o jedinstvu putanja i odnosa, o svijetu koji ima puninu značenja, možemo razmatrati na stripu Sjene hrvatskoga autora Tomislava Košte. Sjene su mali stripić od ciglih pet stranica, ali pet stranica nabitih značenjem.
Pogledajmo najprije što donosi strip Sjene. Otvorena vrata uvode nas u kuću. Svjetlost obasjava tamnu unutrašnjost, uvodeći nas u svijet stvari koje mirno počivaju odložene. Pogled se zadržava na svakidašnjim predmetima, koji svjedoče o onome prisnom radionice. Visi košara s alatom, visi utičnica i udica, tu je čekić, ljepilo, četka, cipele i žlica za cipele. Pipa i vrč, kamena ograda. Rukavice. Drvo. Gore nebo, dolje more omeđuju ovaj svijet i daju značenje liku i toku ljudskoga bića u njegovu udesu. Između neba i mora odigravaju se putanje rođenja i smrti, blagoslova i prokletstva, a krunica svjedoči sred alata, kako je čovjek koji je nastavao ovu kuću poznavao i živio ove putanje. Izlazimo iz stripa kroz tamu, ali se ona sabire u svijetlo. Iza prozora, koji je sada uska staza svijetla u širokoj tami, tamo u onome nenacrtanome i neispričanome, mi smo navedeni da mislimo veliku i jarku svjetlost.
Strip je ispričan slikama, bez teksta. Pojavljuju se samo dvije rečenice, na početku i na kraju stripa: „Još uvik zaboravim, pa te išćen... ... i sitin se da te ni.“
Ako sada svrnemo pozornost na to što predstavlja ovaj strip, onda se zasigurno nećemo zadržati na prikazanim stvarima. Ni ulazna vrata ni čekić ni derutni kredenc, iako sjajno prikazuju igru svjetlosti i sjene, crno i bijelo, nisu temeljna namjera ovoga djela. Ovo je strip o ocu. Ali to da nam je otac dan kroz radionicu, kroz rukavice, čekić, vrč i krunicu, baš to govori više o ocu, iako sam otac ovdje nije prisutan.
Još uvik zaboravim, pa te išćen... Kako se to išće, kako se traži otac? Ulaskom kroz vrata koja, kao u onoj toploj riječi Gjalskog, vode pod naše stare krovove. Među smireni sklad prisnih stvari. Ovaj kredenc, mjestimice raspucali, s kojega se ljušti boja, rječit je u svom muklom počivanju u jednom sasvim poznatom, izvjesnom i prisnome svijetu. Svijetu koji nije prisan jedino Tomislavu, već je kroz njegovo djelo prisan svima nama koji smo podložni svijetu gdje bitne odluke naše povijesti padaju, bivaju preuzete, napuštene i opet propitane. Ovdje se ne radi o stvarima, ne traži se čekić kao čekić, već se išće topli, dragi, poznati svijet u kojemu je čekić ritmički kuckao, strugalo se drvo u hladu kuće dok je vani gorio zvizdan, kliktali galebovi, mirisale smokve i topla juha, a mali dječak je promatrao kvrgave, težačke ruke u radu, i čitava je prostorija disala u trenutku u kojemu se događa život. Svima nama koji gledamo ovu istinu na djelu, događa se i život i svijet. Tomislav u Sjenama priča svoju priču, ali pogađa univerzalnu istinu, jer pokazuje što je to zapravo svijet stvari koje su ti poznate i prisne. Svatko, tko se izmakne iz vreve i pogona, iz brujanja Aparata, premješta se u nevidljivu zbilju i išće, traži i pronalazi svijet pun smisla i značenja.
„Kao što malo neko djelo uopće može biti, a da ne bude stvoreno, kao što bitno ono treba one koji stvaraju, tako malo Stvoreno može postati bićevito bez onih koji čuvaju.“
I tu je odgonetka posljednje rečenice. I sitin se da te ni..., ne znači to što se na prvu i brzopleto može pripisati ovom iskazu. Čak nije ni presudno što je sam autor mislio i htio izreći (premda je antiteza crnilu kojim preteže posljednja stranica i u čijem širokom mraku zjapi odjavna rečenica „nema te“, dakle antiteza čitavom tom prizoru je otvor svjetla, koji jamči da ipak „jest“, da ovaj put svjetla čuva nadu da se iza otvora sve preobrće i vraćamo se svjetlu, vraćamo se tamo gdje sve jest).
Ključ i odlučno mjesto posljednje rečenice nije ovo „da te ni“, već: sitin se. Ovo „sitin se“, ovo sjećanje nije ništa drugo, nego čuvanje. Čuvanje svijeta koji time postaje bićevit, odnosno pun smisla i značenja. I ta nas punoća onda izbavlja i raduje, jer smo iskali, dobro iskali i dobro našli. Kao što je suvereno obećao naš Gospodin: Tražite i naći ćete!
Tomislav je pošao od toga „išćen“, otvorio vrata i ušao u kuću prisnoga svijeta. Našao je četke, rukavice i čekiće, ali samo da bi kroz ove stvari čuvao jedan svijet. Svijet između neba i mora, kamena i galebova, krunice i čekića, dječaka i oca.
I ovakvi stripovi, stripovi čuvanja svijeta punog značenja, svakako su dobrodošli u hrvatskom stripu. Ne da su dobrodošli, nego je upravo to put ka boljemu, ka uzletu. Nakon što se Frano Petruša javio sa osobnim, proživljenim pričama koje na jedan drugi način čuvaju svijet ovoga naroda, u pričama nabijena ritma i bez proporcije, Tomislav Košta dolazi sa drugačijom dinamikom, meditativnom i smirenom mediteranskom proporcijom. O razlikama ovih dvaju vrhunskih hrvatskih autora nekom drugom zgodom, sada nam je bitno da obojica čuvaju hrvatski svijet da bude bićevit, pun i smislen.
Tomislav Košta je istim putem udario i u nekim drugim svojim radovima, posebice u stripu Lancun koji govori o pogibiji pralja, ali i sjećanju, čuvanju svijeta koji su one živjele, a što se očituje kroz njegovanje običaja na Pepelnicu. Ovakvim radovima, Tomislav Košta se već sada lansirao među najbolje hrvatske stripaše, a vjerujem da će ubrzo stati uz bok Frani po čuvenosti. Uskoro mu, čujem, izlaze dva albuma, i premda sam vidio ponešto njegovih stripova, u kojima se on potvrđuje kao kroničar malih ljudi i svoga kraja, što mu je i želja, ja ipak vjerujem da će svoje nabolje stvari dati na širem planu i posegnuti u čitavo bilo hrvatskoga naroda, a ne se zadržati isključivo na lokalnom. Premda su njegove osobne i lokalne stvari jake, pogađaju bitno i time uzdignute na rang univerzalnosti, vidim u njegovim stripovima da tu ima prostora i za Velebit i Zagorje i Siget i Kaptol. Ono što Frano drži na okupu u jednoj mahnitosti, Tomislav nam može dati smirenije, možda ne onako energično, ali zato ništa manje primjereno. Uvijek treba i dobro dođu autentični stripovi proporcije, gdje sve sjeda na svoje mjesto.
|
|
|
Topic |
|
|
|