Odlična kolekcija. Jebi ga kada tih Polarisovih izdanja nema ni za lijek...tek nešto u tragovima. Vidim da je i Zovite ju Zemlja na polici :) Pohvalno, pohvalno. Evo fotkam ja i svoje,ali upozoravam da si pedantniji u slaganju na police, moje je nabacano ko kod kojekakvog aljkavca :)
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian.
Asimovljev način pisanja stvarno je poseban. Kako ga nazvati? Jednostavan, dvodimenzionalan, plastičan...? Ma nema veze, kako god ga nazvali ipak ostaje činjenica da je dobar. sam Asimov je izjavio da mu je cilj da bude jasan i da će se toga držati prije svega. Osim toga, kad toliko pišete, nema baš puno vremena za prelistavanje napisanog i ispravljanje greški. sve u svemu, ova knjiga je na nivou prethodnih. Opet imamo zanimljiv zaplet, dinamičnu radnju i odličan rasplet. knjiga se indirektno povezuje sa krajem Zadužbine i zemlje, a i jedan protagonist je isti... Asimov svakako ima svoj stil koji ima i vrlina i mana ali jedno mu se ne može osporiti - genijalnost. Bard je svakom knjigom sve više i više razrađivao svoju teoriju o zakonima robotike tako da se točno vidi napredak te stoga kada, nakon što pročitate kasnije knjige, ponovno uzmete u ruke npr. Ja robot, vidite koliko je bard zapravo evoluirao u odnosu na osnovnu premisu. kao što rekoh, radnja je standardno asimovska. Neki stari neprijatelji ponovo se vraćaju sa ciljem da dvrše posao u kojem su bili spriječeni - a taj posao mogao bi imati dalekosežne posljedice za cjelokupni ljudski rod. Osnovna zamjerka ide već spomenutoj sterilizaciji likova jer ispada da glavni likovi pričaju jednolično i bez ikakvih uzbuđenja pa ispada kao da gledamo nekakvu hrvatsku dramsku seriju ili radio - dramu:)) Dobro, nije baš tako strašno ali ipak bi malo veće unošenje emocija pridonijelo kvaliteti knjige. Uvođenje većeg broja likova u ovoj knjizi bi također bila dobra ideja. Sve usvemu, još jedan Asimovljev klasik kojemu ćete se, kao i ja, vraćati još puno puta.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Činjenica je da ovaj škot piše odlično i da ima odlične ideje što je dokazao u Brazilu, Rijekama bogova, Nekrovilu, itd. ali, mišljenja sam, da je u ovoj knjizi premaštao i prepoetično pristupio pripovijedanju što nije doprinijelo opštem dobrom utisku nakon čitanja. Izmiješao je SF, fentezi, nadrealizam i šta sve ne u priči koja prati tinejdžerku izbjeglicu u potrazi za porodicom kroz fantazmagorične prizore daleke budućnosti na planeti Zemlji gdje je tehnologija evoluirala u pravcu biotehnologije - spoju biološkog i tehnološkog ali ne u klasičnom kiborg načinu već u, kao što rekoh, više poetičnom spoju mesa, plastike i elektronskih/mehaničkih elemenata. Nasuprot tehnološkoj (r)evoluciji, i čini mi se ono što je pisac želio da istakne, stoji stagnacija misli i razmišljanja ogromne većine ljudi tako da svijet i države potresaju međunacionalni u međureligijski sukobi i nejednakosti koji predstavljaju osnovu za radnju u knjizi. U suštini - prva njegova knjiga koja mi se nije svidjela, prepoetično, premaštano, doduše sa jasnom i zdravom porukom.