| Author |
 Topic  |
|
panzer
Advanced Member
12627 Posts
Member since 18/05/2005 |
 Posted - 13/06/2015 : 11:55:52
|
U malom američkom gradiču netko ubija djecu ... Lošija nego što sam očekivao ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 14/06/2015 : 21:59:34
|
Puno čitam u zadnje vrijeme, pa sam tako u posljednjih petnaestak dana pročitao 7 knjiga.
Na prve četiri ne treba trošiti previše riječi već ih jednostavno uzeti u ruku i čitati. Riječ je o po dvije knjige Georgesa Pereca i Raymonda Queneaua, članova Radionice potencijalne književnosti (Oulipo), koje se najjednostavnije mogu opisati kao nešto potpuno drukčije od svega drugog.
 
 
Slijedeće tri su početak V.B.Z.-ovog hvale vrijednog izdavačkog projekta "Europom u 30 knjiga" u sklopu kojeg bi trebali u naredne tri godine prevesti i objaviti najbolje iz suvremene europske književnosti. Sudeći po početku, na dobrom su putu. Kako sam se odlučio otisnuti na taj književni put, o njima sam već nešto škrabao, pa ću zauzeti i ovdje malo prostora s tim.
  
Postaja prva: Slovenija
O podnošljivosti – Aleš Čar (prevela Jagna Pogačnik)
"O podnošljivosti" Aleša Čara zapravo je gotovo apstraktni mozaik sastavljen od crtica iz života jedne slovenske obitelji (i još nekih povezanih s njom) koji se može u potpunosti sagledati "tek time što napraviš korak natrag". Događaji, prepričani od strane neimenovanog pripovjedača, se nižu bez kronološkog ili bilo kakvog drugog pravilnog slijeda, no to začudo ne čini roman nerazumljivim niti teškim za pratiti. Isto vrijedi i za nedostatak osobnih imena, inače vrlo neobičnu Čarovu odluku, koja su zamijenjena prilično generičkim nadimcima (Nulta, Prva, Zadnji, Otac, Fufa, Vrtlar...). Vrlo dobro odabran naslov romana jasno daje do znanja o čemu će biti riječ. Intenzivni odnosi među članovima obitelji daleko prelaze nešto što bi mogli nazvati normalnom granicom podnošljivosti i sve skupa neizbježno vodi prema potpunom raspadu. Unatoč tome, Čar nam govori da je "ljepota uvijek u presjeku dva bića, mišljenja, djelovanja" te čak tvrdi da je "sreća strašno prljava droga" i "opsjednutost srećom strahovito je teška mentalna bolest". Te i slične misli čine ovo kratko ali izrazito sadržajno djelo i više nego podnošljivim.
Postaja druga: Italija
Mr. Gwyn – Alessandro Baricco (prevela Snježana Husić)
Može li pisac prestati pisati? I što bi onda uopće radio? Nekada je svatko tko drži do sebe imao na zidu svoj naslikani portret, a danas gotovo svi imaju bezbroj svojih fotografiranih portreta, ali kako bi točno izgledao napisani portret? Koja je zapravo razlika između pisca i pisara? I što sve može učiniti priča? Mr. Gwyn, glavni lik Bariccovog romana, osamljeni je pisac s neobičnom sklonošću prema praonicama rublja. Na samom početku knjige u Guardianu objavi članak u kojem navodi 52 stvari koje više nikada neće napraviti, među kojima je i pisanje knjiga. Ne znajući zapravo što će dalje, slučajan susret u čekaonici ambulante učinit će da shvati kako želi biti pisar, iako zapravo ne zna što to znači. Svjestan sam da to sve skupa nema nekog prevelikog smisla, ali bila bi prava šteta otkrivati daljnje elemente priče, pa čak i teme kojima se roman bavi. Bariccova proza je jednostavna, ali zavodljiva te lako vodi čitatelja kroz priču. Nepotrebni elementi intrige i istrage koje Baricco uvodi pred kraj romana malo kvare dojam, naime njihovo riješenje je pažljivom čitatelju jasno već duže vrijeme, ali ne uzimam mu to za zlo. Ipak je učinio nešto posebno, stvorio je lik za kojeg bi neizmjerno htio da stvarno postoji. Što me dovodi do još jednog pitanja. Može li pisac napisati lik koji je bolji pisac od njega?
Postaja treća: Norveška
Sobe uz more, sobe u gradu – Frode Grytten (preveo Bekim Sejranović)
Deset kratkih priča o ljubavnim odnosima, svaka inspirirana nekom slikom Edwarda Hoppera. Iako neke priče imaju sretan a neke tužan kraj, sve su presvučene koprenom melankolije i stvaraju sjetni ugođaj. Neki odnosi su obični (ali i dalje zanimljivo prikazani), a neki pomalo fantastični (u smislu "Kolike su šanse da se ovo stvarno desi?"), što zbirci daje dodatnu draž. Kao što se i iz naslova može zaključiti, u svakoj priči među glavnim likovima je i neka prostorija. Bila to hotelska soba, spavaća soba, susjedov dnevni boravak ili pak mala kavana u Lisabonu. Ne dogodi se uvijek puno u toj prostoriji, možda tek par riječi, pogleda, misli, no i to je dovoljno da ju oživi i gotovo nas transportira tamo. Jezik kojim se Grytten koristi nije vrhunac književnog izričaja, ali uspješno služi u kreiranju atmosfere i stvaranju uvjerljivih likova. Likova koji nam pokazuju što je ljubav i kako se nositi s njom.
Toliko za sada. 
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
Edited by - Shaner on 14/06/2015 22:00:14 |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25325 Posts
Member since 17/09/2004 |
|
|
Dudley Smith
stripovi.com suradnik
Croatia
1014 Posts
Member since 05/04/2014 |
Posted - 14/06/2015 : 22:20:21
|
Dobro moderatore, kakav je ovo spam, samo puko nabrajanje bez komentara 
Ovu prvu sam čitao prije nekoliko godina u hrv. izdanju ("Lav Afrički"), izvrsna knjiga koliko se sjećam. |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25325 Posts
Member since 17/09/2004 |
Posted - 14/06/2015 : 22:27:32
|
A šta, mora i komentar? :)
Ja sam samo hteo da se pravim važan...
Leo Africanus je odlična knjiga, ali mi je ipak malkice slabija od Samarkanda istog pisca.
Pamukov Muzej nevinosti me nije baš nešto oduševio, ali je isto solidna knjiga. Sviđa mi se njegova naracija, pitko je, bez preterane simbolike.
Hoseini i A planine odjeknuše su mi nešto fenomenalno. Volim takve knjige, bajkovite, snene i sa dosta životne mudrosti/ poruka. |
I am legion. I do not forget. I do not forgive.
|
Edited by - manhunter on 14/06/2015 22:28:10 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 17/06/2015 : 06:39:30
|
Simpatičan humorističan romančić o rimskom filozofu/avanturisti u potrazi za vodom čudesnih svojstava, koji igrom slučaja dolazi u Nazaret 7 godina poslije Krista. Drvodjelja Josip je optužen za ubojstvo i mali sedmogodišnji Isus nagovara Pomponija da mu pomogne dokazati očevu (ili očuhovu :D) nevinost. Ima tu svega: homoseksualnih Grka, pohlepnih vladara, prelijepih prostitutki, i mnogo aluzija na kasnije biblijske događaje. Zabavan kvazi-biblijski whodunnit za jedno ljetno poslijepodne na plaži.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12627 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 19/06/2015 : 16:05:48
|
Naslov sve kaže ...
Navodno neki hit, ali barem meni nije nešto ekstra ...
|
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 20/06/2015 : 17:35:20
|
Pri prvom čitanju ovog romana jasno je da će trebati još barem jedno da se do kraja pohvataju i povežu sve jezične fore i detalji kojima obiluje. Srećom, većina je ipak dovoljno lako uočljiva. Srednjovjekovni plemić s dva konja koji govore i izuzetno nezgodnom navikom da tuče svakog tko mu dođe pod ruku, luta Francuskom radeći stvari koje uglavnom imaju jako malo smisla i dok spava sanja ostarjelog Francuza neodređenog zanimanja koji živi na maloj barci stalno privezanoj negdje u Parizu. Potonji krati dane ispijajući ekstrakt koromača i farbajući ogradu koju netko uvijek iznova šara pogrdnim nazivima, te dok spava sanja srednjovjekovnog plemića s dva konja koji govore i... Za slučaj da je osnovna postavka presiromašna i jednostavna, tu su još kamping kamp za kampiste i razne Kanađanke koje isti traže, nekoliko slučajnih prolaznika (ili samo jedan?), više kćeri (jedna bi se samo jebala) i njihovih muževa, barem jedan drvosječa, nekoliko kraljeva i revolucija, rasprava o starosti svijeta, te jedna vrlo detaljno opisana kapa. Čemu to sve vodi? Ničemu specijalnome, ali zašto i bi?
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12627 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 25/06/2015 : 22:02:51
|
Kratke priče skupljene u ovoj zbirci govore o disfunkcionalnim muško-ženskim odnosima, a kreću se od realističnih i zanimljivih do pretjeranih i mučno teških za čitanje. One najbolje vrlo uvjerljivo prikazuju probleme koji nastaju u vezama kao i epiloge istih, i dok ih čitamo svjesni smo da se to događa oko nas, a tko zna, možda jednog dana i nama. Ta neposrednost i jasno ocrtavanje zaljubljenih, ogorčenih, bespomoćnih, zaluđenih, a ipak (uglavnom) običnih ljudi čine "U kvaru" djelom vrijednim pažnje.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2967 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 27/06/2015 : 23:03:06
|
Iznerviran sve vecim cijenama knjiga na bookdepsitory-ju, odakle uglavnom kupujem knjige na engleskom odlucio sam da predjem Rubikon i trgovao sledece:
...i u par dana skinuo gotovo kompletnu wishlistu sa BD-a za Dz... |
... |
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 27/06/2015 : 23:38:04
|
Elem, čitao sam Hauardove priče o Konanu koje su posmrtno objavljenje - tj., one koje su bile dovršene za života pisca, ali ne i objavljene. Nisam imao imalo želje da posvetim vrijeme fragmentima i pastišima koji su kojekakvi lešinari napiskarali naknadno (mislim da svi znamo na koje autore aludiram). Stoga, Black Stranger, God in the Bowl i Vale of the Lost Women. I, odmah moram reći: iako nijedna priča nije loša, nije niti bitan, nezaobilazan dio ni same Konanove epopeje, a kamoli Hauardovog opusa u cjelini, i imaju popriličnih mana. Zapravo - posmatrao bih samo treću (Vale of the...) kao istinski vrijedan i bitan pokušaj eksperimentalnog, drugačijeg pristupa Konanu.
Ali prvo o onim lošijima. Black Stranger mi se ponajmanje i dopao - iako vjerujem da je oduševila veliki dio čitaoca, koji su joj prišli sa drugačijim očekivanjima. Vješto preplitanje više narativnih rukavaca i perspektiva, furiozni tempo radnje, koja obiluje preokretima, akcijom i živopisnim likovima, egzotična i fascinantna lokacija, te izrazita vizuelnost, sposobnost da se izgradi upečatljiva scena, prizor... sve ove nesumnjive vrline donekle iskupljuju, ali i prikrivaju, suštinsku ispraznost priče, njenu nezainteresovanost da poruči išta značajnije, lišenost onog poetsko-misaonog sloja koji poput kakve bistre i hladne podzemne vode teče ispod akcione površine najboljih Hauardovih priča i oplemenjuje ih.
Bog u činiji nije lišen svakog značenja; zapravo, radi se upravo o obrnutom slučaju - nevješto vođenoj radnji, tj. glavnom narativnom toku, ali nevjerovatno duhovitim i vrcavim dijalozima likova, komentara naratora.... Ova priča je na tragu sjajnih Rogues in the house, možda i moje omiljene Konanove priče, napisane u tonu farse, u kojoj se sukob civilizacije i varvastva zaoštrava do apsurda, nadrealnih situacija i sudara svjetonadzora, koji ne dovodi, pak, do tragedije (kao u Beyond black river), već do humora apsurda i nepoklapanja. U "Rogues" imamo taj sumanuti lanac ljudskog razvoja kome je dozvoljeno da se sretne u jednom narativnom toku i komunicira kroz dijalog i agresiju: polučovjek-polumajmun, varvarin i civilizovani, pri čemu je fino stavljeno da znanja da sav vajni pređeni put i ispuzavanje iz jame praživota - i nije tako veliki cilj, lišen je veličine i trajnosti, i na kraju kolapsira. Na ovom ludom kolosijeku prividnog napredovanja kreću se čitava ljudska rasa i njena istorija: majmun postaje varvarin, varvarin se navikne na vino i svilu civilizacije, civilizovani se poubijaju ili samounište u dekadenciji. E, iako je "Bog...znatno slabija priča, na račun sjajnog humora i evociranja jedne daleko bolje priče spreman sam da donekle zanemarim izrazito loš kraj, nevješto vođenu radnju, i sam format "detektivske priče" koji teško da odgovara Konanu.
Ahh, dolazimo do onoga najznanimljivijeg - "Vale of the Lost Women". Zapravo, u priči se ne radi o Konanu, ili se radi tek o jednom njegovom aspektu. Suština je žena, ono što žena jeste, i ono što žena ne može biti, u jednom svijetu koji stvaraju muškarci, ili, još poštenije rečeno, svijetu koji se održava na sili i nemoći. Konan je tu tek kao naznaka mogućnosti akta čovječnosti, proizašlog iz unutrašnjeg morala, načela kojih se držimo i koja sama stvaramo: da, "a man needs not to be a swine". Koliko mudrosti u jednoj rečenici: NE MORAMO da budemo svinje, imamo izbor, stvaramo sami sebe, barem u određenoj mjeri. Stil pisanja je izuzetan, poetsko-hipnotizirajući: fenomeni svijesti zarobljenice, njeno viđenje Crnih kraljevstava, ljudske bestijalnosti i pokretačkih strasti, su IZUZETNO i nadasve psihološki uvjerljivo rekonstruisani - pred nama je svijet kako se javlja jednoj osobi. (neki američki čitaoci, uključujući i pisca predgovora u izdanju gdje sam ovo čitao, ne shvata ovu činjenicu i imbecilno govori o "rasizmu" priče ili tak... politička korektnost fuli suštinu - namjerno ili ne, pitanje je) Uznemirujući efekat "Doline..." je upravo plod uloženog i ostvarenog napora da se rekonstruiše jedno drugačije viđenje svijeta od onog koje nam se obično javlja u ciklusu priča o Konanu: svijet nije širok, pun mogućnosti, prilika za beskonačno okušavanje i sebe i novih senzacija, da se pije crveno vino, ljube usne i vrišti u žaru borbe. Ne: svijet je pun bola, bestijalna senzualnost vlada, požuda i svirepost su nerazdvojivi; žena je stvar, žena je Drugi, lišena kontrole svoje sudbine, i ostaje joj samo da sanja u dolini izgubljenih žena gdje se može povući daleko od stvarnosti i bola koja ista nosi. A onda i u samome snu, Edenskoj bašti, sretnemo zmiju: nasilje, gladne demone koji trguju našim snovima ne bi li nas omamili pred gozbu i druge, neizrecive, radnje. I oba viđenja su istinita, i nošena i stvorena od strane likova, određujujući njihov svijet, psihu, činove, sve sve. Vale of the Lost Women rekreira onaj totalitet koji leži u našem opažanju svijeta, i to ne kao subjektivnu fantaziju, već objektivno uslovljen: ženin svijet je nastao kroz nasilje nad njom i ne nudi još ništa drugo doli sa tim ukslađeno definisanje sebe i svojih činova - koji ne mogu prekinuti, skrhati taj položaj. Bezizlazno je. Stoga i Konanovo spašavanje "heroine" priče ovdje ostavlja gorak ukus: ništa ne može izbrisati sliku crne afričke noći i svijeta-agonije.
Zapravo, ovakve varijacije nam pokazuju zastrašujući potencijal Konana kada bi se Rober E. Hauard usudio na eksperimentisanje i istinski posvetio junaku: ili, pravednije rečeno, kada bi pisao iz čiste inspiracije, a ne zbog finansijskih nedaća. "Crveni ekseri", "Iza crne rijeke", pa i "Dolina izgubljenih žena" ostaju zaprepašćujuće kvalitetni primjeri razvijanja Konana u drugačijim, zrelijim i moćnijim pravcima, bez suštinskog gubitka identiteta lika. Naravno, druga je stvar što imbecilno tržište i urednici Weird Talesa nisu imali sluha za ovakve pokušaje jednog fascinantnog pisca - a šta očekivati od vremena koje je sjebalo i jednog H.P. Lavkrafta, pitam se. A pogledajmo šta nam danas ostaje: jedna karikatura pop-kulture koja je nadrasla originalne priče i u većini slučajeva potpuno promašila senzibilitet izvornog Konana, i, još bitnije, njegovog tvorca (jer sam Konan je tek jedna od najuspješnijih manifestacija svjetonadzora i života Hauarda). Imamo stripove prepakovane zlim čaronjacima i polugolim djevuškama koje spašava mišićavi varvarin, filmove prilagođene modernoj, PG-14 publici, sa rasponom pažnje od nekih 40 sek., po principu "što više i šarenije, to bolje", video-igrice i šta sve ne... dakle, preovladalo je sve ono što je originalno predstavljalo KOMPROMIS, elemente ubačene radi komercijalnog uspjeha, koji su u jednom momentu, prirodno, došli u sukob sa daljim razvojem lika i prerastanjem, razvojem samog autora.
i tako... |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 28/06/2015 : 11:08:36
|
quote:
Originally posted by vope
Iznerviran sve vecim cijenama knjiga na bookdepsitory-ju, odakle uglavnom kupujem knjige na engleskom odlucio sam da predjem Rubikon i trgovao sledece:
...i u par dana skinuo gotovo kompletnu wishlistu sa BD-a za Dz...
hahahha... dobrodošao u klub :) |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 28/06/2015 : 23:46:14
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
quote:
Originally posted by vope
Iznerviran sve vecim cijenama knjiga na bookdepsitory-ju, odakle uglavnom kupujem knjige na engleskom odlucio sam da predjem Rubikon i trgovao sledece:
...i u par dana skinuo gotovo kompletnu wishlistu sa BD-a za Dz...
hahahha... dobrodošao u klub :)
Žena me s čuđenjem gleda kad donosim doma paperbackove i uredno ih slažem na police, a onda knjige pročitam na tabletu |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 29/06/2015 : 00:25:48
|
Ann Leckie je dobila nagradu Locus za najbolji SF roman u prethodnoj godini za roman "Ancillary Sword." Leckie je pobjedila i prošle godine romanom "Ancillary Justice."
Osvojiti Locus za najbolji SF roman dvije godine za redom uspjelo je dosad samo Danu Simmonsu s romanima "Hyperion" i "Fall of Hyperion" 1990. i 1991. godine. |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12627 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 29/06/2015 : 10:13:17
|
Ime vjetra Patricka Rothfussa predstavlja nam priču legendarnog junaka Kvotheja. Prvi dio trilogije fokusira se na njegovo djetinstvo (na brutalno ubojstvo njegovih roditelja) te njegovo školovanje na univerzitetu. Knjiga ima premalo napetih trenutaka (osim tu i tamo koja borba), Kvothejev "svemir" nije tako zanimljiv kao Conanov, pa na kraju (barem za mene) prvi dio padne na "pročitaj do kraja i zaboravi" ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 29/06/2015 10:15:49 |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12627 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
|
|
panzer
Advanced Member
12627 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 02/07/2015 : 10:34:41
|
Sa ovom provokativnom knjigom Walter Block pokušava dokazati, zašto prostitutke, šovinisti, dileri, ucjenjivači, špekulanti, profiteri; ljudi, koji zapošljavaju djecu itd., imaju pravo na svoje mjesto pod suncem kao i svi ostali pripadniki društva ...
https://mises.org/library/defending-undefendable |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 02/07/2015 10:46:14 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 04/07/2015 : 12:50:37
|
"Pseći tango" ima malo veze s psima, a još manje s tangom, no zato su tu politika, umjetnost, obiteljske razmirice pa i incest, koji je, čini se, Čaru posebno zanimljiva pojava. Roman prati Viktora, neostvarenog pjesnika, kroz mjesec dana njegova života u malom unajmljenom sobičku. Za Viktora je u pitanju prekretnica. Bivša djevojka ga je izbacila iz stana i unajmila mu novi prostor na mjesec dana nakon kojih je prepušten sam sebi. S obzirom da nema ni posla, ni novca, u tih mjesec dana mora pronaći nešto od toga, nekakvo rješenje. Viktor, naravno, nije vođen razumom ni logikom već instinktom, i to onim ispod-pojasnim. Na taj način uspješno ulazi u probleme kojima se ne nazire kraj naizmjence s dvije žene. Njegov odnos s ženama je, čini mi se, centar priče, no nije mi jasno koja bi točno bila poruka. Bezizlaznost mladog čovjeka u modernom društvu mi se čini kao previše navučena poanta, ali ne vidim ni jednu drugu. Što se samog pisanja tiče, ono je ovdje puno slabije nego u kasnijem "O podnošljivosti", što ukazuje na pozitivan pomak u razvijanju vlastitog stila ko Čara. Neovisno o svemu tome, roman ima dovoljno zanimljivih, pa čak i smiješnih, trenutaka, što ga čini zabavnim štivom, te pokazuje da je riječ o autoru koji ima šta ispričati makar još ne zna kako.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
tinton
stripovi.com suradnik
United Kingdom
19702 Posts
Member since 23/10/2011 |
Posted - 04/07/2015 : 17:01:00
|
Pročitao ovaj legendarni Smojin biser.
Vrhunsko štivo, sramota je da Smoje nije dio lektire.
Najbolja scena je kad se pop i partija nadglasavaju (pop zvonima, a ovi partijskim pjesmama).
U svom tom smijehu, ističu se tužni dijelovi, Servantesovo poginuće i Bepinina bolest.
Sramota je da Smoje nije tretiran kako treba ni nakon smrti, kao legenda što i jest.
|
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
|
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 06/07/2015 : 11:29:40
|
Europom u 30 knjiga
Postaja četvrta: Bugarska
Staklena rijeka - Emil Andreev (prevela Ana Vasung)
Viktor Markov, jedan od glavnih protagonista romana, govori o staklenoj rijeci u kojoj "...više nije bilo ni vode ni riba nego samo strasti i snova zaleđenih u staklu.". Nažalost, u Andreevoj "Staklenoj rijeci" nema više ni strasti ni snova, ona je ostala potpuno prazna. Pokušaj spajanja intrigantnih povijesnih tema s atmosferom fantastičnog i ljubavnim trokutima (i ostalim mnogokutima) pokazao se kao potpuni promašaj, najvećim djelom zbog neuvjerljivog prikaza svih navedenih elemenata. Povijesni podatci su grubo nabacani bez pokušaja da se iste pobliže objasni i da im se veću težinu, likovi su jednodimenzionalni i neuvjerljivi (s eventualnom iznimkom spomenutog Markova, ali niti njegova višedimenzionalnost nije puno uvjerljivija) pa su takvi i njihovi odnosi u kojima se uglavnom sve vrti oko seksa i pohote, a početna zagonetka pojačana paranormalnim elementima se razrješava na nadasve razočaravajuć način. Čudi me da se Andreeva spominje kao jednog od najznačajnijih suvremenih bugarskih autora jer njegova proza ničim ne odskače od one kakvu možemo naći u danas popularnim romanima koji se bave istraživanjem povijesnih tema, poput djela Dana Browna. Razlika bi bila što Brown igra na napetost i neizvjesnost i to mu donekle polazi za rukom, dok Andreev pokušava dodati nekakvu kontemplativnu komponentu ali čini to neuspješno. Vjerujem da bugarska književnost ipak ima boljih stvari za ponuditi.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 08/07/2015 : 02:22:39
|
Sabrao sam neke svoje pjesmice koje su nastajale u zadnjih šest mjeseci na jednom mjestu - dakako blogu :D
Buka, bes i tišina
U ovom slučaju, rado ću iskoristiti možda i najznačajniju od svih privilegija autora - ćutnju. Tačnije, dopustiti da ove poetske crtice govore i djelaju same za sebe; ma kako bile inspirisane itekako ličnim događajima i stanjima uma, one moraju biti i nešto više od pukog traga proživjelog. One bi, kao i sva poezija, trebale biti žive. Sartr je rekao da je čitanje dijalektički korelativ pisanja, i da je najveći neuspjeh - pisati (samo) za sebe. Stoga sve napisano, i ovdje i drugdje, i moje i tuđe, nema nikakvoga smisla i istinitosti ukoliko ne živi kroz vas, čitaoce, i pokrene u vama... nešto, misao, osjećaj, sjećanje. Ta moć asocijacije i buđenja i jeste, mislim, moć pjesme.
http://levoilevlje.blogspot.com/2015/07/buka-bes-i-tisina.html
p.s. nisam siguran da je ovo postavljeno u prikladnoj temi, tako da, mladjo, slobodno prebaci ovo ako postoji neko prikladnije mjesto... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7277 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 08/07/2015 : 12:36:11
|
Europom u 30 knjiga
Postaja peta: Finska
Anđeli s asfalta - Johanna Holmstrom (prevela Željka Černok)
"Ljudi stopostotno koriste savjete iz domaćinstva kako bi ugušili žensku seksualnost."
Zadnjih godina, preplavljeni morem nepotrebnih teen fantasy serijala, uvjeren sam da smo gotovo svi zaboravili koliko inteligentan i važan tinejdžerski roman može (da ne kažem mora) biti. "Anđeli s asfalta" je upravo takav roman, k tome još i dodatno obogaćen aktualnošću teme kojom se bavi. Priča o dvije sestre iz muslimanske obitelji i njihovom odrastanju u Finskoj govori o svemu onome što se očekuje od jednog teen romana: dečkima, izlascima, modi, problemima u školi, buntu i sličnom, ali govori i o malo ozbiljnijim temama: religiji, kulturi, različitosti, potlačenosti, strahu od drugačijeg i slobodi. Prožimanjem tinejdžerskih i ozbiljnih tema dobivamo potpuno nove uvide i u jedne i u druge i naše razumijevanje raste. Holmstrom piše kratko i jasno, svim generacijama razumljivim jezikom i, što joj služi na čast, ne nudi konačne odgovore, ali nudi prava pitanja. Prije svega tinejdžerskoj populaciji kojoj su ona najpotrebnija, ali i svima ostalima, jer, kao što nažalost jako dobro znamo, ljudska glupost nema dobno ograničenje.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
