Tyler izlazi relativno brzo nakon sto izadje treci nastavak u Francuskoj. U medjuvremenu, najtoplije preporucam Kolorku 100, Krv i zlato. Izuzetno dobar pustolovni strip.
Trenutno sam na "Potraga za pticom vremena" pa se ba s razmisljam sta bi sljedece uzeo od kolorki. Krv i zlato mi je u uzem izboru. Al svejedno ce morat pricekat do Interlibera :(
Tyler izlazi relativno brzo nakon sto izadje treci nastavak u Francuskoj. U medjuvremenu, najtoplije preporucam Kolorku 100, Krv i zlato. Izuzetno dobar pustolovni strip.
verujem da nije bezveze planiran za jubilarnu Kolorku!
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
U utopističkoj koloniji Novo Bratstvo,na prostoru SAD-a u vreme građanskog rata,dolazi do burnih događaja -u ekonomsko i socijalno narušenoj zajednici će se zbiti neki događaji, koji će samo pojačati nemaštinu i raskol,te kulminirati pojavom džinovskog misterioznog čudovišta,u kome će pojedinci videti naznaku propasti kolonije. Bratstvo u sebi ukršta filozofsko-socijalne teme sa gotskim hororom,i kao takav funkcioniše sasvim pristojno,ali Kanales nije ostavio neki specijalan utisak na mene. Ovo je jedan od stripova koga ne mogu lako da ocenim - sve je tu kako treba,ali mi strip ima neku nedorečenost. Munuera sjajnim crtežom daje Bratstvu jedan veliki plus;i kao i kod Blekseda,grafička komponenta dodatno vadi priču.
3.5/5
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Zadnjih dana čituckan Kena. Desetak epizoda u intervalu od broja 15 do broja 50, epizode koje san najmanje puta pročita, i baš zbog ovih "lošijih" epizoda ogromna preporuka za Kena jer i loš Ken je još uvik dobar strip.
Ono šta mi je upalo u oko je da je 99% istina ono da je Berardi najbolje epizode ostavlja svojin omiljenin crtačima jer neke od ovih epizoda koje su vjerovatno nastale pod pritiskon Bonelli ritma su stvarno loše nacrtane. Alessandrini je na Kenu kriminalan, a njegov Ken sa ogromnon glavon i malin očima u sredini glave na momente izgleda tragikomično. Tarquinio je fascinantan koliko je loš. Ken na momente izgleda doslovno ka neka baba.
Auf Feindfahrt (Splitter 1988, 48 str. / Kaleunt 1988)
Auf Feindfahrt u pomorskom žargonu znači isplov, odnosno bojni zadatak, često u smislu kada jedno jedino plovilo krene u lov na neprijatelja.
Lothar-Günther Buchheim (6. veljače 1918 Weimar; 22. veljače 2007 Starnberg) je bio njemački slikar, fotograf, kolekcionar, izdavač i autor raznih knjiga. 1940 je dragovoljno stupio u ratnu mornaricu i radio kao ratni dopisnik s bojnih brodova i podmornica. Poslije 2. Svjetskog rata napisao je mnogobrojne knjige o svojim iskustvima u mornarici. Njegova najpoznatija knjiga Das Boot (1973), koja govori o posadi jedne podmornice u vrijeme rata, doživjela je veliki uspjeh. Po knjizi je Wolfgang Petersen 1981 snimio istoimeni film koji je stekao međunarodnu popularnost i koji je uz mnogobrojne nagrade bio i nominiran za Oscara u 6 kategorija, a Petersenu je poslužio kao odskočna daska za Hollywood.
Jedan od milijuna onih koji su bili očarani ovom knjigom bio je i francuski strip autor Dimitri (Guy Mouminoux). Dimitri je ovim albumom na svoj način, u obliku stripa, jakim i autentičnim slikama prikazao doživljaje i sudbinu slične grupe pomoraca ne oslanjajući se previše na književni ili filmski predložak.
Godina je 1943, njemačka mornarica vodi ogorčene borbe s Englezima u sjevernom Atlantiku. Podmornice, kao ova kojom zapovijeda kapetan Schorer uglavnom dominiraju događanjima – sve dok ih premoć saveznika ne dovede u tešku situaciju…
Jako dobro je prikazana ta mučna atmosfera, igra živaca, skučenost, iščekivanje i potraga za neprijateljem koja traje nekada i tjednima sve dok se ne oglasi radar koji otkriva prisutnost neprijatelja. Hladnokrvnost i odlučnost zapovjednika tada donosi prevagu a pogreške i najmanja slabost i jednog člana posade skupo se plaćaju. Joj što volim zvuk radara i kad pojuri torpedo! Jest da se to ovdje ne čuje kao na filmu ali ja sam to sve itekako osjetio, pa i onu tišinu... „Postoje tri vrste ljudi: živi, mrtvi i pomorci.“ Meni se ovo jako svidjelo pa nisam mogao odoljeti. Preporuka!
Odlično nacrtano. Baš se osjeća napetost, atmosfera.
Ovo je bilo veliko, pozitivno, iznaneđenje za mene, u svakom pogledu.
Pogledao onako bez nekih prevelikih očekivanja jer nisam čuo za Dimitria, nisam čitao ništa od njega. Znao sam za ovaj film Das Boot, pogledao sam ga više puta ali nisam znao za ovu poveznicu s knjigom i filmom dok nisam pogledao na netu. Kasnije vidim imao je dosta radova na ratnu temu.
Insel der Frauen (Splitter Verlag, 2016, 128 str. / Facteur pour femmes 2015)
Svezak obiluje skicama, crtežima i komentarima autora. U prijevodu Otok žena. Inače postoji strip i Insel der Männer (Schreiber & Leser, 2010), odnosno Otok muškaraca. Nebitno ali da napomenem, neka se zna.
„Nijedan otok nije siguran od kontinenta punog glupana.“ „Sve što je dobro jednom prođe… pa i rat.“
Kakve veze imaju austrijski prestolonasljednik Franz Ferdinand, Bosna i Hercegovina i srpski mladić s malim bretonskim selom na otoku u Atlantiku. Nikakve, rekli bi. Ali najava rata i mobilizacija koja je uslijedila prekidaju svakodnevnicu. Svi sposobni muškarci će biti otrgnuti od otoka, ostat će samo žene, starci i djeca. Žene će zamijeniti igle s vilama, falit će im muške ruke na poljima i osobito u krevetima. A tu je i hromi Maël, nesposoban za vojsku ali sposoban za poštara, prije seoska budala, sada stidljivi mladić, inteligentan, osjetljiv, slobodan a snažan. Tolika pisma, puna tajni a on radoznao. Tolike žene, oh, kako je ugodan taj rat.
Za promjenu malo drugačije slike rata, ne s fronte, bez rovova, granata, ono slike o pozadini, doslovno. Dosta zanimljiva priča, zabavna, nije toliko ozbiljna iako je na koncu dobila i tu notu. Ne bi škodilo malo više golotinje, a to je ujedno bila i dvojba autora kako kažu u dodatku ovog stripa. Ne bi me iznenadio film na ovu temu, ako već i nema. Ali definitivno s više golotinje. Preporuka.
Vječni strip klasik za mlade od 7 do 107 godina. Za one koji strip i dalje doživljavaju kao zabavu koja je startala kao geg i avantura. Nije za one koji strip doživljavaju kao dodatni medij za dnevnu dozu depre i premudrih misli.
Secam se kada sam bio klinac da sam kod pokojne baba-tetke u Jagodini, koja je bila veliki zaljubljenik u strip, pronasao posebna kais izdanja Denisa napasti, ne mogu da se setim u cijem je izdanju bilo, verovatno Politikinog zabavnika ili Gornjeg milanovca? Mislim da sam ih i poneo kuci u Beograd ali pojma nemam gde su sad, verovatno ih je neko iz porodice bacio misleci da je stara hartija, kao sto su mi pobacali i silne brojeve politikinog zabavnika iz onog posleratnog vremena dok su se jos uvek stampale kao i novinsko izdanje Politike. Ali dobro je pa sam barem sacuvao prvih 15ak brojeva iz 1939. samo bez prvog broja nazalost.
Insel der Frauen (Splitter Verlag, 2016, 128 str. / Facteur pour femmes 2015)
Svezak obiluje skicama, crtežima i komentarima autora. U prijevodu Otok žena. Inače postoji strip i Insel der Männer (Schreiber & Leser, 2010), odnosno Otok muškaraca. Nebitno ali da napomenem, neka se zna.
„Nijedan otok nije siguran od kontinenta punog glupana.“ „Sve što je dobro jednom prođe… pa i rat.“
Kakve veze imaju austrijski prestolonasljednik Franz Ferdinand, Bosna i Hercegovina i srpski mladić s malim bretonskim selom na otoku u Atlantiku. Nikakve, rekli bi. Ali najava rata i mobilizacija koja je uslijedila prekidaju svakodnevnicu. Svi sposobni muškarci će biti otrgnuti od otoka, ostat će samo žene, starci i djeca. Žene će zamijeniti igle s vilama, falit će im muške ruke na poljima i osobito u krevetima. A tu je i hromi Maël, nesposoban za vojsku ali sposoban za poštara, prije seoska budala, sada stidljivi mladić, inteligentan, osjetljiv, slobodan a snažan. Tolika pisma, puna tajni a on radoznao. Tolike žene, oh, kako je ugodan taj rat.
Za promjenu malo drugačije slike rata, ne s fronte, bez rovova, granata, ono slike o pozadini, doslovno. Dosta zanimljiva priča, zabavna, nije toliko ozbiljna iako je na koncu dobila i tu notu. Ne bi škodilo malo više golotinje, a to je ujedno bila i dvojba autora kako kažu u dodatku ovog stripa. Ne bi me iznenadio film na ovu temu, ako već i nema. Ali definitivno s više golotinje. Preporuka.
Svezak sadrži kompletnu priču koju je 2015. objavio Image Comics, dakle Big Man Plans 1-4 plus CBLDF Liberty Annual 2015, razgovor s Timom Wieschom, razne skice, crteže, naslovnice, dakle tutto completo.
„Kada te boli kurac za vlastiti život, kada nemaš što izgubiti, onda si u stanju sve učiniti.“ „Život nije pravedan ali ne predaji se nikad i uspravno do kraja. Pravi muškarac proguta svu mržnju ovoga svijeta i onda je ispljune.“
1979, Guzojebina Donja, Tennessee. Patuljastii Big Man prolazi pakao sirotišta, Vijetnamskog rata, zatvora. Nakon svega ništa ga ne može šokirati. Kao okorjeli killer vraća se svome domu, u šupak svijeta, kako bi izvršio osvetu …
Kako je ovo jebeno brutalno i žestoko! Ali istovremeno i brutalno dobro. Ne štedi se na emocijama i nije za svačiji želudac.
Procitao Dargaudov Wayne Shelton #1-2 prva epizoda u dva albuma, ono najklasicniji spijunski, misija, agent i uz to mjesto radnje bivsa sovjetska republika, sve milijun puta vidjeno, ali drzi paznju i kvalitetu, a zanrovski je samo po sebi atraktivno. Crtez i kolor su s pocetka 21 stoljeca bez specijalnih efekata i kompjuterske obrade sto mi je kako citam uglavnom najnovije stvari pravi sok. Jel izlazilo ovo u jugosferi?
Procitala Sharaz-De i Kolekcionara. Nisam imala nekih velikih zahtjeva od price, a ono malo sto sam imala, to je ispunjeno u oba slucaja, vec u skladu s ciljanim publikama, pretenzijama opcenito i sve tako. Ali nesto me ipak muci i sasvim je moguce da brijem, ali strasno mi upada u oci. Kod Sharaz-De likovi imaju oci koje mi nesto govore, o tuzi ili zloci ili prefriganosti ili bilo cemu sto nije praznina:
U Kolekcionaru su lica jednako detaljna, isto nose svako svoju pricu, jednako su razlicita - ali oci? Oci sugeriraju da je najveci gubitak tih likova, ne znam, smrt hrcka:
Cini mi se kao da u Sharaz-De likovi osjecaju te emocije koje trebaju imati na licu, a u Kolekcionaru kao da su na vjezbi na dramskoj akademiji. Tako nesto.